REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-57/2025-11.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Perice Medakovića i punomoćnice tuženika ĐI, odvjetničke vježbenice, na ročištu 14. listopada 2025. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se da nije dopuštena pljenidba i prijenos u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate pokrenutom zahtjevom tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, kao ovrhovoditelja, od 29. studenog 2024. godine, protiv tužitelja ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, temeljem zadužnice br. OV-925/07 od 5. veljače 2007. godine, ovjerovljene po Javnom bilježniku Dubravki Grgurić Rukavina dana 6. veljače 2007. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 606,18 EUR (šesto-šest eura i osamnaest centi), zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od dana 14. listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆI podnio je 22. siječnja 2025. tužbu protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate kod Financijske agencije (dalje: FINA). U tužbi navodi u bitnome da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Ovr-3315/2024-4 od 2. siječnja 2025. kao ovršenik upućen da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u izvansudskom ovršnom postupku (izravne naplate po zadužnici Javnog bilježnika Dubravke Grgurić- Rukavina iz [adresa] broj OV-925/07 od 5. veljače 2007. radi tvrdnje da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, da je temeljem navedenog zahtjeva tuženika od 29. studenog 2024. kod FINA-e Zagreb pokrenut izvansudski ovršni postupak izravne naplate tražbine na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate 7.045,89 EUR (glavnica u iznosu od 4.396,92 EUR, dospjela zatezna kamata u iznosu od 2.642,33 EUR i troškovi u iznosu od 6,64 EUR, te daljnje zakonske kamate do isplate) temeljem kojeg zahtjeva je FINA izdala nalog bankama za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa računa ovršenika, da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten podnijeti zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja, kao ovršenika, na temelju zadužnice br. OV-925/07 jer je u vrijeme kada je tuženik stekao zadužnicu od ERSTE d.d. (10. svibnja 2016. godine) u odnosu na istu zadužnicu već ranije nastupila zastara tražbine s danom 7. veljače 2012. godine, da je tužitelj zadužnicu potpisao dana 5. veljače 2007. godine, a potpis kod bilježnika ovjerovio 6. veljače 2007. godine, dok je tuženik, kao ovrhovoditelj, zahtjev za izravnu naplatu podnio 29. studenog 2024. godine, koji je u FINA-i zaprimljen 6. prosinca 2024. godine, dakle, evidentno je da je u odnosu na obvezu tužitelja prema tuženiku po osnovi navedene zadužnice nastupila zastara tražbine, pa čega predlaže donošenje sljedeće presude: „Proglašava se da nije dopuštena pljenidba i prijenos u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate pokrenutom zahtjevom tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, kao ovrhovoditelja, od 29.11.2024. godine, temeljem zadužnice broj: OV-925/07 od 05.02.2007. godine, ovjerovljene po javnom bilježniku Dubravki Grgurić Rukavina dana 06.02.2007. godine.“

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 21. veljače 2025. tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda smatrajući da je prema sjedištu tuženika za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Nadalje navodi u bitnome da tuženikovo potraživanje proizlazi iz ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/50404607-5103395809 od 5. veljače 2007. sklopljenog između ranijeg vjerovnika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. i tužitelja kao korisnika kredita, da je tuženik, kao preuzimatelj, s bankom kao ustupiteljem 16. srpnja 2015. sklopio ugovor o cesiji ovjeren po Javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba pod br. OV-11815/15, kojim je ustupitelj tuženiku ustupio svoje potraživanje prema tužitelju s osnove ugovora o kreditu, da je tuženik, kao novi vjerovnik, sukladno odredbi čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona ovlašten radi podmirenja svoje tražbine provoditi izvansudsku ovrhu protiv ovršenika temeljem isprave kojom je tražbina na njega prenesena. Nadalje osporava osnovanost prigovora zastare navodeći da nije točno da se na zadužnicu primjenjuje petogodišnji zastarni rok, jer je ona izjednačena s pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi, odnosno sa sudskom odlukom, slijedom čega se na nju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima,

dakle, zadužnica je po svojim učincima ravnopravna s ostalim ovršnim ispravama iz odredbe čl.21. Ovršnog zakona te ima učinak ovršne isprave (javnobilježničkog akta), da je pogrešna tvrdnja ovršenika da se na predmetnu zadužnicu primjenjuje petogodišnji zastarni rok, da osim toga tužitelj pogrešno navodi da zastarni rok počinje teći od dana izdavanja zadužnice, a ne od dospijeća tražbine (u konkretnom slučaju prvog dana nakon otkaza ugovora o kreditu, odnosno 6. travnja 2012., da je predmetna zadužnica prethodno bila dostavljena na provedbu FINA-i od strane ranijeg vjerovnika 8. kolovoza 2011. te potom opet 9. ožujka 2012., kojom radnjom je prekinut desetogodišnji zastarni rok sukladno odredbi čl.241. Zakona o obveznim odnosima, da je uslijed izmjena i dopuna Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima predmetna osnova sukladno odredbi čl.12. tog Zakona, isknjižena 2018. godine, jer je proteklo više od tri godine od dostave osnove na provedbu Financijskoj agenciji pri čemu u prethodnih šest mjeseci nije bilo naplate, da je isknjiženjem zadužnice zastarni rok počeo teći iznova, da je zadužnica ponovno dostavljena na provedbu FINA-i 29. studenog 2024., unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, da je potraživanje iz ugovora o kreditu osim zadužnicom osigurano i pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Ilinke Lisonek posl. br. Ovrv-5209/2012 od 23. svibnja 2012., slijedom čega se na to potraživanje nesporno primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, da je predmetno rješenje o ovrsi 29. lipnja 2012. dostavljeno na provedbu FINA-i od strane ranijeg vjerovnika, kojom radnjom je prekinut zastarni rok, koji je ponovno počeo teći isknjiženjem 2018. godine temeljem odredbe čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se sud oglasi mjesno nenadležnim i predmet ustupi stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbijen je rješenjem donesenim na ročištu 2. rujna 2025. i sukladno odredbi čl.301. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odmah je nastavljeno raspravljanje o glavnoj stvari.

3.2. Prema odredbi čl.63. ZPP za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ovršnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni postupak. U konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji provodi FINA, dakle, nije riječ o sudskom već o izvansudskom ovršnom postupku, međutim, Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, je u postupku koji je prethodio ovom parničnom postupku (posl. br. Ovr-3315/2024) odlučivao o pravnim sredstvima ovršenika u tom postupku izravne naplate, pa, po ocjeni ovog parničnog suda, smislena primjena citirane zakonske odredbe upućuje na postojanje isključive mjesne nadležnosti u ovoj pravnoj stvari upravo Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Pakracu.

4.1. Izvedeni dokazi:

- isprave: specifikacije izvršenja osnova za plaćanje OV-925/07 (str. 14-16), specifikacija izvršenja osnova za plaćanje OVRV-5209/201 (str. 17), ovršni prijedlog i rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba br. Ovrv-5209/2012 od

23. svibnja 2012. (str. 18-21),

izvod iz poslovnih knjiga ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka od 31. ožujka 2015. (str. 21), otkaz ugovora o kreditu od 5. travnja 2012. s poštanskom povratnicom (str. 22-24), ugovor o cesiji od 16. srpnja 2015. sklopljen između ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka i BS Kapital d.o.o. Zagreb (str. 25- 56), ugovor o kreditu od 5. veljače 2007. (str. 57-60), te spis ovog suda posl. br. Ovr- 3315/2024.

4.2. Prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza njegovim saslušanjem i prijedlog tuženika za pribavu od FINA-e podatka o datumu isknjiženja osnove za naplatu - rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-5209/12, odbijeni jer odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari proizlaze iz isprava navedenih pod 4.1.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan

6. Nesporne činjenice:

6.1. Odlučne činjenice nisu bile sporne, a prijepor stranaka tiče se prvenstveno njihovih različitih stajališta o pravnom pitanju je li tuženik (kao ovrhovoditelj u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate pokrenutom njegovim zahtjevom od 29. studenog 2024. temeljem zadužnice ovjerovljene po Javnom bilježniku Dubravki Grgurić Rukavina iz [adresa] br. OV-926/07) osnovano zatražio ovrhu na temelju te isprave, ili to nije slučaj jer je nastupila zastara njegove novčane tražbine.

6.2. Dakle, nije bilo sporno, a proizlazi i iz izvedenih dokaza, da:

- je tužitelj 5. veljače 2007. s ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka sklopio ugovor o kreditu na iznos od 73.000,00 Kn s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima, a banka je tužitelju otkazala ugovor u travnju 2012. zbog neizvršavanja ugovornih obveza,

- obveza vraćanja kredita bila je osigurana zadužnicom (izjavom o zapljeni računa) tužitelja s njegovim potpisom ovjerenim kod Javnog bilježnika Dubravke Grgurić- Rukavina iz [adresa] 5. veljače 2007. pod br. OV-925/07, koja zadužnica glasi na iznos od 73.000,00 Kn,

- radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine s naslova povrata kredita ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka je 8. kolovoza 2011. i 9. ožujka 2012. dostavila predmetnu zadužnicu FINA-i radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima kreditnog dužnika, a budući da nije bilo naplate, zadužnica je sukladno odredbi čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, br. 68/2018) 2018. godine isknjižena iz redoslijeda naplate,

- osim na temelju predmetne zadužnice, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka je protiv kreditnog dužnika vodila postupak izravne naplate kod FINA-e i temeljem druge osnove za naplatu - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Ilinke Lisonek posl. br. Ovrv-5209/2012 od 23. svibnja 2012., a ta je osnova također isknjižena 2018. godine jer nije bilo naplate,

- novčana tražbina ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka po ugovoru o kreditu od 5. veljače 2007. prenesena je na tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, ugovorom o cesiji od 16. srpnja 2015.,

- tuženik je protiv tužitelja pokrenuo postupak izravne naplate kod FINA-e na temelju predmetne zadužnice zahtjevom od 29. studenog 2024.,

- 16. prosinca 2024. tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (zaprimljen pod posl. br. Ovr-3315/2024) uz tvrdnju da je u odnosu na novčanu tražbinu iz zadužnice nastupila zastara, a rješenjem posl. br. Ovr-3315/2024-4 od 2. siječnja 2025. upućen je da radi dokazivanja te tvrdnje u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima (čl.50. st.1. t.11. Ovršnog zakona - Narodne novine, br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), što je tužitelj i učinio podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari.

7. Primjena materijalnog prava:

7.1. Vezano za prigovor zastare tražbine kao razlog upućivanja na parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima iz čl.50. st.1. t.11. OZ napominje se da je zadužnica tužitelja (izjava o zapljeni računa) br. OV-925/07 od 5. veljače 2007., kojom je bila osigurana obveza vraćanja bankovnog kredita sklopljenog s ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka , sastavljena kao privatna isprava na kojoj je od strane javnog bilježnika ovjeren potpis tužitelja. To je učinjeno u skladu s tada važećim propisom - člankom 183. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05). Dakle, predmetna zadužnica nije bila sklopljena u obliku javnobilježničkog akta (kako je to u odnosu na kasnije izdavane zadužnice bilo propisano u čl.214. Ovršnog zakona - Narodne novine, br. 112/12), pa tražbina iz te zadužnice ne zastarijeva u desetogodišnjem zastarnom roku iz čl.233. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO), već u petogodišnjem općem zastarnom roku iz čl.225. ZOO.

7.2. Unutar tog petogodišnjeg zastarnog roka banka je 8. kolovoza 2011. pokrenula kod FINA-e postupak izravne naplate na temelju predmetne zadužnice. Pokretanjem tog postupka naplate zastara je prekinuta temeljem čl.241. ZOO, a nakon što je zadužnica 2018. godine isknjižena iz redoslijeda naplate, zastara je počela teći iznova (čl.245. st.1. ZOO).

7.3. Novi ovršni postupak na temelju zadužnice tuženik je, kao stjecatelj te novčane tražbine temeljem ugovora o cesiji, pokrenuo protiv tužitelja podnošenjem zahtjeva FINA-i za izravnu naplate dana 29. studenog 2024., međutim, u tom trenutku je petogodišnji zastarni rok, koji je iznova počeo teći 2018. godine, protekao u cijelosti.

7.4. Iako je radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine s naslova povrata kredita banka protiv tužitelja vodila i izvansudski ovršni postupak kod FINA-e temeljem druge osnove za naplatu - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Ilinke Lisonek posl. br. Ovrv-5209/2012 od 23. svibnja 2012., zastara tražbine po zadužnici njime nije bila prekinuta. Naime, zadužnica je vrijednosni papir koji sadrži apstraktnu obvezu neovisnu od osnovnoga pravnog posla (ugovora o bankovnom kreditu) i tražbina iz zadužnice dospijeva neovisno o dospijeću tražbine iz osnovnog pravnog posla, odnosno dospijeva odmah po izdavanju zadužnice (opaska: takvo stajalište zastupljeno je i u pravnoj doktrini, npr. Ć, Đ; „Zadužnica u hrvatskom pravnom sustavu i sudskoj praksi“, Javni bilježnik, Zagreb, Vol. XXI, 2017.). To implicira da je zastara tražbine po zadužnici potencijalno mogla biti ponovno prekinuta isključivo postupkom naplate kod FINA-e pokrenutom od strane tuženika na temelju predmetne zadužnice dana 29. studenog 2024., međutim, kao što je već navedeno, taj je postupak pokrenut nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka, što znači da je zastara već bila nastupila i do prekida nije moglo doći.

7.5. Dakle, ostvaren je razlog upućivanja na parnicu iz čl.50. st.1. t.11. OZ, što tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u izvansudskom ovršnom postupku kod FINA-e pokrenutom zahtjevom tuženika od 29. studenog 2024., čini osnovanim.

8. Zbog iznesenih razloga presuđeno je kao u točki I. izreke.

9. Parnični troškovi:

9.1. S obzirom na potpun uspjeh tužitelja u parnici odluka o naknadi parničnih troškova iz točke II. izreke donesena je temeljem odredbe čl.154. st.1. ZPP.

9.2. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi u visini koja s obzirom na vrijednost predmeta spora proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023) i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, br. 37/23), i to:

- odvjetničke nagrade u visini od po 250,00 EUR (100 bodova pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR, uvećano za PDV 25%) za sastav tužbe i za zastupanje na jednom ročištu (2×250,00 EUR),

- sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od ukupno 106,18 EUR, sveukupno 606,18 EUR.

9.3. Temeljem odredbe čl.151. st.3. ZPP na navedeni iznos dosuđene su i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Pakracu, 14. listopada 2025.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Podnosi se putem ovog suda u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

DNA:

1/ Odvjetnik Perica Medaković

2/ Odvjetnik Zvonimir Buterin - na br. 148003