Poslovni broj: Us I-2279/2023-36

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3., OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) HD, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 12. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenice tuženika, dana 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/23-01/501, Urbroj: 338-01-06-05-23-08 od 24. kolovoza 2023.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/23-03/28, Urbroj: 338-17-02-01-23-8 od 25. svibnja 2023.

III.Priznaje se tužiteljici DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od 30. ožujka 2023. pa nadalje zbog bolesti dg posttraumatski stresni poremećaj – šifra po MKB: F43.1., kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-03/23-01/501, Urbroj: 338-01-06-05-23-08 od 24. kolovoza 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/23-03/28, Urbroj: 338-17-02-01-23-8 od 25. svibnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem tužiteljici nije priznato od 30. ožujka 2023. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad radi dg. PTSP (F43.1.), pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu (točka I. izreke) te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II. izreke).

2.Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da joj navedenim osporavanim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice, od 30. ožujka 2023. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad po dijagnozi F43.1. Posttraumatski stresni poremećaj (dalje: PTSP). Prigovara nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Zavoda, Regionalnog ureda u Splitu od 22. svibnja 2023. kao i nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Zavoda, Direkcije od 17. svibnja 2023. navodeći, u bitnome, da je sa 18,5 godina bila izložena napadima na prvoj crti bojišnice, da je sudjelovala u izvlačenju ranjenika te da u svim psihijatrijskim nalazima piše da je PTSP posljedica sudjelovanja u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Tužiteljica smatra da prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo ne poštuju nalaze, dijagnoze, mišljenja, liječenja psihijatara, psihologa koji su joj postavili dijagnozu F43.1 i po kojoj se liječi ambulantno, u dnevnim bolnicama, na psihijatriji u bolnici i na kraju u Županijskoj Specijalnoj Bolnici Rab, a jednako tako da ne poštuju rješenje Ministarstva obrane od 24. listopada 2019. Ističe da se uporno negira njeno sudjelovanje na prvoj crti bojišnice te da time vrijeđaju i omalovažavaju nju kao hrvatskog branitelja i njen ratni put koji je prošla sa 18,5 godina života. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da sami postavljaju dijagnozu F10.01 štetna uporaba alkohola iako da je na svim nalazima specijalista i bolnice F43.1 posttraumatski štetni poremećaj, F10.1 štetna zlouporaba alkohola, F62.0 trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja a tu da su i anksioznost, depresija, agresija, destruktivnost. Ističe i da je dobila rješenje kojim joj se priznaje HRVI 20% privremeno. Iz svega navedenog proizlazi da tužiteljica traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da joj se prizna traženo pravo.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužba nije osnovana, da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima. Nadalje se tuženik poziva na mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 98/19, 33/23 – dalje ZOZO), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da tužbeni navodi nisu od utjecaja za drugačije rješavanje te predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

4.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 - dalje: ZUS).

5.Tužiteljica je na ročištu za raspravu ustrajala u navodima tužbe, priložila je u spis dodatnu dokumentaciju te je predložila da se provede dokaz vještačenjem po sudskom vještaku psihijatru na sporne okolnosti. Ujedno je tužiteljica u spis predmeta predala rješenje Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava od 16. studenog 2023. kojim se priznaje hrvatskim ratnim vojnim invalidom iz Domovinskog rata X skupine s 20% oštećenja organizma privremeno do 30. studenog 2024., po osnovi bolesti PTSP kao posljedici sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te je priložila i nalaz i mišljenje prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja u tom postupku.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao u svemu kao tijekom postupka s prijedlogom da se tužbeni zahtjev odbije.

7.U dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i dokumentaciju u spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr. sc. Ivanu Urliću, spec. neuropsihijatru, dopunskim vještačenjem po istom vještaku te je izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku spec. psihijatru dr. sc. Željku Ključeviću, dr. med. Dugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

10.Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, a time i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je je li dijagnoza F43.1 PTSP neposredna posljedica sudjelovanja tužiteljice u Domovinskom ratu i je li ista uzrok privremene nesposobnosti za rad iste od 30. ožujka 2023. pa nadalje.

11.Prema odredbi članka 38. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju „ ( Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13, 98/19, 33/23 – dalje ZOZO) pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točke 1. d04., točaka 6., 8., 9., 20. i 25. Zakona. Pod privremenom nesposobnosti za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu Zakona smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. Zakona radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

12.Prema članku 39. točka 9. ZOZO pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

13.Prema odredbi članka 41. stavak 2. ZOZO naknadu plaće iz članka 39. točaka 9. i 11. ovoga Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

14.Prema članku 52. stavak 1. ZOZO osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9., 10. i 11. ovoga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda.

15.Prema članku 55. stavak 1. ZOZO naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

16.Prema članku 127. ZOZO u postupcima o pravima iz obveznoga zdravstvenog osiguranja sudjeluju liječnička povjerenstva Zavoda. Liječnička povjerenstva provode stručno-medicinsko vještačenje o pravu osigurane osobe iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te donose odluku u obliku nalaza, mišljenja i ocjene. Ovlasti i način rada liječničkih povjerenstava, područje njihove nadležnosti te izgled i sadržaj tiskanice nalaza, mišljenja i ocjene utvrđuje općim aktom Zavod uz suglasnost ministra nadležnog za zdravlje.

17.Iz podataka spisa predmeta ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice od 11. travnja 2023. kojim je ista zatražila da da joj se od 27. svibnja 20023. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti po dg. PTSP (F43.1) prizna pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovnice za naknadu, te da je uz zahtjev i tijekom postupka priložila medicinsku i drugu dokumentaciju;

-da tužiteljica, prema službenoj evidenciji, ima status osiguranika kao nositelj osiguranja s osnova radnog odnosa;

-da je tužiteljica privremeno nesposobna za rad prema dijagnozi Šifre prema MKB-I0 klasifikaciji F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj od 30. ožujka 2023. godine;

-da tužiteljica sudjelovala u Domovinskom ratu u razdoblju od 10. kolovoza 1995. do 23. prosinca 1995. i ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata- dragovoljca, da je kao pripadnica postrojbe (141. brigade HV) organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, da je objektivno bila izložena različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob nosi, da je postrojba kojoj je pripadala izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice i na osiguranju iste u području odgovornosti ZP Split te je bila izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po njenim položajima, a što sve proizlazi iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 24. veljače 2021. te ratnog puta tužiteljice izdanog od Ministarstva obrane, Oružane snage Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska od 03. kolovoza 2020.;

-da je postupajući po predmetnom zahtjevu prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Splitu od 22. svibnja 2023. a u kojem se, u bitnome, navodi da prvi nalaz psihijatra u kojem se tužiteljici navodi dijagnoza PTSP je bio u 12. mjesecu 2018., da se od tada diskontinuirano psihijatrijski liječi radi smetnji iz kruga PTSP-a i Sy anxio-depressivum te od 03. mjeseca 2019. dg. F43.2, da nalazi psihologijskog testiranja ukazuju na kronične simptome posttraumatskog stresa uz obimnu komorbidnu depresivnu nadogradnju te se zaključno ocjenjuje da, s obzirom da u medicinskoj dokumentaciji nema podataka o izloženosti izuzetnim psihičkim traumama, te s obzirom na početak psihijatrijskog liječenja s odmakom od 24 godine nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu, dijagnoza PTSP F43.1 se ne može, s medicinskog gledišta, dovesti u neposrednu i isključivu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, da bolest koja je prouzročila bolovanje nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te da je temeljem navedenog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje kojim tužiteljici nije priznato traženo pravo;

-da je tužiteljica protiv navedenog rješenja izjavila žalbu povodom koje je tuženik kao drugostupanjsko tijelo pribavio stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 22. kolovoza 2023., u kojem se navodi da je tužiteljica u Domovinskom ratu sudjelovala u ograničenom razdoblju od 10. kolovoza 1995. do 23. prosinca 1995., da nema podataka o zarobljavanju ili ranjavanju niti da bi tijekom sudjelovanja bila izložena osobito jakim stresogenim čimbenicima; da se psihijatrijski liječi od rujna 2019. godine kada je dijagnostički shvaćena kao Anksiozni poremećaj. lz preslike elektroničkog osobnog kartona vidljiva je dijagnoza Šifre po MKB-I0 klasifikaciji F41.1 koju 10. lipnja 2014. godine izabrani doktor stavlja i navodi da je imala anksioznu dekompenzaciju zbog stresne situacije na poslu i ispitivanja u Il. policijskoj stanici. 3. prosinca 2018. godine izabrani doktor bilježi istu dijagnozu i navodi nalaz psihijatra i dijagnozu PTSP, 10. siječnja 2019. i 12. veljače 2019. godine izabrani doktor bilježi dijagnozu F41.2 Mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj, a 11. ožujka 2019. se navodi i dijagnoza F43.2 Poremećaj prilagodbe. 4. lipnja 2019. godine dodaje se i dijagnoza F43.1 PTSP. Opisuju se preboljele bolesti te nadalje psihijatrijsko liječenje od nalaza psihijatra iz svibnja 2019. godine u kojem se spominje PTSP, među ostalim da je od 13. travnja do 19. lipnja 2023. te od 20. lipnja do 23. kolovoza 2023. godine liječena u ŽSB Insula, između ostalog, program liječenja bolesti ovisnosti od alkohola, glavni razlog; utvrđen visok stupanj anksioznosti ima eksplozivna ponašanja, svađe i agresiju; da se sukladno formalnoj prihvaćenoj Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB/10 Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Klinički opisi i dijagnostičke smjernice, Deseta revizija Svjetske zdravstvene organizacije), dijagnoza F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj ne može kod tužiteljice uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu više od 23 godine ranije; navedena dijagnoza se razvija najduže nekoliko mjeseci od djelovanja stresora, a kod tužiteljice nema podataka da je u tom razdoblju imala psihičkih tegoba ili bila liječena po psihijatru. Dijagnoza PTSP-a se iznimno može postaviti kao vjerojatna ako se javi u odgođenoj formi i postoji tipična klinička slika. Pri tome MKB-I0 klasifikacija u tim okolnostima ne dozvoljava postojanje komorbiditeta ili alternativnog psihičkog poremećaja (anksiozne epizode, depresivni poremećaj), a kod tužiteljice postoji niz aktualnih stresogenih čimbenika nevezanih za ratna zbivanja i jasni alternativni psihijatrijski poremećaj; Depresivna epizoda F32.2, koja ne može biti uzrokovana ratnim stresogenim čimbenikom od prije više od 20 godina. Kod tužiteljice se bilježi postojanje drugih neratnih čimbenika koji su zajedno doveli do psihičke dekompenzacije (laborarni problemi, bolesti roditelja, smrt oca, ovisnost o alkoholu). U dokumentaciji nema podataka da bi tužiteljica imala status HRVI temeljem PTSP-a te se kod nje može raditi o elementima PTSP-a u kliničkoj slici, a koji nisu isključivi, jedini niti dominantni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti. Stoga je liječničko povjerenstvo mišljenja da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava po predmetnom zahtjevu osiguranice te se zaključno ocjenjuje da se nakon uvida u pirloženu dokumentaciju utvrđuje da se dijagnoza šifre po MKB10 F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj) i privremena radna nesposobnost od 30. ožujka 2023. i dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati isključivo sa sudjelovanjem osiguranice u Domovinskom ratu, da se psihičke tegobe iste javljaju 23 godine nakon prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu te da uz obiteljsku anamnezu i niz alternativnih stresora tako postavljena dijagnoza PTSP-a se ne može isključivo povezati uz sudjelovanje osiguranice u Domovinskom ratu;

-da je slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, a uzimajući u obzir medicinsku ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije, tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu tužiteljice te potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.

18.Tužiteljica u tužbi i tijekom ovoga spora sadržajno osporava nalaze, mišljenja i ocjene liječničkih povjerenstava u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku.

19.Radi razjašnjenja spornih činjenica ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju a koje vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku spec. neuropsihijatru prof. prim. dr. sc. Ivanu Urliću, dr. med. 20.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka spec. neuropsihijatra prof. prim. dr. sc. Ivanu Urliću, dr. med., koje je kod ovoga suda zaprimljeno dana 21. veljače 2024., razvidno je da je isti, pregledao svu medicinsku i drugu dokumentaciju tužiteljice (koju detaljno navodi) te je izvršio i osobni pregled tužiteljice odnosno obavio razgovor sa istom. Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je, vezano za psihički status tužiteljice, ista prisvjesna, uredno orijentirana u svim pravcima, uredno kontaktibilna, psihomotorno napeta, izrazito uznemirena, emocionalno labilna, povremeno do inkontinencije, da je vrlo anksiozna, depresivna, da pažnja pokazuje hipertenacitet i hipervigilitet, da je otežane kontrole afektivnih i voljnih impulsa, da je tijek misli ubrzaniji, da u sadržajima iznosi traumatska iskustva iz Domovinskog rata i posljedice, posebno u vidu ponovnog proživljavanja traumatskih iskustava putem noćnih mora, flaschback epizoda, te slušnih obmana ćutila, da je izrazito niskog frustracijskog praga, da mnestičke funkcije djeluju urednim, iako je povremeno konfuzna, da se intelektualno doima u granicama prosjeka, da je u držanju i ponašanju distancirana, uznemirena. Nadalje sudski vještak navodi dijagnoze: Dg.: F43.1- PTSP chr. (ratni posttraumatski stresni poremećaj), F-62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja, F-33.2 (F-33.3 i.o.) - Povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma te F-10.1 — štetna uporaba alkohola te zaključno navodi da se tužiteljica u dobi od nepunih 19 godina našla u vrtlogu rata, te je kao medicinska sestra bila suočena sa teškim ranjavanjima i pogibijama brojnih branitelja. Očito je ulagala velike napore da bi prevladala ta traumatska iskustva i njihove posljedice na vlastito psihičko funkcioniranje, što joj je omogućavalo zadovoljavajuću socijalnu efikasnost. 2018.godine javljaju joj se pojačane psihičke krize karakteristične za kronificirani PTSP s trajnim posljedicama. lz toga proizlazi da je simptomatika kronificiranog PTSP-a (F-43.1 prema MKB X) neposredna posljedica sudjelovanja tužiteljice u Domovinskom ratu (100%). Sudski vještak zaključno navodi da iz navedenog slijedi da je uzrok tužiteljičine privremene nesposobnosti za rad od 30. ožujka 2023.godine kronificiranł ratni PTSP s posljedicama u vidu trajnih promjena ličnosti, te povratnog depresivnog poremećaja koji povremeno doseže psihotičan intenzitet. Stoga vještak smatra da je tužiteljici točno priznat status HRVI Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenjem organizma (T238b) privremeno do 30 studenog 2024.godine po osnovi bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta RH. To je u skladu sa nalazom i mišljenjem revizijskog liječničkog vijeća MHB, Zagreb, od 07. studenog 2023.godine. Aktualni psihički status nakon pregleda tužiteljice nedvojbeno ukazuje na navedenu dijagnozu točnost procjene postotka oštećenja organizma kod tužiteljice (T238b).

21.Navedeni nalaz i mišljenje je uredno dostavljen strankama.

22.Tužiteljica je na ročištu za raspravu održanom dana 26. travnja 2024. navela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ivana Urlića.

23.Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 22. ožujka 2024. prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka u cijelosti. Tuženik u bitnome ističe da sudski vještak nije dao jasna i dostatna obrazloženja u odnosu na relevantne činjenice i to: a) koja su obilježja dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji dijagnoze F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj, b) gdje se navedena obilježja nalaze u medicinskoj dokumentaciji c) kako su te dijagnoze povezane sa sudjelovanjem tužiteljice u Domovinskom ratu i iz čega to proizlazi. U konkretnom slučaju iz sadržaja spisa da proizlazi da ne postoje pisani dokazi a) da je tužiteljica bila u konkretnoj situaciji koja izaziva jaku ugroženost koja može izazvati sveprožimajuću uznemirenost (pri čemu je sudjelovala u Domovinskom ratu nakon prestanka ratnih djelovanja), da je tužiteljica koristila zdravstvenu zaštitu radi navedene dijagnoze te da je ista od strane specijaliste postavljena unutar razdoblje od 6 mjeseci od događaja koji je izazvao jaku ugroženost (tužiteljica je prvi put potražila pomoć radi psihičkih smetnji tek 2019.godine), c) da kod tužiteljice postoje uopće simptomi navedene dijagnoze, d) s time da kod tužiteljice postoje drugi psihički poremećaji koji su posljedica životnih okolnosti (laborarni, bolest roditelja, smrt oca, ovisnost o alkoholu) a što da potvrđuje i vještak kada navodi dijagnoze u psihičkom statusu tužiteljice (F33.2 i F10). Sadržaj spisa da je sa stručno medicinskog stajališta u suprotnosti sa zaključkom vještaka o postojanju uzročno posljedične veze privremene nesposobnosti za rad sa sudjelovanjem tužiteljice u Domovinskom ratu. Nastavno na navedeno vještak da navodi i postojanje dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji F62.0 Trajna promjena ličnosti nakon katastrofalnog događaja a koja dijagnoza prema toj klasifikaciji da može nastati nakon doživljaja katastrofalnog stresa koji mora biti toliko ekstreman da nije nužno razmatrati osobnu vulnerabilnost. Iz stanja spisa da proizlazi ne samo da ne postoje podaci o obilježjima predmetne dijagnoze već da je ista navedena protivno pravilima struke; da kod tužiteljice navedena dijagnoza nije potvrđena dvogodišnjim kliničkim promatranjem od strane odgovarajućeg specijaliste. U odnosu na navode vještaka da je tužiteljici priznat status HRVI Domovinskog rata 20% po osnovi PTSP-a da ne znači da je ista nužno ispravna odnosno da bi bila povezana sa sudjelovanjem tužiteljice u Domovinskom ratu, kao niti da bi tužiteljica zbog toga bila privremeno nesposobna za rad a osim toga tužiteljica da je taj status dobila privremeno i to tek u studenom 2023.

24.Tuženik je uz navedeni podnesak dostavio i očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 20. ožujka 2024. U tom očitovanju se u bitnome navodi da nisu suglasni sa promišljanjem vještaka o stručnoj problematici PTSP-a i ev. Trajnih promjena ličnosti nakon odgođenog ratnog PTSP-a. Navodi se naime da je Zavod rješenjem od 23.8. 2023. odbio osiguranicu sa predmetnim zahtjevom iz razloga što dijagnoza odgođenog ratnog PTSP-a kod nje, u okolnostima u kojima je postavljena, ne udovoljava obligatornim smjernicama MKB 10 klasifikacije, a koje Zavod uvažava kao pravila medicinske psihijatrijske struke (kumulativno: nije opisan jasni, konkretni stresogeni ratni čimbenik, nije opisana tipična klinička slika odgođenog ratnog PTSP-a, nisu opisane psihičke tegobe u određenoj vrsti dinamici i pojavnosti što čini PTSP, postoji alternativni psihički poremećaj u formi depresije (Depresivna epizoda F32.2), postoje i alternativni civilni stresogeni čimbenici obiteljske i laborarne etiologije, također i alternativni stresogeni čimbenici vezani na brigu o vlastitom zdravlju tužiteljice fizička ograničenja i tegobe u svezi tjelesnih bolesti). Zbog toga a uvažavajući i stručno medicinski okolnost da se odgođeni ratni PTSP javlja izuzetno rijetko sa odgodom od 20 i više godina (kod osiguranice 23 godine), također i okolnost da u vrijeme započinjanja predmetne PNR osiguranica nema status HRVI temeljem PTSP-a (dobila 7.11.2023. status HRVI 20% privremeno), mišljenja su da se kod nje radi o elementima PTSP-a u kliničkoj slici, a koji elementi nisu isključivi, jedini niti dominantni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti (PNR). Predmetna PNR uzrokovana je neratnim stresogenim čimbenicima obiteljske i laborarne etiologije. Ističe se da ključne okolnosti u ovome sporu od strane vještaka izostaju a to da su: 1. priznaje li vještak i uvažava MKB-I0 klasifikaciju bolesti izdanu po WHO (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) obligatornim smjernicama psihijatrijske struke, tj. pravilima medicinske struke i kako tumači postavljenu dijagnozu PTSP-a kod osiguranice u svjetlu i eventualnom uvažavanju smjernica MKBIO. ili te MKBIO smjernice ne príznaje? 2.Kod osiguranice nije jasno opisan skup psihičkih i drugih tegoba koje su po svojoj vrsti, intenzitetu, trajanju i pojavnosti činile kliničku osnovu za postaviti díjagnozu PTSP-a. Obrazloženje u tom smislu izostaje i u Nalazu vještaka! 3.Od kojeg je značaja okolnost da se odgođeni ratni PTSP sa 20 i vìše godina odgode javlja izuzetno rijetko, osiguranica uopće započinje liječenje po psihijatru 23 godine nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima? Ističe se i da vještak u svom nalazu ne komentira mogućnost da kod tužiteljice postoji psihijatrijski komorbiditet i alternativni psihički poremećaj (stresogeni čimbenici iz obiteljske i laborarne okoline, stresogeni čimbenici vezani na tjelesne bolesti, ograničenja i tegobe), a koji onda po MKB 10 dijagnostičkim smjernicama isključuje mogućnost postaviti dijagnozu odgođenog ratnog PTSP-a, pa tako i F62 0 Trajnih promjena ličnosti proizašlih iz takovog PTSP- a, a koji su navedeni u nalazima! Nadalje, vještak da ne daje niti osvrt na okolnost da tužiteljica u vrijeme započinjanja predmetne PNR nema status HRVI temeljem odgođenog ratnog PTSP-a, taj status osiguranica je dobila privremeno tek u studenom 2023. godine! Naglašava se i da se vještačenje za dobivanje statusa HRVI provodi po drugačijoj metodologiji i temeljem drugih propisa od onih koji ureduju predmetno pravo (tražbinu osiguranika). 20% oštećenja organizma privremeno koje je ostvarila osiguranica u pravilu ne uzrokuju PNR, a pogotovo ne ovoliko dugo. Predlaže se da se vještak u dopuni svog nalaza očituje na navedene ključne okolnosti.

25.Sudski vještak je u dopuni svog nalaza i mišljenja odnosno očitovanju na gore navedene prigovore tuženika i liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, zaprimljenom kod ovoga suda dana 23. svibnja 2024., naveo da su o PTSP-u ratne ili civilne etiologije napisane biblioteke; da je u konkretnom slučaju kod tužiteljice kronificirani ratni PTSP prva dijagnoza, koja je neupitna s obzirom na priložene opise simptoma tužiteljice te da ne treba zaboraviti da je ista u rat uključena s 18,5 godina kao potpuno zdrava osoba, koja je funkcionirala u početnoj fazi svog profesionalnog staža. Nadalje navodi da je poznato da se PTSP može javiti godinama i desetljećima nakon izuzetne traume koja bi po definiciji „izazvala psihički poremećaj kod gotovo svakog”. Tuženi da stavlja u isti koš na str.2, četvrti pasus svog podneska, traumu ratne etiologije i kasnije događaje koje životni tijek donosi. Vještak smatra da se na taj način unosi zbrka u razmišljanju i pokušava se negirati da se zdrava mlada osoba odjednom našla u vrtlogu ratnih zbivanja i visoko traumatizirajućih situacija koje, da nije bilo rata, najvjerojatnije nikada ne bi doživjela. U podnesku tuženika pravnik da procjenjuje da su svi psihijatri i bolnička liječenja potpuno krivo ocijenili psihičke poteškoće tužiteljice i da godinama postupaju „protivno pravilima struke”, da navedena dijagnoza (ratni PTSP) nije potvrđena dvogodišnjim kliničkim promatranjem od strane odgovarajućeg specijaliste te da negira znanje i rad psihijatara i psihijatrijskih ustanova u kojima se razgovaralo s tužiteljicom (uključujući i ovog vještaka), pratilo njezino psihičko stanje i liječenje počevši od 2019. godine (6 godina) i određivalo relevantnu terapiju. Vještak je zaključno naveo da će se pažljivim čitanjem njegova pisanog vješta naći svi odgovori na postavljena pitanja.

26.Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 10. lipnja 2024. izrazila suglasnost i sa dopunskim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

27.Tuženik je u podnesku od 14. lipnja 2024. izrazio neslaganje sa očitovanjem sudskog vještaka navodeći da vještak nije odgovorio na niti jedan prigovor tuženika, da nalaz i mišljenje kao i dopuna istog ne objašnjavaju i/ili razjašnjavaju okolnosti relevantne za rješavanje ove upravne stvari, da su temeljeni na nepotvrđenim (nepostojećim) činjenicama te da su suprotni smjernicama koje su obvezujući za osobe medicinske struke pa da se ne mogu uzeti u obzir pri rješavanju ovog predmeta.

28.U prilogu navedenog podneska tuženik je dostavio očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 7. lipnja 2024. u kojem se navodi da vještak nije odgovorio niti na jedno pitanje decidirano. Ističe se da, ako je vještak dobro pročitao nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva od 22. kolovoza 2023. da je trebao znati kako povjerenstvo ne negira utvrđeni PTSP ratne geneze nego da utvrđuje kako se ne može govoriti o predmetnoj privremenoj radnoj nesposobnosti od 30.ožujka 2023 zbog tog PTSP-a koji je isključiva posljedica njenog sudjelovanja u Domovinskom ratu prije 23 godine. Ističe se da je iz dokumentacije vidljivo kako je osiguranica imala značajan poremećaj tjelesnog zdravlja sa tjelesnim tegobama i ograničenjima zbog neratnih stresogenih čimbenika (laborarni problemi, bolest roditelja. smrt oca, ovisnost o alkoholu) te da su to elementarne činjenice koje se vještače u ovom procesu, a na koje se vještak nije niti osvrnuo. Ističe se da ne mogu odgovoriti na to što se tijekom líječenja psihijatri nisu osvrtali na tu činjenicu i stavljali neku od komorbiditetnih dijagnoza, ali da je činjenica da uglavnom psihijatri čim imaju podatak da je netko bio sudionik Domovinskog rata isto pišu i ne osvrću se na „život” koji ti Ijudi imaju (obitelj. posao, tjelesno zdravlje) te tako i u ovom predmetu. Ponovno se napominje da osiguranica osim anamnestičkih navoda ne podastire niti jedan dokaz o stresogenom događaju tijekom Domovinskog rata, koji je definiran kao iznimno jaka ugroženost katastrofične prirode koja može dovesti do sveprožimajuće ugroženosti u gotovo svakog. Vještak da navodi visoko traumatizirajuće situacije, ali osiguranica nema ni za jednu takvu situaciju potvrdu od MORH-a ili opis u ratnom putu. Zaključno se navodi da ostaju pri svojoj ocjeni i utvrđenju kako privremena radna nesposobnost osiguranice od 30.3.2023. nikako ne može biti isključiva posljedica odgođenog PTSP-a 23 godine od sudjelovanja u Domovinskom ratu te se ponavlja kako se vještačenje za dobivanje statusa HRVI provodi po drugačijoj metodologiji i temeljem drugih propisa od onih koji ureduju predmetno pravo (tražbinu osiguranika). 20% oštećenja organizma privremeno koje je ostvarila osiguranica u pravilu ne uzrokuju PNR, a pogotovo ne ovoliko dugo.

29.Tuženik je na ročištu za raspravu održanom dana 08. studenog 2024. predložio da se sudski vještak pozove na ročište za raspravu te se očituje na prigovore tuženika i postavljena pitanja u podnescima tuženika odnosno očitovanju liječničkog povjerenstva.

30.Nadalje, tuženik je u podnesku od 29. studenog 2024. ponovno izrazio neslaganje sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka kao i liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u svom očitovanju od 25.studenog 2024. koje je dostavljeno u prilogu navedenog podneska tuženika predlažući da se vještačenje povjeri drugom sudskom vještaku.

31.Sudski vještak prof. dr. sc. Ivan Urlić, spec. neuropsihijatar je na ročištu za raspravu održanom dana 14. veljače 2025. dopunio svoj nalaz i mišljenje. Isti je naime vezano za prigovore tuženika iz podnesaka istog te očitovanja Liječničkog povjerenstva naveo da ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju od 21. veljače 2024. kao i dopuni istog od 23. svibnja 2024. dodajući da je u svom vještvu od veljače 2024. detaljno naveo medicinsku dokumentaciju i tijek liječenja po godinama, da je naveo i anamnestičke podatke koje mu je u razgovoru dala sama tužiteljica, da je na str. 7. vještva napisao psihički status i dijagnoze koje kreću od kronificiranog PTSP-a i dalje, da je zaključio da postoji kronificirani ratni PTSP s posljedicama u vidu trajnih promjena ličnosti te povratnog depresivnog poremećaja koji povremeno doseže psihotičan intezitet te da se složio s rješenjem da je tužiteljici točno priznat status HRVI Domovinskog rata 10. skupine sa 20% oštećenjem organizma (T238b), što je tada bilo ograničeno sa krajem studenog 2024. Nadalje je naveo da se tuženik na njegovo vještvo osvrnuo podneskom od 7. lipnja 2024. gdje se ne negira utvrđeni PTSP ratne geneze ali se to komentira na način da se "ne može govoriti o predmetnoj privremenoj radnoj nesposobnosti od 30. ožujka 2023. g. zbog tog PTSP-a koji je isključiva posljedica njenog sudjelovanja u Domovinskom ratu prije 23 godine, da se dalje navodi u podnesku da osiguranica "osim anamnestičkih navoda ne podastire niti jedan dokaz o stresogenom događaju tijekom Domovinskog rata…" Ističe da je u dodatnom obrazloženju od 22. svibnja 2024. naveo da treba cijeniti da se tužiteljica uključila u rat kao potpuna zdrava osoba kad je imala svega 18 i pol godina, u početnoj fazi svog profesionalnog staža. Godine psihijatrijskog promatranja i liječenja pokazuju da se nije radilo o profesionalnoj liječničkoj pogrešci nego o utvrđenju medicinskih relevantnih čimbenika koji ukazuju na kronificirani PTSP i druge dijagnoze kako je već kazao da ih je naveo na str. 7. svog vještva iz veljače 2024. g. Smatra da su dijagnoze medicinski u potpunosti potvrđene i da ostaje kod svog zaključka kako je iznio u svom vještvu i odgovorima na podnesak tuženika.

32.Tužiteljica a ni tuženik po svojoj opunomoćenici nisu imali pitanja za vještaka te je tuženik ustrajao u prijedlogu da se izvede dokaz vještačenjem po novom vještaku spec. psihijatru.

33.Navedeni prijedlog tuženika ovaj sud je prihvatio te je vještačenje povjereno novom sudskom vještaku spec. psihijatru i to dr. sc. Željku Ključeviću dr. med. 34.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vješta dr. sc. Željka Ključevića dr. med. spec. psihijatra, koje je kod ovoga suda zaprimljeno dana 23. travnja 2025., je razvidno da je isti vrlo detaljno pregledao i analizirao medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, podneske stranaka, očitovanja liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Urlića te dopune istih dane u ovom upravnom sporu. Posebnu pažnju vještak je posvetio problematici PTSP kako općenito tako vezano i za slučaj tužiteljice te je dao vrlo jasne odgovore na sva sporna pitanja. Naime, sudski vještak Ključević u svom vještvu navodi da Posttraumatski stresni poremećaj zahvaća gotovo 9% ljudi nekada tijekom života, uključujući djetinjstvo. Oko 4% ih ima u bilo kojem 12-mjesečnom razdoblju. Po novijim saznanjima PTSP je moguće dijagnosticirati i kod djece mlade od 6 godina. Posttraumatski stresni poremećaj traje više od 1 mjeseca. To može biti nastavak akutne reakcije na stres ili se razviti zasebno do 6 mjeseci nakon događaja, a može se pojaviti kao odgođeni PTSP koji uključuje pojavu simptoma najmanje šest mjeseci od inicijalnog traumatskog izlaganja, no, može početi i do nekoliko desetljeća kasnije. Kronični posttraumatski stresni poremećaj ne može nestati, ali često postaje manje intenzivan tijekom vremena čak i bez liječenja. Ipak, neki su ljudi i dalje teško pogođeni poremećajem. Osobe s PTSP-om obično imaju simptome iz svake od sljedećih 4 kategorija: Simptomi intruzije (događaj koji više puta i nekontrolirano napada njihove misli); Izbjegavanje svega što ih podsjeća na događaj; Negativni učinci na razmišljanje i raspoloženje; Promjene u budnosti i reakcijama. Traumatski događaj može se opetovano pojavljivati u obliku nenamjernih, neželjenih sjedanja ili ponavljajućih noćnih mora. Neke osobe imaju flashbackove u kojima ponovno proživljavaju događaje kao da se zapravo događaju umjesto da ih se jednostavno pamti. Osobe također mogu doživjeti intenzivne reakcije na podsjećanje na događaj. Primjerice, simptomi branitelja mogu biti izazvani vatrometom, dok se žrtve pljačke mogu uznemiriti vidjevši pištolj u filmu. Osobe uporno izbjegavaju stvari, aktivnosti, situacije ili ljude koji podsjećaju na traumu. Na primjer, mogu izbjegavati ulazak u park ili uredsku zgradu u kojoj su bili napadnuti ili izbjegavati razgovor s ljudima iste rase kao njihov napadač. Mogu čak pokušati izbjeći misli, osjećaje ili razgovore o traumatskom događaju. Osobe se možda ne mogu sjetiti značajnih dijelova traumatskog događaja (zvani disocijativna amnezija). Osobe se mogu osjećati emocionalno ukočeno ili odvojeno od drugih ljudi. Depresija je uobičajena pojava i ljudi pokazuju manji interes za aktivnosti u kojima su ranije uživale. Kako osobe razmišljaju o događaju, slika može postati iskrivljena, što ih može dovesti u stanje da krive sebe ili druge za ono što se dogodilo. Česti su i osjećaji krivnje. Na primjer, mogu se osjećati krivima što su preživjeli kada drugi nisu. Mogu osjećati samo negativne emocije, kao što su strah, užas, Ijutnja ili sram i možda nisu u stanju osjećati se sretno, zadovoljno ili voljeti. Osobe mogu imati poteškoća sa spavanjem ili koncentracijom. Mogu postati pretjerano oprezni za znakove opasnosti. Mogu se lako preplašiti. Osobe mogu postati manje sposobni kontrolirati svoje reakcije, što rezultira nepromišljenim ponašanjem ili ispadima bijesa. Pola simptoma PTSP-a su tjelesni. Neliječeni PTSP može izazvati bolesti poput problema sa štitnjačom, visokog tlaka i drugih kroničnih bolesti. Neke osobe razvijaju ritualne aktivnosti kako bi se smanjila njihova tjeskoba. Na primjer, seksualno zlostavljane osobe mogu se neprestano kupati kako bi pokušali ukloniti osjećaj nečistoće. Mnoge osobe s PTSP-om pokušavaju ublažiti simptome alkoholom ili nezakonitim drogama i razvijaju poremećaj zlouporabe psihoaktivnih tvari. PTSP se često ne dijagnosticira jer uzrokuje različite i složene simptome. Također, prisutnost poremećaja (zlo)uporabe psihoaktivnih tvari može odvratiti pozornost od PTSP-a. Zbog toga liječnici provjeravaju mogu li simptomi nastati uslijed upotrebe psihoaktivnih tvari (uzimanja nekih lijekova) ili nekog drugog poremećaja. Kada se dijagnoza i liječenje odgađaju, PTSP može postati kronično iscrpljujući. Razvoj PTSP-a nije uvjetovan samo vrstom traume. Izuzetno su važna premorbidna obilježja ličnosti. Ako je osoba emocionalno nezrela, primjerice dijete ili mlada osoba, rizik razvoja PTSP-a znatno raste. Intenzitet, trajanje i vrsta traumatskog iskustva imaju presudnu ulogu. Osim toga podrška okoline nakon traume često odlučuje hoće li se trauma razviti u kronični poremećaj ili će osoba, nakon akutne reakcija na stres uspjeti izaći iz krize. Poremećaj se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Najčešći je u mladih odraslih osoba, no taj je podatak uvjetovan povećanom izloženošću ekstremnim traumatskim događajima u toj dobi. Više od 50% ljudi tijekom života doživi barem jedno ekstremno traumatsko iskustvo koje može uzrokovati PTSP, a takvim su događajima izloženiji muškarci nego žene. U muškaraca je PTSP najčešće povezan sa sudjelovanjem u ratu, a u žena s civilnom traumom (fizički napad i silovanje). Stope PTSP-a su veće među ratnim veteranima i drugim skupinama čija profesija povećava rizik od izloženosti traumatskim događajima (npr. policija, vatrogasci, služba hitne pomoći). Među američkim vojnicima koji su se borili u vijetnamskom ratu u oko 30% njih razvio se potpuni PTSP, a u 22,5% djelomični oblik PTSP-a. U Hrvatskoj medu veteranima Domovinskog rata 16% ima PTSP, a 25% ima neke simptome PTSP-a. U godini dana nakon traumatskog događaja oko 30% bolesnika doživi potpuni oporavak, 40% djelomični, 20% imaju srednje izražene simptome, a 10% je nepromijenjenog ili pogoršanog stanja. Simptomi PTSP-a traju različito dugo, a mogu biti prisutni i 30 do 50 godina nakon traumatskog događaja.

35.Što se tiče tužiteljice vještak navodi da je istoj dijagnosticiran PTSP F 43.1 u kroničnoj formi sukladno klasifikaciji MKB 10 i da je u tome potpuno suglasan sa dostupnom medicinskom dokumentacijom, a suglasni su i vještaci liječničkog povjerenstva Direkcije HZZO-a Zagreb što je vidljivo iz njihovog očitovanja. Vještak smatra kako se ne radi o odgođenom PTSP-u, nego kronificiranom, neliječenom, neadekvatno prepoznatom PTSP-u, kako je u ranijem tekstu objasnio zbog složenosti prepoznavanja i dijagnostike PTSP-a jer se simptomatika superponira i na druge poremećaje poput anksiozno depresivnog, somatoformnog, depresivnog. Stoga smatra da je poremećaj ostao neprepoznat u dokumentaciji iz 2014. godine, a i kasnije, a posljedično je neadekvatno liječen. Simptomi su kod tužiteljice po mišljenju vještaka postojali i 1995. i 1996. , a i kasnije, no, zbog raznih okolnosti, a koje uključuju obilježja ličnosti, kako premorbidno tako i kasnije, društvenu klimu i pritisak medija i Vlasti ( „ lažni branitelji, lažni invalidi, revizije, itd „ ) , izostala je podrška okoline. Nadalje vještak navodi da je tužiteljici dijagnosticirana i trajna promjena u ličnosti F 62.0 nakon katastrofičnih događaja. Trajne promjene ličnosti (F62) obično su posljedica ozbiljnih i dugotrajnih stresnih događaja ili trauma, no, ne mogu se povezati s fizičkim oštećenjem mozga. lako PTSP nije isto što i trajna promjena ličnosti, može prethoditi ovakvim promjenama, posebno ako se ne liječi. Osim toga vještak ističe da kod tužiteljice postoji komorbiditet u vidu povratnog depresivnog poremećaja F 33.2 i štetne uporabe alkohola za zdravlje F 10.1, a što je redovita pojava pobliže opisana u ranijem tekstu. Sudski vještak ističe da vještaci Direkcije HZZO iz Zagreba, drže spornim povezanost dijagnosticiranog PTSP-a sa privremenom nesposobnošću za rad, te isti sa tim stavom izražava neslaganje. Pažljivom analizom sve dostupne dokumentacije vještak je utvrdio kako je tužiteljica u 18-toj godini unovačena u ratnu postrojbu 141. brigadu HV- a bez prethodne vojne obuke, dakle prethodno nije služila ročni sastav, i nije imala nikakvih saznanja niti vještina što je to vojska, niti što je to vojska u ratu. Dakle radilo se o tek punoljetnoj osobi, nezrele strukture u ličnosti, nezrelog mladog mozga čiji razvoj nije u potpunosti završen ( završava u 25- godini sa završetkom razvoja funkcije prefrontalnog korteksa). Ova regija mozga je uključena u izvršne funkcije, poput planiranja, donošenja odluka, kratkoročnog pamćenja, izražavanja ličnosti, moderiranja društvenog ponašanja i kontrole određenih aspekata govora i jezika. Izvršna funkcija odnosi se na sposobnosti razlikovanja sukobljenih misli, određivanja dobrog i lošeg, boljeg i najboljeg, istog i različitog, budućih posljedica trenutnih aktivnosti, rada prema definiranom cilju, predviđanja ishoda, očekivanja na osnovu radnji i društvene "kontrole" (sposobnost suzbijanja poriva koji bi, ako se ne potisnu, mogli dovesti do društveno neprihvatljivih ishoda). Iz ratnog puta tužiteljice vidljivo je sudjelovanje u domovinskom ratu 10.8. do 23.12.1995. godine u ratnoj postrojbi 141 brigada HV i da je bila izložena ratnim djelovanjima na prvoj crti bojišnice. Ratni put je pisan 3. kolovoza 2020. godine, dakle 25 godina nakon ratnih zbivanja. Vještak smatra da je teško za očekivati da bi u tom vremenu pisanja mogao sadržavati precizne podatke za samo jednog pripadnika postrojbe, u ovom slučaju medicinsku sestru DD. Precizne podatke mogli bi dati samo njezini neposredni zapovjednici ili ranjenici koje je tada zbrinjavala, a za koje navodi da nisu u kontaktu i da ne želi biti u kontaktu (izbjegavajuće ponašanje zbog retraumatizacije ). No ako se istraži ratni put 141 brigade HV, onda se može doznati kako je brigada imala najteže trenutke 13. kolovoza 1995. godine. „U toj operaciji Brigada je dala znakovit obol u sprječavanju neprijatelja da povrati oslobođeni prostor. Naime, 13. kolovoza 1995. godine 141. brigada proživljava najteže trenutke na svom ratnom putu. Toga je dana izvršen jaki neprijateljski kontraudar, na položaje koje je držala ova postrojbe. U žestokom pješačkom okršaju, 141. brigada trpi velike gubitke u Ijudstvu, imala je 15 poginulih i 43 ranjena pripadnika”. https://www.braniteljski-portal.hr/foto-video-o-ovoj-brigadi-se- malo-pise-a-dalisu-ogroman-doprinos-prije-31-godinu-u-splitu-osnovana-je-141 brigada-hv-ana-ratnom-putu141 -brigade-život-je-izgubilo-njenih-pripadnika/. U okviru navedenoga, a i činjenice kako je Povjerenstvo Ministarstva za Branitelje RH dana 7.11.2023. priznalo privremeno, a 5.3.2025. godine trajno postojanje tjelesnog oštećenja organizma i statusa HRVI 20% i na temelju priloženog ratnog puta tužiteljice od 3. kolovoza 2020. vještak smatra kako je ista sigurno doživjela više psihotraumatskih iskustava iako se ona ne navode precizno u dokumentaciji. Ovaj status HRVI je sada trajnog karaktera, a poremećaj može biti ili istog intenziteta ili slabijeg ili jačeg intenziteta kliničke slike. Nadalje proizlazi da se sudski vještak ne slaže sa navodima vještaka Direkcije HZZO-a Zagreb o tome kako su uzrok PTSP-a neratni čimbenici ( laborarni problemi, bolest roditelja, smrt oca, ovisnost o alkoholu) jer se mora uzeti u obzir činjenica da je tužiteljica bila psihotraumatizirana tijekom ratnih zbivanja kao pripadnik HV-a u 18-toj godini, dakle „ na početku života”. Da nije bilo te psihotraumatizacije imala bi priliku adekvatno završiti strukturu u ličnosti, raditi svoj posao, ne biti izložena medijskim pritiscima i sl. Vještak se ne slaže ni s tim da se činjenica o proživljenim traumatskim iskustvima i posljedični ratni PTSP zanemari i u prvi plan stave retraumatizacijski životni događaji poput smrti oca , bolesti roditelja i komorbidne uporabe alkohola. Navodi da je 10. revizija Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (kratica: MKB-IO) (engl. International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems ICD-IO) medicinska klasifikacija bolesti, simptoma, abnormalnosti i sI. Svjetske zdravstvene organizacije (engl. WHO) koja ju je odobrila 1990. godine a države članice počele su je primjenjivati od 1994. godine. Dakle, radi se o klasifikaciji i dijagnostičkim smjernicama, a ne protokolima. U vrijeme kada je nastala, a to je prije 35 godina, bilo je znatno manje saznanja o mnogim bolestima, a pogotovo PTSP-u. Opisi simptoma i razlike u kliničkoj slici su u skraćenim oblicima i navode samo temeljna obilježja. Zato se u dijagnostici i liječenju koriste saznanja iz brojnih objavljenih znanstvenih i stručnih radova, kao i Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje američke udruge psihijatara ( DSM 5 ) te baterije psihologijskih testova prilagođene ovoj problematici. Vještak ponovno ističe da se radi o smjernicama, klasifikaciji i priručniku, a ne protokolima što daje slobodu procjene liječniku terapeutu. Vještak ističe kako priloženu medicinsku i drugu dokumentaciju uzima u dobroj vjeri i da nema sumnje u dijagnostiku i liječenje provedenu od strane svojih kolega te primjenu navedenih kriterija u konkretnom slučaju tužiteljice koja je provela na bolničkom liječenju samo u ŽSB Insula Rab skoro 6 mjeseci, te vjeruje da su imali bilo kakvih dijagnostičkih dvojbi da bi ih zabilježili u medicinskoj dokumentaciji. Sudski vještak zaključno navodi da je mišljenja kako je kod tužiteljice dijagnosticirani PTSP F43.1 posljedica doživljenih traumatskih iskustava ratne geneze, dakle direktna je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Dijagnosticirana trajna promjena u ličnosti F 62.0 nakon katastrofičnih događaja nastala je kao posljedica neliječenog kronificiranog PTSP-a. Dijagnosticirani povratni depresivni poremećaj F 33.2 i štetna uporaba alkohola F 10.1 su komorbiditeti osnovne bolesti PTSP-a. Uzrok tužiteljičine privremene nesposobnosti za rad od 30. ožujka 2023. godine pa nadalje je kronificirani PTSP F 43.1 nastao kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

36.Tuženik je uz podnesak zaprimljen kod ovoga suda dana 30. srpnja 2025., a vezano za nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. sc. Željka Ključevića, dostavio očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda 23. srpnja 2025. Iz tog očitovanja je razvidno da liječničko povjerenstvo u istom u bitnome ponavlja navode iz svog nalaza, mišljenja i ocjene odnosno očitovanja danih tijekom ovog upravnog spora te je ustrajalo u tome da privremena nesposobnost za rad od 30. ožujka 2023. nije neposredna niti ikakva posljedica bolesti uzročno-posljedično vezane s vremenom kada je osiguranica pripadala Hrvatskoj vojsci jer nije priložen dokaz da je ratni stradalnik Domovinskog rata (izloženost katastrofalnom i prolongiranom stresu izvan uobičajenog ljudskog iskustva).

37.Tužiteljica je na ročištu za raspravu održanom dana 12. rujna 2025. navela da nema nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ključevića.

38.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na istom ročištu ustrajao u svemu tijekom spora navodeći da nema nikakvih prijedloga za izvođenje dokaza, da smatra da nema potrebe pozivati sudskog vještaka radi eventualnih dodatnih pojašnjenja, da stoga ne predlaže ni izvođenje tog dokaza i predložio je da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.

39.Iz prednjih utvrđenja i to nalaza i mišljenja sudskih vještaka, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da su sudski vještak prof. dr. sc. Ivan Urlić dr. med. spec. neuropsihijatar i sudski vještak dr. sc. Ivan Ključević dr. med. spec. psihijatar, u svojim nalazima i mišljenjima suglasni da je uzrok predmetne tužiteljičine privremene nesposobnosti za rad od 30. ožujka 2023. godine pa nadalje kronificirani PTSP F43.1 nastao kao neposredna posljedica sudjelovanja iste u Domovinskom ratu. Ovaj sud vjeruje suglasnim nalazima i mišljenjima navedenih sudskih vještaka, kao vjerodostojnim i objektivnim dokazima, obzirom da su nalazi i mišljenja sudskih vještaka sačinjeni po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima. Radi se o sudskim vještacima koji su po struci spec. psihijatar i spec. neuropsihijatar, dok u nalazima, mišljenjima i ocjenama prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja u upravnom postupku nije razvidna specijalnost vještaka te isti, za razliku od sudskih vještaka odnosno sudskog vještaka dr. Ivana Urlića, nisu izvršili psihijatrijski pregled tužiteljice. Ovaj sud smatra da su predmetni nalazi i mišljenja sudskih vještaka u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela, i da su isti potpuni i uvjerljivi. Nadalje, sud smatra da su dopunama nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Ivana Urlića a posebno nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. Ključevića, u potpunosti otklonjeni prigovori tuženika kao i oni izneseni u očitovanjima liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, te je izražen jasan i nedvojben stav sudskih vještaka vezano za spornu činjenicu i to da je isključivi uzrok predmetne tužiteljičine privremene nesposobnosti za rad od 30. ožujka 2023. pa nadalje kronificirani PTSP F 43.1 nastao kao neposredna posljedica sudjelovanja iste u Domovinskom ratu a ne da su, kako to smatra tuženik odnosno liječnička povjerenstva u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku te u svojim očitovanjima liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda tijekom ovog upravnog spora, uzrok PTSP-a neratni čimbenici (laborarni problemi, bolest roditelja, smrt oca, ovisnost o alkoholu). Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka a posebno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Ključevića jasno proizlazi da je tužiteljici, suprotno navodima tuženika i liječničkog povjerenstva, dijagnosticiran PTSP F43.1 u kroničnoj formi sukladno klasifikaciji MKB 10 te da se, suprotno tvrdnjama tuženika i liječničkog povjerenstva, ne radi o odgođenom PTSP-u, nego kronificiranom, neliječenom, neadekvatno prepoznatom PTSP-u, da je taj poremećaj ostao neprepoznat u dokumentaciji iz 2014. godine, a i kasnije, a posljedično je neadekvatno liječen obzirom da su simptomi kod tužiteljice, po mišljenju istog vještaka, postojali i 1995. i 1996., a i kasnije. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici dijagnosticirana i trajna promjena u ličnosti F 62.0 nakon katastrofičnih događaja te da, iako PTSP nije isto što i trajna promjena ličnosti, može prethoditi ovakvim promjenama, posebno ako se ne liječi. Osim toga vještak Ključević ističe da kod tužiteljice postoji komorbiditet u vidu povratnog depresivnog poremećaja F 33.2 i štetne uporabe alkohola za zdravlje F 10.1, a što je redovita pojava PTSP-a. Nadalje je za istaći da su liječnička povjerenstva u upravnom postupku i tijekom ovoga spora zanemarila činjenicu da je tužiteljica u 18-toj godini unovačena u ratnu postrojbu 141. brigadu HV-a bez prethodne vojne obuke te da nije imala nikakvih saznanja niti vještina što je to vojska, niti što je to vojska u ratu, a za razliku od sudskih vještaka, nisu dovoljno pažnje posvetili ni ratnom putu tužiteljice. Naime, nije sporno da je tužiteljica sudjelovala u Domovinskom ratu od 10. kolovoza 1995. do 23. prosinca 1995. godine u ratnoj postrojbi 141 brigada HV i da je bila izložena ratnim djelovanjima na prvoj crti bojišnice. Sudski vještak dr. Ključević ukazuje na to da je ratni put pisan 3. kolovoza 2020. odnosno 25 godina nakon ratnih zbivanja, pa je logično, kako to i sudski vještak navodi, da je teško za očekivati da bi u tom vremenu pisanja mogao sadržavati precizne podatke za samo jednog pripadnika postrojbe, u ovom slučaju tužiteljicu - medicinsku sestru. No, činjenica je da je, na što ukazuje i vještak Ključević, dana 13. kolovoza 1995. 141. brigada (dakle u vrijeme kad je tužiteljica bila pripadnica te brigade) proživljava najteže trenutke na svom ratnom putu obzirom da je tog dana izvršen jaki neprijateljski kontraudar, na položaje koje je držala ova postrojbe te da je u žestokom pješačkom okršaju ta brigada pretrpjela velike gubitke u ljudstvu (imala 15 poginulih i i 43 ranjena pripadnika). Stoga su bez osnove navodi tuženika odnosno liječničkog povjerenstva da kod tužiteljice nema stresogenih događaja tijekom Domovinskog rata. Osim toga, suprotno tvrdnjama tuženika, ovdje se ne može zanemariti činjenica da je tužiteljici priznat status HRVI 20% s osnova bolesti PTSP, pri čemu se, između ostalog, imalo u vidu i ratni put tužiteljice. Vezano za pozivanje tuženika i liječničkog povjerenstva na MKB 10 klasifikaciju ukazati je na navode sudskog vještaka Ključevića da se radi o Međunarodnoj klasifikaciji koja je odobrena od strane Svjetske zdravstvene organizacije 1990.godine, da se radi o klasifikaciji i dijagnostičkim smjernicama, a ne protokolima, da je u to vrijeme bilo znatno manje saznanja o mnogim bolestima, a pogotovo PTSP-u, da su opisi simptoma i razlike u kliničkoj slici u skraćenim oblicima i navode samo temeljna obilježja te da se stoga u dijagnostici i liječenju koriste saznanja iz brojnih objavljenih znanstvenih i stručnih radova, kao i Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje američke udruge psihijatara ( DSM 5 ) te baterije psihologijskih testova prilagođene ovoj problematici. I ovaj sud se slaže sa navodima vještaka da se radi o smjernicama, klasifikaciji i priručniku, a ne protokolima što daje slobodu procjene liječniku terapeutu, a sve to imajući u vidu okolnosti svakog pojedinog slučaja. U svakom slučaju iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka nedvojbeno proizlazi da je kod tužiteljice dijagnosticirani PTSP F43.1 posljedica doživljenih traumatskih iskustava ratne geneze odnosno da je direktna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, da je trajna promjena u ličnosti F 62.0 nakon katastrofičnih događaja nastala kao posljedica neliječenog kronificiranog PTSP-a, da su Dijagnosticirani povratni depresivni poremećaj F 33.2 i štetna uporaba alkohola F 10.1 komorbiditeti osnovne bolesti PTSP-a te da je uzrok predmetne tužiteljičine privremene nesposobnosti za rad od 30. ožujka 2023. pa nadalje kronificirani PTSP F 43.1 nastao kao neposredna posljedica sudjelovanja iste u Domovinskom ratu. Činjenica je da tuženik odnosno liječničko povjerenstvo Direkcije zavoda, iako je ustrajalo u svojoj ocjeni, nije prigovaralo nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. sc. Željka Ključevića, spec. psihijatra koji se u biti sa svime suglasio sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Urlića, spec. neuropsihijatra, time da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ključevića detaljnije obrazložen.

40.Stoga, kako su u konkretnom slučaju nalazi, mišljenja i ocjene liječničkih povjerenstava u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku suprotni sudsko medicinskom vještačenju sudskih vještaka prof. dr. sc. Ivana Urlića, spec. neuropsihijatra te sudskog vještaka dr. sc. Željka Ključevića, spec psihijatra, a koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, to po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno te nalaz i mišljenje liječničkih povjerenstava u upravnom postupku tuženiku i prvostupanjskom tijelu nije mogao biti valjana osnova za donošenje osporavanih rješenja.

41.Na temelju utvrđenog, ovaj sud cijeni kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 117. stavak 2. ZUS-a, poništio osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, i tužiteljici priznao pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od 30. ožujka 2023. pa nadalje za dijagnozu šifre F43.1. PTSP kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Slijedom svega navedenog je odlučeno kao pod točkom I., II. i III. izreke presude.

U Splitu, 13. listopada 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

-tužiteljici, Poslovni broj: Us I-2279/2023-36

-tuženiku,

-u spis.