REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1322/2020-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene MD, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću broj KO-DO-286/2020 od 1. lipnja 2020., preuzete po Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) pod brojem K-DO-3976/20, nakon održane javne rasprave 13. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb TD, optužene i branitelja optužene, odvjetnika Denisa Dugača, dana 13. listopada 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optužena MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M i ED rođene T, rođena **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, pismena, sa VSS, upravni pravnik, zaposlen u atletskom klubu Dinamo- Zrinjevac s plaćom od 1.200,00 eura, vlasnica stana na adresi u [adresa], 45m2, razvedena, majka dvoje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno neosuđivana,

k r i v a  j e

što je

dana 16. listopada 2018. u Zagrebu, kao tuženica u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P Ob-751/18, radi utvrđivanja bračne stečevine, nakon što je na neutvrđen način pribavila neistinit Ugovor o darovanju od 18. ožujka 1998. kojim joj njezina majka ED daruje iznos od 600.000,00 kuna, na kojem se ugovoru nalazi krivotvorena ovjera potpisa njene majke ED kao darovateljice, s ciljem da ga uporabi kao pravog i oteža utvrđenje činjenica u postupku pred navedenim sudom, znajući da se radi o neistinitoj ispravi, u spis predmeta putem punomoćnice odvjetnice LD

LD predala predmetni ugovor o darovanju,

dakle, lažnu ispravu uporabila kao pravu te s ciljem da oteža dokazivanje u postupku pred sudom podnijela krivotvoreni dokaz znajući da je riječ o krivotvorini,

čime je počinila kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ-a te kazneno djelo protiv pravosuđa – sprječavanje dokazivanja – opisano i kažnjivo po članku 306. stavak 2. KZ-a, sve u vezi s člankom 51. KZ-a.

II. Temeljem članka 278. stavak 1. KZ-a optuženoj MD se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

II. Temeljem članka 306. stavak 2. KZ-a optuženoj MD se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

IV. Temeljem članka 51. KZ-a optužena MD se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

V. Temeljem članka 56. KZ-a optuženoj se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) optužena je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) eura, a koji trošak je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Podignuta je uvodno citirana optužnica protiv optužene zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ-a i iz članka 306. stavak 2. KZ-a, u svezi s člankom 51. KZ- a.

2. Optužena pozvana da se očituje o optužbi izjavila je da se ne smatra krivom za kaznena djela koja joj se optužnicom stavljaju na teret.

3. Obranu je optužena MD iznijela na kraju dokaznog postupka te je navela kako se sve ovo počelo dešavati kada je počela njihova rastava braka, s time da je to bilo vrlo stresno vrijeme i bilo je puno napada od strane bivšeg supruga na nju te je tada željela podići iz Kreditne unije svoj novac, a gdje je i radila, no suprug joj to nije dozvoljavao jer je bio visoko pozicioniran u toj uniji. U to vrijeme je imala dvoje maloljetne djece, a njen bivši suprug nije u ničemu sudjelovao te ona iz tog razloga nije imala prihoda za život, a i blokirao joj je imovinu. Uložila je prigovor Hrvatskoj narodnoj banci te su završili na sudu, a kako joj je bivši suprug prijetio i smrću to je podnijela kaznenu prijavu protiv njega te je onda policija došla po njega, a onda je zbog toga on nju tužio valjda za deset različitih stvari, između ostalog i za predmet ovog postupka da je krivotvorila ovjeru ugovora, a samo iz razloga jer je htio pobiti činjenicu da je njoj majka darovala novac, s time da želi reći da je njoj njena majka taj novac stvarno darovala i ugovor nije krivotvoren. Kada se to sve dešavalo, a kako nije imala u svom posjedu kod kuće taj ugovor, a u parničnom postupku je isto trebala dokazati, obzirom i na protek vremena od samog sastavljanja ugovora, otišla je kod svoje majke kako bi ju pitala da joj da taj ugovor, na što joj je majka rekla da ode dolje u šupu jer da se dolje nalaze kutije i da bi u tim kutijama se mogao nalaziti i taj ugovor. Tako se spustila u šupu i našla kutiju s milijun papira te je tako onda i našla fotokopiju tog ugovora, a ispod istoga je vidjela još jedan papir pa je pretpostavila da taj papir s ovjerom pripada tom ugovoru te je to onda dala svojoj odvjetnici LD koja je onda isto predala sudu. Naglasila je da je njen bivši suprug sve ovo napravio za vrijeme trajanja postupka razvoda te su oni jedan drugog optuživali za svašta, no u konačnici je ona svoj novac dobila, odnosno sklopljena je nagodba te je njen bivši suprug potvrdio da je to bio njen novac, a isto tako je i tu na raspravi potvrdio da je ona taj novac dobila od svoje majke. Novac za koji se sporila sa suprugom je dobila prije potpisivanja nagodbe, odnosno sud je presudio u njenu korist.

3.1. Na poseban upit suda odgovorila je da misli da je ugovor između nje i majke o darovanju novca potpisan ili neposredno prije njenog sklapanja braka ili negdje na početku njenog braka. Kada ju se pitalo da li se sjeća da bi taj ugovor o darovanju bio ovjeren odgovorila je da se toga ne sjeća, ali misli da je majka taj ugovor išla ovjeriti kod javnog bilježnika. Optužena nije željela odgovarati na pitanja zastupnice optužbe.

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je i razgledano: preslika zapisnika od 3. listopada 2018. (list 6-8 spisa), preslika podneska osumnjičene od 12. listopada 2018. (list 9-10 spisa), preslika zapisnika od 16. listopada 2018. (list 11 spisa), preslika ugovora o darovanju od 18. ožujka 1998.(list 31-32 spisa), javnobilježnička ovjera potpisa ED broj: OV-6589/98 od 18. 3. 1998. (list 32 spisa), dopis javnog bilježnika Mladena Bureca od 23. listopada 2018. (list 33 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika CD od 20. veljače 2020. (list 48-49spisa), iskaz ED s raspravnog zapisnika od 7. ožujka 2022. (list 90-91 spisa), iskaz LD s raspravnog zapisnika od 7. ožujka 2022. (list 91-93 spisa), iskaz CD s raspravnog zapisnika od 3. veljače 2023. (list 124-125 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za Kreditnu uniju DEPONENT u stečaju (list 105-114 spisa), te priklopljeni spis P Ob-752/2018, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 131 i 129 spisa).

5. Nije sporno da se u inkriminiranom periodu vodio parnični spor između optužene i bivšeg supruga radi utvrđivanja bračne stečevine kao i da je optužena kao tužena u tom postupku putem punomoćnice predala ugovor o darovanju od 18. ožujka 1998. iz kojeg proizlazi da joj je majka darovala iznos od 600.000,00 kuna, obzirom isto proizlazi iz materijalne dokumentacije pročitane tijekom dokaznog postupka, kao i iz iskaza svjedoka te obrane optužene. Ono što je u ovom postupku bilo sporno jest da li se radi o neistinitom ugovoru s krivotvorenom ovjerom potpisa njezine majke te da li je isti uporabljen u parničnom postupku radi otežavanja utvrđivanja činjenica.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu, ovaj sud je utvrdilo da je optužena počinila kazneno djelo krivotvorenja isprave i sprječavanja dokazivanja i to upravo na način kako joj je to stavljeno na teret optužnicom.

7. Naime, svjedok CD, bivši suprug optužene, prilikom davanja iskaza na policiji naveo je da je u vremenskom periodu od 1999. do 2014. bio u braku sa MD s kojom ima dvoje djece, E rođenu 1999. i L rođenu 2003. Bivša supruga i djeca žive u obiteljskoj kući u [adresa] koju je naslijedio od svoje pokojne bake. Naveo je da je od rastave braka 2014. plaćao alimentaciju u iznosu od 4.200,00 kuna redovito na račun, a kasnije od 2016. u skladu sa sudskom odlukom. Dok je bio u braku sa MD 2006. na njezino ime, u štedionici Kreditna unija Deponent oročili su 78.000,00 eura, a 2009. je sa svog računa podigao 22.000,00 eura te su navedeni iznos dodali prethodnom iznosu tako da je bilo oročeno ukupno 100.000,00 eura na ime tadašnje supruge MD. Dogovor je bio da MD može podizati kamatu, a da glavnica ostaje na računu. Većinu sredstava koja su bila oročena zaradio je kroz svoj posao, no to nije bitno jer je stečeno u bračnoj zajednici. S bivšom suprugom je imao korektan odnos nakon rastave 2014. te je bivša supruga u dogovoru s njim 2016. podigla 150.000,00 kuna s navedenog računa. Novce je podigla za neki posao koji je kasnije propao, a u svibnju 2018. je s navedenog računa i uz njihov prethodni dogovor podigla iznos od 50.000,00 kuna. Prilikom rastave su se usmeno dogovorili da novac koji se isplaćuje s osnove kamate bivša supruga može koristiti, a na kraju kada stekne depozit koji ističe 2018. će podvući crtu te utvrditi koliko je kome isplaćeno i koliko kome pripada novca, pošto je navedena ušteđevina zajednička kao i kamata. Napomenuo je da je njihov odnos bio korektan sve dok nije došao do saznanja da njihova kćer C ima loše ocjene, a o čemu ga MD nije izvijestila. Nakon što joj je rekao da to nije u redu, počela je od njega putem e-maila tražiti da joj preda ključeve od kuće govoreći mu da ne plaća alimentaciju. Dana 2. srpnja 2018. došao je u svoju kuću, gdje živi MD i njihova djeca, gdje je zatekao E i Ć te istima rekao da se MD može iseliti iz kuće, a da oni ostanu u kući. MD je nakon toga otišla u policijsku postaju te ga je lažno prijavila za kazneno djelo prijetnje. Nakon toga je pokrenuo sudski proces protiv MD radi utvrđivanja bračne stečevine te predložio zabranu raspolaganja na novčanim sredstvima koji su se nalazili na Lovorkinom računu, a koji je stečen u bračnoj zajednici. Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu MD je dostavila Ugovor o darovanju u kojem se navodi da je njezina majka ED njoj (optuženoj) 18. ožujka 1998. darovala 600.00,00 kuna. Naveo je da to nije istina jer bi znao da je ista dobila nekakav novac od majke, a i poznavao je njihovu financijsku situaciju obzirom je iste financijski pomagao te ne postoji nikakva mogućnost da su stekli toliku ušteđevinu pošto su cijeli život u kreditima. Rekao je da je u međuvremenu, negdje u 11. mjesecu 2018. bivša supruga MD podigla sav novac iz štedionice (oko 540.000,00 kuna), priloživši spornu darovnicu zbog koje i nije donesena odluka o privremenoj mjeri zabrane raspolaganja novčanim sredstvima do okončanja postupka. Njegova odvjetnica je zatražila pismeno očitovanje vezano za ovjeru Ugovora o darivanju između ED i njegove bivše supruge MD od javnog bilježnika Mladena Bureca, a koji je odgovorio putem dopisa da on nije ovjerio navedeni ugovor te da je ovjera pripada drugom dokumentu. Iz prethodno navedenog rekao je da je vidljivo da je MD krivotvorila navedeni dokument s kojim je namjeravala spriječiti dokazivanje bračne stečevine.

7.1. Iskazujući na raspravi bivši suprug optužene je naveo da je vremenski period oko i za vrijeme 2018. za njega i sada bivšu suprugu bio vrlo mučan, međutim s vremenom se je to čak i potpuno normaliziralo, a ta 2018. i konkretan događaj njemu su sada nekako "u magli" i može reći da je on u to vrijeme bio uvjeren da se radi o njihovom novcu, ali protekom vremena nekako shvaća i vjeruje i može dopustiti činjenicu da se radi doista o novcu koji je njegova bivša punica darovala njegovoj bivšoj supruzi. Dakle, dopušta činjenicu da se ne radi o neistinom ugovoru o darovanju na kojem bi bila krivotvorena ovjera potpisa njegove bivše punice. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je iznos od 100.000,00 eura bio deponiran u financijskoj instituciji Kreditna unija Deponent u kojoj je on bio zaposlenik. Iznosi su bili u par navrata oročavani, a to je sve bilo za vrijeme trajanja braka, novci su bili od supruge to jest ovdje optužene. Za iznos od 22.000,00 eura nije siguran čiji je to novac. Ne sjeća se da li je ulagao zajedno sa suprugom, a u trenutku prijave bio je uvjeren da je to njihov zajednički novac, međutim kroz daljnju priču došao je do saznanja da bi to ipak mogao biti novac njezine majke pa dopušta tu činjenicu. Ne sjeća se da li su on ili njegova bivša supruga na OGS-u predavali kakav dokument i da li je to možda bio ugovor o darovanju novca. Zna da je njegova supruga podizala novac. Ugovor o darovanju potpisan je na A4 formatu, čini mu se na rođendan njegove supruge i misli da je taj ugovor bio potpisan prije braka koji je sklopljen 1999. Na upit suda odgovorio je da boluje od psihičke bolesti te da se liječi na KBC Zagreb, na psihijatriji, privatno kod doktorice R, i da je to razlog zbog čega mu je sve "u magli", te da uzima terapiju koja mu je od nedavno izmijenjena. Kada mu je radi drugačijeg iskazivanja predočen raniji iskaz naveo je da ostaje kod svega što je tada rekao, osim kod tvrdnje da se radi o zajedničkom novcu njega i supruge i da sada dopušta mogućnost da se radi o novcu koji je njoj darovala njezina majka ED te da sada više ne zna da li su oni mogli toliki novac uštediti.

8. Svjedok ED, majka optužene, navela je kako je svojoj kćerki darovala ušteđevinu koja je potjecala još od njenoga djeda i oca, a radi se o oko 600.000,00 kuna. Ne sjeća se čak niti same riječi „ugovor“ niti zna kod kojeg bilježnika su bili niti kada je to bilo, to joj je potpuno izblijedilo iz sjećanja. Ovi novci su od davnina od prodaje zemlje, a u međuvremenu se njena kćer udala, ali je to bio loš brak pa kada su procijenili da je vrijeme da joj da taj novac ona ga joj je dala.

8.1. Na upit optužbe odgovorila je da joj je taj novac dao njen otac i to 1996., a umro je u drugom mjesecu 1997. Držala je novac u ladici ispod nekih papira, dakle doma je držala te novce, a 1998. dala je novac kćerki kako bi ga ona imala za svoje potrebe. Predala joj je novac na ruke, nije s njom sklopila o tome nikakav ugovor tada niti poslije, ali je jednom bila kod javnog bilježnika, ne zna kojeg niti gdje i to je išla radi ovjere potpisa radi davanja odnosno darovanja tog novca. Sve ovo je bilo nakon braka njene kćerke. Naknadno izjavljuje da se je njena kćer udala 1999., a da joj je novac dala 1998., dakle prije sklapanja braka. Na upit suda odgovorila je da se ne sjeća niti što je jela prije dva dana, a kamoli da bi se sjetila što je bilo prije 20 i više godina pa tako ne zna niti koji je bilježnik, u kojem dijelu grada niti kako je došla do tog bilježnika. Radilo se o oko 600.000,00 kuna.

9. Svjedok LD, nakon što ju je optužena oslobodila čuvanja odvjetničke tajne, navela je kako je zastupala optuženu u diobi bračne stečevine oko 3-4 godine nakon razvoda od bivšeg supruga. Sjeća se da je bilo riječi o tome da je optužena prije zaključenja braka sa suprugom od svoje majke dobila novac tako da na taj način i ona bude zbrinuta i čini joj se da je datum ugovora o darovanju tog novca na neki način povezan s njezinim rođendanom. Optužena joj je donijela taj ugovor, a radilo se o „ofucana“ dva papira u fotokopijama, što je ona onda fotokopirala na jedan list obostrano i predala u spis. Između optužene i bivšeg supruga došlo je do sudske nagodbe kojom su podijelili kompletnu bračnu stečevinu pa tako i ovaj iznos novca za koji je priznato da je njezina posebna imovina.

9.1. Na pitanje optužbe pojasnila je da joj je optužena dala ta dva ofucana papira koji su bili fotokopija pa ih je ona fotokopirala na jedan list obostrano, dakle s prednje strane tekst ugovora, a na poleđini štambilj ovjere od bilježnika, s time da su prije toga ta dva papira bila odvojena niti zaklamana i kada je ona to stavila na jedan list to je predala u spis, ne zna da li na raspravi ili poštom uz podnesak. Inače, njoj je rečeno da je majka optužene predmetni novac dobila od svoga djeda i oca, držala ga je doma i onda ga dala svojoj kćerki. Kćer je radila u Štedno-kreditnoj zadruzi, čini joj se da sa zvala Deponent, kao i njezin suprug i kćer je oročila taj novac u toj zadruzi, ne zna kada, ali zna da je taj novac bio u zadruzi u vrijeme kada je bivši suprug optužene tražio da novac bude bračna stečevina jer ta zadruga nije htjela njenoj stranci isplatiti novac pa su kontaktirali HNB. Na daljnje pitanje odgovorila je da je bivši suprug optužene bio visoko pozicioniran u toj zadruzi pa kada se tražila isplata novca koji je i glasio na optuženu, odnosno bio oročen na njeno ime, ta zadruga ili nije odgovarala ili je odbijala isplatu s obrazloženjem da nemaju novaca, a isto tako se sjeća da je zadruga bez problema njoj isplaćivala novce prije nego što je prijavila supruga radi prijetnje. Na daljnje pitanje optužbe da li se radi o Kreditnoj uniji Deponent, odgovorila je potvrdno. Na upit da li joj je poznato da je 2016. optužena podizala dio tog novca, odgovorila je da iz pričanja stranke zna da se radilo o turbulentnom braku gdje se je njena stranka bojala svoga muža i nije s njim mogla ništa dogovoriti pa se tako nije dogovarala s njim niti oko podizanja novca, već je to radila sama bez dogovora, a da li je to učinila 2016. to joj nije poznato. Sjeća se da je sklapanje sudske nagodbe bilo dugotrajno i naporno, vrlo teško su se dogovorili i sve je to išlo jako teško. Na pitanje branitelja objasnila je da je od svoje stranke dobila na dva papira fotokopije, na jednom je bio tekst ugovora, a na drugom javnobilježnička ovjera i zaključila je da se ta ovjera odnosi na taj ugovor pa je ta dva papira fotokopirala na jedan list s obje strane u dovoljnom broju primjeraka za sud i protu stranku. Malo joj je bilo čudno da se te dvije stvari nalaze na dva papira umjesto na jednom, ali obzirom se nije radilo o originalu nije obraćala pažnju. U parničnom postupku je na osnovu iskaza ovdje optužene i njezine majke utvrđeno da se radi o njihovim vlastoručnim potpisima bez grafološkog vještačenja jer to nije bilo sporno. Na daljnje pitanje odgovorila je da je bivši suprug optužene u parnici priznao postojanje tog ugovora kao i da novčani iznos koji je u tom ugovoru pripada ovdje optuženoj.

10. Iz zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-752/18 od 3. listopada 2018. vidljivo je da je optužena navela da posjeduje darovni ugovor kojim joj je majka darovala iznos od 750.000,00 kuna, a iz zapisnika istog suda od 16. listopada 2018. vidljivo je da je punomoćnica optužene predala u spis ugovor o darovanju od 18. ožujka 1998.

11. Iz ugovora o darovanju od 18. ožujka 1998. proizlazi da su ED kao darovatelj i ĆD kao daroprimatelj zaključili isti te da darovateljica daruje svojoj kćeri daroprimatelju iznos od 600.000,00 kuna, kao i da su isti obje potpisale.

12. Iz dopisa javnog bilježnika Mladena Bureca od 23. listopada 2018. proizlazi da pod brojem OV-6589/98 nisu ovjerili potpis gospođe ED, već da je pod navedenim brojem ovjerena preslika isprave sasvim druge stranke i to 17. lipnja 1998.

13. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za ŠTEDNO-KREDITNU ZADRUGU DEPONENT proizlazi da je HNB donijela rješenje 22. srpnja 2020. o nastanku razloga za prestanak Kreditne unije DEPONENT i to na način da se pokreće postupak prisilne likvidacije.

14. Materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka u potpunosti je prihvaćena, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz CD dan pred policijom kao vjerodostojan, istinit, jasan i uvjerljiv, obzirom je detaljno opisao odnos s optuženom, to jest da je prvotno dvije godine nakon razvoda bio u korektnim odnosima sa bivšom suprugom, da se isto promijenilo u 2018., odnosno da nakon što odnos između njih više nije bio korektan da je pokrenuo parnični spor radi utvrđivanja bračne stečevine te da je predložio zabranu optuženoj raspolaganja na novčanim sredstvima koje su deponirali u Kreditnoj uniji Deponent, kao i da je tada optužena u parnični spis dostavila predmetni ugovor o darovanju novca od strane njezine majke. Jasno je naveo da je takav ugovor doista i postojao da bi za isti znao, kao i da je iste financijski pomagao te da stoga ne postoji nikakva mogućnost da su stekli toliku ušteđevinu pošto su cijeli život u kreditima. Ovakav iskaz svjedoka potvrđen je i pročitanom materijalnom dokumentacijom, posebice dopisom javnog bilježnika koji je naveo kako predmetni ugovor nije ovjerio. Odgovor na pitanje zašto je onda ovaj svjedok na raspravi 2020. odlučio izmijeniti svoj iskaz naveo je odmah u prvoj rečenici kada je naveo da se odnos s optuženom potpuno normalizirao. Daljnje navode kako mu je 2018. „u magli“ te da sada dopušta mogućnost da je punica darovala bivšoj supruzi novac, kao i činjenicu da se ne radi o neistinitom ugovoru o darovanju, sud ne prihvaća, jer je s istima očito samo pokušao pomoći optuženoj, a kako ne bi kazneno odgovarala, no u istome nije uspio.

16. Jednako tako, iskazi majke i odvjetnice LD su također ocijenjeni kao iskazi kojima se nastojalo pomoći optuženoj u ovom postupku te kako bi se pokušao naći način kako bi se opravdalo ono što je učinila. Životno je i logično da majka želi pomoći svom djetetu pa je tako i majka optužene potvrdila da je istoj dala novac, međutim u svom iskazu je isto tako navela da se radilo o lošem braku pa da kada su procijenili da je vrijeme da joj je onda dala taj novac. Iz ugovora proizlazi da je novac darovan 18. ožujka 1998., dok je brak sklopljen 13. veljače 1999. pa je onda zanimljivo kako je onda zbog lošeg braka procijenjeno da se treba dati novac. Jednako tako ED je navela kako nije s kćeri o davanju novca sklopila nikakav ugovor niti tada niti kasnije, kao i što je navela da je davanje novca bilo nakon braka da bi onda rekla prije braka. Kada se analizira ovako dan iskaz onda je jasno da se ista pripremala za iskazivanje te da se u istom spetljala i pogriješila u bitnim navodima, a sve kako bi pokušala pomoći optuženoj, jer iz njezinog iskaza proizlazi kako ugovor o darovanju nije nikada niti sklopljen. Odvjetnica LD je pokušala pomoći optuženoj tumačenjem kako je ona spojila dva ofucana papira u kopiji, koje joj je optužena donijela, uz navođenje kako je na jednom bio tekst ugovora, a na drugom javnobilježnička ovjera, koje je onda fotokopirala na jedan list papira obostrano i predala u parnični spis. Sud vjeruje da je odvjetnica LD isto napravila i predala u spis, no isto tako vjeruje da joj je opravdano bili čudno da se tekst ugovora i ovjera nalaze na dva odvojena papira.

17. Obranu optužene sud je prihvatio samo u dijelu da je došlo do problema nakon razvoda braka radi podjele bračne stečevine te da je u inkriminirano vrijeme bila u nezavidnoj materijalnoj situaciji s tada dvoje malodobne djece, obzirom je taj dio u suglasnosti s iskazims svjedoka te materijalnom dokumentacijom. Sud nije prihvatio ostatak obrane optužene jer ju smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s prvotnim iskazom bivšeg supruga, djelomično čak i iskazom majke, kao i pročitanom materijalnom dokumentacijom.

17.1. Naime, iznoseći svoju obranu optužena je navela kako je kod majke u šupi našla fotokopiju predmetnog ugovora o darovanju i ispod još jedan papir s ovjerom za koji je pretpostavila da pripada tom ugovoru. Kao što je već navedeno majka je navela kako ugovor o darovanju nije potpisan. Nasuprot tome, optužena je izjavila kako je majka išla ugovor o darovanju ovjeriti kod javnog bilježnika. Međutim, javni bilježnik je jasno naveo kako potpis majke na ugovoru nije ovjerio, kao i da je pod tim brojem ovjere koje je optužena navodno pronašla u šupi ovjerena preslika isprave sasvim druge stranke i različitog datuma ovjere, tako da je onda zanimljiv navod optužene kako je pretpostavila da ovjera pripada predmetnom ugovoru, jer nije jasno što bi ovjera neke druge osobe radila u šupi njezine majke. Upravo očitovanje javnog bilježnika Bureca pobilo je obranu optužene te je potvrdilo prvotni iskaz bivšeg supruga kako je ista neistiniti ugovor o darovanju s krivotvorenom ovjerom preko odvjetnice predala u parnični spis, a kako bi u istom poboljšala poziciju i spriječila dokazivanje bračne stečevine, odnosno kako bi tijek postupka okrenula u svoju korist.

17.2. Dakle, iako optužena osporava da bi počinila predmetna kaznena djelo, sud njezinu obranu nije mogao prihvatiti, budući da je suprotna izvedenim dokazima, te je imajući na umu upravo sve navedeno obrana ocijenjena konstrukcijom kojom optužena pokušava otkloniti kaznenopravnu odgovornost za učinjeno, obzirom je ista neuvjerljiva, kontradiktorna, te suprotna ključnim, prihvaćenim dokazima. Valja napomenuti kako je optužena jedina imala motiv za počinjenje predmetnih kaznenih djela, a kako bi utjecala i promijenila činjenična utvrđenja u postupku utvrđivanja bračne stečevine, u čemu je u konačnici i uspjela jer je u parničnom postupku sklopljena nagodba, a nakon čega su se odnosi s bivšim suprugom potpuno normalizirali, tako da nije niti čudno da je odlučio onda drugačije iskazivati. Također valja naglasiti kako za sam kazneni postupak nije od važnosti kome novac uistinu pripada, obzirom se u kaznenom postupku utvrđuju činjenice koje su važne za učin predmetnih kaznenih djela.

18. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, to jest potpuno neuvjerljivu i iskonstruiranu obranu optužene s jedne strane te jasan i uvjerljiv prvotni iskaz bivšeg supruga, koji je potvrđen materijalnom dokumentacijom, nesporno je utvrđeno da je optužena počinila terećena kaznena djela. Naime, ovaj sud ne dvoji da je upravo optužena kao zainteresirana za ishod parničnog postupka pribavila neistinit ugovor o darovanju s krivotvorenom ovjerom i isti putem odvjetnice predala u parnični spis kako krivotvoreni dokaz, a kako bi utjecala na ishod tog postupka i spriječila dokazivanje u istom. Iz navedenog proizlazi da je optužena bila svjesna svojih djela kao i da je htjela isto učiniti.

18.1. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ-a i iz članka 306. stavak 2. KZ-a za koja je i oglašena krivom.

19. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

19.1. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio korektno držanje pred sudom i kaznenu neosuđivanost, dok posebnih otegotnih okolnosti nije pronašao.

20. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ-a i iz članka 306. stavak 2. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optužene, odnosno da je ista kaznena djela počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeta je u obzir i pobuda iz koje su kaznena djela počinjena, odnosno da je ponašanje optužene bilo uzrokovano turbulentnim razvodom braka i podjelom bračne stečevine, što ju nikako ne opravdava u počinjenju djela, no ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

20.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženoj utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ-a i šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 306. stavak 2. KZ-a te ju primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, ali je potom optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome vodio računa da se radi o osobi koja do počinjenja predmetnih kaznenih djela nije bila kazneno osuđivana, kao niti poslije, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, pa stoga sud smatra da jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženoj. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Stoga sud smatra da je rok provjeravanja od dvije godine, što u konkretnom slučaju znači da kazna zatvora na koju je optužena osuđena neće biti izvršena ukoliko u tom roku ista ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

21. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženoj je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, koje troškove je dužna platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optužene, imajući pri tome na umu da je zaposlena te da je vlasnica nekretnine na adresi različitoj od adrese na kojoj prebiva.

U Zagrebu 13. listopada 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-3976/2020

2. optuženoj MD, [adresa]

3. branitelju optužene, odvjetniku Denisu Dugaču