Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1998/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vedrani Belin, odvjetnici u Dubrovniku, protiv I. tužene FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika i ranijeg tuženika sada pok. ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje tuženika zastupanih po punomoćniku UI, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 630/2021 od 31. ožujka 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P- 630/2021 od 7. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-630/2021 od 31. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-630/2021 od 7. travnja 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu izjavljenog pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za suvlasnički dio 16/2688 dijela prava vlasništva, pa su tuženici dužni trpjeti uknjižbu vlasničkog prava tužitelja na svom suvlasničkom dijelu navedenih nekretnina i to svatko od tuženika za po 8/2688 dijelova u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, sve temeljem ovog pravorijeka.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja:
"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za suvlasnički dio 224/2688 dijela prava vlasništva, pa su tuženici dužni trpjeti uknjižbu vlasničkog prava tužitelja na svom suvlasničkom dijelu navedenih nekretnina u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, sve temeljem ovog pravorijeka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
III. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka.“
2. Protiv točaka II. i III. izreke presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka.
4. Žalbe stranaka su osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP, koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - Narodne novine broj 70/19.) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je u postupku počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. st. 2. točka 11. ZPP.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik čest. zem. čest, zem. 189, 190, 222, 298, 313, 315, 325, 332, 423/1, 423/4, 424, z. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina]. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da se sporne nekretnine nalaze u zakonitom, mirnom, savjesnom i poštenom posjedu tužitelja i njegovih prednika preko 50 godina, dakle da je pravo vlasništva stekao dosjelošću.
7. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da je u zemljišnim knjigama tužitelj upisan kao suvlasnik za 59/2688 suvlasničkih dijelova predmetnih nekretnina,
- da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva protiv I. tuženika ŽI, II. tužene FI i III. tuženika VI, koji su u zemljišnim knjigama upisanim kao suvlasnici predmetnih nekretnina svaki u 112/2688 dijela,
- da je tijekom postupka preminuo I. tuženik ŽI te je u odnosu na njegov suvlasnički dio postupak nastavljen s njegovim nasljednicima II. i III. tuženicima FI i II,
- da su u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama pored parničnih stranaka uknjiženi i drugi suvlasnici (još 12 drugih suvlasnika),
- da se kod prvostupanjskog Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P- 459/82 vodio spor po tužbi tužitelja JI, oca ovdje tužitelja protiv osmero tuženika, među kojima su bili i majka ovdje tuženika ĆI, raniji I. tuženik sada pok. ŽI, a predmet te parnice na utvrđenje prava vlasništva su, između ostalih, bile i nekretnine koje su predmet i ove parnice (čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]). U tom predmetu donesena je presuda na temelju priznanja i zbog izostanka pod posl. brojem P-459/82 od 24. lipnja 1982. godine koja je postala pravomoćna. U odnosu na ranije I. tuženika ŽI donesena je presuda zbog izostanka.
8. Polazeći od naprijed navedenih činjenica prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na 112/2688 suvlasničkog dijela ranije I. tuženika, a prednika tuženika ŽI s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari pravomoćnom presudom zbog izostanka brojem P-459/82 od 24. lipnja 1982. Kako je u tom postupku tužitelj bio ĐI, prednik ovdje tužitelja kojeg su na jednake dijelove naslijedili tužitelj, te OI, i EI, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju kao jednom od nasljednika JI pripada pravo vlasništva od 16/2688 dijela na predmetnim nekretninama, s obzirom se radi o presuđenoj stvari.
9. Prvenstveno valja navesti da u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Dakle, kada prvostupanjski sud zaključuje da se radi o presuđenoj stvari, navedena okolnost ne može biti temelj za utvrđenje prava vlasništva, već je u tom slučaju potrebno po službenoj dužnosti odbaciti tužbu.
10. Ukazuje se da se o presuđenoj stvari kao razlogu za odbacivanje tužbe može raditi samo ako je parnica o istom zahtjevu pokrenuta među istim strankama. Nadalje, da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora, odnosno da se radi o istom predmetu spora ne samo po istovjetnom sadržaju zahtjeva, već i po njegovom činjeničnom supstratu.
11. Kako je prvostupanjski sud usvojio dio zahtjeva s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari, presuda je nerazumljiva te je u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke nije moguće ispitati.
12. Dio zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva na 224/2688 dijela nekrenitna na kojem su kao suvlasnici upisani tuženici, prvostupanjski sud je obio s obrazloženjem da tuženici FI i II nisu sudjelovali kao stranke u postupku pod posl. brojem P-459/82, pa ih ne veže presuda koja je donesena u toj parnici. Osim navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj znao da je baka tuženika DI uknjižena kao suvlasnik na predmetnim nekretninama te se ne može smatrati da bi tužitelj mogao biti savjestan (pošten) posjednik, predmetnih nekretnina jer je znao da na njima ima i drugih suvlasnika.
13. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o (ne)ispunjenju materijalnopravnih pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću samim time što je znao da je u zemljišnim knjigama bila upisna prednica tuženika, a nakon nje i tuženici odstupa od shvaćanja koje je zauzeo Vrhovni sud Republike hrvatske u svojim odlukama (primjerice Rev-2426/1990-2 od 19. veljače 1991. i Rev x-76/2014-2 od 21. listopada 2014.).
14. Naime, činjenica da je posjedovana nekretnina upisna u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim. Ukoliko su postojale okolnosti zbog kojih je tužitelj opravdano vjerovao da je vlasnik predmetnih nekretnina (jer je posjed vršio samostalno, jer je tim nekretninama gospodario dugi niz godina, jer mu vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao), onda sama okolnost što su tuženici ili ranije njihovi prednici u zemljišnim knjigama bili upisani kao vlasnici ne čini posjed tužitelja nesavjesnim.
15. Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenio i ispitao postojanje svih ostalih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP), zbog čega presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
16. Nadalje, prvostupanjski sud na 37 stranica pobijane presude prepričava provedene dokaze, prepisuje u cijelosti iskaze svjedoka i stranka dane tijekom postupka, a svoju ocjenu izvedenih dokaza iznosi na zadnje dvije stranice svog obrazloženja, i to na način da iz iskaza saslušanih svjedoka izvlači pojedine dijelove rečenica koje citira kao bitne u svojoj analizi dokaza i na temelju kojih, ne stavljajući ih u kontekst sa ostalim dokazima niti ukupnim iskazom i tvrdnjama tih svjedoka, koristi kao temelj svoga zaključka kako tužitelj nije pošteni posjednik predmetnih nekretnina. Takvo obrazloženje prvostupanjske presude je nerazumljivo i nepotpuno, te ne sadrži valjane razloge koji bi potvrdili ispravnost njegovog zaključka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a što ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
17. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.
18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će donijeti novu odluku tek nakon što ocjeni provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a pri čemu je dužan navesti logične i uvjerljive razloge na osnovi kojih dokaza je uzeo utvrđenu i koju činjenicu i zašto, kojem dokazu vjeruje, a kojem ne i zašto, koju tvrdnju prihvaća, a koju ne i zašto, jesu li koji dokazi nevažni i zašto, a zatim će navesti i propise na kojima temelji svoju odluku.
19. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP, dok se odluka o troškovima nastalim u postupku u povodu žalbe tuženika temelji na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
U Zagrebu, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
