Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1841/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice NMH, s prebivalištem u [adresa] i boravištem [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva JMH i NM u [adresa], protiv tuženika APS RE service d.d. Zagreb, Radnička cesta 43, OIB: 63760715910, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P- 836/2022-7 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-836/2022-7 od 17. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštena ovrha koja se vodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe Zagreb po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tuženika, APS RE service d.d., Radnička cesta 43, 10 000 ZAGREB, OIB 63760715910 protiv ovršenika, sada tužitelja, NMH, s prebivalištem [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i boravištem [adresa], a koja se ovrha vodi temeljem Suglasnosti o zapljeni broja ovjere OV-7629/02 od 14.10.2002. godine kod Javnog bilježnika Dubravke Koretić iz Vrbovca.

2. Nalaže se tuženiku APS RE service d.d., Radnička cesta 43, 10 000 ZAGREB, OIB 63760715910 da tužitelju NMH, s prebivalištem [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i boravištem [adresa], nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos troška tekućom od dana donošenja presude suda prvog stupnja do isplate po stopi zatezne kamate određene, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sukladno čl.29.st.2. i st.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

Pod točkom II. izreke nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 248,86 eura /1.875,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv pobijane presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže da se ista preinači, podredno ukine i traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenim prijedloga za pljenidbu i prijenos novčane tražbine, odnosno za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe Zagreb po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tuženika, APS RE service d.d., protiv ovršenice, sada tužiteljice, a koja se ovrha vodi temeljem Suglasnosti o zapljeni broja ovjere OV-7629/02 od 14. listopada 2002. kod Javnog bilježnika Dubravke Koretić iz Vrbovca.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužiteljica u žalbi. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u konkretnom sporu ovršna isprava Suglasnost o zapljeni OV-7692/02 (točka 8. obrazloženja) pa su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjska presuda u tom smislu proturječna iz razloga da je prvostupanjski sud utvrdio da je ovršna isprava u konkretnom predmetu Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice uz utvrđenja i zaključke:

-da je tužiteljica zaključkom suda Ovr-1786/22 od 29. rujna 2022. upućena kao ovršenica da u roku od 15 dana pokrene parnicu iz razloga određenih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017.., 131/2020, 114/2022., 6/2024., dalje: OZ/12) odnosno upućena je na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (list 7 do 8 spisa),

-da iz obavijesti o ustegama iz mirovinskih primanja (list 11 spisa), obavijesti HZMO od 14. srpnja 2022. (list 12 spisa), suglasnosti o zapljeni (list 13 spisa) utvrđeno da je započela ustega na mirovini tužiteljice 1. lipnja 2022., a vezano za dug po ugovoru o kreditu br. 1323/02 po kojem je ovršenica NMH bila sudužnik te je dostavljena suglasnost o zapljeni i ovjerovljena kod javnog bilježnika 14. listopada 2002.,

-da iz trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbine proizlazi da Zagrebačka banka d.d. kao vjerovnik trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine tražbinu ustupa APS Delta (list 23 do 25 spisa), a isti je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 18. srpnja 2017.,

-da iz Ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje (list 32 do 35 spisa) proizlazi da je glavni dužnik JM, a sudužnik IMH,

-da je garancija otplate kredita fiducijarno osiguranje na nekretnini te je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika,

-da iz dvostranog ugovora o ustupu o prijenosu tražbine (list 42 do 45 spisa) proizlazi da se isti ugovor sklopio 19. listopada 2018., a tim ugovorom se ustupa tražbina po istom ugovoru o kreditu s jedne pravne osobe na drugu, odnosno sa tvrtke PS Delta S.A. kao ustupitelja na APS RE service d.d. kao primatelja,

-da iz svih provedenih dokaza proizlazi da prigovor zastare koji ističe tužiteljica u ovrsi u ovom postupku nije osnovan,

-da je tužitelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, a to je u ovom konkretnom slučaju Suglasnost o zapljeni OV-7629/02,

-da se radilo o trostranom ugovoru o ustupu i prijenosu tražbine potraživanja te poslije dvostranom ugovoru i prijenosu tražbine,

-da su sve poduzete radnje koje je poduzimao vjerovnik prema dužniku prekidale tijek zastare,

-da samo potraživanje nije zastarjelo, jer je za ovršne isprave rok zastare 10 godina.,

-da je čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelima,

-da je tuženik protiv tužitelja kao fiducijalnog dužnika po ugovoru o kreditu pokrenuo postupak unovčenja i prodaje nekretnine, a koji se i dalje vodi pred javnim bilježnikom Natašom Jelić-Veršić iz Križevaca pod br. OU-84/19,

-da je ovršna isprava Suglasnost o zapljeni OV-7629/02,

-da iz podataka FINA-e proizlazi da je prethodni vjerovnik Zagrebačka banka d.d. u odnosu na predmetno potraživanje dana 20. siječnja 2015. Fini dostavila zahtjev za prisilnom naplatom po zadužnici izdanoj od strane tužitelja br. OV-8035/02,

-da se radi o istoj tražbini, a vjerovnici su ovlašteno mogli prenijeti svoja potraživanja na drugu pravnu ili fizičku osobu kao što je to u ovom postupku bilo i provedeno,

-da u trenutku kad je tuženik HZMO dostavio zahtjev za naplatu po Suglasnosti o zapljeni br. OV-7629/02 nije nastupila zastara potraživanja koja zastara potraživanja završetkom svakog pojedinog postupka je počinjala teći iznova, odnosno počeo je teći novi zastarni rok od 10 godina.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

8. U konkretnom slučaju se u odnosu na učinke Suglasnosti o zapljeni koji je tužiteljica potpisala 14. listopada 2002. primjenjuju relevantne odredbe čl. 178. i čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/1996., 29/1999., 42/2000., dalje: OZ/96) koje su bile na snazi u vrijeme potpisivanja Suglasnosti.

9. Odredbom čl. 178. st. 1. OZ/96 propisano je da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi i da takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi. Ova se odredba odnosi na svakog dužnika iz kojeg pravnog posla, pa tako i na dužnika iz ugovora o jamstvu (jamca), a ne samo na „glavnog dužnika“ iz osnovnog pravnog posla u ovom konkretnom slučaju ugovora o kreditu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1924/2017-4 od 5. veljače 2020. u odnosu na Suglasnost za zapljenu od 20. kolovoza 1997.).

10. Odredbom čl. 21. toč. 4. i 6. OZ/96, propisano je: „Ovršne isprave jesu: (…) 4. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava 6. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.“ Nadalje, odredbom čl. 54. st. 1. Zakon o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/1993, 29/1994, 162/1998.) propisano je da je javnobilježnički akt je izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje, a prema st. 6. ovog članka isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika.

11. U konkretnom slučaju Suglasnost o zapljeni sadržava clausulu exequendi i na njoj je potpis obveznika ovjeren kod javnog bilježnika. Odredbom čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999, 88/2001., dalje:ZOO/91), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/05) propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Budući da predmetna Suglasnost o zapljeni ispunjava sve zakonske uvjete, ona predstavlja javnobilježnički akt s učincima pravomoćnog rješenja, te se na nju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 379. st. 1. ZOO. Pri tome zastarni rok iz čl. 379. st. 1. ZOO ne može teći od potpisivanja Izjave o jamstvu tj. od 14. listopada 2002., budući da zastara ne može početi teći prije dospjelosti tražbine (čl. 361. st. 1. ZOO), a to je, prema utvrđenju prvostupanjskog suda 3. prosinca 2009. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1924/2017-4 od 5. veljače 2020.).

12. Žaliteljica ne prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni desetogodišnjeg zastarnog roka, ali u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju pa takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

13. S obzirom da po žalbi tužiteljice nije sporno da je tražbina iz Ugovora o kreditu dospjela 3. prosinca 2009., a da je tuženik prije isteka roka od 10 godina pokrenuo postupak unovčenja i prodaje nekretnine radi namirenja potraživanja prema Ugovoru o kreditu, a koji postupak se i dalje vodi pred javnim bilježnikom Natašom Jelić-Veršić iz Križevaca pod br. OU-84/19, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pokretanjem tog postupka prekinuta zastara radi ostvarenja te tražbine u konkretnom slučaju.

14. Nadalje, s obzirom da je odredbom čl. 32. st.1 . OZ/12 propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a tuženik je priložio ovjerovljen Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. i Dvostrani ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 19. listopada 2028. zajedno sa sredstvima osiguranja te tražbine pa tako i Suglasnost o zapljeni (list 23 i 42 spisa), paušalni prigovori tužiteljice da tuženik nije bio ovlašten pokrenuti ovrhu protiv tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

15. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tužiteljica određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženiku dosuđen trošak, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

16. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj