Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3069/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-2265/2015-36 od 18. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovana, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-2265/2015-36 od 18. prosinca 2018.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 2265/2015-36 od 18. prosinca 2018.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promijeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 21.03.2007. a koja glasi:
«…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana … »,
odredba čl. 4.2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 21.03.2007.,
te u odredbi čl. 1.2. Dodatka broj I ugovoru o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 15.02.2012. a koja glasi:
«…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana … »,
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 177,58 kn od 31.08.2007. do isplate,
- na iznos od 184,11 kn od 30.09.2007. do isplate,
- na iznos od 183,88 kn od 31.10.2007. do isplate,
- na iznos od 186,44 kn od 30.11.2007. do isplate,
- na iznos od 185,09 kn od 31.12.2007. do isplate,
- na iznos od 198,27 kn od 31.01.2008. do isplate,
- na iznos od 354,49 kn od 29.02.2008. do isplate,
- na iznos od 360,61 kn od 31.03.2008. do isplate,
- na iznos od 350,52 kn od 30.04.2008. do isplate,
- na iznos od 348,30 kn od 31.05.2008. do isplate,
- na iznos od 351,59 kn od 30.06.2008. do isplate,
- na iznos od 345,05 kn od 31.07.2008. do isplate,
- na iznos od 345,42 kn od 31.08.2008. do isplate,
- na iznos od 349,28 kn od 30.09.2008. do isplate,
- na iznos od 381,61 kn od 31.10.2008. do isplate,
- na iznos od 359,80 kn od 30.11.2008. do isplate,
- na iznos od 383,07 kn od 31.12.2008. do isplate,
- na iznos od 386,63 kn od 31.01.2009. do isplate,
- na iznos od 388,19 kn od 28.02.2009. do isplate,
- na iznos od 383,30 kn od 31.03.2009. do isplate,
- na iznos od 384,07 kn od 30.04.2009. do isplate,
- na iznos od 377,68 kn od 31.05.2009. do isplate,
- na iznos od 372,23 kn od 30.06.2009. do isplate,
- na iznos od 373,45 kn od 31.07.2009. do isplate,
- na iznos od 376,59 kn od 31.08.2009. do isplate,
- na iznos od 376,24 kn od 30.09.2009. do isplate,
- na iznos od 373,24 kn od 31.10.2009. do isplate,
- na iznos od 378,85 kn od 30.11.2009. do isplate,
- na iznos od 353,93 kn od 31.12.2009. do isplate,
- na iznos od 29,29 kn od 29.01.2010. do isplate,
- na iznos od 315,29 kn od 31.01.2010. do isplate,
- na iznos od 74,09 kn od 02.02.2010. do isplate,
- na iznos od 387,61 kn od 01.03.2010. do isplate,
- na iznos od 719,50 kn od 23.03.2010. do isplate,
- na iznos od 62,48 kn od 03.05.2007. do isplate,
- na iznos od 408,74 kn od 11.06.2010. do isplate,
- na iznos od 240,11 kn od 01.07.2010. do isplate,
- na iznos od 183,83 kn od 07.07.2010. do isplate,
- na iznos od 418,54 kn od 31.07.2010. do isplate,
- na iznos od 434,25 kn od 31.08.2010. do isplate,
- na iznos od 169,55 kn od 30.04.2011. do isplate,
- na iznos od 6.055,96 kn od 09.02.2012. do isplate,
- na iznos od 250,00 kn od 14.03.2012. do isplate,
- na iznos od 83,46 kn od 08.08.2012. do isplate,
- na iznos od 207,89 kn od 07.09.2012. do isplate,
- na iznos od 54,59 kn od 30.09.2012. do isplate,
- na iznos od 3,08 kn od 04.10.2012. do isplate,
- na iznos od 150,76 kn od 09.10.2012. do isplate,
- na iznos od 181,47 kn od 31.10.2012. do isplate,
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visni stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015. pa do isplate pos topi propisanoj čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
1.2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
„I.Ne dopušta se preinaka tužbe tužitelja iz podneska od dana 26. rujna 2018.
II.Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od
15.125,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.
III.Odbija se u cijelosti zahtjev tužene za naknadom parničnog troška.“
2. Tuženik je protiv presude i rješenja podnio žalbu i dopunu žalbe kojom pobija presudu i rješenje u toč. II. iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te odrediti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka kao i trošak žalbe, sve sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, podredno, ukinuti presudu i odrediti da se ponovno provede glavna rasprava.
3. Na žalbu i dopunu žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba i dopuna žalbe tuženika nije osnovana.
5. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2. ZPP). Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nije kontradiktorna i nejasna i moguće ju je ispitati tako da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik u žalbi.
6. U postupku nije bilo sporno, a što proizlazi i iz priložene dokumentacije, da su stranke dana 21. ožujka 2007. zaključile Ugovor o kreditu, temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 81.700,00 CHF te da je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,35% godišnje, koja se u utuženom razdoblju mijenjala. Nije sporno ni to da su stranke dana 15. veljače 2012. Dodatak broj I tom ugovoru, kojim je tužitelj izvršio djelomičnu prijevremenu otplatu kredita.
7. Tuženik tijekom postupka nije osporavao tužitelju svojstvo potrošača, koje proizlazi iz ugovora o kreditu koji je tužitelju odobren kao fizičkoj osobi za adaptaciju stambenog objekta, dakle, radi se o potrošačkom ugovoru.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužba tužitelja sadrži deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope sukladno Odluci banke.
9. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na pravna utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača iz presude u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj:
P-1401/2012, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. I prema odredbi čl. 138.a ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i danas važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19) odredbi čl. 118., posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama imaju isti učinak.
10. S obzirom da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka pozvao na te presude donijete u kolektivnom sporu, po pitanju ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu, pravilno je sud prvog stupnja odlučivao temeljem tih presuda pozivom na odredbu članka 502.c ZPP u kojoj je riječ o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
11. Pri tom, što se tiče navoda tuženika o tome da su utvrđenja iz presude iz kolektivnog spora irelevantna u smislu odredbi čl. 138.a ZZP i 502.c ZPP jer se ovdje ne radi o parnici radi naknade štete već o stjecanju bez osnove, valja reći sljedeće. Zakonski termin „radi naknade štete“, treba tumačiti ekstenzivno i teleološki, a ne strogo gramatički, već imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, tako da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (ni u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3142/18, a ni odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2233/19, koje se također tiču primjene čl. 502.c ZPP, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav).
12. Bez utjecaja je pozivanje tuženika na Zakon o bankama, Zakon o kreditnim institucijama, Opće uvjete za poslovanje banke s fizičkim osobama te odredbe čl. 2b Dodatka Direktive 93/13, jer su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stope utvrđene ništetnim s obzirom da tuženik kao trgovac nije poštovao odredbe Zakona o zaštiti potrošača, što je bilo utvrđeno u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (posl br. P-1401/12) radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda sukladno naprijed navedenom vezuje sudove u pojedinačnim tužbama potrošača.
13. Sudovi su u naprijed navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.
14. Iz stanja spisa ne proizlazi da je između stranaka zaključen Dodatak ugovora o kreditu prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15), tako da je neosnovano pozivanje tuženika na izvršenu konverziju.
15. Posljedica ništetnosti spornih odredbi, u smislu odredbe čl. 323. ZOO jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama čl. 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove.
16. Neosnovani su tuženikovi prigovori financijskom vještačenju u ovom postupku, a to stoga jer je vještačenje provedeno u skladu s pravilima struke savjesno i stručno te sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP, a žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost danog nalaza prema kojem je pravilno izvršen izračun razlike prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
17. Imajući u vidu da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom utvrđeno da je tuženik koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valuti obveze u CHF, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik nepošten stjecatelj te ga obvezao na plaćanje zateznih kamata na pojedine iznose od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Tuženik je nesavjesni stjecatelj koji je kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.
18. Neosnovan je žalbeni prigovor u pogledu zastare novčane tražbine. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
19. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženika je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., 6631/2017 od 14. lipnja 2018., a kako se primjenjuje rok zastare (čl. 225. ZOO) od pet godina, s obzirom da je predmetna tužba podnesena 26. svibnja 2015., nije protekao zastarni rok.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
21. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
22. S obzirom na to da tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
