Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-502/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Ani Valjalo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Madirazza i partneri u Zagrebu, protiv tuženice BJZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branku Rakitničanu, odvjetniku u Koprivnici, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 26. siječnja 2024., poslovni broj: Povrv- 104/2023-9, dana 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici od 26. siječnja 2024., poslovni broj: Povrv-104/2023-9.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz [adresa] poslovni br. Ovrv-5660/2022 (UPP/OS-Ovrv-899/2022) od 27. siječnja 2023. kojim je tuženici naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 63,71 EUR uvećano za zatezne kamate na pojedine, u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,21 EUR uvećan za zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je tužbeni zahtjev odbijen. Ujedno je točkom II. izreke tužitelju naloženo da isplati tuženici troškove postupka u iznosu od 138,27 EUR, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti njegov tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim raspravnim sucem, sve uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 63,71 EUR s osnove neplaćene RTV pristojbe.

5. Ovaj sada parnični postupak započeo je kao ovršni postupak ovršnim prijedlogom ovrhovoditelja, sada tužitelja, a nakon što je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ovršenica sada tuženica je protiv istoga izjavila prigovor u kojem je između ostalog navela da ona na adresi [adresa], za koju adresu je tereti tužitelj za plaćanje pristojbe, ne prebiva i da se na navedenoj adresi ne nalazi njeno kućanstvo već se njeno prebivalište još od 21. veljače 1992. neprekidno nalazi u [adresa] na adresi [adresa], gdje prebiva u zajedničkom kućanstvu sa svojim suprugom BJ, kćerkom DJ i sinom IJ i za koje kućanstvo redovno plaća RTV pristojbu.

6. Ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja temelji na tijekom postupka učinjenim nespornim i utvrđenim činjenicama da je tuženica aktivni obveznik plaćanja RTV pristojbe na adresi prebivališta [adresa] te da tu obvezu kućanstvo nesporno redovno podmiruje. Pored toga, sud obrazlaže i da je tuženica nesporno vlasnica stana na adresi [adresa] na kojoj adresi nikada nije imala prijavljeno prebivalište niti boravište i da stan u [adresa] povremeno koristi za službene ili privatne potrebe obitelji. Stoga sud među strankama spornim ocjenjuje jedino pravno tumačenje pojma "kućanstvo" jer tuženica smatra da nije u obvezi plaćati dvije pristojbe sukladno odredbi čl. 34. st. 6. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17. i 94/18. – u daljnjem tekstu: ZHRT) iz razloga jer ona i obitelj čine jedno kućanstvo sa dva prijamnika na dvije adrese, dok tužitelj smatra da se, ukoliko osobe uslijed različitih okolnosti ne žive na istoj adresi, one ne mogu smatrati kućanstvom, jer im nedostaje element zajedničkog stanovanja, pa da stoga činjenica da suprug tuženice plaća pristojbu na adresi njegova boravišta u [adresa] nije od utjecaja na tužbeni zahtjev. Nakon provedenog postupka sud iznosi stav da zajednica osoba koje predstavljaju jedno kućanstvo ne mogu trenutnim, odnosno povremenim fizičkim bivanjem na drugoj adresi činiti potpuno novo i različito "kućanstvo" i da nedvojbeno tuženica i njena obitelj čine jedno kućanstvo s prebivalištem na adresi u [adresa]. Pored toga sud ističe i kako tužitelj u evidenciji svojih pretplatnika vodi tuženicu kao aktivnu pretplatnicu na adresi u [adresa], a što je kontradiktorno izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 2. prosinca 2022., koja vjerodostojna isprava je temelj pokretanja ovog parničnog (ranije ovršnog) postupka, jer je prema navedenom izvatku tuženica evidentirana kao obveznik plaćanja pristojbe sa adresom u [adresa], a ne u Zagrebu. Naime, sud smatra da je tuženica već aktivna pretplatnica na adresi u [adresa] i da RTV pristojbu uredno podmiruje, pa je obveza aktivnog pretplatnika prati i na adresi u [adresa] gdje posjeduje drugi TV prijamnik, ali na kojoj adresi ne postoji zasebno kućanstvo već ga koristi upravo kućanstvo tuženice, jer je životno nemoguće da jedna osoba istovremeno trajno boravi na dvije adrese. Stoga pozivom na odredbu čl. 34. st. 2. ZHRT ocjenjuje da kućanstvo tuženice nije dužno plaćati dvije pristojbe već samo jednu, kao da imaju jedan prijamnik bez obzira gdje se on fizički nalazi.

