Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-26/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o., Zagreb, Kastavska ulica 8A, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-1538/2021-29 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-1538/2021-29 od 2. listopada 2024.

a) u pobijanom dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke,

b) u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 30.924,20 kuna / 4.104,50 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama,

c) u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 412,04 eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 224,89 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o [broj kredita], zaključenog dana 20. prosinca 2007., između tužitelja i tuženika , potvrđen i solemniziran po javnom bilježniku Marija Grozdanić-Dekleva, poslovni broj OV-32275/2007 , koja glasi; ".. u kunskoj protuvrijednosti 20.386,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita…", kao i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom na ime razlike neosnovane promjeni kamatne stope, nastale uslijed neosnovane promjene i obračuna visine kamatne stope, u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 7.769,79 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 1. veljače 2008. do isplate (točka I. izreke).

Također, utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 3. st. 2. Ugovora o [broj kredita], zaključenog dana 20. prosinca 2007.godine, između tužitelja i tuženika potvrđenog i solemniziran po javnom bilježniku Marija Grozdanić-Dekleva, poslovni broj OV-32275/2007 , koja glasi; ".. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., na dan plaćanja……“ (točka II. izreke), odredba čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu koje glasi; …." u kunskoj protuvrijednosti 294,89 CHF (dvjetstodevedesetčetiri švicarskih franaka i 89/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., na dan plaćanja"…. (točka III. izreke), kao i odredba čl. 6. Ugovora o kreditu koja glasi; .."Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta" (točka IV. izreke).

Tuženiku je naloženo i da tužitelju isplati iznos od 30.924,20 kuna / 4.104,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je tužitelj odbija sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 173,18 eura (točka V. izreke).

Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.808,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, pa do isplate (točka VI. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 1.184,86 eura (točka VII. izreke).

2. Protiv točke II., III., IV., dosuđujućeg dijela točke V. i točke VI izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2007., te restitucijski zahtjev tužitelja za vraćanjem iznosa koji su tuženiku plaćeni temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu od 20. prosinca 2007. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.386,00 CHF uz rok otplate od 7 godina,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena početna redovna kamatna stopa od 5,70 % godišnje koja je promjenjiva,

- da je ugovor o kreditu tužitelj sklopio u svrhu kupnje osobnog automobila,

- da je ugovor o kreditu tužitelj sklopio u svojstvu potrošača,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita u anuitetima koji su vezani uz valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak,

- da su odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula nepoštene, te posljedično tome i ništave,

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 30.924,20 kuna / 4.104,50 eura s osnove povrata iznosa koji su tuženiku plaćeni temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da koji se odnose na nevezanost presudom donijetom u postupku kolektivne pravne zaštite. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora. Predmetna odredba je inače izmijenjena čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 70/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. na način da je izričito propisano da se vezanost presudom donijetom u postupku kolektivne pravne zaštite odnosi i na posebne parnice koje su pokrenute radi isplate, pa kako je ovaj postupak pokrenut 22. rujna 2021. žalbeni navodi tuženika koji se odnose na nevezanost presudama iz postupka kolektivne pravne zaštite su neosnovani.

9. Međutim, neovisno o navedenoj vezanosti presudama iz kolektivne pravne zaštite, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio, kako sporne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, tako i iskaz tužiteljice, te je na temelju istih pravilno utvrdio da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile nerazumljive, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

10. Neosnovani su dakle, žalbeni navodi tuženika sud nije proveo test transparentnosti i test poštenosti spornih ugovornih odredbi jer je u odnosu na utvrđivanje nepoštenosti spornih odredba o valutnoj klauzuli sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice. Stoga žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli bile uočljive, jasne i razumljive nisu osnovani. Također, neosnovano je i tuženikovo ukazivanje da je ugovaranje valutne klauzule bilo dopušteno. Naime, okolnost što je pozitivnim propisima dopušteno ugovaranje valutne klauzule ne znači i da pojedina ugovorna odredba ne može biti nepoštena.

11. Tuženik u žalbi navodi da spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu tužitelju nanijele znatniju štetu, te da se radi o zabrani manjeg značaja. Naime, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene. U takvom slučaju ne radi se o zabrani manjeg značaja tako da se tužitelj neosnovano poziva na odredbu čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 - dalje: ZOO).

12. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ističe da su tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 143/13) definirani parametri promjenjivosti kamatne stope. Naime navedena okolnost ne znači da pojedine odredbe potrošačkog ugovora sklopljenog prije stupanja na snagu tog zakona ne mogu biti nepoštene i posljedično tome ništetne (u tom smislu primjerice i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-953/2020 od 11. siječnja 2023.).

13. Tuženik neosnovano u žalbi osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda o visini tužiteljeve tražbine koje utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Naime, nalaz i mišljenje vještaka izrađeno je sukladno zadatku određeno od strane suda prvog stupnja, te je isto i prema stavu ovog suda u potpunosti podobno da se na temelju istog utvrdi visina tužiteljeve tražbine. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je vještak neosnovano izradio nalaz i mišljenje kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom potrebno je navesti da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 308/2022 od 19. travnja 2022., Rev-746/2022 od 30. studenog 2022., Rev-777/2022 od 21. rujna 2022., Rev-819/2022 od 14. rujna 2022., Rev-610/2022 od 21. ožujka 2023., Rev-610/2022 od 29. kolovoza 2023. i dr.). Dakle, nije bilo osnove da se provodi vještačenje s primjenom kamatne stope koja je vrijedila na kunske kredite kako to smatra tuženik, a niti je zbog toga visina tražbine pogrešno utvrđena.

14. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tražbina tužitelja zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača i to u zastarnom roku od pet godina. Stoga rok zastare u odnosu u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost ugovorene valutne klauzule. S obzirom da je tužba podnijeta 22. rujna 2021. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO, tako da tražbina tužitelja u dosuđujućem dijelu nije zastarjela kako to pravilo utvrđuje sud prvog stupnja (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022., kao i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3025/2018 od 20. ožujka 2024. i Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.).

15. Neosnovano tuženik osporava i odluku suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da su iznosi koje je tuženik u obvezi vratiti tužiteljicama posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora. Tuženik je nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. ZOO jer je kao banka i financijska institucija morao znati da ugovaranje odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja njegovom jednostranom odlukom predstavlja postupanje koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, pa stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

16. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 96. i čl. 97. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07, 125/07 – dalje: ZZP) u svezi s čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

17. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne, razumljive i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, ista je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tako da tuženik neosnovano žalbom osporava i taj dio pobijane presude. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je troškove postupka dosudio sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje tijekom postupka. Naime, odredbom Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, kako je sud prvog stupnja odluku o troškovima parničnog postupka donosio kada je na snazi bila nova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. i koja je propisala da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, sud prvog stupnja je, sukladno Tbr. 52.3. OT i Tbr. 54 OT, naknadu troškova postupka pravilno dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eura.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

20. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

21. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu i troškovi sudskih pristojbi na isti jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj