Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9495/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe POWER COMPUTERS d.o.o. i odgovorne osobe TE, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 73. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22., 59/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 26. kolovoza 2024., broj: Pp-1135/2024, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se neosnovanom žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin i prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu od 26. kolovoza 2024., broj: Pp-1135/2024, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenici pravna osoba POWER COMPUTERS d.o.o. i odgovorna osoba TE oslobođeni su optužbe da bi počinili prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 73. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, s obrazloženjem da djelo za koje se okrivljenici optužuju na način kako je to činjenično opisano u optužnom aktu po propisu nije prekršaj.
2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći kako suprotno stavu suda smatra kako činjenični opis prekršaja iz optužnog prijedloga sadrži točno vrijeme, mjesto i radnju počinjenja utuženog prekršaja. Žalitelj ističe kako je kronološki navedeno vrijeme i način počinjenja prekršaja za svakog pojedinog potrošača, u skladu sa člankom 83. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača, te su tako navedeni i datumi počinjenja prekršaja - prvi dan nakon proteka roka od 14 dana od dana zaprimanja obavijesti o odluci potrošača da raskida ugovor za svakog pojedinog potrošača. Datumi kada je trgovac zaprimio odluke potrošača o raskidima ugovora, identični su datumima kada su potrošači zatražili raskide ugovora, a budući su sve odluke o raskidima ugovora dostavljene trgovcu putem elektroničke pošte, kao što su i svi ugovori sklopljeni na daljinu, putem elektroničke pošte, odnosno na temelju Internet trgovine (web shopa) okrivljenih kao trgovaca naziva Laptopi.hr (dostupnom na poveznici https: //laptopi.hr/). Žalitelj također navodi da je sud konstatirao da nije navedeno u optužnom prijedlogu o kojim se potrošačima i ugovorima okrivljenika radi, te kako optužni akt ne sadrži konstitutivne elemente prekršajnog djela bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju, da je sud u smislu ispitivanja optužnog prijedloga imao obvezu pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od osam dana, a što je isti propustio učiniti, te je tako postupljeno na štetu tužitelja. Stoga žalitelj, predlaže ovom Sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu pred drugim sucem.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatrajući predmet i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobodio okrivljenika optužbe.
6. Naime, neosnovano žalitelj ističe pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, budući je okrivljenicima stavljeno optuženjem na teret „što potrošačima nisu izvršili povrate plaćenih iznosa za proizvode, sukladno članku 83. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22., 59/23), odnosno nakon što bi potrošači iskoristili svoje pravo na raskide ugovore, ne bi bez odgađanja, a najkasnije u roku od 14 dana od kad su zaprimili obavijesti o odlukama potrošača da raskidaju ugovora vratili potrošačima sve što su platili na temelju ugovora. Naime, nakon što je potrošač, 7. svibnja 2024. zatražio raskid ugovora sklopljenog na daljinu, trgovac mu je, najkasnije do 21. svibnja 2024., morao vratiti sve što je ovaj platio na temelju ugovora, a trgovac mu je plaćeni iznos vratio tek 25. lipnja 2024., odnosno, počinio je predmetni prekršaj 22. svibnja 2024. Nadalje, nakon što je potrošač, 13. svibnja 2024. zatražio raskid ugovora sklopljenog na daljinu, trgovac mu je, najkasnije do 27. svibnja 2024., morao vratiti sve što je ovaj platio na temelju ugovora, a trgovac mu je plaćeni iznos vratio tek 9. srpnja 2024., odnosno, počinio je predmetni prekršaj 28. svibnja 2024. Isto tako, nakon što je potrošač, 26. svibnja 2024. zatražio raskid ugovora sklopljenog na daljinu, trgovac mu je, najkasnije do 9. lipnja 2024., morao vratiti sve što je ovaj platio na temelju ugovora, a trgovac mu je plaćeni iznos vratio tek 17. lipnja 2024., odnosno, počinio je predmetni prekršaj 10. lipnja 2024. Također, nakon što je potrošač, 27. svibnja 2024. zatražio raskid ugovora sklopljenog na daljinu, trgovac mu je, najkasnije do 10. lipnja 2024., morao vratiti sve što je ovaj platio na temelju ugovora, a trgovac mu je plaćeni iznos vratio tek 16. lipnja 2024., odnosno, počinio je predmetni prekršaj 11. lipnja 2024. Ponovo, nakon što su dva potrošača, 13. lipnja 2024. zatražila raskid ugovora sklopljenih na daljinu, trgovac im je, najkasnije do 27. lipnja 2024., morao vratiti sve što su ovi platili na temelju ugovora, a trgovac im je plaćeni iznos vratio tek 2. srpnja 2024., odnosno, počinio je predmetni prekršaj 28. lipnja 2024.“ Ovdje se napominje kako je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio optužbe navodeći samo dio činjeničnog opisa i to da ne bi „potrošačima izvršili povrate plaćenih iznosa za proizvode, sukladno članku 83. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22., 59/23), odnosno nakon što bi potrošači iskoristili svoje pravo na raskide ugovore, ne bi bez odgađanja, a najkasnije u roku od 14 dana od kad su zaprimili obavijesti o odlukama potrošača da raskidaju ugovora vratili potrošačima sve što su platili na temelju ugovora.“
7. Člankom 149. stavkom 1. točkom 73. i stavkom 2. Zakona o zaštiti potrošača, novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba trgovac, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, „ako nije izvršio potrošaču povrat plaćenog iznosa sukladno članku 83. stavku 1. ovoga Zakona.“ Člankom 83. stavkom 1. cit. Zakona propisano „iskoristi li potrošač svoje pravo na jednostrani raskid ugovora iz članka 79. ovoga Zakona, trgovac mora bez odgađanja, a najkasnije u roku od 14 dana od dana kad je zaprimio obavijest o odluci potrošača da raskida ugovor sukladno članku 81. ovoga Zakona, vratiti potrošaču sve što je ovaj platio na temelju ugovora.“
8. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje kako nema vremena počinjenja prekršaja, jer je vrijeme vidljivo iz optužnog prijedloga (stranica 2. spisa), dok se u odnosu na mjesto počinjenja prekršaja napominje kako ono nije bitno obilježje prekršaja. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako u opisu prekršaja nije definirana radnja prekršaja jer nije navedeno o kojim se potrošačima radilo, te nisu navedeni i brojevi ponuda okrivljenika potrošačima. Tako navedena radnja i po stavu ovog Suda predstavlja samo zakonski opis navedenog prekršaja jer nije dovoljno opisana i konkretizirana. Posljedica nedostatka jasno opisanog sadržaja protupravnih radnji počinitelja u činjeničnom opisu prekršaja, je nedovoljno određivanje odlučnih činjenica koje se podvode pod zakonsko biće određenog prekršaja.
9. Slijedom navedenoga, kako izreka pobijane presude, ali ni optužni prijedlog, ne sadrže činjenični opis radnje prekršaja, a koji bi se mogao podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 73. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, zbog čega djelo prekršaja nije uopće određeno, to je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, donio presudu kojom je okrivljenike oslobodio optužbe, za činjenično opisano postupanje stavljeno im na teret.
10. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Jasna Momirović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