7. U žalbi tužitelj ponavlja svoje tumačenje pojma „kućanstvo“ kako je definirano ZHRT te i nadalje smatra da svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba predstavlja kućanstvo. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o dva različita stambena objekta jedan na adresi u [adresa], a drugi na adresi u [adresa] tužitelj iznosi stav da se oni ne mogu smatrati istom stambenom cjelinom niti se osobe koje borave na različitim adresama (bilo povremeno ili stalno) ne mogu smatrati zajedničkim kućanstvom jer im nedostaje element zajedničkog stanovanja, a koji je bitni element za definiciju kućanstva u ovom kontekstu. Ukazuje i da je jasno vidljivo iz same prijave obveznika, odnosno prijamnika, da osim prijamnika koji se nalazi na adresi u [adresa] postoji i prijamnik prijavljen na adresi [adresa] Zagreb – Novi Zagreb, a koji se ne može smatrati prijamnikom istog kućanstva.

8. U konkretnom predmetu se obzirom na vrijednost predmeta spora, tj. glavnog potraživanja tužitelja izraženog u novcu od 63,71 EUR, radi u smislu odredbe čl. 458. st.1. ZPP-a o postupku u sporu male vrijednosti.

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. To znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Obzirom na sadržaj citirane odredbe čl. 467. st.1. ZPP-a ovaj sud se ne može upuštati u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja koji su činjenične prirode, a kojima se osporava činjenični supstrat utvrđen po prvostupanjskom sudu, niti je ovlašten ispitivati da li i u kojoj mjeri činjenični navodi žalbe imaju utjecaja na pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu na kojem je temeljena njegova odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da navedeni žalbeni razlozi nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenom stajalištu pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužitelj, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 34. st. 2. Zakona o HRT-u, sukladno kojoj kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. ovoga Zakona kao da imaju jedan prijamnik. Pored toga, ovdje valja istaknuti i odredu čl. 34. st. 6. ZHRT u smislu koje se kućanstvom smatra svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba (stanovanja, prehrane i sl.).

13. U okviru prikazanog zakonodavstva koje uređuje sporno pitanje ocjena je suda prvog stupnja da kućanstvo tuženice, sukladno odredbi čl. 34. st. 2. Zakona o HRT-u, nije dužno plaćati dvije pristojbe već samo jednu kao da imaju jedan prijamnik, bez obzira gdje se on fizički nalazi. Opisanu ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u konkretnom slučaju tuženica je član kućanstva koje uredno plaća mjesečnu pristojbu u skladu s ZHRT-u i koje kućanstvo prebiva na adresi u [adresa]. Povremeni odlasci pojedinih članova tog kućanstva u stan u vlasništvu tuženice ne podrazumijevaju da u Zagrebu boravi neko drugo kućanstvo u odnosu na koje bi postojala obveza plaćanja RTV pristojbe. U tom smislu nije nastala niti obveza tuženice iz čl. 34. st. 5. ZHRT da prijavi i plaća pristojbu za prijamnik, koji se nalazi na adresu u [adresa].

14. Isto tako, ovdje valja ukazati i da iz isprava dostavljenih u spis nije vidljivo tko je izvršio prijavu prijamnika na adresi u [adresa] i da li eventualno prijamnik koristi osoba koja nije član kućanstva tuženice, pa tužitelj nije niti dokazao da bi prijemnik u stanu u [adresa], eventualno koristila osoba koja nije član kućanstva tuženice i da bi uslijed toga nastala nova obveza plaćanja RTV pristojbe, pored one koju kućanstvo tuženice plaća u [adresa].

15. Slijedom navedenog po stajalištu ovog suda sud prvog stupnja je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio i materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, zbog čega je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl.368. st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu primjenjujući pritom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužitelj u žalbi neosnovano pobija i odluku o troškovima bez iznošenja žalbenih razloga, pobijajući je jedino u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari.

16. Konačno, kako tužitelj sa svojim žalbom nije uspio, nisu mu dosuđeni troškovi žalbenog postupka sukladno odredbi čl.154. st.1. ZPP-a.

U Varaždinu 14. listopada 2025.

Sutkinja

Mr. sc. Bojana Skenderović