REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 137 P-5831/23-15
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JV iz Kuče, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Gordani Muraja, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 8. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnice Gordane Muraja i punomoćnika tuženika odvjetnicu Sofiu Petković, dana 24. listopada 2025. godine,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne, odnosno da ne proizvode pravne učinke odredbe ugovora o kreditu broj 188-50-4317292 zaključenog 16.08.2007. godine između tužiteljice JV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, i to odredbe članka 1. ugovora kojom je iznos kredita vezan valutnom klauzulom u CHF, članka 2. stavak 1. kojim je ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora, članka 3. stavka 1. kojima je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.
II. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
" Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, OIB: 53056966535 tužiteljici JV, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih razlika zbog promjene kamatne stope na račun IBAN: [broj bankovnog računa] isplatiti iznos u visini 220,92 €, sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini obrok od dana plaćanja do isplate, a obračunate od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. godine u visini određenoj čl. 1. uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate; od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena; od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine da na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, i to:
- na iznos 3,03 € tekuće od 30.11.2007 do isplate
- na iznos 3,01 € tekuće od 31.12.2007 do isplate
- na iznos 3,06 € tekuće od 31.1.2008 do isplate
- na iznos 3,10 € tekuće od 29.2.2008 do isplate
- na iznos 3,15 € tekuće od 31.3.2008 do isplate
- na iznos 3,07 € tekuće od 30.4.2008 do isplate
- na iznos 3,87 € tekuće od 31.5.2008 do isplate
- na iznos 3,92 € tekuće od 30.6.2008 do isplate
- na iznos 3,85 € tekuće od 31.7.2008 do isplate
- na iznos 3,85 € tekuće od 31.8.2008 do isplate
- na iznos 3,89 € tekuće od 30.9.2008 do isplate
- na iznos 4,21 € tekuće od 31.10.2008 do isplate
- na iznos 4,00 € tekuće od 30.11.2008 do isplate
- na iznos 4,27 € tekuće od 31.12.2008 do isplate
- na iznos 4,31 € tekuće od 31.1.2009 do isplate
- na iznos 4,33 € tekuće od 28.2.2009 do isplate
- na iznos 5,54 € tekuće od 31.3.2009 do isplate
- na iznos 5,55 € tekuće od 30.4.2009 do isplate
- na iznos 5,45 € tekuće od 31.5.2009 do isplate
- na iznos 5,37 € tekuće od 30.6.2009 do isplate
- na iznos 5,39 € tekuće od 31.7.2009 do isplate
- na iznos 5,43 € tekuće od 31.8.2009 do isplate
- na iznos 5,43 € tekuće od 23.10.2009 do isplate
- na iznos 5,39 € tekuće od 25.11.2009 do isplate
- na iznos 5,47 € tekuće od 22.12.2009 do isplate
- na iznos 5,53 € tekuće od 23.1.2010 do isplate
- na iznos 5,61 € tekuće od 9.3.2010 do isplate
- na iznos 5,59 € tekuće od 9.3.2010 do isplate
- na iznos 5,71 € tekuće od 28.4.2010 do isplate
- na iznos 5,69 € tekuće od 26.5.2010 do isplate
- na iznos 5,73 € tekuće od 31.5.2010 do isplate
- na iznos 6,10 € tekuće od 30.6.2010 do isplate
- na iznos 73,02 € tekuće od 12.7.2010 do isplate.“
III. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, OIB: 53056966535 tužiteljici JV, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih razlika zbog promjene tečaja CHF na račun IBAN: [broj bankovnog računa] isplatiti iznos u visini 874,39 €, sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini obrok od dana plaćanja do isplate, a obračunate od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. godine u visini određenoj čl. 1. uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate; od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena; a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine da na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, i to:
- na iznos 0,91 € tekuće od 29.2.2008 do isplate
- na iznos 3,11 € tekuće od 31.3.2008 do isplate
- na iznos 0,11 € tekuće od 30.6.2008 do isplate
- na iznos 9,87 € tekuće od 31.10.2008 do isplate
- na iznos 2,76 € tekuće od 30.11.2008 do isplate
- na iznos 11,80 € tekuće od 31.12.2008 do isplate
- na iznos 13,19 € tekuće od 31.1.2009 do isplate
- na iznos 13,82 € tekuće od 28.2.2009 do isplate
- na iznos 12,09 € tekuće od 31.3.2009 do isplate
- na iznos 12,42 € tekuće od 30.4.2009 do isplate
- na iznos 9,77 € tekuće od 31.5.2009 do isplate
- na iznos 7,82 € tekuće od 30.6.2009 do isplate
- na iznos 8,34 € tekuće od 31.7.2009 do isplate
- na iznos 9,37 € tekuće od 31.8.2009 do isplate
- na iznos 9,28 € tekuće od 23.10.2009 do isplate
- na iznos 8,23 € tekuće od 25.11.2009 do isplate
- na iznos 10,19 € tekuće od 22.12.2009 do isplate
- na iznos 11,75 € tekuće od 23.1.2010 do isplate
- na iznos 13,97 € tekuće od 9.3.2010 do isplate
- na iznos 13,45 € tekuće od 9.3.2010 do isplate
- na iznos 16,48 € tekuće od 28.4.2010 do isplate
- na iznos 15,90 € tekuće od 26.5.2010 do isplate
- na iznos 17,02 € tekuće od 31.5.2010 do isplate
- na iznos 26,67 € tekuće od 30.6.2010 do isplate
- na iznos 616,07 € tekuće od 12.7.2010 do isplate
IV. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, OIB: 53056966535 tužiteljici JV, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime povrata jednokratne naknade naplaćene prilikom prvog korištenja kredita, na račun IBAN:
[broj bankovnog računa] isplatiti iznos u visini 224,02 € sa zateznom kamatom od 20.8.2007., tekućom od dana plaćanja do isplate, a obračunate od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. godine u visini određenoj čl. 1. uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate; od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena; od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine da na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena.
V. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, OIB: 53056966535 tužiteljici JV, OIB: [osobni identifikacijski broj] uplatom na račun IBAN:
[broj bankovnog računa] nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 1.181,81 eur koji će odrediti sud, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena tekuće od dana donošenja odluke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je potpisala ugovor o kreditu dana 16. kolovoza 2007. godine. Tuženi se obvezao tužiteljici isplatiti 11.352,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Istim kreditom ugovorena je redovna kamata od 5,95% koja kamata je promjenjiva, ugovorena je naknada od 3,30% od iznosa kredita za jednokratnu naknadu koja se isplaćuje prilikom isplate kredita. Ugovorena je valutna klauzula a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća te anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje odluke su donesene u sporovima potrošača protiv banaka kao što je i ova banka koja je utužena glede ništetnih odredbi ugovora vezanih za promjenjivu kamatnu stopu pa i za valutu. Također smatra da je jednokratna naknada odnosno odredba o isplati jednokratne naknade prilikom isplate kredita također ništetna te nakon provedenog postupka predlaže donijeti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, stavlja prigovor potrošača na strani tužitelja, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog trošaka.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, knjigovodstvenu karticu, otplatni plan, tečajnu listu, provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Petri Blašković, saslušana je tužiteljica.
4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je odlučeno u izreci ove presude pod toč. I, III, IV i V, a nije osnovan u toč. II.
5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik kredita sa ovdje tuženikom, a što je vidljivo iz ugovora o kreditu.
6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.
7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.
8. Predmet spora je isplata onoga što je tuženi primio na osnovu ništetnih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu i jednokratnu naknadu prilikom isplate kredita, a koje odredbe su sadržane u ugovoru o kreditu od 16. kolovoza 2007. godine.
9. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužiteljica korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužiteljici isplatiti kredit od 11.352,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.
10. Također iz ugovora je vidljivo da je ugovorena kamatna stopa od 5,95% godišnje, odnosno da je kamata promjenjiva sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, a što je sve sadržano u čl. 2. st. 1. ugovora.
11. Među strankama, a što je i utvrđenu u postupku, nije sporno da je za trajanje otplate kredita po navedenom ugovoru kamatna stopa sa početnog postotka više puta mijenjana na više, slijedom čega je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta.
12. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
13. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva. Imajući u vidu okolnost da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 26 Zakona o obveznim odnosima te da ista mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 272 ZOO-a, već samim tim odredbu Ugovora koju koristi banka, a na temelju koje se cijena određuje odnosno mijenja prema jednostranoj odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud ocjenjuje protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
14. Obzirom da stranke nisu ugovorile elemente - parametre temeljem kojih banka ima pravo promijeniti kamatu stopu, već je banka sama jednostrano odlučila promijeniti kamatnu stopu, to se ugovorna odredba koja promjenjivost vezuje uz jednostranu odluku banke ukazuje ništetnom.
15. Ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužiteljice obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužiteljica nije mogla prigovarati o navedenom spornom članku ugovora koji se tiče promjenjive kamatne stope. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Navedena ugovorena promjenjiva kamatna stopa ovisila je o odluci banke bez da su pri tom ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužiteljica o istima upoznata.
16. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
17. S obzirom da je odlukom sudova i to Visokog trgovačkog suda u RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbi o promjeni kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka.
18. Također isto se odnosi i na valutnu klauzulu koja je ugovorena u CHF, tužiteljici nitko nije objasnio rizike sklapanja ugovora u švicarskim francima, nije joj dana opcija pregovaranja niti sklapanja ugovora u nekoj drugoj valuti, što će sud naknadno obrazložiti.
19. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po Petri Blašković te je ista navela da ukupan iznos pojedinačnih preplata zbog rasta kamatne stope i tečaja u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi 1.095,31 eur od kojeg iznosa je više plaćeno zbog rasta kamatne stope 220,92 eur a zbog rasta tečaja je više plaćeno 874,39 eur. Ukupan iznos manje plaćenog zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit iznosi 19,00 eur. Slijedom iznesenoga, ukupan iznos koji je više plaćen slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže iznosi 1.076,31 eur. Ulazna naknada od 3,30% iznosi na dan isplate kredita 224,02 eur.
20. Na isti nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi, pa tako niti tuženi na matematički izračun.
21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja po vještaku Petri Blašković smatrajući da je isti sačinjen stručno, objektivno, prema pravilima financijske struke.
22. Tužiteljica je nakon dostavljenog nalaza specificirala tužbeni zahtjev kao u podnesku od 7. kolovoza 2024. godine, te je sud prihvatio zahtjev u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je tuženi dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljem stjecanja bez osnove i to u toč. I, III, IV i V izreke.
23. Također za napomenuti jest da je sud tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 323 i čl. 29 . st 2 i 8 ZID-a ZOO-a.
24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari.
25. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužiteljici vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužiteljice obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski. Zastarni rok je 5 godina na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018. godine a tužba je podnesena 9. lipnja 2023. godine, znači u zastarnom roku, dok zahtjev koji se odnosi na isplatu preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope također zastarijeva za 5 godina, međutim, isti počinje teći od 13. lipnja 2014. godine, što znači da je zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenog iznosa na osnovu promjenjive kamatne stope u zastari pa je valjalo taj dio zahtjeva odbiti kao u izreci presude pod toč. II. Sve to proizlazi iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12.
26. Sud je saslušao tužiteljicu te je ista navela da je podigla kredit radi kupnje automobila. U početku joj je rata bila 500,00 kn da bi kasnije narasla na 900,00 kn. Uzela je kredit u švicarskim francima jer je za nju to bila najpovoljnija valuta. Radila je kod privatnika ali nije imala svoj obrt. Kredit je otplatila prijevremeno. Nitko joj nije rekao u banci da se za prijevremeno zatvaranje obračunava neka kamata ili neki postotak. Koliko se ona sjeća rečeno joj je da kada vrati kredit da se ništa neće obračunavati. Pročitala je ugovor, nitko ju nije upozorio na rizike sklapanja ugovora u švicarskim francima. O odredbama ugovora se nije moglo pregovarati, bilo je uzmi ili ostavi. Navodi da joj nisu ponudili sklapanje ugovora u nekoj drugoj valuti.
27. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer smatra da je isti iskaz životan, istinit i logičan.
28. Sud je također utvrdio temeljem cijelog provedenog postupka da je i ništetna odredba koja se odnosi na odredbu ugovora koja je sadržana u čl. 3. st. 1. vezano za naknadu od 3,30% iznosa kredita kao jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o odredbi koja tužiteljici nije objašnjena, nije joj rečeno zašto se ta jednokratna naknada naplaćuje, što je to banka uopće imala učiniti za tu obradu kredita kada je sve dobila šprancirano i samo je trebala potpisati kredit. Odredba čl. 1021. – 1024 Zakona o obveznim odnosima ne predviđa plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita a takva obveza nije predviđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu. Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojim se ti troškovi mogu promijeniti. U ovom slučaju sve je to izostalo pa tužiteljica ima pravo na isplatu i te jednokratne naknade prilikom isplate kredita tužiteljici.
29. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 100 bodova, ročište 4.6.2024. 100 bodova, podnesak 7.8.2024. 75 bodova, ročište 5.5.2025. 75 bodova, ročište 8.9.2025. 75 bodova odnosno 425 bodova ili 850,00 eur. Sud priznaje tužiteljici predujam za vještačenje u iznosu od 331,81 eur tako da je ukupan trošak tužiteljice u ovom postupku 1.181,81 eur.
U Zagrebu, 24. listopada 2025. godine
Sudac
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.
DNA:
- pun tužitelja
- pun. tuženika
