Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-7/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CB, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog CB, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Kzd- 4/2023-42 od 5. listopada 2023., na sjednici 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog CB kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj: Kzd-4/2023-42 od 5. listopada 2023. je proglasio krivim optuženog CB, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje: KZ/11, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi broj "Narodnih novina" 114/22 u kojima su sadržane izmjene i dopune tog zakona koje su bile na snazi u vrijeme počinjenja djela ) te ga je na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. u vezi čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11 prema optuženiku CB izrečena je uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo te pod uvjetom da izvrši posebnu obvezu na način da u roku od 10 (deset) mjeseci na ime dospjelih a neplaćenih obroka alimentacije u razdoblju od 28. travnja 2021. do 2. lipnja 2023. uplati iznos od 92.545,24 kune / 12.282,86 eura kao i da nastavi doprinositi za uzdržavanje malodobne NB na način kako je to određeno ovršnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr Ob-39/2020 od 30. ožujka 2021., sve dok za to postoje zakonske pretpostavke.

1.2. Na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

1.3. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu:

ZKP/08-22, u svezi čega valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti brojeve "Narodnih novina" 126/19 i 80/22) optuženik CB obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 250,00 eura / 1.883,63 kuna, te troškove postupka s osnova nužnih izdataka majke i zakonske zastupnice oštećenice te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika malodobne oštećenice o visini kojih će sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08-22 sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se optuženik CB putem braniteljice Ane Babić, odvjetnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-88/2024-3 od 9. veljače 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik ostvarenje žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se na radi o tim žalbenim osnovama, već žalbenim tvrdnjama koje ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu, s time da je povodom podnesene žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08-25), pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25.).

7. Optuženik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva svoju odluku.

7.1. Žalitelj prije svega u žalbi upire da prvostupanjski sud ispušta iz vida činjenicu da je rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr Ob-39/2020 od 30. ožujka 2021. postalo pravomoćno tek dana 23. srpnja 2021., s posljedicom pogrešnog utvrđenja da je njegova obveza na ime uzdržavanja mldb kćeri NB postojala i u razdoblju od 28. travnja 2021. (koji datum se naznačuje kao početak inkriminiranog razdoblja) do datuma kada je citirano rješenje postalo pravomoćno.

7.2. Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovaj žalbeni sud primjećuje kako žalitelj očito ispušta iz vida da predmetno djelo čini onaj tko nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a iz čega jasno proizlazi da se za postojanje ovog kaznenog djela kao odlučno ne ukazuje pitanje pravomoćnosti isprave iz koje proizlazi obveza uzdržavanja, već njezina ovršnost.

7.3. Budući da ni sam optuženik u žalbi ne osporava činjenicu da je citirano rješenje, iz razloga što žalba protiv istog ne odgađa njegovo izvršenje, postalo ovršno 28. travnja 2021., dakle, prije njegove pravomoćnosti, to se njegova žalba u navedenom pravcu ukazuje kao promašena.

7.4. Nadalje, optuženik smatra da je prvostupanjski sud, premda je točno da u inkriminiranom razdoblju nije uredno podmirivao obvezu uzdržavanja svoje maloljetne kćeri NB, pogrešno utvrdio subjektivni element predmetnog kaznenog djela – postojanje njegove namjere da ne podmiruje obvezu uzdržavanja.

7.5. Naime, po mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je na njegovoj strani postojao trajniji i krajnje negativni stav prema obvezi uzdržavanja, a na što upućuje činjenica da je u razdoblju od lipnja 2019. pa do donošenja pobijane presude na ime uzdržavanja mldb. kćeri uplatio 17.000,00 eura, da je i na drugi način doprinosio njezinom uzdržavanju, te da ima ozbiljnu namjeru i želju podmiriti sve nastale dugove u čemu ga međutim onemogućuje majka žrtve – ŽB stvaranjem niza okolnosti koje uzrokuju njegovu financijsku nesposobnost za podmirenje dužnog uzdržavanja u cijelosti.

8. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, kritičke i savjesne analize svih dokaza izvedenih na raspravi, pravilno postupio kada iskaz majke i zakonske zastupnice žrtve - svjedokinje ŽB, za razliku od obrane optuženika, ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, koji podupire i niz drugih dokaza izvedenih na raspravi, te na temelju toga s pravom zaključio da je u ovom slučaju na izvjestan način dokazano da je počinio terećeno kazneno djela, i to kako u objektivnom (koju sastavnicu ovog kaznenog djela optuženik ne osporava u žalbi) tako i u subjektivnom smislu.

8.1. Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da iskaz majke i z.z. žrtve u dijelu gdje konkretno iznosi činjenice koje govore o tome da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije ispunjavao svoju obvezu plaćanja dužnih iznosa na ime uzdržavanja svoje malodobne kćeri NB u visini i rokovima određenim izvršnom ispravom podupiru i činjenice koje proizlaze iz materijalne dokumentacije, konkretno, potvrda o transakcijama koje se odnose na uplate na ime dužnog uzdržavanja, te evidencija "BSK Bank" o kretanju sredstava po tekućem računu majke i zakonske zastupnice mldb. oštećenice, a koje činjenice optuženik ne osporava u žalbi.

8.2. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno primjećuje da materijalni dokazi potvrđuju iskaz majke i zakonske zastupnice oštećenice i u dijelu gdje je navodila kako dospjele obroke uzdržavanja nije uspjela naplatiti niti prisilnim putem budući da je optuženikov račun u blokadi od 2020., nakon čega je otvorio račun u inozemstvu gdje je primao plaću, te ju tako onemogućio u prisilnoj naplati duga.

8.3. Naposljetku, sud prvog stupanja pravilno uočava da iskaz majke i zakonske zastupnice oštećenice u kojem je tvrdila da je optuženik u inkriminiranom razdoblju radio kao član posade na brodu u međunarodnoj plovidbi ostvarujući mjesečnu plaću od oko 6.600,00 eura, potvrđuju podaci dostavljeni od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao i iskaz svjedokinje SB, sadašnje supruge optuženika, iz kojeg proizlazi da su njegova mjesečna primanja iznosila oko 6.700,00 USD, dok tvrdnje majke i zakonske zastupnice oštećenice da isti ima u vlasništvu odnosno suvlasništvu i nekretnine podupiru izvadci iz zemljišnih knjiga te podaci Porezne uprave, u svezi čega prvostupanjski sud s pravom posebno ističe podatak da je isti u 2019. prijavio dohodak od pomorstva u iznosu od 352.500,00 kuna.

8.4. Na temelju takvih rezultata dokaznog postupka, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da iz istih proizlazi kao izvjesno da je optuženik u inkriminiranom razdoblju raspolagao s prihodima i imovinom koji su mu omogućavali da svoju obvezu uzdržavanja mldb. kćeri NB ispunjava u visini i rokovima određenim predmetnom ovršnom ispravom.

8.5. Isto tako, a suprotno žalbenim tvrdnjama, imajući na umu da optuženik na ime dospjelih a neplaćenih obroka alimentacije u inkriminiranom razdoblju, iako je raspolagao s prihodima i imovinom koji su mu omogućavali da svoju obvezu uzdržavanja mldb. kćeri NB ispunjava u visini i rokovima određenim predmetnom ovršnom ispravom, nije platio iznos od čak 12.282,86 eura, te da je otvaranjem računa u inozemstvu onemogućio oštećenici prisilnu naplatu dužnih iznosa, tako da joj je u razdoblju od 20. travnja 2022. do 31. srpnja 2022. na ime privremenog uzdržavanja od strane Centra za socijalnu skrb Opatija bio uplaćen iznos od ukupno 2.410,00 kuna, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je žalitelj takvim svojim postupanjem iskazao trajniji i krajnje negativan stav prema svojoj obvezi uzdržavanja mldb. žrtve.

8.6. Naposljetku, imajući u vidu ranije navedene činjenice koje govore o prihodima i imovini s kojom je optuženik raspolagao u inkriminiranom razdoblju, valja primijetiti da isti tijekom ovog postupka nije pružio dokaze koji bi upućivali na razumnu vjerojatnost da je imao opravdane razlog zbog koji nije bio u mogućnosti plaćati dužno uzdržavanje, u svezi čega valja uputiti na odredbu iz čl. 172. st. 3. KZ/11 iz koje proizlazi da teret dokazivanja postojanja opravdanih razloga nemogućnosti plaćanja leži na počinitelju.

8.7. Slijedom svega navedenog žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, uz bitnu argumentaciju da ako prvostupanjski sud već plaćeno uzdržavanje nije cijenio kao razlog da ne postoji kazneno djelo, to je svakako trebalo cijeniti kao olakotnu okolnost koja bitno utječe na izbor vrste i mjere kaznene sankcije.

8.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije.

9.2. Slijedom toga, a polazeći od stupnja krivnje s kojim je počinio terećeno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), sud prvog stupnja je cijeneći optuženiku kao olakotno činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, a kao otegotno duljinu inkriminiranog razdoblja i s time povezanu upornost u ostvarenju bitnih obilježja ovog kaznenog djela i kriminalnu količinu, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz izricanje uvjetne osude prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

9.3. Prvostupanjski sud je optuženiku uz to izrekao i posebnu obvezu na način da ga je obvezao da u roku od 10 mjeseci na ime dospjelih a neplaćenih obroka alimentacije u razdoblju od 28. travnja 2021. do 2. lipnja 2023. uplati iznos od 12.282,86 eura kao i da nastavi doprinositi za uzdržavanje malodobne NB na način kako je to određeno ranije citiranim ovršnim rješenjem Općinskog suda u Puli, pri čemu ga je sukladno odredbi iz čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorio da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši, s time da je ovaj žalbeni sud sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08-25, iako se optuženik izrijekom nije žalio u tom pravcu, razmotrio i pitanje pravilnosti te odluke, te utvrdio da je ista u svemu pravilna i zakonita.

9.4. Takvu kaznenu sankciju, i to kako u pogledu vrste tako i mjere, ovaj žalbeni sud nalazi u svemu primjernom svim relevantnim okolnostima važnim za odluku o kaznenoj sankciji i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.

10. Budući da žalba optuženika nije prihvaćena, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko