Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2967/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja MĆ, E, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Zorislavu Krivačiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zorislav Krivačić i Korana Krivačić iz Bjelovara, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja i presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-53/2019-134 od 2. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-53/2019-134 od 2. travnja 2024. u točkama I. i II. izreke.
II. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-53/2019- 134 od 2. travnja 2024. u točkama I., II., III. i IV. izreke te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
III. O zahtjevima tuženika i tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 15. prosinca 2021. u vezi naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege, zatim po osnovi uništenih stvari, tj. uništenog mobitela i dioptrijskih naočala, te po osnovi putnih troškova radi odlaska na liječenje (točka I. izreke prvostupanjskog rješenja). Nadalje, pobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 2. studenog 2023. u vezi naknade imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege (točka II. izreke prvostupanjskog rješenja). Naposljetku, pobijanim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 2. studenog 2023. u vezi naknade imovinske štete po osnovi uništenih stvari, tj. uništenih dioptrijskih naočala (točka III. izreke prvostupanjskog rješenja).
2. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, Podružnica Bjelovar, Zagrebačka 51, Bjelovar, dužan je I. -tužitelju EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 7.519,90 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 16. kolovoza 2019. godine, pa sve do isplate, po stopi po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, Podružnica Bjelovar, Zagrebačka 51, Bjelovar, dužan je I. -tužitelju EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti na ime naknade imovinske štete:
- za tuđu pomoć i njegu iznos od 952,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 02. travnja 2024. godine, pa sve do isplate, po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima,
- za uništeni mobitel marke Sony Xperia iznos od 152,63 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 02. travnja 2024. godine, pa sve do isplate, po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima,
- za uništene dioptrijske naočale iznos od 159,27 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 01. ožujka 2019. godine, pa sve do isplate, po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima,
- za putne troškove iznos od 293,78 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 02. travnja 2024. godine, pa sve do isplate, po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
III. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb Ulica Grada Vukovara 282, Podružnica Bjelovar, Zagrebačka 51, Bjelovar, dužan je II. -tužitelju MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade imovinske štete za troškove prijevoza i parkiranja isplatiti iznos od 557,44 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 02. travnja 2024. godine, pa sve do isplate, po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
IV. Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi razmjeran dio prouzročenih parničnih troškova u iznosu od 4.052,31 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 02. travnja 2024. godine, pa do konačne isplate, po kamatnoj stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja, preko dosuđenog ukupnog iznosa od 7.519,90 Eura na ime naknade neimovinske štete, do konačno zatraženog iznosa od 10.000,00 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 2.480,10 Eura sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i dio sporednog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu zateznu kamatu u vezi dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete od 7.519,90 Eura, počevši od 01. ožujka 2019. godine, pa sve do 15. kolovoza 2019. godine.
VI. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja, preko dosuđenog iznosa od 952,00 Eura u vezi naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, do zatraženog iznosa od 1.000,00 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 48,00 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i dio sporednog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu zateznu kamatu u vezi dosuđenog iznosa naknade imovinske štete od 952,00 Eura, počevši od 01. ožujka 2019. godine, pa sve do 01. travnja 2024. godine.
VII. Odbija se kao neosnovan dio sporednog tužbenog zahtjeva I-tužitelja u vezi zatezne kamate na dosuđene iznose naknade imovinske štete od 152,63 Eura, te od 293,78 Eura, počevši od 01. ožujka 2019. godine, pa sve do 01. travnja 2024. godine.
VIII. Odbija se kao neosnovan dio sporednog tužbenog zahtjeva II-tužitelja, koji se odnosi na zatraženu zateznu kamatu u vezi dosuđenog iznosa naknade imovinske štete od 557,44 Eura, počevši od 01. ožujka 2019. godine, pa sve do 01. travnja 2024. godine.
IX. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u vezi naknade parničnih troškova preko dosuđenog iznosa od 4.052,31 Eura, do zatraženog iznosa od 6.456,09 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 2.403,78 Eura sa zateznom kamatom na taj iznos od 02. travnja 2024. godine, pa sve do isplate.“
3. Protiv točaka I. i II. prvostupanjskog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe, te protiv točaka I., II., III. i IV. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik smatra da preinaka tužbe nije smjela biti dopuštena, budući da su tužitelji tužbu preinačili nakon zaključenja prethodnog postupka, a provedeno medicinsko vještačenje i izmjena Orijentacijskih kriterija ne opravdavaju dopuštenost preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Tuženik smatra da postoji doprinos prvotužitelja u nastanku štetnog događaja, budući da prvotužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom prilikom nastanka štetnog događaja. Kako je tuženik isticao da postoji doprinos prvotužitelja radi toga što nije bio vezan sigurnosnim pojasom, tuženik je predložio kombinirano prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje. Sud prvog stupnja je prihvatio takav dokazni prijedlog, međutim, tuženik smatra kako imenovani vještak medicinske struke nije kompetentan za utvrđivanje činjenice koje bi ozljede bile izbjegnute da je prvotužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. Naime, sud prvog stupnja je kombinirano vještačenje povjerio vještaku prometne struke Čedomiru Čoviću i vještaku kirurške struke Slavku Davili. Vještak Davila nije vještak sudske medicine te stoga nije kompetentan utvrditi je li bi ozljede prvotužitelja nastale i da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Tuženik je učestalo isticao da je potrebno provesti vještačenje po vještaku sudske medicine, međutim, sud prvog stupnja je takav prijedlog odbio. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da su pravična novčana naknada radi povrede prava osobnosti te naknada imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njega dosuđene u previsokom iznosu, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja. Smatra da nije dokazano u kojem je životnom segmentu prvotužitelju trebala tuđa pomoć i njega. Što se tiče naknade troškova prijevoza radi odlaska prvotužitelja na liječenje, tuženik smatra da prvotužitelj ima pravo da mu se ti troškovi nadoknade preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Tuženik smatra da, ako prvotužitelj nije tražio naknadu tih troškova od HZZO-a, takav propust prvotužitelja ne može ići na štetu tuženika. Što se tiče naknade imovinske štete u vidu uništenih stvari (mobitel i dipotrijske naočale), tuženik ističe kako prvotužitelj nije dokazao da je vlasnik uništenog mobitela, a nije niti dokazao visinu štete koja je nastala radi uništenog mobitela. U pogledu uništenih naočala, tuženik ističe da naočale nisu uništene u cijelosti (uništena je samo leća) te kako je prvotužitelj kupio nove naočale radi pogoršanja dioptrije, a ne zato jer su mu stare naočale bile uništene u štetnom događaju. Naposljetku, tuženik smatra da drugotužitelj nema pravo na naknadu štete u vidu putnih troškova posjeta prvotužitelju, budući da je on (drugotužitelj) samo posredni oštećenik, tj. nije direktno oštećen u predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava i tijek kamata koje je dosudio prvostupanjski sud, smatrajući da kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva teku od dana preinake. Također ističe da zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete teku ne teku od dana završetka liječenja, već od dana konačne izrade nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, tj. od dana kada je konačno utvrđen opseg štete. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka, posebice ističući da su tužiteljima priznati troškovi više od četiri obrazložena podneska, ali i da su mu troškovi svih ročišta priznati u punom iznosu, premda se na svim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Također tuženik upućuje da je prvostupanjski sud sve troškove odmjerio prema novoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a time je retroaktivno primjenjivao Tarifu u pogledu radnji koje su poduzete u vrijeme kada nova Tarifa nije važila. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i premet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 562,11 EUR.
4. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženika. Protive se žalbenim navodima tuženika da je sud prvog stupnja trebao provesti vještačenje isključivo po vještaku sudske medicine koji bi dao nalaz i mišljenje na okolnost uzročne veze nekorištenja sigurnosnog pojasa i zadobivenih ozljeda. Smatra da bi provođenje novog vještačenja povećalo troškove postupka te upućuje i na duljinu trajanja postupka. Tužitelji ističu da su preinačili tužbu radi bitnih činjenica koje su nastupile nakon zaključenja parničnog postupka, a preinaka tužbe je dopuštena u takvim okolnostima. Nadalje, tužitelji ističu da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio osnovu i visinu naknade cjelokupne neimovinske i imovinske štete u ovom postupku, radi čega su svi prigovori tuženika u tom pogledu neosnovani. Naposljetku, tužitelji ističu kako je prvostupanjski sud primijenio ispravnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a radi čega žalba tuženika u tom pogledu također nije osnovana. Predlažu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuju trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.
5. Žalba tuženika protiv pobijanog prvostupanjskog rješenja je neosnovana.
6. Žalba tuženika protiv pobijane prvostupanjske presude je osnovana.
U odnosu na žalbu protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe:
6. U vrijeme pokretanja parničnog postupka, tj. dana 1. rujna 2019. tužitelji su zahtijevali isplatu iznosa od 58.890,80 kuna na ime naknade cjelokupne štete (neimovinske i imovinske) koja je tužiteljima nastala u predmetnom štetnom događaju.
7. U predmetnom postupku su provedena tri medicinska vještačenja radi utvrđivanja visine neimovinske štete koja je prvotužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju, i to po vještacima Romanu Paviću, Nevenu Starčeviću i Božidaru Šebečiću. Također je provedeno i kombinirano prometno-medicinsko vještačenje po vještacima Čedomiru Čoviću i Slavku Davili radi utvrđivanja doprinosa prvotužitelja u nastanku štetnog događaja.
8. Tužitelji su, u dva navrata, nakon što su u tijeku prvostupanjskog postupka provedena vještačenja koja su relevantna za utvrđivanje određenih činjenica o kojima sud i stranke nemaju stručnih znanja, preinačili, tj. povisili tužbeni zahtjev, i to podneskom od 15. prosinca 2021. (list 248-250 spisa) te podneskom od 2. studenog 2023. (list 385-388 spisa).
9. Tuženik se protivio preinaci tužbe koju su tužitelji uradili podneskom od 15. prosinca 2021., odnosno podneskom od 2. studenog 2023.
10. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe prema podnescima 15. prosinca 2021. i 2. studenog 2023., obrazlažući da je ista dopuštena u skladu s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP)
11. Tuženik se u žalbi i dalje protivi preinaci tužbe, navodeći da ista nije dopuštena, budući da je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka.
12. Odredbom čl. 190 st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe članka 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Specifičnost je postupaka za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti to što, u trenutku zaključenja prethodnog postupka, tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je moguće to učiniti tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja.
13. Naime, tužitelj (niti njegov punomoćnik) ne posjeduje stručna znanja da procijeni narav i težinu povrede prava osobnosti, već je za to potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a radi čega je u postupku i predložen dokaz provođenja medicinskog vještačenja. U protivnom, provedena vještačenja ne bi imala smisla, jer ako je sudu potrebno stručno znanje vještaka kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete, to znanje je potrebno i tužitelju kako bi mogao postaviti precizan tužbeni zahtjev.
14. Prema ocjeni ovog suda, nalazi vještaka koji se temelje na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavljaju opravdan razlog za preinaku tužbe te tužitelj nije kriv što je tek nakon provedenih vještačenja mogao utvrditi realnu štetu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju, a radi čega je takva preinaka u skladu s čl. 190 st. 2. ZPP-a, pogotovo ako se preinačenim zahtjevom ostvaruje pravo tužitelja na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. lipnja 2024., broj Rev-555/2024-2).
15. Uzevši u obzir sve navedeno, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je dopustio preinaku tužbe u predmetnom postupku, budući da je ista preinačena nakon provedenih vještačenja pomoću kojih je tužitelj saznao realnu štetu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju, a što je u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP-a.
16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja.
U odnosu na žalbu protiv prvostupanjske presude:
17. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja, konačno uređen podneskom od 2. studenog 2023. (list 385-388 spisa), za isplatu iznosa od 12.163,12 EUR, na ime neimovinske štete i imovinske štete, a koja šteta je nastala kada je prvotužitelj EĆ sudjelovao u prometnoj nesreći, nalazeći se kao putnik u osobnom vozilu (automobilu) kojim je upravljao osiguranik tuženika SĆ, uslijed čega je prvotužitelj zadobio tjelesne ozljede i došlo je do uništenja njegovih osobnih stvari (mobilnog uređaja i dioptrijskih naočala).
17.1. Dakle, tužitelji potražuju ukupan iznos od 12.163,12 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, radi pretrpljene štete u navedenom štetnom događaju, specificirano kako slijedi:
- prvotužitelj EĆ potražuje naknadu neimovinske štete (pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti) u iznosu od 10.000,00 EUR,
- prvotužitelj EĆ potražuje naknadu imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.000,00 EUR
- prvotužitelj EĆ potražuje naknadu imovinske štete s osnove uništenog mobilnog uređaja marke „Sony Xperia“ u iznosu od 152,63 EUR
- prvotužitelj EĆ potražuje naknadu imovinske štete s osnove uništenih dioptrijskih naočala u iznosu od 159,27 EUR
- prvotužitelj EĆ potražuje naknadu imovinske štete s osnove putnih troškova radi odlaska na liječenje u iznosu od 293,78 EUR
- drugotužitelj MĆ potražuje naknadu imovinske štete s osnove putnih troškova i troškova parkiranja, koje troškove je imao prilikom posjećivanja prvotužitelja u bolnici, u iznosu od 557,44 EUR
18. U tijeku postupka nije bilo sporno da prvotužitelj, sudionik prometne nesreće, nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme prometne nesreće, tj. u vrijeme nastanka štetnog događaja.
19. Valja istaknuti da okolnost što prvotužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom ide na teret njega kao oštećenika, ako je takva okolnost mogla biti od utjecaja na visinu štete koju je prvotužitelj pretrpio, bez obzira što je prvotužitelj bio maloljetan u vrijeme nastanka štetnog događaja.
20. U žalbenom postupku tuženik i dalje problematizira okolnost da prvotužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom, radi čega postoji njegov doprinos u nastanku štetnog događaja. Također tuženik problematizira da kombinirano prometno- medicinsko vještačenje, koje je provedeno u ovom postupku, ne predstavlja adekvatan dokaz za utvrđivanje doprinosa prvotužitelja u nastanku štetnog događaja, tj. za utvrđivanje uzročno-posljedične veze između pretrpljenih tjelesnih ozljeda i činjenice da prvotužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom.
21. Naime, kako bi se utvrdio doprinos prvotužitelja u nastanku štetnog događaja, točnije kako bi se utvrdilo je li bi ozljede koje je prvotužitelj pretrpio bile izbjegnute ili bi ozljede bile blažeg karaktrera da je prvotužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, tuženik je predložio dokazni prijedlog provođenja kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja.
21.1. Navedeni dokazni prijedlog je tuženik predložio u podnesku od 23. travnja 2019. godine (list 55-57 spisa), a prvostupanjski sud je taj dokazni prijedlog prihvatio te rješenjem od 4. lipnja 2020. (list 103-104 spisa) odredio provođenje tog dokaza, a koje je povjerio ovlaštenim sudskim vještacima iz Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka sa sjedištem u [adresa], te je prvostupanjski sud cjelokupni spis dostavio toj udruzi.
21.2. Tuženik je odmah problematizirao činjenicu što se kombinirano vještačenje povjerilo Hrvatskoj strukovnoj udruzi eksperata i sudskih vještaka, i to u podnesku od 9. lipnja 2020. (list 105-108 spisa), posebice ističući da se predmetno vještačenje svakako treba povjeriti vještaku prometne-tehničke struke i vještaku sudske medicine.
21.3. Hrvatska strukovna udruga eksperata i sudskih vještaka je provođenje kombiniranog vještačenja povjerila Slavku Davili, stalnom sudskom vještaku za kirurgiju i traumatologiju, te Čedomiru Čoviću, stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila i strojeva (list 141 spisa).
21.4. Slavko Davila, stalni sudski vještak za kirurgiju i traumatologiju, u svome nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2020. (list 142-144 spisa) ističe kako je prvotužitelj, u predmetnom štetnom događaju, pretrpio teške tjelesne ozljede. U konkretnom slučaju prvotužitelj je zadobio tri udarca i to u glavu (tjeme), drugi udarac u desni kuk uslijed čega je došlo do prijeloma i iščašenja čašice, a treći udarac u lijevu nadlakticu uslijed čega je došlo do prijeloma nadlaktične kosti.
21.5. Čedomir Čović, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila i strojeva, u svom nalazu i mišljenju od 5. studenog 2020. (list 145-148 spisa) ističe kako su, u predmetnom štetnom događaju, uzevši u obzir dinamiku kretanja automobila, na putnike i sve predmete u vozilu djelovale vrlo velike sile iz više različitih smjerova. Ističe kako je prvo došlo do pomaka i naslanjanja tijela tužitelja u desnu stranu. U nastavku tijelo tužitelja dobiva snažno ubrzanje prema naprijed i istovremeno prema gore pa sa dijelovima tijela koji su ozlijeđeni udara u unutrašnji dio kabine vozila uz sudaranje i sa tijelima drugih putnika. S obzirom na utvrđenu dinamiku kretanja tijela tužitelja, vještak smatra da bi tijelo tužitelja moglo doći u kontakt sa dijelovima vozila i osobama u vozilu te zadobiti udarce koji su prouzročili udarce, bez obzira na vezivanje sigurnosnim pojasom. Naime, vještak ističe kako sigurnosni pojas štiti tijelo od polijetanja prema naprijed, ali ga ne štiti od bočnih pomaka, do kojih pomaka je sigurno došlo.
21.6. Tuženik je, podneskom od 17. prosinca 2020. (list 157- 161 spisa), prigovarao kombiniranom nalazu i mišljenju sudskih vještaka. Tuženik ističe kako je predložio kombinirano vještačenje - prometno tehničko i sudsko medicinsko, a na okolnost uzročne veze nekorištenja sigurnosnog pojasa prvotužitelja i zadobivenih ozljeda. Tuženik upućuje da je kombinirano vještačenje bilo potrebno provesti po vještaku sudske medicine, a ne po kirurgu ili vještaku neke druge specijalnosti. Tuženik ustraje kod navoda da je vještačenje spornih činjenica u domeni vještaka sudske medicine. Tuženik ističe da niti jedan od vještaka nije dao odgovor u kojoj fazi gibanja tijela prvotužitelja su zadobivene pretrpljene ozljede (udarac u glavu, povreda kuka, prijelom lijeve nadlaktice) te je li bi ozljede bile izbjegnute da je prvotužitelj bio vezan, a što upućuje da vještačenje nije bilo provedeno po vještaku odgovarajućih kompetencija. S obzirom na navedeno, tuženik ustraje da se vještačenje provede po vještaku sudske medicine.
21.7. Vještaci Čedomir Čović i Slavko Davila su se očitovali na prigovore tuženika (list 180-185 spisa). Vještak Čović ostaje kod svog nalaza, posebice ističući da u predmetnom događaju sigurnosni pojas ne bi u potpunosti spriječio pomak putnika prema naprijed niti onemogućio bočni pomak putnika po širini vozila, a radi čega su dijelovi tijela prvotužitelja mogli doći u kontakt sa dijelovima vozila i drugim putnicima. Međutim, vještak Čović ipak ističe da, nakon što prometni vještak utvrdi veličine sila koje su djelovale na putniku, medicinski vještak treba dati mišljenje o ozljedama putnika u vozilu te na koji su način te ozljede nastale, ali i o intenzitetu nastalih ozljeda. Vještak Davila ponavlja koje je ozljede prvotužitelj pretrpio (natučenje glave, prijelom čašice desne noge sa iščašenjem kuka desne te prijelom lijeve nadlaktice). Također vještak Davila ističe kako je vještak Čović opisao kretanje tijela prvotužitelja. S obzirom da se tijelo prvotužitelja gibalo u tri navrata i da je tijelo prvotužitelja bilo prikliješteno između tijela drugih suputnika, vještak Davila smatra da nije moguće utvrditi koja je ozljeda nastala na koji način.
21.8. Tuženik je, podneskom od 30. ožujka 2021. (list 200 - 201 spisa), i dalje prigovarao kombiniranom nalazu i mišljenju sudskih vještaka, posebice ističući da vještak Davila nije specijalist sudske medicine i vještačenje spornih činjenica nije u njegovoj domeni. I dalje ustraje da se vještačenje obavi po vještaku sudske medicine.
21.9. Prvostupanjski sud je prihvatio kombinirani nalaz i mišljenje sudskih vještaka Čedomira Čovića i Slavka Davile, a na temelju takvog nalaza je utvrdio da ne postoji doprinos prvotužitelja u nastanku štetnog događaja, tj. da postoji objektivna mogućnost da bi tužitelj pretrpio tjelesne ozljede istog intenziteta neovisno o tome je li ili nije bio vezan sigurnosnim pojasom (točka 43. i 47. obrazloženja prvostupanjske presude). Također prvostupanjski sud smatra da nije nužno da kombinirano vještačenje bude provedeno i po vještaku sudske medicine, već da i vještaci medicinske struke mogu dati odgovor na zadani predmet kombiniranog vještačenja (točka 44. obrazloženja).
22. Međutim, slijedom svega iznesenoga, ovaj sud drugog stupnja prihvaća žalbene navode tuženika da u prvostupanjskom postupku nije provedeno po vještaku odgovarajuće specijalnosti, budući da u provedenom kombiniranom vještačenju nije sudjelovao vještak sudske medicine, već vještak za kirurgiju i traumatologiju.
23. Naime, u situacijama kada putnik u vozilu nije bio vezan sigurnosnim pojasom u prometnoj nezgodi, potrebno je adekvatno utvrditi u kojoj je mjeri nevezanje sigurnosnim pojasom doprinijelo intenzitetu ozljeda koje je putnik pretrpio. Upravo radi toga je u postupku i provedeno kombinirano prometno-medicinsko vještačenje. U tome pogledu, tuženik osnovano ističe da je sudskomedicinski vještak ovlašten ocjenjivati ozljede i njihovu povezanost s okolnosti da prvotužitelj nije bio vezan, odnosno u kolikoj su mjeri pretrpljene ozljede posljedica toga što pojas nije bio korišten. Vještak kirurške struke može stručno opisati nastale ozljede, a što je vještak Davila i uradio u konkretnom predmetu, međutim, on nije kompetentan davati procjenu o uzročno-posljedičnoj vezi između nevezivanja sigurnosnim pojasom i nastalih ozljeda, tj. da li bi pretrpljene ozljede bile istog ili blažeg intenziteta da je prvotužitelj bio vezan sigurnosnim pojasnom, već takva procjena spada u domenu sudske medicine.
24. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, vještak Davila nije adekvatno odgovorio na postavljeni zadatak, a što je i vidljivo iz njegovog nalaza i mišljenja. Naime, vještak procjenjuje koje je ozljede prvotužitelj pretrpio u štetnom događaju: natučenje glave, prijelom čašice desne noge sa iščašenjem kuka desne te prijelom lijeve nadlaktice, međutim, vještak ni na koji način ne zauzima jasno stajalište je li bi te ozljede bile istog ili blažeg intenziteta ako bi prvotužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, a na što osnovano i upućuje tuženik u svojoj žalbi.
25. Također valja istaknuti kako je tuženik u više navrata tijekom postupka prigovarao da je kombinirano vještačenje provedeno po vještaku neodgovarajuće struke i ustrajao u prijedlogu za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku sudske medicine, a koje prigovore i koji prijedlog sud prvog stupnja nije smatrao osnovanima.
26. Sukladno čl. 250. ZPP-a, sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Nadalje, člankom 252. st. 1. i 2. ZPP-a je propisano da vještačenje, u pravilu, obavlja jedan vještak, a kad sud ocijeni da je vještačenje složeno, može odrediti dva ili više vještaka. Vještaci se određuju u prvom redu iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.
27. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je povrijedio gore navedene procesne odredbe o provedbi vještačenja jer nije odredio vještačenje po vještaku odgovarajuće struke s obzirom na prirodu spornih činjenica koje se trebaju razjasniti.
28. Nadalje, s obzirom da prvostupanjski sud nije proveo vještačenje po vještaku odgovarajuće struke, time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a posljedično je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, provođenje vještačenja po vještaku neodgovarajuće struke je dovelo do toga da se ne može utvrditi postoji li doprinos prvotužitelja u nastanku štetnog događaja, tj. nije utvrđena uzročno-posljedična veza između pretrpljenih ozljeda i činjenice da prvotužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Bez utvrđivanja takve uzročno- posljedične veze ne može se ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva jer o navedenoj okolnosti ovisi odluka o osnovanosti i visini pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju.
29. Uzevši u obzir navedene povrede, a koje su od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, potrebno je ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da prvotužitelju i drugotužitelju nadoknadi pretrpljenu štetu (točka I., II. i III. prvostupanjske presude), ali i potrebno je ukinuti i odluku o trošku postupka (točka IV. prvostupanjske presude), tj. odluku kojom je tuženiku naloženo da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka, budući da se odluka o troškovima postupka zasniva na odluci o glavnoj stvari, odnosno na ishodu parničnog postupka, tj. uspjehu stranaka u sporu.
30. S obzirom na navedeno, ukida se prvostupanjska presuda u točkama I., II., III. i IV. izreke, primjenjujući odredbu članka 369. st. 1. ZPP-a, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Primjenom odredbe čl. 371. ZPP-a, naloženo je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
31. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene bitne povrede na način što će provesti vještačenje po vještaku sudske medicine, a koji je kompetentan za utvrđivanje uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je pretrpio prvotužitelj i činjenice da prvotužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Nakon što se provede vještačenje, prvostupanjski sud će utvrditi pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti i visini štete koju su tužitelji pretrpjeli u predmetnom štetnom događaju.
32. Odluka o zahtjevima tuženika i tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu, 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
