Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-eu-1/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđenika TI, u postupku odlučivanja o zahtjevu nadležnog tijela Republike Slovenije za priznanje i izvršenje troškova kaznenog postupka, odlučujući o žalbi osuđenika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-eu-3/2024-5 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenika TI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu je pobijanom presudom na temelju čl. 78.a) Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima sa državama članicama Europske unije (Narodne novine 91/2010., 81/2013., 124/2013., 26/2015., 102/2017., 68/2018., 70/2019., 121/2020. i 18/2024., dalje: ZPSKS-EU) priznao u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka presudu Okrožnega sodišča v Celju, broj K-233/2009 od 17. svibnja 2010., Republika Slovenija, u vezi Višjega sodišča v Celju od 23. studenog 2010. poslovni broj: IKp 51366/2010 (IKp 130/2010), koja je postala pravomoćna 30. studenog 2010. kojom je osuđenik TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], Republika Hrvatska, proglašen krivim zbog počinjenja tri kaznena djela nedopuštene proizvodnje i prometa oružja ili eksploziva iz čl. 307. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (KZ-1) te mu je naloženo da plati troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 7.141,56 eura, od kojih se iznos od 6.330,70 eura odnosi na troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, a iznos od 810,77 eura na ostale troškove postupka te se određuje da će se u tom dijelu odluka izvršiti u državi izvršenja Republici Hrvatskoj.

1.1. Na temelju čl. 81. st. 2. ZPSKS-EU utvrđeno je da je visina nenaplaćenih troškova postupka 7.141,56 eura.

1.2. Na temelju čl. 82. st. 1. ZPSKS-EU u vezi čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 1.i 2. i čl. 181. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP-24) osuđenik TI dužan je platiti nenaplaćene troškove postavljene braniteljice u iznosu 6.330,70 eura te ostale troškove kaznenog postupka u iznosu od 810,77 eura, odnosno troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 7.141,56 eura u korist proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 83. ZPSKS-EU u vezi s čl. 43. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ) ako troškovi kaznenog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u roku određenom tom presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio osuđenik TI po punomoćniku Miljenku Korušiću, odvjetniku u Varaždinu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno povrede zakona na njegovu štetu, s prijedlogom da vijeće županijskog suda preinači pobijanu presudu na način da odbije zahtjev Republike Slovenije za priznanje i izvršenje pravomoćne presude Okrožneg sodišča v Celju broj K-233/2009 od 17. svibnja 2010. u dijelu koji se odnosi na troškove kaznenog postupka ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-24 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-204/2025-3 od 28. ožujka 2025. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su ispunjeni obligatorni i fakultativni razlozi iz čl. 80. ZPSKS-EU te tvrdi da je po propisima Republike Hrvatske nastupila zastara naplate troškova kaznenog postupka.

7. Naime, žalitelj smatra da ne postoji obligatorni razlog iz čl. 80. st. 1. toč. 1. ZPSKS-EUR jer potvrda nije potpuna budući tvrdi da je žalitelju odobreno obročno plaćanje troškova kaznenog postupka u 24 uzastopna mjesečna obroka odlukom broj I K 51366/2010 od 23.05.2014. koja je postala pravomoćna 18.06.2014. te da je posljednji obrok dospio na plaćanje 01.04.2018., u kojem periodu nisu tekli rokovi zastare. Naime, da navedeno ne može biti točno ako je odobrena odgoda plaćanja troškova postupka na način da žalitelj može platiti 24 uzastopna mjesečna obroka, jer tada cjelokupni iznos dospijeva na naplatu 18.06.2016., a ne 01.04.2018. Stoga smatra da je država izdavateljica, odnosno Republika Slovenija morala istu dopuniti u određenom roku na način da objasni zašto rokovi zastare ne bi tekli do 01.04.2018. (zabuna u pisanju: 01.04.2016.), odnosno na temelju čega je posljednji obrok dospio na plaćanje 01.04.2018.

8. U tom dijelu žalitelj je u pravu, jer je presuda Okrožnega sodišča v Celju broj K 233/2009 od 17. svibnja 2010. postala pravomoćna 30. studenog 2010., a potom je donijeto rješenje kojim se osuđeniku omogućuje da troškove plati u 24 mjesečna obroka i to 23.05.2014. pod brojem I K 51366/2010, koje je postalo pravomoćno 18.06.2014., pa cjelokupni iznos dospijeva na naplatu 18.06.2016.

9. ZPSKS-EU se odnosi i na troškove sudskog postupka, a što proizlazi iz čl. 2. st. 15.c navedenog Zakona. Međutim, iako se navedeni Zakon odnosi i na troškove postupka, u konkretnom slučaju ne primjenjuju se rokovi za zastaru novčane kazne, jer troškovi postupka nisu novčana kazna. Stoga se kod troškova postupka primjenjuje Zakon o obveznim odnosima prema kojem naplata troškova postupka zastarijeva za deset godina, tj. 18.06.2026.

10. Iz tog razloga ispravno je postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijano rješenje, jer u konkretnom slučaju zastara naplate troškova kaznenog postupka nije nastupila.

11. S obzirom na navedeno, žalba osuđenika TI nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. , 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic