Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 163 P-2835/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K e
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužitelja ĐG, [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Smoljan Zanki, odvjetnici u Zadru protiv tuženika 1. [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB:82242641755, zastupana po punomoćnicima i to odvjetnicima u OD “Marinović i partneri” j.t.d. iz Zadra, sa sjedištem u ul.Plemića Borelli br.1. i 2. ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave od dana 12. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika pod 1. te objave 13. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. 1405/1 k. o. [katastarska općina], a koji dio prema geodetskom elaboratu izrađenom po ovlaštenom inženjera geodezije ZG, dipl. ing. geod., od 19.09. 2023., broj elaborata: 154/2023 koji je potvrđen od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Zadar, Klasa; 932- 06/2023-02/3223, Ur.broj; 541-24-01/7-23-5 dana 07.11.2023 nosi oznaku čest.zem. - k. č. br. [katastarska čestica] Ograde ispod kuće, uređeno zemljište površine 894 m2, k. o. [katastarska općina] što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj to svoj pravo vlasništva upiše u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upisa brisanja tog prava sa imena tuženika sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku pod 1. nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.457,40 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od dana 4. prosinca 2023. navodi kako je izvanknjižni vlasnik i posjednik dijela nekretnina oznake: - čest. zem. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvorište, pašnjak površine 102.739 m2, upisane u ZK uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Geodetskim elaboratom izrađenom po ovlaštenom inženjera geodezije ZG, dipl. ing. geod., od 19.09. 2023.. broj elaborata: 154/2023 koji je potvrđen od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina
Poslovni broj: 163 P-2835-/2023
[adresa], Klasa; 932-06/2023-02/3223, Ur.broj; 541-24-01/7-23-5 dana 07.11.2023.. kojim je izvršeno; - dioba ili spajanje katastarskih čestica - evidentiranje stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica te su predmetnim elaboratom od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala čestice oznake; - k. č. br. [katastarska čestica] Ograde ispod kuće, uređeno zemljište površine 894 m2. Tužitelj je vlasništvo na naprijed označenim nekretninama stekao nasljeđivanjem odnosno temeljem Rješenja o nasljeđivanju broj O-1526/2011 iza smrti svoga oca PG pok. SG. MG je premetnu nekretninu stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoga oca, djeda tužitelja, SG broj O-1148/2010 od 26. studenog 2010. Navedeno je potvrdio i CG, brat MG, odnosno sin SG izjavom ovjerenom kod notara dana 21.11.2023. Otac tužitelja MG, još za života svoga oca, SG izgradio je kuću u kojoj je živio sa svojom obitelji do 1993. kada obitelj odlazi u Republiku Srbiju. Kuća je danas ruševina. Međutim, u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici utužene nekretnine upisani su tuženici koji ne polažu nikakva prava na dijelove nekretnina koji pripadaju tužitelju već je zemljišnoknjižni upis cjelokupne imovine nesređen iako nema spora čija je kuća, sada ruševina. Tim više što tužitelj samostalno i preko svojih pravnih prednika nalazi u nesmetanom posjedu označenih nekretnina, a da ga pri tome nitko od tuženika ne uznemirava niti svojata bilo kakva vlasnička prava.
2. Tuženik pod 1. je u dogovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu jer uz tužbu nisu dostavljeni potrebiti dokazi iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj na zakonu utemeljenom načinu stekao svoje pravo vlasništva na dijelu čest zem. 1405/1 k. o. [katastarska općina]. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) u članku 159. stavku 1. propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i traje neprekinuto kroz zakonom određeno vrijeme. Tuženik osporava da bi posjed tužitelja na nekretnini bio kvalificiran (zakonit, pošten i istinit) te da bi trajao zakonom predviđeno vrijeme. Prije svega se ističe kako iz priložene dokumentacije i dokaza ne proizlaze navodi koje je tužitelj istaknuo u tužbi, posebice navodi o neprekinutom posjedovanju nekretnine kroz dugi niz godina potreban za stjecanje vlasništva dosjelošću. Opreza radi ističe se kako tužitelj ničim nije dokazao da bi ga pripadala navedena površina predmetnih nekretnina. Prema dostavljenoj skici za tužbu proizlazi da bi tužitelja pripadala ukupna površina od 894 m2, a što nije potkrijepljeno valjanim dokazima. Na predmetnim dijelovima nekretnina se trenutno ne nalazi nikakva kuća niti neki drugi objekt, stoga su upitni navodi tužitelja u pogledu posjeda upravo onog dijela nekretnine koji je naveden u geodetskom elaboratu priloženom uz tužbu. Tuženik podredno napominje kako su se na području ove katastarske općine mahom obnavljale kuće koje su porušene tokom rata, što ovdje očigledno nije slučaj, stoga se postavlja pitanje zbog čega predmetna nekretnina nije obnovljena, odnosno je li riječ o nedostatku dokumentacije koja bi dokazivala pravo vlasništva ili nešto drugo. Ističe se kako tužitelj nije dostavio prijeko potrebne dokaze u vidu povijesti posjedovanja na predmetnim nekretninama i povijesnog zk izvatka, dok se iz priloženog posjedovnog lista ne može iščitati koji bi dio nekretnine tužitelja navodno posjedovao. Podredno se ističe i činjenica da nema nikakvih materijalnih, a niti personalnih dokaza uz tužbu da bi tužitelj bio u nesmetanom, istinitom i poštenom - zakonitom posjedu putem svojih pravnih prednika, posebice ne 40 godina prije 10. travnja 1941. u odnosu na sporne i ovdje utužene nekretnine, te se opreza radi osporava i pasivna legitimacija tuženika u ovom predmetu.
Poslovni broj: 163 P-2835-/2023
2.1. Tuženik pod 2. nije dostavio odgovor na tužbu niti se isti upustio u raspravljanje.
3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao prijepis posjedovnog lista br. 812 (l.s. 5), kopiju katastarskog plana iz rujna 2023. (l.s. 8), prijavni list za katastar (l.s. 9 – 27), skicu izmjere (l.s. 28), prijavni list za zemljišnu knjigu (l.s. 31 – 35), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru po javnom bilježniku Veri Marčina O-1526/2011 od 15.lipnja 2012. iza smrti MG (l.s. 36), rješenje o nasljeđivanju iza smrti SG pok. Đ broj O-1148/2010 od 26. studenog 2010. (l.s. 38), posjedovni list broj 12 na ime UG, Teodor (l.s. 39), Izjavu CG, brata MG, odnosno sina SG od dana 21.11.2023.(l.s. 40), skicu lica mjesta sa lista 93 – 95 spisa) te su saslušani svjedoci ĆG, AG, IG, GG, ŽG, KG i tužitelj,
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. 1405/1 k. o. [katastarska općina], a koji dio prema geodetskom elaboratu sada nosi oznaku čest. zem. - k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], zvano Ograde ispod kuće, površine 894 m2, k. o. [katastarska općina], koju nekretninu da je stekao nasljeđivanjem od svoga oca, a otac od djeda te dugogodišnjim mirnim posjedovanjem.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju broj O-1526/2011 od 15.lipnja 2012. iza smrti MG proizlazi da je nasljednik njegov sin ĐG (ovdje tužitelja) te da ostavinsku imovinu MG pok. SG (rođ. 1955.) čine kao izvanknjižno vlasništvo nekretnine upisane u Posjedovnom listu 9 k. o. [katastarska općina], čest. br. 1405/1 dio, 1405/1 dio, za cijelo (l.s. 36). Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti SG pok. Đ (rođ. 1934.) broj O-1148/2010 od 26. studenog 2010. slijedi da je njegov nasljednik MG (otac tužitelja) te da ostavinsku imovinu SG čine kao izvanknjižno vlasništvo nekretnine upisane u posjedovni list br. 12 za k. o. [katastarska općina] (l.s. 38).
6.1. U posjedovnom listu broj 12 na ime UG, Teodor od 23. listopada 2022. godine (l.s. 39) su među ostalim kao njegov posjed navedene nekretnine oznake 1405/1 dio – pašnjak od 700 m2 i 1405/1 dio – kuća i dvorište od 500 m2.
