REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-911/2022

R E P U B L I K A  H R V A T SK A

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja ARGENTUM SPORT INT DRUŠTVO ZA POSREDOVANJE, SAVJETOVANJE I USLUGE D.O.O. BANJA LUKA, Ulica Mladena Stojanovića 117a, Banja Luka, OIB: 69138602642, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Čule, odvjetnik u Zagrebu, Šenoina 6, protiv tuženika Football smart international d.o.o., Zagreb, Ulica Bele Čikoša 5, OIB: 41369926803, radi naplate tražbine u iznosu od 87.000,00 EUR, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude, dana 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, poslovni broj: sudski predmet OVRV-52297/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 776/2022 kojeg je 15. srpnja 2022. donio javni bilježnik Darja Bošnjak iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 87.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.916,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.639,66 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.378,06 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Darja Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, donio je 15. srpnja 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet broj Ovrv-52297/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-776/2022 radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 87.000,00 EUR ( tada 655.501,50 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2021. do isplate te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.916,19 EUR (tada 14.437,50 kn), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješanja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-911/2022 od 19. siječnja 2023. navedeno rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava osnovu i visinu potraživanja te tijek zakonskih zateznih kamata, osporava da je s tužiteljem bio u poslovnom odnosu te opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 20. veljače 2023. (list 47. – 70. spisa) činjenično obrazložio tužbeni zahtjev te se očitovao na navode iz odgovora na tužbu istaknuvši u bitnome da su tuženikovi navodi neosnovani u cijelosti, da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o posredovanju sklopljenim 30. srpnja 2020. u čijim je uvodnim odredbama tužitelj potvrdio “da je trgovačko društvo koje se bavi posredovanjem između potencijalnih kupaca nogometnih klubova na području Evropske unije i vlasnika (prodavatelja) nogometnih klubova na području Evropske unije, a koji klubovi se natječu u prvim ligama Evropske unije “(članak 1. st. 1.1. Ugovora), dok je tuženik potvrdio “ da ima interes kao kupac za kupnju nogometnog kluba na području Evropske unije od vlasnika (prodavatelja) nogometnih klubova na području Evropske unije, a koji klubovi se natječu u prvim ligama Evropske unije “ (članak 1. st. 1.2. Ugovora). Nadalje, tužitelj ističe da su stranke tim Ugovorom uredile i međusobna prava i obveze pa se tako tužitelj, kao posrednik, obvezao dovesti u vezu s tuženikom, kao nalogodavcem (kupcem) vlasnike (prodavatelje) nogometnih klubova na području Europske unije koji se natječu u prvim ligama Europske unije, izvještavati tuženika kao kupca o svakom potencijalnom vlasniku nogometnog kluba koji se natječe u prvim ligama Europske unije, a koji bi bio zainteresiran za prodaju nogometnog kluba, dostavljati tuženiku kao nalogodavcu sve podatke i kontakte potencijalnog prodavatelja takvog nogometnog kluba te posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do kupnje nogometnog kluba od strane tuženika kao nalogodavca kao i obavještavati nalogodavca o svim okolnostima koje su mu poznate, a koje su značajne za namjeravanu kupnju nogometnog kluba od stranke nalogodavca kao kupca. Tužitelj nadalje navodi da se tuženik tim Ugovorom obvezao na svaki zahtjev tužitelja kao posrednika dostaviti mu svu potrebnu dokumentaciju i sve potrebne informacije vezane uz potencijalnu kupnju nogometnog kluba, a također se obvezao tužitelju kao posredniku isplatiti proviziju u fiksnom iznosu od 112.000,00 EUR uvećano za eventualni dodatni iznos poreza i to na način kako je to defirano člankom 4. st. 4.2. Ugovora odnosno dio te provizije u iznosu od 25.000,00 EUR tuženik se obvezao isplatiti tužitelju na njegov žiro račun najkasnije u roku od 5 mjeseci od ishođenja svih zakonski potrebnih odobrenja nadležnih tijela i institucija Europske unije u kojoj se nogometni klub natječe na sklopljeni Ugovor o kupoprodaji kluba između tuženika kao kupca i vlasnika (prodavatelja) nogometnog kluba, dok se preostali dio provizije u iznosu od 87.000,00 EUR obvezao isplatiti tužitelju najkasnije u roku od 7 mjeseci od ishođenja istih tih odobrenja nadležnih tijela i institucija. Tužitelj ističe da je u cijelosti ispunio sve svoje ugovorne obveze pa je tako, između ostaloga, doveo u vezu tuženika kao kupca s vlasnikom nogometnog kluba HNK Šibenik s.d.d., dakle vlasnikom kluba na području Europske unije koji se natjecao, a i danas se natječe u prvoj nogometnoj ligi Europske unije, obavještavao tuženika o svim njemu poznatim okolnostima značajnim za kupnju tog kluba i nastojao da dođe do kupnje tog nogometnog kluba od strane tuženika, a što je sve rezultiralo time da je tuženik sklopio kupoprodajni Ugovor s vlasnikom HNK Šibenik s.d.d. kojim je stekao vlasništvo tog nogometnog kluba odnosno vlasništvo dionica tog nogometnog kluba te i ishodio sva potrebna odobrenja nadležnih tijela i institucija Europske unije na sklopljeni kupoprodajni Ugovor. Međutim, tužitelj navodi da tuženik unatoč tome nije u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu jer je nakon što je ispunjenjem tužiteljeve ugovorne obveze, a čijim ispunjenjem je posljedično sklopljen kupoprodajni Ugovor kojim je tuženik stekao vlasništvo nogometnog kluba HNK Šibenik s.d.d. te nakon što je tuženik ishodio sva potrebna odobrenja nadležnih tijela i institucija na navedeni pravni posao kupoprodaje nogometnog kluba, tužitelj je, sukladno ugovornim odredbama iz Ugovora o posredovanju, nakon proteka 5 mjeseci od ishođenja spomenutih odobrenja ispostavio račun tužitelju broj INO-04/21 od 18. lipnja 2021. na iznos od 25.000,00 EUR s osnova prvog dijela ugovorene provizije sukladno Ugovoru o posredovanju, a nakon proteka 7 mjeseci i utuženi račun broj INO-06/21 od 24. kolovoza 2021. s osnova preostalog iznosa ugovorene provizije u iznosu od 87.000,00 EUR. Tužitelj navodi da je račun broj INO-04/21 od 18. lipnja 2021. s osnova prvog dijela provizije u iznosu od 25.000,00 EUR tuženik podmirio, dok drugi račun broj INO-06/21 od 24. kolovoza 2021. s osnova preostalog iznosa ugovorene provizije u iznosu od 87.000,00 EUR tuženik nije te da nikada nije imao nikakve primjedbe u pogledu ispunjenja ugovornih obveza tužitelja, niti je vratio tužitelju utuženi račun s osnova preostalog iznosa ugovorene provizije koju mu je dužan platiti. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik čak i platio tužitelju prvi račun s osnova dijela te provizije, a kojim činom je potvrdio da je tužitelj ispunio sve svoje ugovorne obveze iz predmetog ugovora o posredovanju i da je tuženik ishodio sva potrebna odobrenja svih tijela na sklopljeni pravni posao kupoprodaje nogometnog kluba HNK Šibenik slijedom čega je tužitelj stekao pravo na naplatu preostalog iznosa ugovorene provizije. Zaključno, tužitelj ističe da su tuženikovi navodi iz odgovora na tužbu u kojem osporava postojanje poslovnog odnosa između parničnih stranaka, te samim time i osnovu u visinu potraživanja kao i ostali navodi paušalni i neosnovani te upereni isključivo odugovlačenju postupka i izbjegavanju plaćanja dospjele i neplaćene obveze tužitelju.

5. Podneskom od 20. veljače 2023. (list 71. – 74. spisa) tužitelj je predložio sudu odrediti prethodnu mjeru u skladu s odredbom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) istaknuvši u bitnome da je iz dostavljenog Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 25. studenog 2020. sklopljenog između Grada Šibenika kao prodavatelja i tuženika kao kupca razvidno da je tuženik stekao vlasništvo nogometnog kluba HNK Šibenik s.d.d., odnosno vlasništvo dionica tog nogometnog kluba, a da je i iz izvoda iz službene web stranice tog nogometnog kluba razvidno da je riječ o nogometnom klubu koji se, kako u vrijeme sklapanja gore spomenutog ugovora o posredovanju i u vrijeme spomenutog ugovora o prodaji i prijenosu dionica, a tako i danas nalazio na području Europske unije i natjecao u prvoj ligi Europske unije. Tužitelj navodi i da je račun broj INO-04/21 od 18. lipnja 2021. ispostavljen s osnova istog pravnog posla u pogledu dijela te ugovorene provizije u iznosu od 25.000,00 EUR (prvi dio provizije sukladno ugovoru), dok je iz izvoda Privredne banke Zagreb d.d. (detalji naloga za međunarodna plaćanja) vidljivo da je tuženik taj račun platio tužitelju odnosno da je podmirio dio ugovorene provizije, a kojim činom je potvrdio da je tužitelj ispunio sve svoje ugovorne obveze iz predmetog Ugovora o posredovanju i da je tuženik ishodio sva potrebna odobrenja svih tijela na sklopljeni pravni posao kupoprodaje nogometnog kluba HNK Šibenik s.d.d. slijedom čega je tužitelj stekao pravo na naplatu preostalog iznosa ugovorene provizije.

6. Tuženik se podneskom od 9. svibnja 2023. (list 75. – 76. spisa) usprotivio prijedlogu za određivanjem prethodne mjere navevši u bitnome da nisu ispunjene pretpostavke za određivanjem predložene prethodne mjere jer okolnost da je tuženik sklopio Ugovor o kupoprodaji dionica s Gradom Šibenikom koji mu je omogućio kupnju dionica HNK Šibenik ne znači da je tužitelj ispunio svoje ugovorne obveze. Ističe i da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da je sudjelovao u pregovorima tuženika s Gradom Šibenikom oko prodaje dionica HNK Šibenik s.d.d. Osporava i tvrdnju da je tužitelj doveo u vezu tuženika kao kupca s vlasnikom predmetnog nogometnog kluba te navodi kako tužitelj nije ispunio niti jednu svoju obvezu iz čl. 2. Ugovora, posebice obvezu iz čl. 2.4. kojom se posrednik obvezuje posredovati u pregovorima i nastojanjima da dođe do kupnje nogometnog kluba od strane tuženika. Ističe i kako je tuženik kupio dionice nogometnog kluba HNK Šibenik temeljem pisma namjere koju je tuženik samostalno inicirao te da je Grad Šibenik objavio oglas za prodaju dionica na koji su se mogle javiti sve zainteresirane stranke, a ne samo tuženik.

7. Valja naglasiti da je rješenjem od 30. listopada 2023. sud odredio predloženu prethodnu mjeru, a sve temeljem odredbe čl. 501.a ZPP-a.

8. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod ranije tijekom postupka iznesenih navoda i dokaznih prijedloga.

9. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: račun broj INO-06/21 (list 7. spisa), Ugovor o posredovanju (list 50. – 53. spisa), Ugovor o prodaji i prijenosu dionica (list 54. – 59. i 64. – 65. spisa), Pismo namjere od 25. kolovoza 2020. (list 60. – 61. spisa), ispis internet stranice SKDD (list 62. spisa), obavijest o stanju računa (SKDD) na dan 31. prosinca 2019. (list 63. spisa), ispis sa službene web stranice HNK Šibenik (list 66. – 68. spisa), račun broj INO-04/21 (list 69. spisa), izvod Privredne banke Zagreb (list 70. spisa) i dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Maksimir, s prilozima (list 112.-116. spisa).

10. Između stranaka nije sporno da su 30. srpnja 2020. sklopile Ugovor o posredovanju (list 50. – 53. spisa), niti je sporno da je tuženik stekao vlasništvo nogometnog kluba HNK Šibenik s.d.d., odnosno vlasništvo dionica tog nogometnog kluba, a što je razvidno i iz Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 25. studenog 2020. sklopljenog između Grada Šibenika kao prodavatelja i tuženika kao kupca (list 54. – 59. i 64. – 65. spisa). Nesporno je i da je tuženik tužitelju platio račun broj INO-04/21 od 18. lipnja 2021.(list 69. spisa) ispostavljen na ime provizije (naknade) za posredovanje pri kupovini Nogometnog kluba Šibenik po Ugovoru od 30. srpnja 2020. u iznosu od 25.000,00 EUR, a što proizlazi i iz izvoda Privredne banke Zagreb d.d., Detalji naloga za međunarodna plaćanja (list 70. spisa).

11. Između stranaka je sporno da li je tužitelj ispunio obvezu iz čl. 2. predmetnog Ugovora posebice obvezu iz čl. 2.4. kojom se posrednik obvezuje posredovati u pregovorima i nastojanjima da dođe do kupnje nogometnog kluba od strane tuženika, a imajući u vidu tuženikove tvrdnje kako je kupio dionice nogometnog kluba HNK Šibenik temeljem pisma namjere koju je tuženik samostalno inicirao te da je Grad Šibenik objavio oglas za prodaju dionica na koji su se mogle javiti sve zainteresirane stranke, a ne samo tuženik. Sporno je i da li je utuženo potraživanje u zastari.

12. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor zastare, da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok propisan odredbom čl. 228. st. 1. (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) prema kojem međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

13. Uvidom u račun broj INO-06/21 od 24. kolovoza 2021. (list 7. spisa) sud je utvrdio da je isti dospio na naplatu 1. rujna 2021., a kako je ovaj postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 17. svibnja 2022. proizlazi da nije istekao trogodišnji zastarni rok te da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

14. Nadalje, iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Maksimir, s prilozima (list 112. -116. spisa) sud je utvrdio da je uvidom u poslovnu dokumentaciju tuženika i informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da je tuženik iskazao račun broj INO-16/21 od 24. kolovoza 2021. koji glasi na iznos od 87.000,00 EUR te je izdan od ovdje tužitelja, u pdv obrascu za 08/2021 na poziciji II.13.- primljene isporuke dobara i usluga od poreznih obveznika bez sjedišta u [adresa] po stopi od 25% te je po navedenom računu iskazao obvezu pdv-a i platio PDV, jer nije imao uvjeta za odbitak pretporeza od primljenih isporuka dobara i usluga od poreznih obveznika bez sjedišta u [adresa].

15. Svaka stranka dužna je temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a. ZPP-a). Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

12. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje dok tuženik istaknutim tvrdnjama i predloženim dokazima nije doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja.

16. Imajući u vidu gore navedene nesporne činjenice, a koje proizlaze i iz dostavljenih isprava, imajući u vidu okolnost da tuženik prvotno osporava da je s tužiteljem bio u poslovnom odnosu dok u daljnjem tijeku postupka navodi kako tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz predmetnog Ugovora, imajući u vidu da je iz izvoda Privredne banke Zagreb, Detalji naloga za međunarodna plaćanja (list 70. spisa) razvidno da je tuženik dao nalog za plaćanje računa broj INO-04/21 od 18. lipnja 2021. na ime provizije za posredovanje po Ugovoru od 30. srpnja 2020. u iznosu od 25.000,00 EUR, a koji je iznos ugovoren člankom 4., 4.2. Ugovora o posredovanju od 30. srpnja 2020., kao i imajući u vidu sadržaj dopisa Porezne uprave, prema ocjeni ovog suda u tužitelj je svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti izvršio dok tuženik svoju obvezu isplate naknade nije.

17. Slijedom navedenog, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti, pa je na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a te na temelju odredaba čl. 7., 219., 221.a i 451. st. 3. ZPP-a presudio kao u t. I. izreke presude.

18. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim te u suprotnosti s načelom efikasnosti i ekonomičnosti postupka sadržanom u čl. 10. st. 1. ZPP-a te je stoga na ročištu održanom 9. listopada 2025. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ČR, zastupnika po zakonu tuženika ČRRĐ, Č ČRR i LRRĐ, kao i prijedlog da se službenim putem od Grada Šibenika pribavi spis iz kojeg je razvidna procedura prodaje dionica i sklapanje Ugovora o kupoprodaji između Grada Šibenika i tuženika, neće izvesti. Naime, imajući u vidu postojeće pravne zaključke, protek vremena i stanje spisa kao takvo ovaj sud ocijenio je činjenično stanje dovoljno utvrđenim te bi svako daljnje odugovlačenje u postupanju prema ocjeni ovog suda dovelo do povrede gore navedenog načela.

19. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Ovdje treba navesti da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22) te je čl. 2. predmetnog Zakona izmijenjen članak 29. st. 2. na način da isti određuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena. Nadalje, odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) u čl. 29. st. 2. riječ: "pet" zamjenjuje se riječju: "tri". Budući da sud po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a odlučiti kao u t. I. izreke.

20. U odnosu na ovršni trošak određen rješenjem o ovrsi javnog bilježnika, predmetni platni nalog održan je na snazi, odnosno ukinut uzimajući u obzir troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tako su održane na snazi odredbe naloga o isplati nastalog troška ovršnog postupka i to u dijelu koji se odnosi na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 9,95 EUR/75,00 kn što s obračunatim PDV-om (čl. 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - Narodne novine broj: 9/21, 18/22 i 154/22; dalje: Pravilnik) iznosi ukupno 12,44 EUR/93,75 kn, u dijelu koji se odnosi na ostatak naknade u iznosu od 817,07 EUR/6.156,25 kn s obračunatim PDV-om (čl. 5. i 9. Pravilnika) te u dijelu koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 869,83 EUR/6.550,00 kn sukladno tada važećojTarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT) uvećan za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 1.086,67 EUR/8.187,50 kn. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

21. Odluku o parničnim troškovima iz t. II. i III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. Tužitelju je priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 10. lipnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 17. veljače 2023. u iznosu od 1.310,36 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. OT-a) što ukupno iznosi 1.637,95 EUR, za zastupanje na ročištu 17. prosinca 2024. u iznosu od 1.310,36 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 1.637,95 EUR te za zastupanje na ročištu 9. listopada 2025. u iznosu od 1.310,36 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.637,95 EUR.

23. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR/ (Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi -Narodne novine broj 53/19; dalje: Tarifa, u svezi s odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama -Narodne novine br. 118/18; dalje: ZSP) pa mu je taj iznos i dosuđen, a ne cjelokupni zatraženi iznos (1.000,00 EUR) imajući u vidu odredbu čl. 2. ZPP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 5.639,66 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke presude.

24. Osim što mu nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u prekomjerno zatraženom iznosu, tužitelju nije priznat trošak za sastav prijedloga za određivanje prethodne mjere jer je o navedenom trošku odlučeno u rješenju o određivanju prethodne mjere, niti mu je priznat trošak koji je za pojedinu radnju postavljen preko iznosa koji mu prema vrijednosti predmeta ovog spora pripada. Slijedom navedenog tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.378,06 EUR pa je stoga odlučeno kao u t. III. izreke presude.

22. Tužitelju nije posebno dosuđen zatraženi trošak ovršnog postupka, jer je isti tužitelju priznat djelomičnim održavanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi i za taj dio.

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

Sudac:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.