- 1 -              Poslovni broj: Usž-1788/23-2

Poslovni broj: Usž-1788/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja W. a. d. o. o., K. K., kojeg zastupa opunomoćenik N. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I. & partneri j. t. d., S., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa S. T., dipl. iur., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2752/22-9 od 20. veljače 2023., na sjednici održanoj 21. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2752/22-9 od 20. veljače 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje 

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništenje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-471-01/20-01/283, URBROJ: 513-04-22-2 od 7. listopada 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Carinskog ureda S., KLASA: UP/I-471-01/20-15/94, URBROJ: 513-02-8011/8-20-1 od 3. srpnja 2020.

2.              Označenu presudu pobija žalbom tužitelj, ne navodeći određene žalbene razloge propisane odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3.              Tužitelj u žalbi tvrdi da je istom zbog pandemije izazvane COVID – 19 i svih potpunih restrikcija i ograničenja u radu tijela državne vlasti bilo onemogućeno obaviti upis u registar proizvođača, trgovaca motornih vozila ili trgovaca rabljenih motornih vozila u skladu s člankom 23. stavkom 3. točkom 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila  („Narodne novine“ 15/13., 108/13., 115/16., 127/17., 121/19.). Navodi da prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja rješenja nije uzelo u obzir da upravna tijela kod kojih je trebalo ishoditi minimalne tehničke uvjete praktički nisu radila, a da je tužitelj ipak obavljao djelatnost kako bi ishodio prihode za isplatu plaća zaposlenicima. Navodi da iz rješenja nadležnog tijela od 7. kolovoza 2020. jasno proizlazi da ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje navedene djelatnosti. Stoga smatra pobijana rješenja nezakonitima i predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu 1.399,81 EUR/10.546,87 HRK.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba je neosnovana.

6.              Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije povrijedio pravila sudskog postupka jer je pravilno primijenio odredbe ZUS-a i nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a, a u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

7.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

8.              Tako je utvrđeno da je provedenim inspekcijskim nadzorom po ovlaštenim carinskim službenicima utvrđeno da je tužitelj obavljao djelatnost prodaje motornih vozila na području Republike Hrvatske bez upisa u registar proizvođača, trgovaca motornih vozila ili trgovaca rabljenih motornih vozila pa je u razdoblju od 28. veljače 2019. do 15. lipnja 2020. izvršen unos 196 rabljenih motornih vozila za osobne potrebe, od kojih je 188 vozila prodano različitim pravnim i fizičkim osobama na području Republike Hrvatske, a šest vozila nije prodano time da su dva vozila registrirana i u vlasništvu tužitelja i koriste se za potrebe društva.

9.              Kako je utvrđeno da tužitelj nije u skladu s odredbom članka 19. stavkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila najkasnije osam dana prije početka obavljanja djelatnosti prodaje navedenih vozila podnio nadležnom carinskom uredu prijavu za upis u registar proizvođača i trgovaca motornih vozila, to je na temelju odredbe članka 23. istog zakona tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 3. srpnja 2020. zabranjeno obavljanje djelatnosti prodaje motornih vozila na području Republike Hrvatske do otklanjanja utvrđenih nedostataka. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.

10.              Po ocjeni ovog suda žaliteljevim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev, uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan.

11.              Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim navode tužitelja da zbog pandemije COVID 19 (što ponavlja i u žalbi) nije bio u mogućnosti ispuniti svoju zakonsku obavezu prijavljivanja obavljanja djelatnosti najkasnije osam dana prije početka obavljanja iste jer je djelatnost počeo obavljati prije pandemije. Navodi tužitelja da je pokrenuo postupak radi upisa u odgovarajući registar te da je 20. srpnja 2020. podnio zahtjev te dobio rješenje od 7. kolovoza 2020. kojim dokazuje da prodajni objekt, oprema i sredstva u kojem će obavljati djelatnost ispunjavaju minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti i koje prilaže u spis, nisu od utjecaja na zakonitost predmetnih rješenja koja su donesena u postupku provedenom prije podnošenja spomenutog zahtjeva.

11.              S obzirom na to da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud uz razložno obrazloženje, ovaj sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti.

12.              Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

14.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke).

15.              S obzirom na to da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe članka 79. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu 21. rujna 2023.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                       Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur., v.r.