Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2370/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u MAĐARIĆ & LUI – odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Zelinska ulica 4, protiv tuženika NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatoga boravišta, ranije s boravištem u [adresa], zastupanog po privremenoj zastupnici Andreji Štefan, odvjetnici u Čakovcu, radi isplate, rješavajući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 212/2024-8 od 14. ožujka 2025., 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-212/2024-8 od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: PI-8/2020-15 od 13. travnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 295,77 EUR / 2.228,49 kuna, kao i pripadajuću ugovorenu kamatu (točka I izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka od 689,74 eur sa pripadajućom zateznom kamatom (točka II izreke). Rješenjem sadržanim u istoj odluci, tužba tužitelja kojim se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi, a kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 35,31 eur, se odbacuje kao nedopuštena.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti, uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu tuženik neosnovano ukazuje u svojoj žalbi.

6. Predmet spora je isplata 295,77 EUR / 2.228,49 kuna po osnovi dospjelog dugovanja tuženika po tekućem računu [broj bankovnog računa], model 17, poziv na broj 3244657242-68.

7 Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2673/2023-3 od 10. svibnja 2024. prvostupanjska presuda poslovni broj P-65/2022-15 od 1. ožujka 2023. kojom je odlučeno u ovoj pravnoj stvari, je ukinuta te je predmet vraćen na ponovno suđenje radi utvrđivanja odlučne činjenice kada je i je li ugovor između tuženika i tužitelja prestao, odnosno koji je datum dospijeća tražbine tužitelja.

8. Tuženik u žalbi i nadalje prigovara da sud nije dao razloge je li ugovor između stranaka prestao, da sud nije otklonio prigovor zastare jer je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u svezi dospijeća tražbine, da je postupanje tužitelja u svjetlu potrošača nedopušteno (subjektivna volja trgovca u vezi s određenosti trenutka dospijeća) te da su odredbe o ugovornoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne.

9. Ovaj sud nije ispitivao žalbene navode koji se odnose na pogrešnu primjenu čl. 461a ZPP i prekluziju prava na predlaganje dokaza i iznošenja činjenica jer se radi o relativno bitnoj povredi zbog koje se ne može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio u postupku:

- da je tuženik tekući kunski račun otvorio kod tužitelja temeljem Ugovora o usluzi banke 1 za sve (dalje u tekstu: Ugovor o tekućem računu), sklopljenog između tužitelja i tuženika 26. siječnja 2017., (listovi br. 106-109 spisa),

- da se tuženik obvezao voditi evidenciju prometa i stanja sredstava po bankarskim računima (nadalje: računi) koji su uključeni u uslugu banke 1 za sve; da ne smije po računima stvarati obveze veće od iznosa raspoloživih sredstava niti jednim oblikom raspolaganja sredstvima ili instrumentom plaćanja; da obvezan je na račune bez odgode uplatiti iznos potreban za pokriće duga nastalog po računima, uvećan za pripadajuće kamate, naknade i troškove,

- da je tuženik po predmetnom tekućem računu imao ugovoreno dopušteno prekoračenje od 5.900,00 kuna, koje je koristio,

- da je tuženik, prema priloženom Prometu po navedenom tekućem računu (listovi br. 115-117 spisa), na dan 10. prosinca 2019., bio u minus saldu od 2.903,46 kuna, a koji je iznos i naveden kao iznos duga u Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od

10.12.2019. (list br. 3 spisa),

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka sudskog vještaka Matije Mikaca (listovi br. 143-145 spisa) utvrđeno je da je dug tuženika po predmetnom tekućem računu na dan 10.12.2019. s osnova glavnice iznosio 2.773,28 kuna, a uzevši u obzir da je iznos kamata obračunatih na glavnicu od 2.773,28 kn od 130,18 kuna sud u ranijem postupku utvrdio nedokazanom, te time neosnovanom, konačan iznos duga tuženika na dan 10.12.2019. je 2.773,28 kuna, te uzevši u obzir da tuženik je 1.10.2020. na tekući račun primio povrat poreza od 544,79 kuna, da je konačno stanje duga na dan 1.10.2020. 2.228,49 kuna / 295,77 EUR,

- na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, utvrđeno je da je i prije dana 10.12.2019. tuženik bio u prekoračenju odobrenog dopuštenog prekoračenja od 5.900,00 kuna, ali su dugovanja tuženika podmirivana uplatama tuženikove plaće, te je dug utužen u ovom postupku dijelom dospio dana 15.6.2019. a dijelom nakon,

- da je tužitelj dana 16. svibnja 2019. tuženiku ukinuo instrument dopuštenog prekoračenja od 5.900,00 kuna i restrukturirao ga kao potraživanje prema tuženiku u 12 anuiteta čime je preostalo dugovanje od 858,12 kuna, koje je u daljnjem periodu do dana 10.12.2019. naraslo na iznos od 2.903,48 kuna,

- da je opoziv dopuštenog prekoračenja bio 15. lipnja 2019., a dospijeće najranije "prekoračenog iznosa od 858,12 kn" dana 15. lipnja 2019. (točka 24. obrazloženja presude),

- da ugovor o tekućem računu nije otkazan što nije od utjecaja na dospjelost tražbine,

- da nije nastupila zastara tražbine uzevši u obzir čl. 226. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

11. U odnosu na utvrđenje dana dospijeća i od kojeg je utjecaja na dospijeće činjenica je li ugovor između stranaka raskinut, odnosno prestao, valja reći sljedeće.

11.1. Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. po transakcijskim računima potrošača (dalje: Opći uvjeti) u točki 3.4.8. propisano je da u slučaju nedopuštenog prekoračenja Banka je ovlaštena poduzeti svaku radnju koja bi otklonila nedopušteno prekoračenje i štetu za Banku te kojom bi se naplatila svota pripadajućih kamata i troškova, a osobito: onemogućiti klijentu daljnja poslovanja po svim računima otvorenim u Banci; poduzeti mjere prinudne naplate; otkazati ugovore o otvaranju i vođenju svih transakcijskih računa otvorenih u Banci.

11.2. U točci 6.9. alineja sedma navedenih Općih uvjeta propisano je da Banka ima pravo otkazati ugovor ako korisnik ne izvrši plaćanje ili zakasni s plaćanjem bilo koje novčane obveze po bilo kojem poslovnom odnosu s Bankom.

11.3. Nadalje, u točci. 3.4.4. Općih uvjeta poslovanja propisano je da Banka može u svako doba, prema vlastitoj procjeni i bez navođenja razloga opozvati daljnje korištenje prešutnog prekoračenja, u cijelosti ili djelomično; da Banka će korisniku računa o tome poslati prethodnu obavijest 30 dana prije; te da u slučaju opoziva prešutnog prekoračenja (u cijelosti ili djelomično), opozvani, a do tada neiskorišteni iznos prekoračenja uvećan za kamatu, naknade i ostale troškove dospijeva na naplatu.

11.4. Iz prednje citiranih odredbi proizlazi da tužitelj u trenutku nastanka nedopuštenog prekoračenja ne mora otkazati o tekućem računu već to ovisi o njegovoj volji. Nadalje, i opoziv prešutnog prekoračenja banka može izvršiti u svako doba i da u slučaju opoziva, opozvani, a do tada neiskorišteni iznos prekoračenja uvećan za kamatu, naknade i ostale troškove dospijeva na naplatu. Dakle, trenutak dospijeća dugovanja po prešutnom prekoračenju dospijeva po opozivu uz propisani postupak, i to slanjem obavijesti 30 dana prije.

12. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je opoziv dopuštenog prekoračenja nastupio 16. svibnja 2019., a što je uostalom i sudski vještak potvrdio u nalazu i mišljenju (list 144 spisa), pri čemu je navedeno i u skladu s Pozivom na plaćanje uz najavu otkaza od 17. svibnja 2019. (list 111 spisa), to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je najranije potraživanje dospjelo 15. lipnja 2019., te primijenio materijalno pravo iz čl. 226. st. 1. i st. 2. ZOO i zaključio da u trenutku podnošenja tužbe 5. ožujka 2020. nije nastupila zastara potraživanja, pri čemu je dao detaljne razloge u pobijanoj presudi.

12.1. Prigovor tuženika da nije dostavljena cjelokupna dokumentacija te da je moguće da je tuženik i prije 1. siječnja 2019. bio u prekoračenju, valja odgovoriti da, kao što je već obrazloženo, tužitelj sam određuje kada će opozvati prešutno prekoračenje, a kojim trenutkom dospijeva potraživanje. Kako je tužitelj odredio da će opozvati prešutno prekoračenje 16. svibnja 2019., tada je irelevantno je li tuženik i ranije bio u prekoračenju. Osim toga, tuženik nije predložio dokaze na utvrđivanje je li tužitelj i ranije izvršio opoziv prekoračenja.

13. U odnosu na prigovor da je opisano ponašanje tužitelja u svjetlu zaštite potrošača, nedopušteno (subjektivna volja trgovca u vezi odredivosti/određenosti trenutka dospijeća), valja odgovoriti da takav prigovor prvi put iznosi u žalbi, a tuženik niti ne konkretizira u čemu se sastoji nedopuštenost, odnosno na koji način su povrijeđena prava tuženika kao potrošača.

14. Neosnovana je žalba u dijelu u kojem tuženik navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako ugovorne odredbe o ugovornoj kamatnoj stopi nisu ništetne te ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u tom dijelu (v. točku 17. – 17.2. obrazloženja prvostupanjske presude).

15. Pritom je prije svega potrebno naglasiti kako je Ugovorom bilo određeno kako je tuženik dužan platiti tužitelju ugovorenu kamatu, a koja se sukladno priloženim općim uvjetima poslovanja tužitelja i odluci o kamatnim stopama tužitelja utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate, odnosno članka 29. stavka 2. ZOO-a, dakle sukladno mjerodavnom pravu te se stoga ne mogu smatrati nepoštenima, a samim time i ništetnima u smislu odredbe članka 322. ZOO-a i propisa kojim se uređuje zaštita potrošača.

15.1. Naime, iz općih uvjeta poslovanja tužitelja (stranice spisa 42 – 46) jasno proizlazi kako se u slučaju povišenja kamatne stope ili visine naknade u kreditnom poslu na način kojim se povisuje tuženikova (klijentova) obveza prema tužitelju (banci) poslovni odnos može okončati, dok iz općih uvjeta poslovanja tužitelja po transakcijskim računima potrošača (stranice spisa 47 – 85) jasno proizlazi kako se na sredstva na računu obračunavaju kamate prema stopama koje su primjenjive u skladu s odlukom o kamatnim stopama banke, kao i da u slučaju prekoračenja raspoloživih sredstava na računu banka, ovdje tužitelj, sukladno zakonskim propisima obračunava zateznu kamatu čija je visina promjenjiva i zakonom određena. Da se navedeni opći uvjeti primjenjuju jasno proizlazi iz članka 10. ugovora koji su sklopili tuženik i tužitelj (stranica spisa 106 – 109).

15.2. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu jer su odredbe jasne, precizne i razumljive te ne predstavljaju odredbu koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a kako to navodi tuženik u žalbi.

16. Ujedno je neosnovan žalbeni navod u dijelu u kojem tuženik navodi kako su tako određene kamate ništetne i iz razloga jer predstavljaju neodredivu činidbu, a u smislu odredbe članka 270. stavka 1. ZOO-a. Naime, u konkretnom slučaju riječ je određenoj, odnosno odredivoj činidbi, obzirom da se na istu primjenjuju kamatne stope propisane člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

17. Slijedom svega navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud odlučio prihvativši tužbeni zahtjev u cijelosti, te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

18. I odluka o troškovima postupka je pravilna (čl. 154. st. 2. ZPP), a što tuženik u žalbi ne osporava određeno.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Sudac:

Josip Grubišić