Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2683/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P- 625/2021-29 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-625/2021-29 od 8. svibnja 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe čl. 1., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva br. [broj kredita] od 23. kolovoza 2005., zaključenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao pravnog slijednika HVB Splitske banke d.d., kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.859,93 EUR po osnovi razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.789,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. III. izreke). Odbijen je dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 150,00 EUR, kao neosnovan (toč. IV. izreke), te je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan (toč. V. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I., II., III. i V. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe. .

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovoru o kreditu zaključenog između tužiteljice i prednika tuženika koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, te restitucijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih temeljem ništetne ugovorene koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 23. kolovoza 2005. zaključen Ugovor o kreditu kojim je prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita iznos od 28.251,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita;

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, time da je početna kamatna stopa iznosila 5,40%, koja se tijekom otplate kredita više puta povećavala;

- da se tijekom otplate kredita više puta mijenjao i tečaj CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita;

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF prema kojoj se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju;

- da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i da je riječ o tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja;

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog na dan isplate kredita i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme otplate kredita iznosi 1.859,83 EUR/14.013,61 kn;

- da se u ocjeni ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud pozvao se na učinke presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., kojima je utvrđeno da u odnosu na tužene banke, među kojima i na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača;

- da se u ocjeni ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud pozvao se na učinke presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., kojima je utvrđeno da u odnosu na tužene banke, među kojima i na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača;

- da se u ocjeni ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sud prvog stupnja pozvao se i na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom su potvrđena utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite da su banke, među kojima i tuženik u točno određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF), jer prije njihova sklapanja banke nisu potrošača informirale u cijelosti o potrebnim parametrima bitnim za donošenje utemeljene odluke temeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i za vrijeme sklapanja ugovora, te da su te odredbe ugovora suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a što je protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. toga Zakona, kao i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine “ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO);

- da je ugovor o kreditu u cijelosti izvršen.

8. Pozivom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak CHF nepoštene, a time i ništetne u smislu odredbe čl. 81. i čl. 87. ZZP/03, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo i jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je prihvatio tužbeni zahtjev i temeljem odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO obvezao tuženika na povrat razlike preplaćenih iznosa anuiteta koje mu je tužiteljica platila na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF po pravilima stečenog bez osnove sa zateznim kamatama tekućim od dana izvršenog plaćanja do isplate.

9. Za svoja utvrđenja da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, a time i ništetne i da se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 502.a st. 1. ZPP, a što je tužiteljica podnošenjem tužbe u ovoj parnici i učinila, te da je u smislu odredbi čl. 502.c ZPP i čl. 118. ZZP sud vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine”, broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, prvostupanjski sud je dao jasne, valjane i potpune razloge, koje tuženik žalom određeno niti ne pobija.

10. U pojedinačnim potrošačkim ugovorima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu ipak i na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i zadovoljavanju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi je na tuženiku. Iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik, te iz iskaza tužiteljice ne proizlazi osnovanost tuženikovih prigovora da uvjeti za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nisu ispunjeni.

11. Pravilnom je primjenom materijalnog prava tuženiku kao nepoštenom stjecatelju (čl. 1115. ZOO) naloženo da tužiteljici vrati iznos koje je nepripadno primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja svake pojedine uplate do isplate.

12. Žalbeni navodi tuženika svode se na pobijanje osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi utvrđenje ništetnosti naknade za obradu kredita (tzv. ulazna naknada), uz tvrdnju da je to potraživanje zastarjelo. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani, niti su uzeti u razmatranje, jer predmet ovoga postupka uopće nije bilo utvrđenje ništetnosti naknade za obradu kredita i zahtjeva za isplatu, niti zastara tih zahtjeva.

13. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, koju tuženik žalbom određeno niti ne osporava.

14. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš