Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4326/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marijana Jerković, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice UK (ranije R) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-330/2022 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice RK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-330/2022 od 10. veljače 2023. pod stavkom I. izreke, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici RK naloženo naknaditi tuženici UK trošak parničnog postupka u iznosu od 1.783,25 EUR/13.435,90 kuna[1] .

II. Odbija se zahtjev tužiteljice RK za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice UK za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-330/2022 od 10. veljače 2023. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Obvezuje se tužena naknaditi tužiteljici iznos od 4.645,30 eur/35.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana podnošenja tužbe sudu do isplate obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

Stavkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.783,25 EUR/13.435,90 kuna, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.783,25 EUR/13.435,90 kuna, žali se tužiteljica zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 248,75 EUR/1.874,21 kunu.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti, predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 248,75 EUR.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženici, kao bivšoj razrednoj učiteljici sina tužiteljice, radi naknade štete zbog povrede časti i ugleda u iznosu od 35.000,00 kuna/4.645,30 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica majka mlt. BK kojem je tuženica bila razredna učiteljica od prvog do trećeg razreda osnovne škole (Osnovne škole [adresa], školske godine 2015./2016., 2016./2017., 2017./2018.),

- da je učenik BK imao određene poteškoće tijekom školovanja u navedenom razdoblju koje su dokumentirane po stručnim osobama, te je zbog toga i vršena obrada od strane istih,

- da je psiholog ĆK u mišljenju od 19. svibnja 2017. navela da je u nastavi potrebno individualizirati pristup na način da se učenika BK smjesti bliže učiteljici kako bi mogla pratiti njegov rad, poticati ga i dodatno motivirati,

- da je socijalni pedagog ŠK u mišljenju od 23. listopada 2017. navela da nakon testiranja ne smatra adekvatnim dodatno individualiziranje, već predlaže nastavak školovanja po redovnom nastavnom programu, no zbog praćenja te poboljšanja socijalnih i komunikacijskih vještina predložila je individualni tretman psihologa ili socijalnog pedagoga,

- da je logoped VK u specijalističkom pregledu od 15. studenoga 2017. preporučila nastavak dosadašnje potpore socijalnog pedagoga, a ostalo po preporuci psihologa,

- da je školski psiholog NK u mišljenju od 7. prosinca 2017. navela da učenik BK treba nastaviti školovanje prema redovnom programu uz objektivnu procjenu postignuća, a da kršenje kućnog reda i odbijanje izvršavanja školskih obveza treba rješavati sukladno pravilnicima te boljom suradnjom s majkom,

- da iz bilješke sa sastanka od 24. siječnja 2018. održanog u školskoj zgradi u [adresa] proizlazi da je mlt. BK udario učenika JK, dječaka s ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama, a također da je BK u lipnju 2017. pet puta ošamario drugog učenika, da je BK izrečena pedagoška mjera opomene kao mjera upozorenja 1. veljače 2018. jer je na satu tjelesno-zdravstvene kulture tri puta verbalno i tjelesno nasrnuo na učenika JK bez povoda,

- da iz mišljenja socijalnog pedagoga ŠK od 18. lipnja 2018. proizlazi da je učenik BK na kraju 3. razreda ostvario vrlo dobar uspjeh i dobro vladanje, da se radi o učeniku koji nema problem obrazovnog uspjeha, već probleme u ponašanju koji se očituju na polju koncentracije, pažnje (posebno nakon drugog sata odluta), komunikacije, socijalizacije, empatije i drugih emocija, samopoštovanju, samopouzdanju, slici o sebi i dr., da je mišljenje socijalnog pedagoga bilo takvo da majka učenika treba odvesti dijete na dodatnu obradu kod dječjeg psihijatra, kao što je to sugeriralo stručno povjerenstvo škole na sjednici održanoj 19. prosinca 2017.,

- da je školska liječnica RKA u ime školskog povjerenstva, predsjednica kojeg je bila NK, školski psiholog, sugerirala obavljanje pregleda učenika BK od strane dječjeg psihijatra kako bi on sa stručnog stanovišta ustanovio postoji li problem u Tominom ponašanju, ali da majka učenika, ovdje tužiteljica, nije na to pristala,

- da je socijalni pedagog ŠK u mišljenju od 18. lipnja 2018. navela i da se tužiteljica odazvala na svaki poziv škole, da je suradljiva i spremna učiti, ali da postoji problem u odnosu nje i razredne učiteljice, te da je iz tog razloga majka učenika BK savjetovana da zatraži premještaj učenika u 4. razred u paralelnom razredu Osnovne škole [adresa],

- da je navedeno mišljenje socijalni pedagog ŠK dala nakon što je tuženica podnijela prijavu uredu pravobraniteljice za djecu dana 11. lipnja 2018.,

- da je tuženica podnijela prijavu pravobraniteljici za djecu iz razloga što tužiteljica nije postupila po sugestiji stručnjaka za potrebom daljnje psihijatrijske obrade učenika BK, a tuženica je željela pomoći učeniku jer je imala saznanja da će biti premješten u drugu školu, a da ne dolazi do prenošenja dosjea učenika u novu školu,

- da su u ovoj pravnoj stvari relevantne odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) koje propisuju da za štetu koju zaposlenik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika (čl. 1061. st. 1.), te da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno (čl. 1061. st. 2.),

- da tužiteljica u predmetnom postupku nije dokazala da bi joj tuženica prouzročila štetu koja se sastoji u pretrpljenim duševnim bolovima zbog povrede časti i prenošenja neistinitih navoda o njoj i djetetu namjerno kako to propisuje citirana odredba čl. 1061. st. 2. ZOO-a, budući da postupci tuženice tijekom školovanja mlt. BK u drugom i trećem razredu nisu bili poduzeti s namjerom nanošenja štete ugledu i časti tužiteljice, već je tuženica postupala s namjerom da pomogne učeniku BK, s obzirom na određene probleme u ponašanju o kojima su iskazivali svjedoci u ovom postupku (ravnateljica škole UKA, socijalni pedagog ŠK i školski psiholog NK),

- da iskaz svjedokinje LK nije relevantan jer je svjedokinja navela da nema neposrednih saznanja o problemima učenika BK, osim posrednog saznanja da se isti ne ponaša kontrolirano u kontroliranim uvjetima, s time da nije mogla preciznije opisati situaciju,

- da iskaz svjedokinje AK, zaposlenice Agencije za odgoj i obrazovanje, također nije relevantan jer ista u svom mišljenju ocjenjuje rad tuženice, a što nije predmet ovog postupka.

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužiteljica svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

9. Žalbeni navodi tužiteljice koji se u bitnom svode na to da je u predmetnom postupku dokazana namjera tuženice da svojim postupcima, između ostalog i prijavljivanjem tužiteljice pravobraniteljici za djecu, nanese štetu ugledu i časti tužiteljice, neosnovani su u cijelosti.

10. Naime, tužiteljica u žalbi naglašava da je prijava pravobraniteljici za djecu uslijedila u trenutku kada je tuženica saznala da će učenik BK biti upisan u drugu školu, iako je to bio jedan od prijedloga socijalnog pedagoga, što znači da je tužiteljica postupila upravo po savjetu stručnjaka, slijedom čega da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica navedeni čin poduzela s namjerom da pomogne maloljetnom djetetu.

11. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženica prijavu pravobraniteljici za djecu podnijela iz razloga što tužiteljica nije postupila po sugestiji stručnjaka – školske liječnice i socijalnog pedagoga, za potrebom daljnje psihijatrijske obrade učenika BK, a ne iz razloga što je tužiteljica odlučila upisati dijete u drugu školu po savjetu stručnjaka socijalnog pedagoga. Uzimajući u obzir da je učenik BK imao određene probleme u ponašanju o kojima su iskazivali svjedoci u ovom postupku, zbog čega je isti imao individualni sociopedagoški tretman kod socijalnog pedagoga ŠK, stručno povjerenstvo škole donijelo je odluku o potrebi daljnje obrade djeteta, i to pregledom kod dječjeg psihijatra, a što je tužiteljica odbila. Pritom valja istaknuti da tužiteljica neosnovano ističe da nije bila upoznata s potrebom daljnje medicinske obrade djeteta, s obzirom da je ista u svom iskazu danom na ročištu održanom 22. ožujka 2022. potvrdila da nije nastavila s daljnjom medicinskom obradom, iako je već izvadila uputnicu za psihijatra, jer je liječnica tražila da škola pošalje dopis da se traži obrada, što škola nije učinila, te su nalazi bili stariji od šest mjeseci, a tužiteljica nije htjela s djetetom prolaziti sve preglede kao do tada.

12. Iz navedenog proizlazi da je nesporna odluka tužiteljice da ne odvede dijete na pregled kod dječjeg psihijatra bila povod tuženici za predmetnu prijavu tužiteljice pravobraniteljici za djecu, pri čemu tuženica nije postupala s namjerom nanošenja štete tužiteljici, već isključivo s namjerom da pomogne učeniku BK, za kojeg je znala da će promijeniti školu, a da isti ima probleme u ponašanju koji se očituju na polju koncentracije, pažnje (posebno nakon drugog sata odluta), komunikacije, socijalizacije, empatije i drugih emocija, samopoštovanju, samopouzdanju, slici o sebi i dr., zbog čega je bilo potrebno obaviti i pregled kod dječjeg psihijatra, a što je tužiteljica odbila, pa se u tom kontekstu postupak tuženice ukazuje životnim i logičnim zbog zanemarivanja zdravstvenih potreba djeteta od stranke majke. U odnosu na žalbene navode tužiteljice o nepoštivanju procedure od strane tuženice prilikom podnošenje prijave pravobraniteljici za djecu valja reći da je tuženica postupila u smislu čl. 17. st. 1. Zakona o pravobranitelju za djecu („Narodne novine“, broj: 73/17) kojim je propisano da svatko ima pravo pravobranitelju za djecu podnijeti prijedlog za razmatranje pitanja od važnosti za prava i interese djece. Također, naknadno obraćanje tuženice pravobraniteljici za djecu učinjeno je samo iz razloga da ista dobije povratnu informaciju o statusu prijave, te isto ne predstavlja štetne radnje u odnosu na tužiteljicu. Tuženica je dakle, kao razredna učiteljica koja je bila neposredno upoznata s problemima u ponašanju učenika BK, bila opravdano zabrinuta za učenika BK, za kojeg je imala saznanja da će se upisati u drugu školu u situaciji kada je tužiteljica propuštala obaviti medicinski pregled djeteta kod dječjeg psihijatra, iako su stručnjaci navedeno sugerirali. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u navedenom postupku tuženice nije bilo namjere nanošenja štete tužiteljici, već da se radilo o opravdanoj brizi za učenika u pogledu njegovog zdravlja i daljnjeg školovanja.

13. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženica niti drugim postupcima u razdoblju dok je bila razredna učiteljica BK nije nanijela štetu tužiteljici. Naime, što se tiče mišljenja tuženice iz kolovoza 2017. u kojem je ista iznijela određene tvrdnje i zapažanja vezano za učenika BK, valja istaknuti da su u navedenom mišljenju iznesene konkretne objektivne okolnosti koje je tuženica kao učiteljica uočila prilikom svakodnevne nastave, pa je tako ista navela da postoje teškoće u praćenju nastave, sporost u ispunjavanju školskih zadataka, nekoncentriranost, agresivnost, problemi vezani za socijalizaciju učenika u grupi i dr. Točno je da je tuženica u konkretnom mišljenju za učenika BK navela i da je anksiozan i depresivan, međutim tuženica nije stručnjak da bi mogla postaviti takvu dijagnozu učeniku, već se radilo o mišljenju tuženice koje je ista proslijedila stručnoj službi škole, kako bi stručnjaci dali svoje mišljenje o primjerenom obliku školovanja učenika kod kojeg je učiteljica primijetila određene poteškoće. Nadalje, tuženica je istaknula da je u konkretnom mišljenju navela da je BK u školu stigao iz Vukovara bez ikakve dokumentacije jer je od školskog psihologa dobila informaciju da učenik prilikom upisa nije imao svu potrebnu dokumentaciju, dok je u odnosu na navode da je učenik došao s mamom, dok s tatom tada nije kontaktirao, navela da joj je to rekao sam učenik. Ovdje valja naglasiti da mišljenje tuženice iz kolovoza 2017. predstavlja internu komunikaciju učiteljice i stručne službe škole, te da je isto sastavljeno isključivo s ciljem da se pomogne učeniku BK kako bi isti u tada trećem razredu mogao čim bolje pratiti nastavu i ostvariti bolji rezultat u školovanju, a ne da bi se navedenim mišljenjem majci učenika, ovdje tužiteljici, nanijela šteta u vidu povrede časti i ugleda.

14. Zaključno valja reći da su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da prvostupanjski sud nije ocijenio provedene dokaze, da ih nije analizirao, već da ih je samo nabrojio. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud iskaze svjedoka, i to ravnateljice škole UKA, socijalnog pedagoga ŠK, te školskog psihologa NK, koji svjedoci su iskazivali o određenim problemima u ponašanju učenika BK, analizirao i pravilno iste ocijenio životno uvjerljivim i logičnim, dok je iskaz svjedokinje LK pravilno ocijenjen nerelevantnim za ishod spora jer je svjedokinja navela da nema neposrednih saznanja o problemima BK, osim posrednog saznanja da se isti ne ponaša kontrolirano u kontroliranim uvjetima, s time da nije mogla preciznije opisati situaciju. U pogledu iskaza svjedokinje CK, nove razredne učiteljice BK, koja je iskazivala da nije bilo nikakvih problema u ponašanju učenika dok mu je ona bila razrednica, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da činjenica da se problemi na relaciji razredna učiteljica-učenik nisu nastavili nakon što je došlo do promjene razredne učiteljice u četvrtom razredu, nije od utjecaja na odgovornost tuženice za naknadu štete koju tužiteljica potražuje u predmetnom postupku. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iskaz svjedokinje AK, zaposlenice Agencije za odgoj i obrazovanje, nije relevantan jer ista u svom mišljenju ocjenjuje rad tuženice, a što nije predmet ovog postupka.

15. Prema tome, dokazi provedeni u predmetnom postupku ukazuju na to da je u spornom razdoblju bilo određenih problema u ponašanju učenika BK, koji su zahtijevali daljnju obradu djeteta od strane dječjeg psihijatra, pa kako majka učenika, ovdje tužiteljica nije postupila po sugestiji stručnjaka, tako je razredna učiteljica, ovdje tuženica poduzela sa svoje strane sve moguće korake za koje je u tom trenutku bila uvjerena da su opravdani i da će dovesti do zaštite djeteta i pomoći učeniku u daljnjem nastavku školovanja. Dakle, navedeni postupci tuženice bili su motivirani isključivo najboljim interesom djeteta, odnosno učenika BK, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u predmetnom postupku tužiteljica nije dokazala da bi joj tuženica prouzročila štetu koja se sastoji u pretrpljenim duševnim bolovima zbog povrede časti i prenošenja neistinitih navoda o njoj i djetetu namjerno kako to propisuje odredba čl. 1061. st. 2. ZOO-a, te je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbijen kao neosnovan pod stavkom I. izreke pobijane presude.

16. Odluka o trošku parničnog postupka u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22. i 33/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

17. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

19. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić