REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5305/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jugoslav Puran, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, dana 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba u članku 5. stavku 5.1. Ugovora o kreditu broj: 310341 sklopljenog 27.09.2004. između tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika VOLKSBANK d.d. Zagreb u dijelu u kojem je tužitelj u obvezi platiti administrativnu naknadu od 3,50 % jednokratno na iznos odobrenog kredita.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.079,65 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika zaključio Ugovor o kreditu 27. rujna 2004., kojim je prednik tuženika tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 46.000,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom ugovorena je naknada za obradu kredita za koju tužitelj tvrdi da je ništetna ugovorna odredba s obzirom da je ista neodređena i neodrediva, unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu sročenom od strane tuženika kao financijske institucije i jače ugovorne strane. Navodi kako je takva ugovorne odredba ništetna jer je neodređena, nepoštena te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedenu ugovornu odredbu kao i naložiti tuženiku mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev te ističe da je predmetna ugovorna odredba o ulaznoj naknadi jasna i nedvosmislena. Neutemeljene su tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 6-15 spisa), potvrdu tuženika od 30. srpnja 2024. (list 5) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 105-106).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen 27. rujna 2004., kojim je prednik tuženika tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 46.000,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan isplate kredita te da je odredbom čl. 5. Ugovora o kreditu ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Banci platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke, te čl. 5.1. Administrativna naknada: 3,50% jednokratno na iznos odobrenog kredita.

6. Sporno je je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača, koje tužitelju nije posebno osporeno, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi dovršenja kuće (čl. 2. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzeo jer su bili u izgradnji kuće radi stanovanja pa im je nedostajalo novca. Novac koji su ostvarili kreditom utrošili su namjenski za izgradnju te kuće. U vrijeme sklapanja ugovora bio je zaposlen u Hrvatskim šumama i nije imao obrt niti trgovačko društvo, zbog čega ovaj sud zaključuje da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

9. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da su došli u banku i oni su im dali uvjete kredita. Rekli su da ne mogu dobiti kredit ako ne plate administrativnu naknadu. NIsu ni pokušali tražiti da se snizi jer su napomenuli da su to takvi uvjeti. Pročitao je ugovor o kreditu, ne sjeća se da bi im u banci objašnjavali na što se odnosi administrativna naknada. Rekli su da se ona mora platiti da bi dobili kredit, a njima je kredit bio potreban za dovršetak kuće.

10. Iz sadržaja odredbe čl. 5.1. predmetnog ugovora proizlazi da se plaća administrativna naknada 3,5 % jednokratno na iznos odobrenog kredita.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogla utjecati.

12. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

13. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

14. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

15. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 5.1. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnim.

17. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 1. listopada 2025., i vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 29. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 11. travnja 2025. i 1. listopada 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 800,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.000,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,10 eura.

17.1 Sud nije tužitelju priznao putni trošak radi dolaska na ročište 1. listopada 2025. u iznosu od 118,00 eura s obzirom da nije dokazao da mu je navedeni trošak nastao.

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.079,65 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.