REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl. broj P-588/2025-10

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. pok. ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Babić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Dora Živković, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja i predaje u posjed, nakon glavne rasprave održane dana 04. rujna 2025. u prisutnosti stranaka sa punomoćnicima, na ročištu za objavu presude dana 13. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnici svaki za po 1/2 idealna dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], pa se isti ovlašćuju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naspram tuženika ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika u istom opsegu.

II. Nalaže se tuženiku da preda u posjed tužiteljima ad.1. CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ad. 2. parnični trošak u iznosu od 3.650,00 Eura, sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

obrazloženje

1. U tužbi koju su podnijeli tužitelji ŽJ i NJ navodi se da su tužitelji stvarni vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaki za po ½ idealna dijela, te da su vlasništvo stekli temeljem Zakona. Prednici stranaka PJ i NJ, da su ove nekretnine obrađivali kao težaci, te još 1931. god. podnijeli agrarnu prijavu. Odlukom nadležnog tijela da im uistinu nije priznato vlasništvo nad zemljom jer nije bilo proteklo 30 godina kontinuiranog obrađivanja pa im je prijava odbačena, međutim da su vlasništvo stekli temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. god. Naime PJ i vraća da su svo vrijeme obrađivali ove nekretnine, a vlasniku plaćali za to j 1/3 uroda. Kasnije da je diobom u obitelji vlasništvo nekretnina pripalo prednicima tužitelja ĆJ i ŽJBV. U zemljišnoj knjizi da je bio još od 1898.god. upisan HJ pok. Ž koji je preminuo 1941., a tuženik je rješenje o naknadno pronađenoj imovini ishodio 25.08.2017. god. te se po istom uknjižio.

2. Tuženik se usprotivio tužbi navodeći da prednicima tužitelja nije priznato pravo vlasništva temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa, a niti po Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. god. Navodi da vlasništvo nisu mogli steći ni dosjelošću, jer da dugi niz godina se zbog gustog raslinja nije ni moglo pristupiti na nekretninu, te da ista nije bila obrađivana. Osim toga za obrađivanje da je potrebno odobrenje Konzervatorskog odjela kojeg tužitelji nisu imali jer ga može dobiti samo vlasnik zemljišta, a isto ej izdano tuženiku na njegov zahtjev kao vlasnika nekretnine 2017. god. Tuženik da je pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem, zemljišnoknjižnog vlasnika HJ da je naslijedila sestra LJ, nju njene kćeri KJ i DJ, a KJ da je naslijedila sestra DJ, te je ona sve svoje nekretnine ostavila tuženiku. Tuženik je predmetne nekretnine obilazio još od 1982. god. tada u pratnji svog pok. oca i sestre, a kasnije svake godine i u više navrata i nikada nije tužitelji niti ikoga zatekao na tim nekretninama. Kada je odlučio "srediti " zemljišnoknjižno stanje da je očistio nekretnine od raslinja, a potom i posadio masline.

3. Tijekom postupka tužitelji su preminuli, pa su postupak preuzeli njihovi nasljednici, sadašnji tužitelji ad. 1. i 2.

4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci i stranke, pregledani ostavinski spisi kao i spis Agr.1056/31.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo i to temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, O-1516/17 iza pok. HJ pok. Ž, koji je bio uknjižen kao isključivi vlasnik.

7. Pregledom navedenog Rješenja o nasljeđivanju utvrđeno je da je HJ pok. Ž rođen 1873. god., a preminuo **.**.1941.., da je iza istog doneseno osnovno rješenje o nasljeđivanju O-2001/14 od 11. lipnja 2015., te da su predmetne nekretnine navedene kao naknadno pronađena imovina i raspoređene na nasljednika, tuženika, ovim rješenjem od 25. kolovoza 2017. god. 8. Tužitelji tvrde da su oni vlasnici predmetnih nekretnina koje da su stekli po svojim prednicima agrarom, te nasljeđivanjem. Navode da su pravni prednici tužitelja PJ i NJ obrađivali iste kao težaci još od prije 1930. god. prošlog stoljeća.

9. Pregledom spisa Agr.1056/31 utvrđeno je da su agrarnu prijavu prema Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije, od 19. listopada 1930. podnijeli težaci JJ, Č, ĆJ i MJ pok. VJ.

10. NJ ĆJ pok. VJ je preminuo 1965. i temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-469/1965 od 30.10.1965. naslijedili su ga braća ĆJ NJ pok. VJ i MJ, uslijed odreke brata JJ, te udovice ostavitelja IJ.

10.1. HJ pok. VJ Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-1285/76 od 30.05.1990. naslijedio je ranije tužitelj ad. 1. ŽJBV, zapravo T, Rješenjem o nasljeđivanju ovog suda O-1792/86 od 03.09.1987. naslijedio je NJ pok. Š, ranije tužitelj ad. 2.

10.2. Četvrti brat SJ pok. VJ naveden kao jedna od podnositelja agrarne prijave nigdje se više ne spominje, međutim, iz samog pregledanog agrarnog spisa proizlazi da je očito umro tijekom agrarnog postupka, jer je u istom kao svjedok saslušan ĆJ pok. JJ.

11. Upravo on je kao svjedok u agrarnom postupku izjavio da su predmetne nekretnine bile vlasništvo EJ koji je zemlju prodao na javnoj dražbi kada ju je kupio sadašnji vlasnik ĆJ pok. Ž, s tim da EJ nije bio uknjižen.

12. Zapravo kako stoji u samom agrarnom spisu pregledom zemljišnika je ustanovljeno da je sporna nekretnina dosuđena uslijed kupnje na javnoj dražbi GJ **.**.1903. pa da se tek od tada može računati rok potreban po Zakonu za stjecanje zemlje u agrarnom postupku, odnosno rok početka obrađivanja zemlje po sadašnjim težacima. U izjavi vlasnika zemljišta ĆJ stoji da je ta zemlja bila njegovo vlasništvo, prodano na javnoj dražbi GJ, a da je on njemu zemlju kasnije vratio, ali težaština da je ostala i da GJ nije nikada ni bio uknjižen. Zemlju da na jednake dijelove obrađuju JJ. Č, ĆJ i MJ pok. VJ iz [adresa].

13. MJ ĆJ pok. JJ kao svjedok u postupku Agr.1056/31 još je izjavio da je EJ kada je kupio zemlju na javnoj dražbi dao istu njegovom ocu na obradu, koji je obrađivao dokada je mogao, a onda da su obrađivanje preuzeli sinovi očevog brata. Naveo je da on na tu zemlju nema prava jer se za života oca još odijelio i otišao. Naveo je da tu zemlju obrađuju 28-30 godina, a to da zna jer je u 1907. god. posadio lozu , a da je njegov otac zemlju u obradu uzeo 3-4 godine ranije, te je on 1907. godine otišao u Ameriku.

14. Ovaj agrarni postupak okončan je tako da je prijava obrađivača odbačena jer nije protekao rok od 30 godina obrađivanja koliko se po zakonu traži, a sve stoga što je GJ zemlja dosuđena 23.02.1903., pa kako je on dao istu na obradu obrađivačima do trenutka podnošenja prijave nije proteklo 30 godina.

15. Kako tužitelj ne raspolaže agrarnom odlukom, to težački odnosi u odnosu na zemljište koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. („Narodne novine“, broj 138/46 i 111/47, dalje Zakona o ukidanju agrarnih odnosa), te to zemljište prestaje biti zemljište na kojem postoje kmetski odnosi i prava po osnovi agrara i postaje zemljište na kojemu se nakon toga može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravnim pravilima OGZ, koji je tada bio na snazi, kao i svim ostalim zakonima donesenim nakon njega koji su regulirali pravo vlasništva.

15.1. Agrarni odnosi feudalnog karaktera su na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja ukinuti stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja dana 22. studenog 1946. god. 15.2. Odredba čl. 1 ovog Zakona propisuje da se ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i da zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, takvim odnosima se prema odredbi članka 2. Zakona, smatraju feudalni, kmetski, kolonatski, težački i svi slični trajni, agrarni odnosi, bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje.

16. Dakle, agrarni odnosi sukladno Zakonu o likvidaciji razrješavao se isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos sukladno Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa, feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja razriješavao ex lege.

17. Iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja ukinuti stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja ,dakle, sa danom 22. studenog 1946. godine, te je sa tim danom zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača po osnovi zakona. Propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa u roku iz čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NRH, tj. do 26. lipnja 1958. ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li u konkretnom slučaju nastupile naprijed navedene pravne posljedice, odnosno, je li obrađivač stekao vlasništvo zemlje izvorno po odredbama čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja., a u slučaju da jesu nastupile, tada sve kasnije promjene u vlasništvu, prosuđuju se prema načelima građanskog prava. Dakle, sud je ovlašten u parničnom postupku utvrđivati da li je došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju kmetskih prava, a to utvrđenje vrši se po propisima o kmetskim pravima, a kasniji prijenos tako stečenih prava prosuđuje se po građanskim pravima. U konkretnom slučaju se primjenjuju propisi iz druge agrarne reforme, a obzirom da su propisi iz prve agrarne reforme (Zakon o likvidaciji agrarnih odsnoa na području ranije pokrajine Dalmacije, Službene novine od 4. prosinca 1930. i Naredba o provođenju Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. oktobra 1930.) zakoni iz Kraljevine Jugoslavije koji su stavljani van snage donošenjem propisa o agrarnoj reformi Federalne Hrvatske i Narodne Republike Hrvatske (Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja, Narodne novine, Službeni list NRH 138/46 od 22. studenog 1946. i Zakon o provođenju agrarne reforme reforme i kolonizacije na području Federalne Hrvatske, Narodne Novine od 24. studenog 1945. koji je donesen na temelju čl. 29. saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. kolovoza 1945.). Za razliku od prve agrarne reforme prema kojoj je težački (kmetski) odnos trebao trajati 30 godina računajući rok od dana stupanja na snagu zakona unatrag, a prema drugoj agrarnoj reformi kmetski (težački) odnos trebao je postojati na dan stupanja na snagu tog zakona 22. studenog 1946., sukladno odredbi čl.3.st.2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. („Narodne novine, Službeni list NRH“ 138/46 od 22. studenog 1946.).

18. Radi se dakle o izvornom – originalnom stjecanju prava vlasništva, na temelju samog Zakona, a obzirom da agrarna odluka nije konstitutivnog već samo deklaratornog karaktera, a s tim da pri tome treba imati u vidu i to da kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki, a upis u zemljišnu knjigu je deklaratoran a ne konstitutivan.

19. U postupku su na sporne okolnosti saslušani svjedoci.

19.1. Svjedok ZJ, rođen 1952. god. naveo je je vlasnik susjedne nekretnine na predjelu Aptovača i poznato mu je da je ranije na ovoj nekretnini bio vinograd kojeg je obrađivao pok. MJ, djed tužitelja ČJ. Njegov otac da mu je često odlazio pomagati u vinograd baš kao što je i pok. MJ pomagao njegovom ocu, jer se tako ranije radilo. Od kada zna za sebe ova nekretnina je bila u vlasništvu i posjedu obitelji tužitelja. Vinograd je propao pred možda 20-ak godina, nakon toga otac ČJ i poslije sam ČJ dolazili su kositi travu, međutim u zadnje vrijeme je nekretnina zarasla jer se više nitko zemljom ne bavi. Točno je da je netko, ali ne zna tko posadio masline, međutim i one su danas zapuštene odnosno zarasle. Ranije dok su ČJ i otac kosili travu znali su pobrati i smokve koje rastu uz rub nekretnine. Roditelji da su mu pričali da je MJ tu zemlju obrađivao još od ranije, čak prije 2. svjetskog rata, ne zna je li ju MJ dobio u agraru, već je to njegovo od starine. Pred 3-4 godine da je netko bio posadio mlade masline. Tuženikovo ime mu nije poznato, a da nije čuo ni za KJ i DJ.

