Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj P-19/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Tomašiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marčan i Partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika Posojilnica Bank eGen, Klagenfurt, Paulitschgasse 5-7, Republika Austrija, OIB: 24250429800, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2025. u prisutnosti odvjetnika Luke Tomašića iz Rijeke, punomoćnika tužitelja i odvjetnice Ive Vukoja iz Rijeke, zamjenice punomoćnika tuženika, javno objavivši, 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se ovrha određena bjanko zadužnicom potvrđenom kod javnog bilježnika Darka Paravića pod posl. br. OV-1598/2013 dana 21.2.2013. u odnosu na naplatu zakonskih zateznih kamata nedopuštenom.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

« Proglašava se ovrha određena bjanko zadužnicom potvrđenom kod javnog bilježnika Darka Paravića pod posl. br. OV-1598/2013 dana 21.2.2013. u odnosu na naplatu glavnice nedopuštenom. «

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude (13. listopada 2025.) pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka odbija.

IV Tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 3.875,00 eura zajedno sa zateznom kamatom, odbija se u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 8. siječnja 2024. navodi da je zaključkom Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-1565/2023 od 15.12.2023. upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe temeljem bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Darka Paravića pod posl. br. OV-1597/2013 dana 21.2.2013. nedopuštenom. Navodi da je saznao da je tuženik predao Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Darka Paravića pod posl. br. OV-1597/2013, dana 21.2.2013. Tvrdi da tuženik nema pravo naplate tražbine iz te zadužnice budući je tražbina zastarjela. U tom smislu argumentira da je bjanko zadužnica javnobilježnički akt što znači da je danom izdavanja postala ovršna isprava, da je predmetna zadužnica potvrđena 21.2.2013. pa da je tim danom stekla i svojstvo ovršnosti, da se prema zakonu tražbina iz javnobilježničkog akta može naplatiti u roku od 10 godina računajući od dana od kada je ta isprava stekla svojstvo ovršnosti (čl. 233 st. 1 Zakona o obveznim odnosima), da je zastara za tražbinu iz bjanko zadužnice nastupila 21.2.2023. Međutim, da je tuženik zahtjev za izravnu naplatu temeljem te zadužnice dostavio Fini tek 7.9.2023., dok je zastara nastupila više od 6 mjeseci prije toga. Stoga da je tražbina ovršenika u zastari pa temeljem bjanko zadužnice više nema pravo zahtijevati naplatu. U odnosu na nastup zastare za zakonske zatezne kamate koje teku na glavnicu iz bjanko zadužnice tužitelj ističe da potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene javnobilježničkim aktom, a koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 233. st. 2. ZOO, zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava, da je takvo pravno stajalište zauzeo Vrhovni sud na svojoj sjednici od 21.11.2019., da je i to razlog zbog kojeg ovrha ne može biti zakonita jer bi njezinom provedbom tuženik naplatio iznos zakonske zatezne kamate koji da je već odavno u zastari. Predlaže donošenje presude sa sadržajem kao u točki I izreke. Potražuje trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 2. veljače 2024. tuženik ističe prigovor po Uredbi (EZ) br. 1393/2007 u smislu da polaže pravo na odbijanje dostave tužbe sukladno članku 8. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena), kojom se ukida Uredba Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (dalje: Uredba o dostavi), a prema kojem ako primatelj ne razumije jezik na kojem mu je dokument dostavljen ili dokument nije na službenom jeziku države članice prijema, da primatelj može pri dostavi odbiti primitak pismena ili ga vratiti u roku od tjedan dana, da sukladno članku 5. stavku 2. Uredbe o dostavi, podnositelj zahtjeva, u ovom slučaju tužitelj, da ima obvezu podmiriti sve troškove prevođenja prije slanja pismena ne utječući na moguću kasniju odluku suda ili nadležnog tijela u vezi obveze podmirivanja tih troškova, da bi pokretanje parničnog postupka temeljem tužbe za koju nije dostavljen prijevod na njemački jezik zajedno s prijevodom priloga na jeziku koji da je razumljiv tuženiku imalo za posljedicu povredu članka 7. ZPP-a, a s tim u vezi i ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 7. ZPP-a prema kojima bitna povreda parničnog postupka postoji uvijek ako kojoj stranci, nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, odnosno ako je sud protivno odredbama zakona odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom. Predlaže odbaciti tužbu. Uz to, tuženik prigovara naznačenoj visini vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.000,00 EUR, budući da ista nije naznačena u skladu s odredbama ZPP-a, odnosno da je očito suviše nisko naznačena, da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu niti je tužitelj naveo u tužbi da umjesto udovoljenja njegovom zahtjevu pristaje primiti određenu novčanu svotu, i to upravo u vrijednosti od 2.000,00 EUR, da je predmetni postupak akcesorne prirode jer je vezan uz provođenje ovršnog postupka posl.br. Ovr-1565/2023, koji ima vrlo jasnu utvrđenu vrijednost predmeta spora, a sve jer je cilj samog ovršnog postupka naplata točno određenog iznosa nenamirenog dugovanja, da u predmetima u kojima se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, vrijednost predmeta spora je procjenjiva i glasi na unaprijed određen iznos novčanog potraživanja koje su predmet naplate u spornom ovršnom postupku. Poziva se i citira sudsku praksu Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-954/15-3 od 1.9.2016. i Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž- 6497/15-2 od 30.1.2018. Tuženik predlaže da se sukladno bjanko zadužnici vrijednost predmeta spora odredi na iznos od 66.361,40 EUR. Nadalje, osporava sve navode iz tužbe te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova u cijelosti, da je tužiteljev prigovor zastare u cijelosti neosnovan jer da je nesporno kako je ovršni postupak pokrenut na temelju bjanko zadužnice koja je potvrđena od strane javnog bilježnika 21.02.2013., te da se na istu primjenjuje zastarni rok od 10 godina sukladno članku 233. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, da su u cijelosti pravno promašeni navodi tužitelja da bi zastarni rok počeo teći od dana izdavanja predmetne bjanko zadužnice odnosno od dana potvrde privatne isprave, da je člankom 215. stavkom 1. ZOO-a izričito propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, kako zastara u konkretnom slučaju nije mogla početi teći samim izdavanjem bjanko zadužnice koja da je izdana odmah po sklapanju Aneksa 1 Ugovora o kreditu s otplaćivanjem od 21.6.2011. od 21.2.2013. (dalje: Aneks) kao instrument osiguranja tražbine iz istog ugovora, već tek dospijećem predmetne tražbine na naplatu, da je sukladno potvrdi ovršnosti javnog bilježnika Darka Paravića od 31.07.2015., evidentno je kako je dugovanje dospjelo 19.3.2015., slijedom čega da je javni bilježnik izdao potvrdu ovršnosti s danom 20.3.2015. Poziva se i dostavlja sudsku praksu - presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5.2.2020., poslovni broj Rev 1924/2017. Potom, da desetgodišnji rok zastare nije protekao iz razloga što je došlo do prekida zastare, da sukladno članku 241. ZOO-a do prekida zastare dolazi i poduzimanjem vjerovnikove radnje protiv dužnika pred sudom radi ostvarenja tražbine, kako je radi naplate tražbine iz Ugovora kredita, odnosno Aneksa istog ugovora vodio ovršni postupak temeljem bjanko zadužnice protiv ČA koja je izdana kao instrument osiguranja Aneksa (čl.7. Aneksa), a koji postupak da je obustavljen rješenjem Općinskog suda u Crikvenici od 1.3.2023. pod posl. br. Ovr-3552/2019., da je u tijeku ovršni postupak protiv drugih korisnika kredita, odnosno ovršni postupak na nekretnini koji da se vodi pod Općinskim sudom u Rijeci pod posl. br. Ovr-5555/15, te da je pokrenut postupak naplate na novčanim sredstvima temeljem bjanko zadužnice OV-1597/2013 protiv ČA, da zastara nastupa u odnosu na potraživanje, a ne u odnosu na ovršnu ispravu, da je obzirom na navedene ovršne postupke jasno da je pokretanje istih dovelo do prekida zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka. Potražuje trošak parnice sa zateznom kamatom.

3. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev da se proglasi u cijelosti nedopuštenom ovrha, očito u smislu izvansudske ovrhe, koja se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu tuženika pokrenute temeljem bjanko zadužnice na kojoj je ovjeren potpis tužitelja u svojstvu jamca platca po javnom bilježniku Darku Paraviću iz Rijeke pod posl. broj: OV-1598/2013 dana 21. veljače 2013. za tražbinu po bjanko zadužnici dužnika Eureka d.o.o., [adresa].

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju, dakle u sve isprave sadržane u spisu koje su i pročitane.

5. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. U odnosu na tuženikov prigovor po Uredbi (EZ) br br. 1393/2007 vezano uz pravo stranke na odbijanje dostave tužbe ako primatelj ne razumije jezik, po ocjeni Suda isti nije osnovan, niti je bilo osnove da se tužba odbaci jer se tuženik (kao pravni subjekt sa sjedištem u državi članici u kojoj je službeni jezik njemački) tim svojim pravom, podnošenjem odgovora na tužbu na službenom jeziku Suda, nije poslužio. Pored toga, u ovoj parnici tuženik je zastupan po profesionalnim punomoćnicima (odvjetnicima) koji su ga zastupali i prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 7. rujna 2023. pred FINA-om (na službenom jeziku ovog Suda), a koji postupak je prethodio predmetnoj parnici, te je zbog toga parnica akcesorne naravi obzirom da ista, koja se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ima isključivo i jedino dopušteno ishodište svog započinjanja u prije toga pokrenutom postupku (izvansudske ovrhe) izravne naplate ili sudske ovrhe, i upućivanju dužnika (u procesnoj ulozi ovršenika) po ovršnom sudu na podnošenje točno determinirane vrste tužbe pred parničnim sudom.

7. Glede tuženikova prigovora, u tužbi navedenoj visini vrijednosti predmeta spora (2.000,00 eura) kao očito suviše nisko naznačenoj, sud je isti parcijalno prihvatio te je na ročištu 22. rujna 2025. rješenjem određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 34.180,70 eura. U tom smislu isticanja tuženika da je vrijednost predmeta ovog spora trebao odrediti sukladno predmetnoj bjanko zadužnice koja je predana FINA-i na naplatu, iznosom od 66.361,40 eura (prije 500.000,00 kuna), te dostavljanja sudske prakse u tom smislu, prvostupanjski sud nije prihvatio. Naime, nakon izvršenog uvida u spis sud nije mogao jednoznačno razjasniti ni tužiteljevu pravnu poziciju (da je njegov stvarni pravni interes ograničiti vps na 2.000,00 eura), a niti tuženikovu poziciju (da je njegov pravni interes jednak iznosu iz bjanko zadužnice, sada 66.361,40 eura, a što je prije uvođenja eura odgovaralo svoti od 500.000,00 kuna na koju nominalno glasi isprava). Potonje osobito stoga što je stav prvostupanjskog suda da se vrijednost predmeta spora u parnici koja je pokrenuta radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne određuje prema visini predmetne tražbine u ovrsi, stoga što se u parnici tužbenim zahtjevom ne traži isplata određenog iznosa nego samo proglašenje ovrhe nedopuštenom. (jednako i Županijski sud u Bjelovaru, rješenje pod poslovnim brojem Gž- 1602/2021 od 28. prosinca 2021.). Zatim kada se tužbeni zahtjev u parnici ne odnosi na novčanu svotu, pogrešno je stajalište da vrijednost predmeta spora mora odgovarati visini osporene tražbine koju tuženik ima prema tužitelju (u tom smislu i Županijski sud u Varaždinu, rješenje pod poslovnim brojem Gž- 1626/2018 od 23. svibnja 2019.). Također, ako radi se o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje – deklaraciju nedopuštenosti ovrhe, ukazujući u tužbi nepostojanje pravne utemeljenosti tog postupka sud ne mora vrijednost predmeta spora odrediti u iznosu koliko vrijedi tražbina čije se ostvarenje u ovršnom postupku zahtijeva. Ovo zato jer predmet parnice nije činidba kojom bi se ostvarila tražbina tužitelja u navedenom iznosu (u tom smislu i Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenje pod poslovnim brojem Gž-336/2021 od 18. siječnja 2023.). Stoga je konkretno, po slobodnoj procjeni Suda, uz primjenu načela proporcionalnosti i sprječavanja zlouporabe procesnog prava, kao razumni iznos koji odražava ekonomsku važnost spora za obje stranke i omogućuje odgovarajući primjenu procesnih pravila, određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 34.180,70 eura (2.000,00 eura + 66.361,40 eura : 2 = 34.180,70 eura). Prema tome, u konkretnom slučaju kao vrijednost predmeta spora uzeta je srednja vrijednost između predloženih iznosa stranaka, vodeći računa i o prirodi spora. Ovaj iznos ujedno predstavlja realnu i razumnu sredinu između neprihvatljivih prijedloga stranaka.

8. Nije sporno da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1565/2023-4 od 15. prosinca 2023. upućen u roku 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice posl. broj: OV- 1598/2013 od 21. veljače 2013., i to, kako proizlazi iz obrazloženja tog zaključka, isključivo zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka US RH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - Odluka US RH - dalje u tekstu: OZ), dakle da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Time su determinirani okviri raspravljanja u ovom postupku.

9. Iz zahtjeva vjerovnika – tuženika od 7. rujna 2023. (str. 11-12 spisa) i njegova zahtjeva za izravnu naplatu od 7. rujna 2023. (stranice 13 i 14 spisa) slijedi da je potonji zahtjev tog dana podnesen Financijskoj agenciji radi naplate tražbine iz bjanko zadužnice posl. broj: OV-1598/2013 od 21. veljače 2013. u iznosu od 500.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 3. prosinca 2015. do isplate.

10. Uvidom u predmetnu bjanko zadužnicu (stranice od 15 do 17 spisa) proizlazi, osim činjenica utvrđenih u točkama 3. i 9. obrazloženja, da je javni bilježnik prilikom potvrde te privatne isprave koja mu je donesena utvrdio i istovjetnost tužitelja. Uz to, javni bilježnik Darko Paravić je potvrdio da je tu ispravu ispitao i utvrdio da ona, po svom obliku, odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Sudionicima pravnog posla je ispravu pročitao, te ih je upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, kao i na pravne posljedice isprave, u smislu odnosnih odredbi Ovršnog zakona (NN 112/2012).

11. Prema odredbi članka 215. stavci 1., 2. 3. i 5. OZ-a dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Izvornik isprave iz stavka 1. ovoga članka s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku Agenciji s učincima dostave sudskog rješenja o ovrsi, dostavlja vjerovnik izravno, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom neposrednom dostavom ili preko javnog bilježnika. Odredbe članka 214. stavaka 2. te 4. do 8. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na bjanko zadužnicu. Dostavom te isprave zapljenjuje se tražbina po računu i prenosi se na vjerovnika. Isprava iz stavka 1. ovoga članka istinita je u pogledu svojeg sadržaja ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji mu je dužnik dao suglasnost u trenutku kad je potvrđena kod javnog bilježnika te podatke o vjerovniku.

12. Potvrda ovršnosti na bjanko zadužnici nije potreban sastojak, pa niti pretpostavka na naplatu tražbine temeljem nje. (Isto i Županijski sud u Varaždinu, Gž-1257/09-2 od 17. veljače 2010.)

13. Predmetna bjanko zadužnica izdana je na Obrascu bjanko zadužnica, sukladno Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice («Narodne novine» broj 115/12). Iz sadržaja te isprave ispod riječi «Napomena:» slijedi da podatke pod 3 popunjava vjerovnik. Podaci pod brojem 3 se odnose na iznos tražbine (glavnice) koji je manji ili jednak onome za koji je vjerovniku dužnik dao suglasnost, kao i za početak, odnosno tijek zateznih kamata, a što je sasvim logično obzirom je kamata akcesorna tražbina koja je povezana s glavnim dugom. U predmetnoj situaciji, tuženik je naznačio iznos tražbine od 500.000,00 kuna (jednak onome za koji je dužnik Eureka d.o.o. dao suglasnost, a u odnosu na koji dug je tužitelj svojom voljom pristao biti u svojstvu jamca platca), kao i tijek zatezne kamate počev od 3. prosinca 2015.

14. Članak 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO) regulira da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

15. Sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

16. Prije nego je tražbina dospjela ne može početi teći zastarni rok (Isto i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt-121/06 od 19.10. 2006.)

17. Konkretno, novčana tražbina iz bjanko zadužnice izdane 21. veljače 2013. na iznos od 500.000,00 kuna dospjela je na dan 3. prosinca 2015., što je datum od kojeg teče zatezna kamata na navedeni iznos glavnice. Bjanko zadužnica je predana Financijskoj agenciji na naplatu 7. rujna 2023., dok se dospjelost tražbine određuje prema datumu navedenom za početak obračuna zatezne kamate, odnosno 3. prosinca 2015. Navedeni datum imao je, obzirom na normativna ovlaštenja svakog vjerovnika glede upisivanja sadržaja u bjanko zadužnicu, pravo upisati tuženik. On je tako i postupio. Ovakav zaključak u odnosu na dan dospjelosti tražbine proizlazi i iz članka 29. stavka 1. ZOO-a koji propisuje da dužnik duguje zatezne kamate od dana dospjelosti novčane obveze, te iz činjenice da je u bjanko zadužnici naznačeno da kamata teče od 3. prosinca 2015. Predaja bjanko zadužnice na naplatu Financijskoj agenciji 7. rujna 2023. ne utječe na datum dospjelosti same tražbine, već predstavlja radnju pokretanja naplate, pa može imati relevantnosti eventualno u odnosu na razjašnjenje pitanja prekida zastare. Prema tome, iako je predmetna bjanko zadužnica izdana 21. veljače 2013. navedeni datum nije bio odlučan za računanje roka zastare, jer zastara počinje teći od dospijeća tražbine.

18. Člankom 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

19. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako desetgodišnji rok zastare nije protekao jer je došlo do prekida zastare. U tom smislu navodi da je radi namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu pokretao postupke. Spominje i čl. 7. Aneksa Ugovora o kreditu, te iznosi tezu da se zastara prekida poduzimanjem bilo koje radnje vjerovnika pred sudom radi naplate tražbine neovisno o sredstvu osiguranja koje je korišteno radi naplate. Međutim, iz članka 7. Aneksa 1 Ugovora o kreditu (stranica 43 spisa) ne slijedi da je predaja od strane zajmoprimca (Eureka d.o.o.) predniku tuženika Zvezda Bank, dvije (2) bjanko zadužnice u iznosima od po 500.000,00 kuna na bilo koji način bila povezano s tužiteljem u smislu da je stipulirano da je on imao biti u bjanko zadužnici naveden u svojstvu jamca platca, a niti je u predmetnoj bjanko zadužnici posl. broj: OV-1598/2013 pored tužitelja u tom svojstvu navedena i ČA koja je tim Aneksom 1 pristupila radi ispunjenja svih obveza Korisnika kredita kao jamac platac. Osim toga, u postupku tuženik nije ni tvrdio, niti dokazao da je u odnosu na potraživanje iz predmetne bjanko zadužnice od 21. veljače 2013., osim 7. rujna 2023., istu ikada ranije (prije toga) predao Financijskoj agenciji radi naplate, čime bi prekinuo rok zastare.

20. Tuženikovim podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 7. rujna 2023. temeljem predmetne bjanko zadužnice došlo je do prekida roka zastare. Međutim, obzirom je desetgodišnji zastarni rok (čl. 233. st.1. ZOO-a) konkretno počeo teći 3. prosinca 2015. (iz razloga obrazloženih u točki 17. obrazloženja), isti do 7. rujna 2023. nije protekao. Obzirom na navedeno, u odnosu na namirenje glavne tražbine (glavnice) nije nastupila zastara, pa u tom dijelu izvansudska ovrha (izravna naplata) nije nedopuštena.

21. Spram razjašnjenja pitanja zastare u odnosu na zatezne kamate člankom 226. stavkom 1. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Člankom 233. stavkom 2. ZOO-a normirano je da sve povremene tražbine koje proistječu iz odluka navedenih u čl. 233. st.1. ZOO-a ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

22. Zatezne kamate sukladno članku 226. stavku 1. ZOO, povremene su tražbine te zastarijevaju prema članku 233. stavku 1. ZOO u roku od tri godine i za slučaj da su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom. U konkretnom slučaju radi se o zateznoj kamati utvrđenoj ispravom iz članka 215. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12; dalje u tekstu: OZ/12) koji je bio snazi u vrijeme izdavanja te isprave - dakle bjanko zadužnicom ovjerenoj po javnom bilježniku kojom tužitelj kao jamac platac za obveze dužnika Eureka d.o.o. daje suglasnost da se radi naplate tražbine tuženika kao vjerovnika čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanoj u toj ispravi izravno s računa isplate tužitelju koji je određen u ispravi. Takva isprava s naknadno upisnim iznosom tražbine ima učinak pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi (članak 215. st.1. OZ/12). Tražbina iz popunjene bjanko zadužnice glasi na svotu od 500.000,00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos od 3. prosinca 2015., a za zastaru kamate što je i zatezna kamata, kao što je već prethodno navedeno, primjenjuje se rok od tri godine prema odredbi članka 233. stavku 2. u vezi članka 266. stavka 1. ZOO.

23. Kako prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, te da je potraživanje koje se odnosi na zateznu kamatu dospjelo 3. prosinca 2015. pa nadalje ubuduće, a zahtjev za izravnu naplatu je FINI podnesen 7. rujna 2023., to je za potraživanje zatezne kamate kao povremenog potraživanja nastupila zastara na temelju članka 266. stavka 1. ZOO. Izneseno pravno shvaćanje istovjetno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi broj Rev 87/2022-2 od 12. travnja 2022., te je podudarno pravnom shvaćanju Građanskog odjela istog Suda izraženom na sjednici (7/19) održanoj 21. studenog 2019.

24. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u točkama I i II dispozitiva.

25. Kod ovako utvrđenog i argumentiranog stanja stvari ostale izvedene dokaze sud nije posebno analizirao obzirom njihovi sadržaji nisu bili od utjecaja za drugačiju odluku o meritumu od one koja je donesena. Iz istih razloga, obzirom na okolnosti na koje je na ročištu 22. rujna 2025. predloženo saslušanje tužitelja, odbijen je taj dokazni prijedlog.

26. Odluka o trošku (točka III izreke) temelji se na odredbi članka 154. stavka st. 5. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, obzirom tuženik nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu (glede tužiteljevog zahtjeva za proglašenje izvansudske ovrhe nedopuštenom u odnosu na zatezne kamate - točka I izreke), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je sud odlučio da mu je tužitelj dužan naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice uzimajući u obzir odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Vrijednost predmeta spora je određena u iznosu od 34.180,70 eura. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i pristupa na ročište 22. rujna 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka radnja po 1.000,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, te pripadajući PDV od 25% na te dvije stavke u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno 2.500,00 eura. Sastav podneska tuženika od 23. travnja 2024. nije priznat jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, niti je tuženik od Suda glede tog pisanog sastavka zatražio odobrenje za njegovo podnošenje.

27. Na priznati parnični trošak dosuđena je zahtijevana zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a te članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 114/22) i članka 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22).

28. Budući je tužitelj u postupku ostvario uspjeh samo u razmjerno neznatnom dijelu i to za dio tužbenog zahtjeva (točka I izreke) glede njegovog zahtjeva za naknadu troška postupka od protivne stranke, nema osnove za primjenom odredaba članaka 154. i 155. ZPP-a jer se odluka o pripadajućem trošku tuženiku temelji na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, pa je zato odlučeno sadržajem točke IV izreke.

29. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).

1 0

U Rijeci 13. listopada 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – po pun. - e.Komunikacijom

- tuženiku - po pun. - e.Komunikacijom