6.2. Iz Izjave CG, brata MG, odnosno sina SG od dana 21.11.2023.(l.s. 40), slijedi da potvrđuje da na isto ne polaže nikakva prava i da je nastala čestica 1405/49 Ograde ispod kuće vlasništvo ĐG.
7. Svjedokinja JG, rođ 1947. je navela da živi u [adresa] neposredno udaljena od predmetne nekretnine od 1967., u vrijeme kada se tu doselila ova kuća je već bila izgrađena te je tu kuću izgradio MG otac od tužitelja. Nikada nitko nije smetao niti tužitelja niti njegovog oca u posjedu ove nekretnine. Kasnije, nakon izgradnje kuće kuća je ograđena. Kuća je uništena u Domovinskom ratu te u njoj više nitko nije živio. Zemljište oko kuće održava tužitelj, vidjela sam ga i prošle godine kada je čistio oko ove kuće. Tužitelj se rodio u ovoj kući te zna da je ČG rekao da neće tužitelju niti ikome osporavati pravo na ovoj nekretnini jer se nekada radilo o velikoj čestici zemlje na kojoj je bio upisan ČG. Nikada nije vidjela tuženike
Poslovni broj: 163 P-2835-/2023
da dolaze na predmetnu nekretninu, a zna da je VG ovu nekretninu dao njegov otac pok. UG, poznavala ga je te je on nekada živio u kući koja se nalazi pokraj ove, donjoj kući.
7.1. Kako slijedi iz iskaza svjedoka RG, od rođenja 1958. do 1991. godine živio je u [adresa] na udaljenosti od oko 1 km od predmetne nekretnine. Poznavao je djeda tužitelja i njegovog oca VG, kao i CG, brata od VG. Oduvijek zna da je ova predmetna nekretnina u njihovoj obitelji jer poznaje cijelu obitelj, a do izgradnje kuće na nekretnini se radilo o pašnjaku koji je bio ograđen žičanom ogradom. Negdje 1988. je VG na tom zemljištu izgradio kuću te stavio betonski zid gdje je bila žičana ograda. Nikada nije čuo da bi itko osporavao nekome od njih pravo na posjed te nekretnine. VG je naslijedio njegov sin ĐG. Ne znam da bi ikada čuo da bi Općina Zemunik tužitelju i prednicima osporavala pravo na nekretnini. U toj kući su negdje od 1988. živjeli VG i njegova supruga s obitelji sve dok se nisu odselili početkom Domovinskog rata.
7.2. Svjedok IG je iskazao da je rođen 1976., od rođenja živi u [adresa] na udaljenosti od oko 100 metara od predmetne nekretnine. Poznavao je djeda tužitelja SG i njegovog oca VG. Oduvijek zna da je ova predmetna nekretnina u njihovoj obitelji jer poznaje cijelu obitelj. Prije izgradnje kuće na nekretnini se radilo o ograđenom zemljištu, ograđeno sa dračom, suhozidom i žičanom ogradom. Negdje početkom 80-ih je VG na tom zemljištu izgradio kuću te stavio betonski zid. Nikada nisam čuo da bi itko osporavao nekome od njih pravo na posjed te nekretnine. VG je naslijedio njegov sin ĐG. U toj kući su negdje od 80-ih živjeli VG, žena mu Č, te kćeri KG i Z sve dok se nisu odselili početkom Domovinskog rata. Ovu nekretninu sada održava ĐG, dok je otac od VG jedan veliki plac podijelio na način da je gornji dio dao VG, a radi se o ovom dijelu, dok je donji dio drugom sinu mlađemu P.
7.3. U bitnom istovjetno je iskazivao i svjedok GG, kada je naveo je od rođenja živio u [adresa] na udaljenosti od oko 1 km metara od predmetne nekretnine, poznavao je djeda tužitelja SG i oduvijek zna da je ova predmetna nekretnina u njihovoj obitelji jer poznaje cijelu obitelj. Prije izgradnje kuće na nekretnini se radilo o ograđenom zemljištu, ograđeno sa dračom i suhozidom. Negdje početkom 80-ih, 1981. je VG na tom zemljištu izgradio kuću te stavio betonski zid. Nikada nisam čuo da bi itko osporavao nekome od njih pravo na posjed te nekretnine. VG je naslijedio njegov sin ĐG, dok su njegove kćeri dobile neke druge nekretnine. U toj kući su negdje od 80-ih živjeli VG, žena mu sa djecom sve dok se nisu odselili početkom Domovinskog rata. Ovu nekretninu sada održava ĐG, prvo čišćenje nakon što se vratio mu je bilo jako skupo a sad nije problem održavati nekretninu. Svjedok ne potražuje trošak, te se otpušta.
7.4. Istovjetno kao prethodno saslušani svjedoci iskazivao je i svjedok ŽG kada je naveo da je S živio prije Domovinskog rata u kući udaljenoj oko 100 metara od predmetne nekretnine te dodao da je bio 8 godina vijećnik u Općinskom vijeću Općine Zemunik i odatle da ima saznanja da nikad nije bio sporno da je ova nekretnina dugi niz godina u obitelji.
7.4. Svjedokinja KG, sestra tužitelja je navela da je od 1983., kada je rođena, živjela u [adresa], a u to vrijeme je njezin otac VG gradio kuću na
Poslovni broj: 163 P-2835-/2023
nekretnini koja je predmet spora, te se u tu kuću cijela obitelj uselila. Otkad se sjeća kuća je bila sa tri strane ograđena betonskim zidom, sa 3 strane je bio betonski zid, a s jedne žičana ograda. Nikada nitko nije osporavao njezinoj obitelji pravo na posjed nekretnine, a ona i sestra su prepustile tu nekretninu bratu, tužitelju. Prije oca VG je ova nekretnina bila od djeda SG, a njezin brat je očistio nekretninu, te je sada održava.
8. Tužitelje je naveo da je rođen 1986. te je od rođenja živio u kući koja je predmet spora, a sve do Domovinskog rata kada se odselio sa obitelji. Predmetna nekretnina je izvorno bila od djeda SG koji je rođen 1934., a on je oduvijek bio na toj nekretnini te je na drugom dijelu nekretnine napravio jednu drugu kuću 1965. godine. Dio te nekretnine je naslijedio njegov otac VG i tu je 80-ih godina napravio ovu kuću i ogradio betonskim zidom. Nikada nitko nije osporavao njegovoj obitelji pravo na posjed a niti njemu kada je prije 4 godine u cijelosti očistio tu nekretninu. Drugi dio ove matične čestice je prodan trećoj osobi te sada tu živi jedna druga obitelj.
9. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 i 141/06 - dalje u tekstu: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.
9.1. Po odredbama čl. 159. i 160. ZVDSP-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. i Općeg građanskog zakonika do 1980.) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).
9.2. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).
9.3. Nadalje se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ zahtijeva pošten posjed, dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 – u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u
Poslovni broj: 163 P-2835-/2023
društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.
9.4. Donošenjem ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1991. („Narodne novine“ broj 137/99) ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
9.5. Odredbom čl. 388. st. 3. ZVDSP rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Naime, za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu tada važeće odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je za izvanrednu dosjelost u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima nije radio razliku o stjecanju prava vlasništva dosjelošću redovnom, odnosno izvanrednom dosjelošću na nekretninama koje su u društvenom vlasništvu.
9.6. Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava i kao članica Europske unije dužna primjenjivati Europsko pravo, a time i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i protokole koji su sastavnica te Konvencije. Isto tako dužna je primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji se tiču stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Naime, u predmetima [adresa]. i M protiv Republike Hrvatske iz 2016., sud je u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kakav je onaj u ovom predmetu stao na stajalištu da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a u konkretnom slučaju takvih osoba osim tužitelja nema, tužitelj ne može snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP-a koja je do odluke toga suda 17. studenog 1999. omogućavala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su nekoć bile u društvenom vlasništvu protekom rokova i uz dokazivanje kvaliteta i kontinuiteta posjedovanja.
10. Obzirom se tužitelj i preko svojih prednika, u smislu rokova iz članka 159. stavka 4. ZVDSP-a i uz primjenu članka 160. stavak 1. i 2. ZVDSP-a već nalazi u posjedu predmetne čestice preko četrdeset godina, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za zaštitu ljudskih prava iz predmeta Trgo (zahtjev
Poslovni broj: 163 P-2835-/2023
broj 35298/04), slijedom čega se može zaključiti i da je tužitelj temeljem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a postao vlasnik predmetnog zemljišta temeljem zakona.
11. Polazeći od naprijed navedenih odredaba o stjecanju prava vlasništva dosjelošću te imajući u vidu da su prednici tužitelja u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina, a kako iskazuju saslušani svjedoci, primjenjujući odredbu čl. 388. ZVDSP, to ovaj sud nalazi da je tužitelj na navedenoj nekretnini, stekao vlasništvo dosjelošću, pa je slijedom toga valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu u cijelosti.
12. Naime, ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, uglavnom mještana jer isti istovjetno, uvjerljivo i vjerodostojno iskazuju o mirnom, dugogodišnjem i neometanom posjedu prednika tužitelja i sada tužitelja. Svjedokinja JG je potvrdila da je kuću izgradio i zemljište ogradio otac tužitelja, svjedok AG je naveo da je do izgradnje kuće predmetna nekretnina bila pašnjak ograđen sa svih strana, svjedok IG je iskazao da oduvijek zna da je ova predmetna nekretnina u obitelji tužitelja, a da se prije izgradnje kuće na nekretnini radilo o ograđenom zemljištu, ograđenom sa dračom, suhozidom i žičanom ogradom. Tako su iskazali i svjedoci GG i ŽG, a sve navode tužitelja o podjeli unutar obitelji odnosno nasljeđivanju je potvrdila njegova sestra KG, saslušana kao svjedokinja. Također, svi svjedoci istovjetno navode da je UG naslijedio sin MG, a MG njegov sin ĐG, da je MG na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradio kuću 80 ih godina – danas ruševinu, da je prije izgradnje kuće to bio ograđeni pašnjak, da je ĐG sada održava kao i da nikada nitko tužitelju niti njegovim prednicima nije osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine.
12.1. Nadalje, obzirom da je djed tužitelja UG rođ. 1934. godine, a prema iskazu saslušanih svjedoka radi se o nekretnini koja je prvobitno bila u njegovom vlasništvu, to ovaj sud nalazi dokazanim da je predmetna nekretnina u dugogodišnjem posjedu prednika tužitelja i sada samog tužitelja i to najmanje od 70 ih godina, obzirom da je MG počeo sa gradnjom kuće 80 -ih godina, a prije toga se radilo o sa svih strana ograđenom pašnjaku obitelji MG. Kako proizlazi i iz posjedovnog lista broj 12 na ime UG, Teodor, isti je bio i naveden kao posjednik nekretnine oznake 1405/1 dio – pašnjak od 700 m2 i 1405/1 dio – kuća i dvorište od 500 m2. Nije sporno, a nakon iskaza svih svjedoka, da je predmetna nekretnina ograđena upravo na način kako su je prednici tužitelja i tužitelj držali u posjedu dugi niz godina.
13. Na održanom očevidu je identificiran predmet spora te je neposrednim opažanjem utvrđeno da se radi o održavanom dvorištu uz koje se nalazi ruševna kuća, a koje dvorište je sa svih strana ograđeno starijim betonskim zidovima i žičanom ogradom.
14. Na temelju gornjih utvrđenja ovaj sud je činjenične navode tužitelja u tužbi i tijekom postupka našao osnovanima iz čega proizlazi i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva te ga je valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ove presude koja će ovdje tužitelju poslužiti kao valjana zemljišnoknjižna isprava podobna za uknjižbu njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige.
Poslovni broj: 163 P-2835-/2023
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), a sve prema vrijednosti predmeta spora u tužbi i zatraženom iznosu, po kojima je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1.) u iznosu od 150,00 EUR, te zastupanja na ročištima od 22. svibnja 2025., 23. srpnja 2025., 26. kolovoza 2025. i 12. rujna 2025. u iznosu od po 150,00 EUR, sve uvećano za PDV od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR ukupno iznosi 1.457,40 EUR.
U Zadru, 13. listopada 2025.
S u t k i nj a
Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi preko ovoga Suda na nadležni županijski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za Sud i stranke ovoga postupka.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku,
2. Tuženiku pod 1. po punomoćniku,
3. Tuženiku pod 2., osobno.