19.1.1. Upitan da opiše predmetnu nekretninu naveo je da je sa sjeverne strane je put i zid prema putu i tu je visinska razlika od skoro 3-4m, jer se radi o glavnom putu prema Saloni, a nekretnina je ispod njega. Sa zapadne strane ograđen je zidom ali postoje i gomile koje su ranije bile rađene, tako je i sa južne strane, s time da na južnoj strani su bile u zidu usađene stepenice preko koji se penjalo i ulazilo na nekretninu s time da se moglo ući si s drugih strana preko tuđe zemlje, jer su tako svi u tom predjelu znali ulaziti jedni drugim preko zemlje. Sa istočne strane je manji put koji vodi prema Saloni, i tu je bio zid, također ima ulaz, a do toga je zemlja od C preko koje su oni također ulazili na svoju nekretninu. S južne strane je zid u ravnini zemlje, samo malo podignut. Nije mu trebao veći zid jer je s južne strane njegova zemlja koja ide paralelno s ovom predmetnom zemljom.

19.2. Svjedok RJ rođen 1942. iskazao je da je 50 godina bio susjed sa pok. NJ ocem PJ. Sporna nekretnina u blizini Salone poznata mu je iz djetinjstva, još negdje 1954. godina su kao djeca pomagali roditeljima i u to vrijeme su odrasli jedni drugim pomagali na zemlji. Na ovoj predmetnoj nekretnini je tada bilo žito, a ona je ograđena visokim suhozidom od skoro 4m prema glavnom putu koji nje iznad nje i bilo je teško za pristupiti, Bilo je nekih 5-6 skalina za spustiti se na zemlju i jedan nasip pa su djeca preko toga nosili snopiće žita do glavnog puta, a tu su se tovarili na N. Konj se zvao P i bio je vlasništvo NJ. Ovu zemlju se kasnije obrađivali VJ i njegov otac MJ, brat PJ i brat ĆJ. Često da su prolazili tuda kada bi išli na more ljeti i u školu. Nakon žita je tu bila trava koju su kosili, a imali su dosta blaga pa su na isti način i travu nosili na konju od ovog puta. Nekih drugih kultura da se na ovoj nekretnini ne sjeća, osim što je pred nekih 10- ak godina netko posadio masline, ali ne zna tko. Navodi da danas ne prolazi često jer ipak ima 83 godine, ali da se sjeća da se isto pred prije nekih 10-15 godina bagerom uređivao put do Salone i da je bager srušio dio zida, pa da je rekao NJ da mu je srušen zid, te su otišli zajedno vidjeti, a onda je VJ obavijestio grad Solin i tražio da se to sanira, pa su oni to i učinili. Zid, odnosno suhozid je napravljen kakav je bio i ranije. Ne zna kako su prednici tužitelja stekli predmetnu nekretninu, niti može točno reći kada su je prestali obrađivati, no nije nikada čuo da bi netko drugi istu svojatao. Tuženika ne zna, a nije čuo ni za KJ i DJ.

19.3. Svjedokinja BJ, rođena 1953. prijateljica je s tuženikovom sestrom FJ. Navodi da je tako još davno upoznala dvije sestre gđu KJ iz [adresa] i gđu DJ koju su zvali Ć iz [adresa]. Denisov otac brinuo se za obje te je naslijedio gđu KJ, a kada je on umro TJ se nastavio brinuti za Ć. Ona je TJ govorila, te daje ona bila prisutna kod nje u Zagrebu kada mu je tražila da sredi papire jer da će ona njemu ostaviti zemlju u Solinu i zemlju poviše Kaštela i stan u [adresa]. TJ je "sredio papire" i on je naslijedio gđu DJ. Što se tiče zemlje u Solinu, ona je u samoj blizini iskopina Salone i amfiteatra i sa TJ je u početku bila više puta obići tu nekretninu jer inače je umjetničke struke i zaljubljenica u antiku pa joj se jako sviđao i položaj te zemlje. TJ je krenuo urediti zemlju jer je bila zapuštena i zarasla, tako da je pred nekih 10ak godina posadio masline, a ona je par puta dolazila sa prijateljicom, Denisovom sestrom, pobrati smokvu koja je rasla uz samu gomilu. Kako je ova nekretnina blizu šetnice koja vodi do Salone, od tih maslina nije ništa bilo, dosta njih je izguljeno, te TJ nije sadio nove. Ona da je zadnji put tamo bila prošlog ljeta (2024). Nemam zapravo ni razloga ići tamo, osim pobrati smokvu ali kako već svi ranije poberu nema smisla, a u zadnje vrijeme teško hoda jer ima dva umjetna koljena i umjetni kuk. Prvi put da je bila na predmetnoj nekretnini, možda prije 10 godina i tada je ista bila zapuštena i zarasla, a da na nekretninu odlazi otprilike 4 puta godišnje u zadnjih 10 godina, uglavnom u proljeće i ljeto. Prije nego je TJ uredio zemlju da je sa njegovom sestrom dolazila "ćirit" što je TJ naslijedio, a kada je to točno bilo ne zna. Kada je prvi put bila na predmetnoj nekretnini da je postojao sagrađeni zid prema glavnom putu kojim se ide u Salonu, a u ostalom dijelu bile su gomile. Tko je i kada koristio tu zemlju prije nego je TJ zasadio masline da na nema saznanja, a ne zna ni jesu li DJ i KJ ikada dolazile na tu nekretninu.

19.4. Svjedok UJ naveo je da je više godina prijatelj sa tuženikom, a upoznali su se kada je šetao psa na ovom području. TJ ga je molio bi li mu mogao pokositi travu na ovoj zemlji a već mu je bager prije toga poravnano teren koji je prije bio jako zapušten, takoreći đungla. On mu pomagao ispilati te grane i pokositi travu, te mu predložio posaditi masline. Zatim je tuženiku iskopao rupe za masline koje je posadio, a bilo je oko 20 do 25 stabala. Nakon toga i sljedećih godina da bi onako iz prijateljske osnove povremeno zalio, dok jednog dana šetajući psa nije uočio da su sve masline počupane. Nikada ranije, prije nego je upoznao tuženika da nije šetajući tuda nikoga primijetio na nekretnini, a da je zemlja bila zapuštena. Upitan da opiše predmetnu nekretninu naveo je da je sa sjeverne strane, prema putu bio jedan visoki stari zid visine oko 4m, a dužine 20-25m, koji se počeo urušavati i bio opasnost da ne bi pao na ljude na šetnici, pa su ljudi tražili od grada Solina da sanira zid što su ovi i u činili. Na ovom zidu odnosno do zida su bile jedne male skale za uči u parcelu, ali su i one bile zarasle u draču i kupine. Suhozid i dalje prate ovu parcelu, ali su već bili dosta oštećeni. Vidjelo se da ljudska noga nije tu dugo kročila. Inače, cijeli život živi u [adresa], ovuda prošeta otprilike jednom mjesečno, a prvi put je na predmetnoj nekretnini bio 2017. god., nije poznavao pok. ŽJBV i NJ, te ne zna tko su vlasnici susjednih parcela.

20. Iskazi svih svjedoka su zapravo suglasni u tome da je predmetna nekretnina zadnjih desetljeća bila zapuštena, daje netko ( s tim da svjedoci predloženi od strane tuženika navode daje to bio on) pred 10.tak godina posadio masline koje su isčupane, da je nekretnina ograđena, te se u pogledu opisa ograđenosti iste slažu, kao i da je Grad Solin sanirao visoki zid prema putu koji se počeo urušavati.

21. Svjedokinja BJ prvi put je kročila na predmetnu nekretninu pred 10- tak godina iako je kasnije navela da je išla sa tuženikovom sestrom "čiriti" što je to TJ naslijedio, ali da ne zna kada je to bilo. No, kako je navela daje parcela bila jako zapuštena i zarasla kada je prvi put pred 10-tak godina bila tamo, ukoliko je uopće prije toga dolazila zaista se to svodilo samo na "čirenje" i to vjerojatno sa puta, obzirom na njene probleme sa kukovima i koljenima. Osim toga, tuženik je predmetne nekretnine i naslijedio tek temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, O-1516/17 od 25.08.2017. god.

21.1. I svjedok UJ prvi put je bio na predmetnim nekretninama tek 2017. god. Ovo dvoje svjedoka stoga iskazuje o svojim saznanjima u zadnjih 10-tak, pa i manje godina, dakle o vremenu kada su ove nekretnine zaista bile zarasle i zapuštene, kad je tuženik posadio masline nakon što je naslijedio predmetne nekretnine od DJ, a što zapravo ništa nije sporno.

21.2. Svjedoci ZJ i osamdesettrogodišnji RJ iskazivali su o prošlim vremenima. Oboje su naveli da su ranije solinske obitelji jedne drugima pomagale obrađivati zemlju, pa su tako i oni kao djeca i mladići pomagali djedu tužitelja ČJ, pok. ŽJBV raditi na predmetnim nekretninama. Njihovi se iskazi razlikuju jedino u pogledu postojanja vinograda na ovim nekretninama, jer svjedok ZJ navodi da je vinograd propao pred nekih 20- tak godina, iako dalje kaže da su nakon toga otac od tužitelja ad. 2. , a kasnije i sam tužitelj ad. 2. dolazili kositi travu dok se u zadnje vrijeme nitko više ne bavi poljoprivredom, pa je zemlja zarasla. Od svjedoka ZJ 10 godina stariji svjedok RJ ne sjeća se vinograda, već navodi kako je na nekretnini bilo žito kojeg su sa zemlje prenosili kao djeca do puta i tovarili na konja u vlasništvu pok. NJ, a kasnije da je na nekretnini bila trava koju su kosili NJ i njegov otac MJ, te brat Č i ĆJ. Svjedok RJ pri tome iskazuje o razdoblju od 1954. god. do danas, te je njegov iskaz posebno uvjerljiv i životan, kada opisuje prilike iz tadašnjeg načina života i svoja sjećanja iz djetinjstva vezana za rad odnosno pomaganje starijima na ovoj nekretnini, posebno sjećajući se i konja NJ imenom " P".

22. Upravo ovi iskazi svjedoka ZJ, a posebno RJ ukazuju na kontinuitet posjedovanja predmetnih nekretnina od strane prednika tužitelja i to u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, od 50-tih godina prošlog stoljeća koliko seže sjećanje svjedoka RJ, s tim da svjedoci potvrđuju da nitko nije nikada osporavao prednicima tužitelja pravo posjeda i vlasništva, te ih u vršenju tih prava ometao, dok za KJ i AJ nisu nikada ni čuli. Ovi svjedoci ne znaju na koji su način prednici tužitelja došli u posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina, već kako navode da su njihove "od starine", koja opet ukazuje na dugotrajnost posjeda, a koja je iako se ne radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću bitna utoliko što ukazuje da bi isti nekretnine posjedovali i u vrijeme provođenja druge agrarne reforme, 1946. godine.

23. Saslušane su i stranke u postupku.

23.1. Tužitelj ad. 1. je u bitnom izjavio da je predmetna nekretnina u posjedu njegove obitelji oko 80-100 godina, njihovi preci su se u prošlosti intenzivnije bavili poljoprivredom ali kako se tijekom vremena sve manje bavilo poljoprivrednom djelatnosti tako su i oni počeli sve manje obrađivati zemlju. Njeogv otac i otac tužitelja pod 2 se nisu bavili poljoprivredom, oni bi ovu nekretninu možda jednom do dva puta godišnje očistili od raslinja i pokosili, ali moram priznati da nisu ti često radili pa bi često znala zarasti. Susjed ZJ da ga je 2017. god. obavijestio da je netko na ovoj zemlji posadio masline, saznao je da je to učinio tuženik i došao do njegovog broja mobitela te nazvao i pitao zbog čega je to učinio. On je rekao da je vidio da nitko ne obrađuje tu zemlju i još je rekao što je točno zapamtio " Nije vam ovo Jugoslavija pa da sa dva svjedoka dobijete zemlju". Dalje navodi da je njegov djed ĆJ imao je još tri brata s time da se moj djed nije bavio poljoprivredom ali djed tužitelja pod 2 Š i još jedan brat Č su se bavili poljoprivredom i obrađivali predmetnu nekretninu. Č nije imao svojih nasljednika odnosno djece tako da su naslijedili H. Ova nekretnina da se prestala obrađivati negdje krajem 60-ih početkom 70-ih prošlog stoljeća. Svakako on nije tuda prolazio često kada je bio dijete pa ne može govoriti što je bio tih 70 godina. Međutim u kući se uvijek pričalo i govorilo o toj zemlji i nije bila nepoznata.

23.2. Tužitelj ad. 2. iskazao je slično kao tužitelj ad. 1. s time daje naveo kako je rođen tek 1970. god., te da znam da su se njihovi prednici bavili poljoprivredom a to je bilo u prošlom stoljeću 50 i 60 godina i ranije jer je to tada bio način života i tko god je imao zemlju ju je obrađivao da preživi. O tome kolja je kultura bila posađena na predmetnoj nekretnini ne zna. Ne sjeća se do koje godine se ona točno obrađivala, ali da je njegov djed Š, umro 1985., a on se bavio poljoprivredom i imao je neke vinograde, s tim da ne zna točno kada je on prestao obrađivati zemlju, što je vjerojatno učinio kada više nije mogao se baviti poljoprivredom zbog starosti.

23.3. Tuženik je u svom iskazu naveo da je njegova obitelj je obiteljski povezana sa dvije gospođe, KJ i DJ rođ. KJ od kojih je naslijedio ovu nekretninu, i za sve to imam dokumentaciju. Naime, one su bile same i nisu imale svojih nasljednika, KJ je živjela u [adresa], a DJ u [adresa]. Kako je bio u Zagrebu brinuo se uglavnom o DJ i ona mu je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju ostavila sve svoje nekretnine i pokretnine, uključivo i predmetne nekretnine. Navodi da je za ovu zemlju u Solinu znao i ranije, još dok je gđa DJ bila živa, zna da je DJ naslijedila tu zemlju od HJ koji je umro u ratu 1941., a isto tako DJ ostala udovica a KJ nije bila udana i nisu imale djece tako da sigurno one nisu mogle 40ih godina obrađivati zemlju i kopati same. Međutim zna da su kada god su mogle i dokle god su to mogle dolazile na ovu zemlju i šetale jer je ista u blizini Salone, pa da su primijetile da netko zemlju obrađuje sigurno bi reagirale. Također, on da je naročito zadnjih 10-15 godina dolazio ovdje i na toj zemlji nikad nije vidio nikoga. Također zna da se od 1965. ova nekretnina niti ne može obrađivati obzirom da je u blizini Salone pa je pod zaštitom konzervatora odnosno ne može se bez dozvole obrađivati niti što raditi na njoj. On osobno da je ishodio dozvolu konzervatora da posadim masline koje mi je netko dva puta počupao. Upitan je li mu barem po priči ovih gospođa poznato da bi ta zemlja bila davana težacima na obrađivanje prije 2. svjetskog rata, odgovara da nije to njima bilo poznato, jer su prije 2. svjetskog rata o tome vodili brigu pok. HJ i njegova sestra LJ, rođ. HJ. Prvi put da je došao na predmetnu nekretninu, odgovara 1982. kada je imao 15 godina sa KJ, ocem i sestrom, a kasnije da je dolazio kada godi bi došao iz Zagreba i obilazio bi nekretninu, njome šetao i gledao, kontrolirao da nije netko drugi ušao u posjedi nešto radio na zemlji, a masline da je posadio 2017. nakon što su se riješili svi papiri, tj. ostavine uknjižba i dozvola konzervatora za obrađivanje.

24. Zapravo i iz iskaza tužitelja proizlazi da njegove prednice KJ i DJ iako su znale za postojanje ovih nekretnina koje su naslijedile od HJ pok. Ž koji je preminuo 1941., nisu zemlju obrađivale, jer kako navodi, "one nisu mogle 40ih godina obrađivati zemlju i kopati same", ali da ni njima dvjema nije bilo poznato je li ranije zemlja davana na obradu težacima obzirom da je prije Drugog svjetskog rata o zemlji vodio računa HJ pok. Ž i njegova sestra LJ.

25. Kako proizlazi iz Povijesti promjena Područnog ureda za katastar Split, odjel za katastar nekretnina Solin, na katastarskim česticama [katastarska čestica], a što odgovara zemljišnoknjižnoj oznaci čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema evidenciji stare izmjere od 1952. godine bili su upisi kultura i posjeda: na čest. zem. [katastarska čestica] oranica površine 737 m2 na ime posjednika PJ pok. VJ i braće za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica] kulture neplodno, površina 108 m2 na ime posjednika PJ a pok. VJ i braće za cijelo, a čest. zem. [katastarska čestica] kulture pašnjak, površine 151 m2 na ime ĐJ pok. VJ.

25.1. Stupanjem na snagu nove katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina], izvršene u razdoblju od 1958. – 1964. čest. zem. [katastarska čestica] (katastarska) vodi se kao kultura vinograd, površine 824 m2 upisana u posjedovni list br. 669 na ime posjednika PJ pok. VJ za cijelo.

25.2. Zatim, spiskom promjena 119/92 , 932-07/92-01/1092 iz 1992. god., temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-469/65, O-1285/76 i O-1729/86 u posjedovni list br. 669 k. o. [katastarska općina], upisuju se VJ za ½ dijela i ŽJ pok. ĆJ za ½ dijela, koji upisi su ostali do danas.

25.3. Dakle, iz katastarskih povijesti promjena razvidno je da se prednici tužitelja vode upisani kao posjednici od prve terenske izmjere do danas.

26. Po mišljenju suda tužitelji su u postupku materijalnom dokumentacijom i iskazima svjedoka dokazali da su njihovi prednici na temelju Zakona u ukidanju agrarnih odnosa stekli pravo vlasništva na spornim nekretninama, te dokazali valjani izvanknjižni slijed stjecanja prava vlasništva na istim česticama. Kada je riječ o stjecanju prava vlasništva nasljeđivanjem, tada također treba imati u vidu i to da nasljednik stječe pravo vlasništva u trenutku otvaranja nasljedstva, a upis u zemljišnu knjigu je također deklaratoran.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

28.1. Tužitelju ad.2. priznati su troškovi zastupan po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav tužbe – 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 23.01.2019., 15.03.2019., 05.07.2019., 11.06.2025. i 04.09.2024. po 250 bodova i za zastupanje na ročištu od 24.10.2010. – 125 bodova (Tbr.9.t. 2. OT-a), ukupno 1 625 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 3.250,00 Eura, uvećano za troškove vještačenja od 400,00 eura, što ukupno iznosi 3.650,00 Eura, pa je odlučeno kao u točki II izreke, dok tužitelj pod 1. nije popisao trošak.

U Splitu, 13. listopada 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja ad. 1.

- punomoćniku tužitelja ad. 2.

- pun. tuženika