REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7945/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Art d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ĐT, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), rješavajući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj: Pp-13459/2023-7 od 26. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku a) izreke na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba Art d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ĐT (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju od optužbe

-da 20. listopada 2023., u caffe baru Albatros u Splitu, Bruna Bušića 14, a koji radi u sastavu prvookrivljene pravne osobe sa sjedištem u [adresa], s radnicom RT koja je kod njih započela sa radom navedenog datuma na poslovima čistačice, nisu sklopili pisani ugovor o radu,

dakle, prvookrivljena pravna osoba kao poslodavac i drugookrivljena odgovorna osoba prije početka rada nisu izdali radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu koji nije sklopljen u pisanom obliku,

čime su prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljena odgovorna osoba počinili prekršaj iz članka 14. stavak 3. Zakona o radu, kažnjiv za prvookrivljenu pravnu osobu po članku 229. stavak 1. točka 3. istog Zakona, a za drugookrivljenu odgovornu osobu po članku 229. stavak 2. istog Zakona.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja je u tom dijelu bespredmetna.

III. U ostalom dijelu, u odnosu na točku b) izreke, odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Art d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ĐT proglašeni su krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba Art d.o.o. u iznosu od 1.040,00 (tisućučetrdeset) eura, a okrivljena odgovorna osoba ĐT u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu te je protiv njih odbijena optužba zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari, a koji prekršaji su pobliže opisani u izreci.

2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, svaki.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijena optužba tužitelj je pravodobno podnio žalbu smatrajući da se načelo ne bis in idem ne može primijeniti u konkretnom slučaju i da se ne radi o presuđenoj stvari, a protiv dijela presude kojim su okrivljenici proglašeni krivima, podnio je žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, smatrajući kazne preblagima.

4. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, kao i u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

6. Naime, odredbom članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu propisano da će se kazniti poslodavac pravna osoba i u njoj odgovorna osoba ako u slučaju kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, prije početka rada ne izda radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, dok se okrivljenicima stavlja na teret da s radnicom nisu sklopili pisani ugovor o radu te je takav činjenični opis djela, sadržan u izreci pobijane presude, (kao i u podnijetom optužnom prijedlogu temeljem kojeg je pokrenut prekršajni postupak) nepotpun i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer nije navedeno da radnici nije izdana pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu.

7. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

8. Konačno, imajući u vidu da se, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, više ne može mijenjati činjenični opis djela, konkretizacijom bitnih obilježja inkriminiranog djela, slijedom navedenog, budući da izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, ovaj sud je u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačio i okrivljenike, zbog navedenog prekršaja za koji se optužuju, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe, a uslijed te odluke žalba tužitelja je u tom dijelu bespredmetna

9. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj Sud je ocijenio da je u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisan pod točkom b) izreke prvostupanjske presude, i primjenu instituta ne bis in idem te odbijanje optužbe uz primjenu članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, pravilno prvostupanjski sud zaključio da su okrivljenici upravnom mjerom, odnosno uplatom iznosa od 2.650,00 (dvijetisućešestopedeset) eura za neprijavljenu radnicu, već kažnjeni za taj prekršaj pa se radi o presuđenoj stvari.

- 10. Naime, u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

11. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju Đ (Đ v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju R v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

12. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenom trgovačkom društvu ART d.o.o. usmenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-116-02/23-01/428, Urbroj: 443-02-03-11-23-1 od 27. listopada 2023., naloženo da podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme za navedenu radnicu s početkom njezina rada te da uplati iznos od 2.650,00 (dvijetisućešestopedeset) eura za neprijavljenu radnicu, u roku od tri dana od dana dostave rješenja.

13. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.

14. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenike i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljenicima, stavlja na teret da su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici platili iznos od 2.650,00 eura za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

15. Prema tome, kako su okrivljenici plaćanjem novčanog iznosa od 2.650,00 eura prije podnošenja optužnog prijedloga, i po ocjeni ovog suda, kažnjeni za isti događaj, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju u tom dijelu radi o presuđenoj stvari, u smislu odredbe članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenika, za taj prekršaj, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, odbijena, za koju je odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa je trebalo odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i istu, u tom dijelu, potvrditi.

16. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.