REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-40/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Mariji Sabljarić, odvjetnici iz OD Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u OD Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isp late, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.421,40 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 398,17 eur sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 13. listopada 2025. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 4.757,71 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. siječnja 2020. do isplate, u dijelu u kojem isplatu zateznih kamata na iznos od 4.421,40 eur potražuje za dan 2. siječnja 2020. te u dijelu u kojem naknadu parničnih troškova potražuje u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 12. siječnja 2021. podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi, u bitnome, da se 31. srpnja 2019., u Zagrebu, na raskrižju Gavranove s Ulicom Ede Murtića, dogodila prometna nezgoda, u kojoj da je sudjelovao tuženikov osiguranik, temeljem police obveznog automobilskog osiguranja, FF, upravljajući motociklom registarske oznake [registarska oznaka], te vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AF, osigurano kod tužitelja policom automobilskog kaska. Tužitelj tvrdi da je za nastanak predmetne nezgodne isključivo odgovoran tuženikov osiguranik, koji da se kretao iza vozila tužiteljevog osiguranika te je, kada je ovo vozilo već započelo s radnjom skretanja u lijevo, započeo radnju pretjecanja vozila tužiteljevog osiguranika i došlo je do sudara ovih vozila. Po prijavi svog osiguranika, vlasnika oštećenog vozila, Terme Stubaki d.o.o., da je tužitelj utvrdio svoju osigurateljnu obvezu temeljem automobilskog kasko osiguranja i osiguraniku da je 2. siječnja 2020. isplaćena odšteta u iznosu od 69.160,00 kn. Potom da je od tuženika, podnošenjem regresnog zahtjeva 7. rujna 2020., zatražio isplatu ovog iznosa, međutim, tuženik zahtjevu nije udovoljio. Predlaže stoga naložiti tuženiku isplatu iznosa od 69.160,00 kln (9.179,11 eur), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 2. siječnja 2020.

2./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Osporava dinamiku nastanka prometne nezgode kako je opisuje tužitelj, ukazujući da se tuženikov osiguranik već nalazio u radnji pretjecanja kada da je tužiteljev osiguranik, suprotno prometnim propisima, započeo radnju skretanja u lijevo, iako je mogao uočiti tuženikovog osiguranika u radnji pretjecanja. Dakle tvrdi da je tužiteljev osiguranik isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode. Podredno, ako bi brzina kretanja tuženikovog osiguranika bila u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom nezgode, da bi postojala suodgovornost njegovog osiguranika u omjeru od 10%. Stoga osporava osnovanost istaknutog zahtjeva. Osim toga, osporava i visinu , ukazujući da je prilikom obračuna osigurnine tužitelj propustio uzeti u obzirom umanjenje vrijednosti s obzirom na ranija oštećenja osiguranog vozila. Zatim, smatra da je obračun osigurnine neopravdano uvećan za porez na dodanu vrijednost, s obzirom da je tužiteljev osiguranik pravna osoba i ima pravo na odbitak ovog poreza kroz pretporez. Osporava i tužiteljevu tvrdnju o izvršenom plaćanju osigurnine jer smatra da se dostavljena izjava o prijeboju ne odnosi na predmetnu štetu. Konačno, osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, jer smatra da nije pao u zakašnjenje. Tijekom postupka istaknuo je i da je povodom predmetne prometne nezgode, protiv tužiteljevog osiguranika, donesena kaznena presuda temeljem koje da je utvrđenja njegova kaznena odgovornost u vezi s izazivanjem predmetne prometne nezgode, ukazujući da je u ovoj parnici sud vezan i utvrđenjima iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je utvrđena kaznena odgovornost.

3./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: odštetni zahtjev tužitelju (list 4-11 spisa), tužiteljeva polica kasko osiguranja s prilozima (list 12- 17 spisa), policijski zapisnik i potvrda o nezgodi (list 18-19 i 26 spisa), potvrde o plaćanju te izjava o prijeboju (list 20, 28 i 30-31 spisa), regresni zahtjev tužitelja (list 22 spisa) i tuženikov odgovor (list 24 spisa), tužiteljeva procjena štete s izvidom i fotografijama (list 32-72, 159 spisa), policijski spis povodom predmetne prometne nezgode (list 105-153 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka iz kaznenog postupka protiv tužiteljevog osiguranika (list 170-174 spisa), pravomoćna kaznenu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-61/2021-16 od 11. siječnja 2022., potvrđenu presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kž - 83/2022-4 od 11. svibnja 2022. (list 208-225 spisa), priklopljeni spis policije povodom prometne nezgode u kojoj je ranije sudjelovalo vozilo osigurano kod tužitelja, sudska praksa (list 253-268 spisa). Nadalje, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke MF, koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 176-186 spisa), potom se usmeno očitovao povodom prigovora stranaka (list 198-200 spisa), te nalaz pisano dopunio (list 243-245 spisa), nakon čega, s obzirom da stranke daljnjih prigovora nisu imale, usmeno iznošenje dopune nalaza i mišljenja nije bilo potrebno.

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5./ Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku, jer je tužitelj nadoknadio štetu na vozilu svom osiguraniku, a koju štetu tvrdi da je prouzročio osiguranik tuženika.

6./ Između stranaka nije spran nastanak štetnog događaja na način da su prometnoj nezgodi 31. srpnja 2019., u Zagrebu, na raskrižju Gavranove i Ulice Ede Murtića, sudjelovali motocikl registarske oznake [registarska oznaka], osiguran kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja, i vozilo registarske oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja policom automobilskog kasko osiguranja.

7./ Sporne su činjenice vezane uz dinamiku nastanka ove prometne nezgode i s tim činjenicama u vezi da li je osiguranik tuženika (isključivo) odgovoran za nastanak štetnog događaja. Nadalje, sporno je da li je tužitelj isplatio odštetu svom osiguraniku, odnosno visina odštete, s obzirom na ranija oštećenja na vozilu i obračunat porez na dodanu vrijednost prilikom obračuna osigurnine. Konačno, sporan je i tijek zateznih kamate jer tuženik smatra da nije pao u zakašnjenje.

8./ Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-61/2021-16 od 11. siječnja 2022., potvrđenom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kž-83/2022-4 od 11. svibnja 2022. (list 208-225 spisa), tužiteljev osiguranik AF oglašen je krivim što je 31. srpnja 2019. u Zagrebu, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], sjevernom kolničkom trakom Gavranove ulice u smjeru zapada, dolaskom pred raskrižje s Ulicom Ede Murtića, protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti na cestama, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, započeo sa skretanjem ulijevo vozilom, u prometnu traku za lijevo, te se nastavio kretati u smjeru zapada, nakon čega je pred raskrižjem usporio brzinu kretanja vozila te skrenuo ulijevo, preko južne kolničke trake namijenjene za kretanja vozila iz suprotnog smjera, prema kolničkoj traci Ulice Ede Murtića, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, zbog čega je, dok se nalazio u skretanju u lijevo, u lijevi bočni dio njegovog vozila, svojim prednjim desnim dijelom udario motocikl registarske oznake [registarska oznaka], kojim je, južnom kolničkom trakom Gavranove ulice upravljao FF, vršeći radnju pretjecanja njegovog vozila, a od siline udarca je FF zadobio tešku tjelesnu ozljedu, dakle iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, zbog čega je prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinio kazneno djelo izazivanjem prometne nesreće iz odredbe čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona .

9./ Pravilno ukazuje tuženik da je u konkretnom slučaju, u skladu s odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a, ovaj sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim, s obzirom da predmet raspravljanja u kaznenom postupku nije bila (su)odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode, već isključivo kaznena odgovornost tužiteljevog osiguranika za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, to pogrešno smatra tuženik da bi iz predmetne kaznene presude, odnosno činjeničnog opisa kaznenog dijela navedenog u ovoj presudi, proizlazila isključiva građanskopravna odgovornost tužiteljevog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode.

10./ Radi utvrđenja spornih činjenica vezanih uz dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode i odgovornosti sudionika te visine štete, uz uvid u isprave u spisu, proveden je dokaz prometnim vještačenjem. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjujući da je vještak nalaz izradio objektivno i u skladu s pravilima struke, dajući logične i uvjerljive razloge za dane zaključke, a da stranke svojim prigovorima pravilnost zaključaka vještaka nisu dovele u sumnju.

11./ Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je, a vezano uz dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode, da je u trenutku sudara vozilo tužiteljevog osiguranika bilo u radnji skretanja u lijevo, prepriječeno u lijevoj prometnoj traci, dok se motocikl osiguranika tuženika u cijelosti nalazio u lijevoj prometnoj raci, u radnji pretjecanja vozila osiguranika tužitelja. Brzina motocikla u trenutku sudara iznosila je oko 35,9 km/h, a osiguranik tužitelja je radnju skretanja mogao vršiti s prosječnom brzinom od oko 10 do 20 km/h. Osiguranik tužitelja poduzeo je radnju skretanja u lijevo kada se tuženikov osiguranik već nalazio u radnji pretjecanja te je tužiteljev osiguranik ovom radnjom presjekao put kretanju motocikla osiguranika tuženika. S obzirom da je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, tužiteljev osiguranik je neposredno prije nego što je započeo radnju skretanja u lijevo mogao , u lijevom bočnom ogledalu, vidjeti motocikl tuženikovog osiguranika koji se već nalazio u radnji pretjecanja. Da je tužiteljev osiguranik tada odustao od radnje skretanja i propustio motocikl da prođe, do nezgode ne bi došlo.

12./ Prema iskazima vozača, osiguranika stranaka, te suvozačice u vozilu osiguranika tužitelja i svjedoka SF, sadržanih u policijskom spisu, a oko korištenja kojih kao dokaza u ovoj parnici su se i stranke suglasile, a koje je iskaze vještak uzeo u obzirom prilikom izrade nalaza i mišljenja, proizlazi da je osiguranik tuženika u trenutku kada je tužiteljev osiguranik počeo usporavati u prometnoj traci za lijevo te se nastavio kretati skrećući u lijevo preko prometne trake namijenjene za kretanje vozila iz suprotnog smjera, dao zvučni signal. S obzirom na navedeno, vještak je zaključio da bi, da je tužiteljev osiguranik, kada je čuo zvučni signal, odustao od radnje daljnjeg skretanja u lijevo, osiguranik tuženika tada na motociklu prošao lijevom prometnom trakom južnog kolnika ispred prednjeg dijela zaustavljenog vozila osiguranika tužitelja i do štetnog događaja da tada ne bi došlo.

13./ Međutim, vještak je dalje naveo, da je, kako se neposredno pred raskrižje osiguranik tužitelja prestrojio iz desne u lijevu prometnu traku sjevernog kolnika, koja je namijenjena vozilima koja u raskrižju skreću lijevo u Ulicu Ede Murtića te je započeo usporavati, osiguranik tuženika mogao znati da će osiguranik tužitelja u raskrižju skretati lijevo. Stoga da je osiguranik tuženika tada odustao od radnje pretjecanja ili da se prestrojio u desnu prometnu traku sjevernog kolnika, da do nezgode ne bi došlo.

14./ Očitujući se na prigovore stranaka, vještak je pojasnio da je tuženikov osiguranik pretjecanje započeo neposredno prije raskrižja, a sudar da se dogodio u samom raskrižju. Nadalje, da je tuženikov osiguranik radnju pretjecanja započeo na dijelu kolnika na kojem je iscrtana puna uzdužna linija, dakle, vodoravna prometna signalizacija pretjecanje ne dopušta. Naime, isprekidana linija na kolniku u raskrižju da dopušta skretanje vozila u lijevo, a ne pretjecanje. Konačno, vještak je naveo da bi tuženikov osiguranik, kada se već nalazio u radnji pretjecanja te kada je tužiteljev osiguranik započeo skretanje u lijevo, teško mogao izbjeći nezgodu prelaskom i desnu prometnu traku.

15./ Imajući u vidu na opisani način utvrđenu dinamiku nastanka predmetne nezgode, očito su neistiniti navodi iz iskaza tuženikovog osiguranika u dijelu u kojem navodi da bi svojim motociklom skrenuo u lijevo, u namjeri da izbjegne vozilo osiguranika tužitelja. Naime, isti je iskazao, a koji iskaz potvrđuju i utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i iskaz osiguranika tužitelja, da se osiguranik tužitelja kretao desnom prometnom trakom, potom da se prestrojio u lijevu traku, namijenjenu za skretanje u raskrižju u lijevo, ispred osiguranika tuženika i da je počeo usporavati. Budući da je vidio da vozilo osiguranika tužitelja usporava, tuženikov osiguranik iskazao je da mu je počeo davati zvučne signale vozilom. U takvoj bi situaciji tuženikov osiguranik, da je postupao u skladu s prometnom propisima i kretao se prilagođenom brzinom, imajući u vidu da prilazi raskrižju i da se kreće u prometnoj traci koja je u raskrižju, prema vodoravnoj signalizaciji, bila namijenjena isključivo za skretanje vozila u raskrižju u lijevo, bio dužan prilagoditi svoju brzinu kretanja te usporiti, dopuštajući da tužiteljev osiguranik koji se nalazi ispred njega izvrši radnju skretanja u lijevo , za koju se radnju ovo vozilo pripremilo usporavanjem. Naime, valja imati u vidu da je prilikom skretanja bilo potrebno usporiti jer su skretači bili dužni prethodno skretanju propustiti vozila iz suprotnog smjera. Izmicanje u lijevo u namjeri da izbjegne tužiteljevog osiguranika koji je ispred njega usporavao, kako to iskazuje FF, ukazuje da se isti nije kretao primjerenom brzinom i u skladu s prometnim propisima, već, iako se nalazio u traci za skretanje u lijevo da je planirao, suprotno vodoravnoj signalizaciji, proći iz ove trake u raskrižju ravno te da stoga nije i sam usporio brzinu kretanja, prilagodivši je brzini kretanja tužiteljevog osiguranika ispred sebe, koji je usporio, do zaustavljanja kako iskazuje sam CF, u očitoj namjeri da skrene u lijevo. Stoga je iskaz CF neistinit u dijelu u kojem navodi da je svojim vozilom skrenuo u lijevo u namjeri da izbjegne osiguranika tužitelja koji se ispred njega zaustavio. Naime, FF je očito, kada je vidio da vozilo tužiteljevog osiguranika ispred njega usporava, istom počeo davati zvučne signale, a kako se ovo vozilo skoro u potpunosti zaustavilo na mjestu u raskrižju namijenjenom upravo za skretanje u lijevo, započeo je radnju pretjecanja ovog vozila. Za zaključiti je stoga da tuženikov osiguranik nije skrenuo u lijevo u namjeri da izbjegne tužiteljevog osiguranika već upravo s namjerom da izvrši radnju pretjecanja vozila tužiteljevog osiguranika, i to, iako se nalazio u traci namijenjenoj za skretanja vozila u raskrižju u lijevo te iako na raspolaganju za prolazak kroz raskrižje ravno imao desnu prometnu traku istog smjera, preko lijeve prometne trake južnog kolnika, namijenjene za kretnja vozila iz suprotnog smjera. Dakle, za zaključiti je da je pretjecanje na opisani način tuženik poduzeo upravo u namjeri da iz trake kojom se kretao prođe kroz raskrižje ravno, ne zaustavljajući svoj motocikl radi usporavanja i skretanja u lijevo tužiteljevog osiguranika.

16./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da je do prometne nezgodne došlo na način da je vozilo osiguranika tužitelja radnjom skretanja ulijevo presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika koji se, u trenutku započinjanja radnje skretanja ulijevo osiguranika tužitelja, nalazio u cijelosti u lijevoj prometnoj traci, u radnji pretjecanja. Obzirom je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, osiguranik tužitelja je prije započinjanja radnje skretanja ulijevo u lijevom bočnom ogledalu i okretanjem glave mogao uočiti motocikl osiguranika tuženika koje se već nalazilo u radnji pretjecanja pa da je odustao od radnje skretanja i propustio vozilo osiguranika tuženika do sudara ne bi došlo. Osim toga, na svoj nailazak osiguranik tuženika je upozorio i zvučnom signalizacijom. Vodoravna prometna signalizacija na mjestu štetnog događaja u tehničkom smislu ne dopušta izvođenje radnje pretjecanja na način kako je to obavljalo osiguranik tuženika. Naime, osiguranici su se kretali trakom koja je namijenjena isključivo vozilima koja u raskrižju skreću u lijevo. Stoga je nedvojbeno osiguranik tuženika, neovisno na koji se način sam planirao kretati kroz raskrižje, mogao znati i očekivati da osiguranik tužitelja upravo usporava da bi skrenuo u lijevo, kako to prometna pravila i nalažu, pa da je tuženikov osiguranik odustao od radnje pretjecanja ili da se prestrojio u desnu prometnu traku, namijenjenu za prolazak vozila kroz raskrižje ravno, nezgoda bi bila izbjegnuta.

17./ Osiguranik tuženika postupio je protivno odredbi čl. 43. st. 1. i st. 2. mjerodavnog Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., dalje ZSPC) jer se prije započinjanja radnje skretanja ulijevo na cesti nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Naime, u trenutku kada je započeo skretanje, vozilo osiguranika tuženika već se nalazilo u radnji pretjecanja te ga je osiguranik tuženika, s obzirom da je na mjestu štetnog događaja kolnik ravan i pregledan, prije započinjanja radnje skretanja u lijevo, u lijevom bočnom ogledalu i okretanjem glave mogao uočiti, a što je propustio učiniti.

18./ Osiguranik tužitelja postupio je protivno odredbi čl. 34. st. 1. jer je pretjecao na mjestu gdje vodoravna prometna signalizacija na dopušta izvođenje radnje pretjecanja pa nije postupio u skladu s prometnim znakom. Osim toga, tuženikov osiguranik postupio je i protivno odredbi čl. 58. st. 2. ZSPC, kojom je propisano da je vozač dužan, na dovoljnoj udaljenosti pred raskrižjem, vozilom zauzeti položaj na onoj prometnoj traci kojom mora proći kroz raskrižje. Naime, ako je kroz raskrižje namjeravao proći ravno, bio je to dužan učiniti pravovremeno se prestrojavajući u desnu traku, namijenjenu za prolazak vozila kroz raskrižje ravno. Konačno, tuženikov osiguranik, postupio je i protivno prometnim pravilima o pretjecanju koja propisuju da vozač ne smije pretjecati drugo vozilo ispred raskrižja ili na raskrižju (čl. 73. st . 1. ZSPC), odnosno da se pretjecati mora s desne strane ako je vozilo na kolniku zauzelo takav položaj i njegov vozač daje takav znak da se sa sigurnošću može zaključiti da to vozilo skreće ulijevo (čl. 67. st. 2. u vezi s čl. 73. st. 2. ZSPC). Nedvojbeno je bilo, s obzirom na način kretanja vozila osiguranika tužitelja, koji se, približavajući se raskrižju prestrojio u lijevu traku namijenjenu za skretanje u lijevo te je usporio svoje vozilo do zaustavljana radi lijevog skretanja i pri tome osiguravanja obveze propuštanja vozila iz suprotnog smjera, a imajući u vidu i vodoravnu signalizaciju koja tužiteljevom osiguraniku skretanja u lijevo nalaže, da je tuženikov osiguranik sa sigurnošću mogao zaključiti da vozilo tužiteljevog osiguranika skreće u lijevo.

19./ Oba osiguranika postupila su protivno odredbi čl. 58. st.1. ZSPC jer su, kao vozači koji se približavaju raskrižju, postupajući protivno odredbama čl. 43., 34. i 73. ZSPC, propustili voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju. Pri tome, u situaciji kada tuženikov osiguranik postupa protivno prometnim propisima, isti se ne može zbog činjenice davanja zvučnog signala, osloboditi svoje odgovornosti. Međutim, svakako je i zvučni signal, uz činjenicu da je osiguranik tužitelja u lijevom bočnom ogledalu i okretanjem glave mogao uočiti tuženikov osiguranika, dodatno upozoravao osiguranika tužitelja, koji je ipak skretanje u lijevo poduzeo bez da se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

20./ Sukladno odredbi čl. 1072. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), kada je šteta, kao u konkretnom slučaju, prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Slijedom izloženog utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovog suda, tužiteljev i tuženikov osiguranik jednako su odgovorni za nastanak predmetne prometne nezgode, dakle svaki u omjeru od 50%.

21./ Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

22./ Neosnovano tuženik osporava tužiteljeve tvrdnje o isplati naknade svom osiguraniku. Naime, povodom odštetnog zahtjeva tužiteljevog osiguranika radi nakade štete iz predmetne prometne nezgode (list 4-11 spisa), kod tužitelja je izvršen izvid i procjena štete koja je zavedena pod tužiteljevom oznakom 10-AK-44537/2019 (list 32- 72). Tužitelj je potom nalogom za doznaku, uz navođenje predmetne oznake štete (list 20 spisa), utvrdio svoju osigurateljnu obvezu u iznosu od 69.160,00 kn. S obzirom da je iz pregleda provedenih naloga za plaćanja (list 28 spisa) razvidno da je pozivom na predmetni broj štete osiguraniku izvršio plaćanje iznosa od 35.724,39 kn, a iz izjave o prijeboju da je, uz navođenje obveze predmetne oznake štete (list 30 spisa) namiren daljnji iznos od 33.435,61 kn, oba namirenja 2. siječnja 2020., to je utvrđeno da je tužitelj isplatio osigurninu kako tvrdi (35.724,39 kn + 33.435,61 kn = 69.160,00 kn).

23./ Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, odnosno njegove dopune uzimanjem u obzir i umanjenja vrijednosti vozila zbog posljedica ranijeg oštećivanja (u štetnom događaju od 3. srpnja 2019.), utvrđeno da je na vozilu osiguranik tužitelja u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u iznosu od 66.626,11 kn, odnosno u iznosu od 53.300,88 kn (bez pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost u visini od 25%). Naime, oštećenja na vozilu su bila tolika da popravak nije bio ekonomski isplativ, dakle nastala je totalna šteta. Iznos štete vještak je utvrdio na način da je od tržišne vrijednosti predmetnog vozila (107.626,11 kn), odbio vrijednost ostataka (41.000,00 kn), što daje iznos od 66.626,11 kn. Nakon dopune vještačenja, uzimanjem u obzir umanjenja vrijednosti zbog ranijeg oštećenja vozila osiguranika tužitelja, stranke primjedbi na ovaj dio nalaza i mišljenja nisu imale.

24./ S obzirom da je visina štete na vozilu tužiteljevog osiguranika utvrđena na prethodno izloženi način, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka, nisu od utjecaja navodi tužitelja da je prilikom izračuna osigurnine, odnosno obračuna totalne štete, obračunao samo 50% poreza na dodanu vrijednost. Međutim, imajući prije svega u vidu da se konkretno ne radi o obračunu osigurnine prema troškovima popravak, već o totalnoj šteti, jer popravak nije isplativ, neosnovano prigovora tuženik da bi iznos nastale totalne štete (66.626,11 kn), valjalo umanjiti za pripadajući porez na dodanu vrijednost (što bi tada iznosilo 53.300,88 kn). Prije svega, po ocjeni ovog suda, ne radi se prilikom obračuna i isplate osigurnine o isporuci dobara koja bi bila predmet oporezivanja u smislu odredbe čl. 4. mjerodavnog Zakon o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24., 52/25.). Osim toga, mogućnost osiguranika da eventualno obračunati porez na dodanu vrijednost odbije kao pretporez (u cijelosti ili u određenom omjeru ovisno o poreznom tretmanu konkretnog poreznog obveznika i predmeta oporezivanja) je tek hipotetska. Stoga istome pripada pravo na isplatu naknade štete od odgovorne osobe, u konkretnom slučaju iznosa totalne štete koji nije potrebno umanjivati po osnov i eventualno obračunatog po osnovi poreza na dodanu vrijednost kako to tuženik tvrdi.

25./ Dakle, tužitelju, s obzirom na utvrđenu visinu štete na osiguranom vozilu (66.626,11 kn), pripada, sukladno utvrđenom omjeru odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja , 50% iznosa nastale štete, a što iznosi 33.313,05 kn (4.421,40 eur), dok tužitelj neosnovano potražuje iznos od 35.846,94 kn (4.757,71 eur).

26./ Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate , dok je odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Obzirom je tužitelj isplatio iznos naknade štete svom osiguraniku 2. siječnja 2020., s posljedicom prijelaza osiguranikovih prava (čl. 963. ZOO-a), ima pravo na zatezne kamate na isplaćeni iznos počevši od prvog dana nakon isplate, odnosno od 3. siječnja 2020. pa do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

27./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice na izloženi način u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene sud je kao nepotrebne odbio preostale dokazne prijedloge tužitelja radi provođenja očevida i financijskog vještačenja isplate osigurnine . Po shvaćanju ovog suda, sudska praksa na koji se vezano uz obračun poreza na dodanu vrijednost tuženik poziva nije, zbog različitog činjeničnog stanja, primjenjiva u konkretnom slučaju, a razloge za drugačije pravno shvaćanje je sud ranije izložio.

28./ U konkretnom slučaju utvrđeno je da su stranke u parnici uspjele djelomično, u približno jednakim dijelovima, svaka u omjeru od oko 50%. Naime, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, omjer uspjeha računat je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. S obzirom da je tužitelj neosnovano tvrdio da bi tuženikov osiguranik bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, a utvrđena je odgovornost osiguranika stranaka u jednakim omjerima, te je, kao posljedica djelomične neosnovanosti osnove i djelomična neosnovanost visine istaknutog zahtjeva (u približno istom opsegu), to su stranke u konačnici uspjela u približno jednakim dijelovima pa svaka snosi svoje troškove, u skladu s odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a.

29./ Tužitelju je, neovisno o prethodno navedenom, u cijelosti priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 398,17 eur, jer je ovaj izdatak, neovisno o ostvarenom uspjehu, a i visina ovog troška nije u vezi s vrijednosti predmeta spora, bio u cijelosti potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

30./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

31./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. listopada 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1.tužitelju, po punomoćniku

2.tuženiku, po punomoćniku