REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-5759/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Josipu Štefičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu br.21635 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini i da su ništetni i ne proizvode pravne učinke Uvjeti ugovora o kreditu-Inačica:CHF- 2005-01, kao sastavni dio Ugovora o kreditu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sklopljeni 27. rujna 2006., između pravnog prednika tužitelja i tuženika, budući su ništetne odredbe i to valutne klauzule CHF, promjenjive kamatne stope i ulazne naknade, sadržane u toč. II i toč. III Ugovora o kreditu i u čl.5.1., čl.6.2. i čl.9.1. , čl. 7.7., čl. 9.3. Uvjeta ugovora o kreditu-Inačica: CHF-2005-01.

II Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, da s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati 1. tužiteljici FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelju BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelju ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.715,78 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 55,11 eura od 26.08.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 63,37 eura od 20.09.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 41,78 eura od 26.10.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 43,57 eura od 22.11.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 42,70 eura od 13.12.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 44,90 eura od 13.01.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 47,42 eura od 14.02.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 46,74 eura od 26.03.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 45,60 eura od 13.04.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 46,07 eura od 17.05.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 47,27 eura od 19.06.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 46,32 eura od 25.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 46,77 eura od 20.08.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 45,35 eura od 17.09.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 44,05 eura od 17.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 45,87 eura od 16.11.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 44,87 eura od 20.12.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 46,20 eura od 22.01.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 43,15 eura od 21.02.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 44,47 eura od 15.03.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 45,38 eura od 22.04.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 44,50 eura od 08.05.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 41,62 eura od 24.06.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 40,15 eura od 11.07.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 42,13 eura od 23.08.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 43,33 eura od 20.09.2013. godine pa do isplate

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima s osnova ulazne naknade iznos od 313,85 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2006. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.164,36 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbijaju se tužitelji s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 2.029,63 EUR do utuženih 2.529,40 EUR (za iznos od 499,77 EUR), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je njihov pravni prednik pok. ŽO **.**.2006. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu br. 21635 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 14.730,12 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca. Kredit je ponuđen pravnom predniku tužitelja kao kredit u "sigurnoj valuti", te isti nije bio upozoren na rizike koji postoje u odnosu na njega kao potrošača, te mu nije objašnjen pojam promjenjive kamatne stope, kao ni valutne klauzule. Stoga tužitelji konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 29.5.2025.) potražuju od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu, isplatu razlike preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope u iznosu od 499,77 EUR, isplatu s osnova valutne klauzule u iznosu od 1.715,78 EUR, te s osnova ulazne naknade u iznosu od 313,85 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio pravnog prednika tužitelja na eventualne rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao 1. tužiteljicu FO kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 27.9.2006. (list 25-32 spisa), plan otplate (list 50-54 spisa), izračun preplate (list 55-61 spisa), dokumentaciju tužitelja (list 62-67 spisa), izjavu HO od 28.9.2023. (list 86-88 spisa) i sudsku praksu (list 89-95, 109-121 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 27.9.2006., a kojim je pravnom predniku tužitelja kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila marke Škoda Fabia u iznosu od 14.730,12 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 27.9.2006. (list 25-32 spisa) razvidno je da su pravni prednik tužitelja ŽO i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 14.730,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, uz rok otplate od 84 mjeseci i godišnju stopu ugovorne kamate od 6,00 %. Otplata kredita utvrđena je u mjesečnim anuitetima od po 214,03 CHF.

8. 1. tužiteljica FO saslušana kao stranka u ovom postupku u bitnom istaknula je da je njezin pok. suprug ŽO kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke Škoda Fabia, da je kredit otplatio, a vozilo koristio isključivo za svoje osobne potrebe, odnosno potrebe njihove obitelji. Njoj detalji oko sklapanja predmetnog ugovora nisu poznati, jer ona tom prilikom niti nije bila prisutna. Poznato joj je jedino da je rata kredita za vrijeme otplate kredita stalno rasla, te da je suprugu prilikom isplate kredita naplaćena ulazna naknada. Suprugu je ponuđen isključivo ovaj kredit u ''švicarcima'' koji je on prihvatio, jer mu je bio povoljan. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz 1. tužiteljice, jer je isti životan i logičan.

9. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istom presudom utvrđeno je da su banke ugovarale valutnu klauzulu u CHF, a da nisu potrošače upoznale s njezinim rizikom, te su također utvrđene nepoštene i ništetne odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedeno proizlazi i iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15), a kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Pravni prednik tužitelja je dakle, kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu radi kupnje vozila, te je isti potrošač. Također, obzirom na naprijed navedeno u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa, službenika banke, javnih bilježnika i sl.

12. Cijeneći sve naprijed navedeno mišljenje je suda da je u postupku utvrđeno da je tuženik povrijedio prava pravnog prednika tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu kako o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i o valutnoj klauzuli, a takve odredbe su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazao.

13. Stoga je tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

14. Međutim, potraživanje tužitelja s osnova preplate za kamatnu stopu je u zastari, budući je zastara za kamatnu stopu nastupila još 13.6.2019. Naime pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013. u kolektivnom sporu je u tom dijelu nastupila 13.6.2014. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8.6.2023., za ovaj tužbeni zahtjev tužitelja nastupila je zastara, jer je protekao zastarni rok od 5 godina. S druge strane prigovor pak, tuženika glede zastare za valutnu klauzulu je neosnovan, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 8.6.2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a.

15. Stoga je pravni osnov utvrđen u cijelosti.

16. Radi utvrđenja pozitivne razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita, prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 24.4.2025. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka.

17. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 14.730,12 CHF, rok otplate 84 mjeseca, a plaćanje obveza u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja. Sveukupni iznos bruto obroka prema obračunu tuženika iznosi 18.480,73 CHF.

18. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 12.927,71 kn, odnosno 1.715,78 EUR (fiksni tečaj 1,00 EUR = 7,53450 kn). Također, prema analitičkoj financijskoj kartici naplaćena je ulazna naknada za obradu kredita u iznosu od 2.364,67 kn, odnosno 313,85 EUR.

19. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužiteljima s osnova valutne klauzule utvrđenu razliku od 1.715,78 EUR, te s osnova ulazne naknade iznos od 313,85 EUR, odnosno sveukupno iznos od 2.029,63 EUR, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za iznos od 499,77 EUR (kamatna stopa) tužitelje valjalo odbiti. Budući je sud odlučio o osnovnom zahtjevu tužitelja, o alternativnom zahtjevu niti nije odlučivao.

20. Obzirom na nesporno utvrđeno mijenjanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu odredbe iz ugovora o kreditu u kojima je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula su ništetne, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u st. I izreke presude.

21. Na dosuđeni iznos od 1.715,78 EUR tužiteljima je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, kao što je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je preciznije određeno u izreci presude. S druge strane na dosuđeni iznos ulazne naknade od 313,85 EUR tužiteljima je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana plaćanja predmetne naknade, odnosno od 30.9.2006. pa do isplate.

22. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

23. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

24. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljima su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužiteljima priznati troškovi sastava tužbe, sastava 2 podneska od 23.8.2024. i 29.5.2025. i pristupa na 3 ročišta od 16.9.2024., 3.2.2025. i 4.9.2025. od po 200,00 EUR, te sastava podneska od 27.12.2023. od 50,00 EUR (25 %) ili ukupno 1.250,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 312,50 EUR ili ukupno 1.562,50 EUR. Također, tužiteljima je priznat trošak predujma za financijsko vještačenje od 500,00 EUR, te sudska pristojba na tužbu od 35,50 EUR i na presudu od 66,36 EUR ili sveukupno 2.164,36 EUR.

25. Sud nije priznao tužiteljima trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući na isto ročište punomoćnik tužitelja niti nije pristupio.

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika