Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-198/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, OIB: 27478788865, Prilaz braće Kaliterna 10, zastupanog po punomoćnici Željani Škare, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 20. listopada 2023., poslovni broj Povrv-217/2023-8, 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 20. listopada 2023., poslovni broj Povrv-217/2023-8.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-3378/21 od 29. prosinca 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos glavnice od 66,36 EUR/500,00 kn s pripadajućim kamatama jer je u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa od 33,18 EUR/250,00 kn s pripadajućim kamatama (naknada za komunalni vez za 2019. g.) tužitelj povukao tužbu i jer je u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa od 33,18 EUR/250,00 kn s pripadajućim kamatama (naknada za komunalni vez za 2020. g.) tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku do 15 dana isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u visini od 16,59 EUR/125,00 kn s pripadajućim kamatama, jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19, dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP uz prijedlog presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti, uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu naknade za korištenje veza temeljem Ugovora o komunalnom vezu ''[adresa], 1. siječnja 2017.'' i to za 2019. i 2020. od ukupno 500,00 kn.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu tužitelj neosnovano ukazuje u svojoj žalbi.

8. U ovom stadiju postupka sporno je je li tuženik podmirio utuženu obvezu u cijelosti, uzevši u obzir da je nakon primitka rješenja o ovrsi podmirio obvezu za 2019. od 250,00 kn te da je dostavio dokaze o uplatama naknade za 2020. u visini od 250,00 kn.

9. Sukladno podnesku tužitelja od 24. listopada 2022., prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj povukao tužbu za 250,00 kn s pripadajućim kamatama, s naslova glavnice za razdoblje 2019. jer je tuženik nakon primitka rješenja o ovrsi podmirio utuženi iznos kao i troškove postupka. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik dostavio dokaz da je podmirio naknadu za korištenje komunalnog veza i za 2020. od 250,00 kn, te je ocijenio da je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu neosnovan.

10. Tužitelj u žalbi prigovara da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 171. i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" , 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) jer je tuženik uplatama prvo zatvarao nepodmirena dugovanja. Zaključuje da tuženik nije podmirio zatraženi iznos od 33,18 EUR/250,00 kn za korištenje komunalnog veza za 2020. sve prema Izvodu otvorenih stavki od 30. studenog 2021. i od 1. lipnja 2022. i kartice partnera od 1. siječnja 2017. do 1. lipnja 2022.

11. Odredbom čl. 171. st. 1. i 2. ZOO je određeno da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, a ako nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

11.1. Člankom 3. Ugovora o komunalnom vezu r.br. 116 evb. 3286/2017 ugovoreno je da se naknada veza od 250,00 kn plaća u dvije rate, i to 31. siječnja i 30. lipnja za tekuću godinu (list 41 spisa).

12. Iz dostavljenih uplatnica (l. 28 spisa) je razvidno da je tuženik uplatio ukupno 250,00 kn s datumima dospijeća 31. siječnja 2020. i 30. lipnja 2020. na račun tužitelja upravo prema podacima koje je na uplatnici naznačio tužitelj.

13. Stoga, sukladno čl. 171. ZOO uračunavanje ispunjenja obavlja onim redom koji odredi dužnik prilikom ispunjenja, a ako takve izjave nema, tek tada se namiruju tražbine po redoslijedu dospijeća. Uzevši u obzir da je na uplatnicama jasno naznačeno da se radi o uplatama za 2020. u ukupnoj visini od 250,00 kn, tada je suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključio prvostupanjski sud da je uplatom tuženika podmireno ovdje (preostalo) utuženo potraživanje.

14. Žalbeni navodi da podaci iz Izvatka iz poslovnih knjiga i kartice kupaca odražavaju stvarno stanje, a ne podaci koje je dostavio tuženik, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer činjenica da tužitelj nije ispravno evidentirao knjigovodstveno stanje ne može biti na štetu korisnika, odnosno ovdje tuženika.

15. Iz navedenog razloga je pravilno prvostupanjski sud primjenom čl. 219. st. 1. ZPP ukinuo platni nalog u cijelosti.

16. Na žalbene navode da prvostupanjski sud nije odbio tužbeni zahtjev istovremeno s ukidanjem platnog naloga čime je izreka nerazumljiva, valja odgovoriti sljedeće.

16.1. Točno je da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi održava na snazi, odnosno ukida. U konkretnom slučaju, pogrešno je prvostupanjski sud samo naveo da "tužbeni zahtjev je neosnovan". Međutim, navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut u cijelosti, a tužbeni zahtjev je neosnovan, slijedom čega je jasno da tuženik nije dužan postupiti po platnom nalogu iz rješenja o ovrsi. Osim toga, radi se o relativno bitnim povredama, zbog koje se presuda male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP).

17. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Sudac:

Josip Grubišić