Pr-6182/2021-36
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1) Brodotrogir d.d., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 02610134628 i tuženika pod 2) Servisni centar Trogir d.o.o., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 80858298578, oboje zastupani po Nenadu Banovcu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. lipnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika pod 1) i 2), prilikom zaključenja glavne rasprave, objavljene dana 13. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima pod 1) BRODOTROGIR d.d., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 02610134628 i pod 2) SERVISNI CENTAR TROGIR d.o.o. Trogir, Put Brodograditelja 16, OIB: 80858298578, u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine isplatiti tužitelju AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.716,34 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Za više zatraženi dio potraživanja zakonskih zateznih kamata koje teku od podnošenja tužbe 21. lipnja 2021. do 13. listopada 2025., tužbeni zahtjev tužitelja, odbija se kao neosnovan.
II Nalaže se tuženicima pod 1) BRODOTROGIR d.d., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 02610134628 i pod 2) SERVISNI CENTAR TROGIR d.o.o. Trogir, Put Brodo-graditelja 16, OIB: 80858298578, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.524,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske odluke suda pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke pa do isplate.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 21. lipnja 2021. godine tužitelj navodi da se sa tuženikom pod 1) kao poslodavcem nalazio u ugovornom odnosu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova brodoskelar-brodotesar majstor. Nadalje, isti navodi da je tuženik pod 1) Brodotrogir d.d. dana 1. srpnja 2017. godine prenio gospodarsku cjelinu Sektor brodogradilišta na društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., a čime da je prenijet i Ugovor o radu imenovanog radnika. Također je navedeno da je obaviješću od 14. lipnja 2017. tuženik pod 1) garantirao tužitelju primjenu prava iz Kolektivnog ugovora od 17. srpnja 2006. godine na radnika do kraja svog restrukturiranja, garantirajući tužitelju sva stečena prava. Međutim, ističe da je tuženik pod 2) u odnosu na tužitelja sačinio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga broj 60/21 od dana 30.travnja 2021. godine. Ističe se da je navedenom odlukom tuženik pod 2) otkazao tužitelju ugovor o radu ne uzimajući u obzir da je tužitelj u ugovornom odnosu u Brodotrogiru 35 godina. Navodi se da je radi navedenog, tuženik pod 2) trebao tužitelju priznati otpremninu u iznosu od 203.148,00 kn, a ne u iznosu od 57.761,32 kn. Istaknuto je da je tuženik pod 2) kao poslodavac utvrđenje visine otpremnine temeljio na netočno utvrđenom trajanju radnog odnosa radnika, pa u svezi s time sa Pravilnikom poslodavca, koji da je u dijelu isplate otpremnine radniku u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza priznato pravo na isplatu najviše 6 (šest) prosječnih mjesečnih plaća. Navodi se da je člankom 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006. godine utvrđeno da se radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovanog odlukom vlasnika, isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne mjesečne plaće društva, po godini neprekidnog radnog staža provedenog u društvu. Ističe se da je navedena plaća za period I-VI. mj. 2019. godine iznosila je 5.643,00 kn netto. Navodi se da kako je predmetnim Kolektivnim ugovorom ugovoreno povoljnije pravo za radnika no što je određeno Pravilnikom o radu poslodavca, a imajući u vidu kogentne zakonske propise Zakona o radu da je jasno da se na prestanak radnog odnosa radnika ima primijeniti najpovoljnija pravna norma koja regulira pitanje otpremnine. Također je navedeno da je, tvrtka Brodotrogir d.d. u predstečajnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu pod brojem St115/2019 sudu dana 31. siječnja 2020. godine, sudu dostavila Plan restrukturiranja za period od 2019. do 2028. godine, te da je iz navedenog dokumenta razvidno da restrukturiranje tvrtke Brodotrogir d.o.o. traje sve do 2028. godine, a do kada bi, imajući u vidu obavijest navedene tvrtke danu tužitelju 14. lipnja 2017. godine, na prenesene radnike trebalo primjenjivati stečena prava iz radnog odnosa kod tvrtke Brodotrogir d.o.o. Ističe se da je time je jasno da se prava radnika iz Kolektivnog ugovora iz 2006. godine u pogledu visine otpremnine vremenski protežu do kraja restrukturiranja koje traje do 2028. godine, neovisno o činjenici što je tvrtka Brodotrogir d.d. dana 16. svibnja 2019. godine jednostrano otkazala Kolektivni ugovor iz 2006. godine. Navodi se da obzirom da je Brodotrogir d.o.o. osnivač tuženika pod 2), a koje tvrtke da su registrirane na istoj adresi, [adresa], da su sve ove tvrtke solidarno odgovorne tužitelju za isplatu otpremnine odnosno za naknadu štete u trenutku kada njezin rad u brodogradilištu prestaje jer da se radi o osnivaču i tvrtki kćeri, koje koriste iste radnike, ista sredstva za rad i proizvodne procese, hale i strojeve, pa da zbog njihove namjere izbjegavanja ispunjenja prethodno garantiranih, stečenih prava radnika ne bi smio ispaštati radnik. Zaključno tužitelj tužbom na ime razlike neisplaćene otpremnine potražuje iznos od 203.148,00 Kune sa pripadajućom kamatom.
1.1. Podneskom od 05. svibnja 2022. tužitelj je konačno označio tuženika ad 2), i to Servisni centar Trogir d.o.o., Put brodograditelja 16, kao pravni slijednik društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., Put brodograditelja 16.
1.2.Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 28.09.2023. godine tako da isti na ime razlike otpremnine potražuje ukupan iznos od 20.716,34 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Iz odgovora na tužbu tuženika pod ad1) i ad 2) proizlazi da su istakli prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika pod 1) obzirom da tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu koja tada proizlazi iz prestanka radnog odnosa kod tuženika pod 2). Nadalje, u pogledu kondemnatornog zahtjeva tuženik pod 1) ističe da je točno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod poslodavca Brodotrogir d.d. i to temeljem ugovora o radu broj 346/16 od 01. 09.2016..g. odnosno da je po sili zakona uslijed prijenosa gospodarske cjeline predmetni ugovor o radu prenese na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. dana 1. srpnja 2017. godine. Ističe se da je u prijenosu ugovora o radu poslodavca Brodotrogir d.d. na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. sukladno članku 137. Zakona o radu radnik obaviješten pisanom obavijesti u kojoj da je navedeno da se na radnike s prenesenim ugovorima o radu do završetka procesa restrukturiranja nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor kojeg su Brodotrogir d.d. i sindikati sklopili 17. srpnja 2006. godine, a što da je sadržano u članku 16. stavku 1. ugovora o prodaji prijenosu dionica Brodotrogir d.d. Navodi se u tom pogledu u odnosu na navod tužitelja da se kolektivni ugovor mora primjenjivati do kraja plana restrukturiranja vezanog i izglasanog u predstečajnom postupku tuženika, a koji predstečajni plan restrukturiranja traje od 2019. godine do 2028.g. da je taj navod neosnovan jer da se proces restrukturiranja iz navedene obavijesti odnosi na restrukturiranje koje je vezano uz privatizaciju tuženika i koje je trajalo do travnja 2018. godine, kada bi se nakon toga kolektivni ugovor otkazao i prestao važiti. Ističe se da plan restrukturiranja u trajanju od 2019. do 2028.godine koji je izglasan u predstečajnom postupku St-115/2019 i koji je vezan za isti postupak treba razlikovati od programa restrukturiranja koji je vezan i čini sastavni dio ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d. [adresa] od 06.travnja 2013.godine, a koji da je program restrukturiranja trajao 5 godina, a što da proizlazi i iz ugovora o privatizaciji, te koji da se spominje u obavijesti o prijenosu ugovora o radu na novoga poslodavca. U tom smislu se navodi da je evidentno da proces restrukturiranja koji se spominje u obavijesti o prijenosu ugovora o radu tužitelja se odnosi na program restrukturiranja koji je sastavni dio ugovora o privatizaciji i koji da je trajao 5 godina i to do travnja 2018. godine. Tuženici ističu da je neosnovan navod tužitelja da bi se na njega trebao primjenjivati predmetni kolektivni ugovor budući da je isti raskinut u svibnju 2019. godine odnosno nakon završetka procesa restrukturiranja koji se spominje u obavijesti o prijenosu ugovora o radu. Navodi se dani nije u pravu tužitelj kada navodi da tuženik ad 2 prilikom otkaza ugovora o radu nije uzeo u obzir trajanje radnog odnosa kod prijašnjeg poslodavca. Ističe se da je tužitelj bio u neprekidnom radnom odnosu kod društva Brodotrogir d.d. od 21. studenog 1983. te da je tuženik ad.2 tužitelju prilikom utvrđivanja otkaznog roka uzeo u obzir i trajanje neprekinutog radnog odnosa kod prijašnjeg poslodavca društva Brodotrogir d.d. Navodi se da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio putem pošte 05. svibnja 2021. godine, a od kojeg dana da mu je počeo teći otkazni rok. U odnosu na visinu otpremnine tuženik pod 1 navodi da je poslodavac visinu otpremnine odredio primjenom odredbi članka 126. Zakona o radu jer da tuženika nije na snazi nikakav kolektivni ugovor te da ni pravilnikom o radu ni ugovorom o radu nije drukčije određeno. Također tuženik pod 1 navodi da kod tuženih nije na snazi kolektivni ugovor jer da je isti otkazan odlukom broj 13/19 od 16. svibnja 2019. godine, a koju da je donio tuženik pod 1 budući da je isti bio stranka i potpisnik predmetnog kolektivnog ugovora. Navodi se da je predmetna odluka o otkazu kolektivnog ugovora dostavljena sindikatima i to Nezavisnom sindikatu putem sindikalnog povjerenika DC, te Sindikatu Metalaca Hrvatske putem sindikalnih povjerenika GC i LC. Navodi se da kako su sindikati potpisnici kolektivnog ugovora isti dan 16.svibnja 2019.godine obaviješteni o otkazu kolektivnog ugovora pa da je od navedenog datuma počeo teći otkazni rok od tri mjeseca koji je istekao 16.kolovoza 2019.godine kada da je kolektivni ugovor konačno prestao važiti. Ističe se da je o otkazu kolektivnog ugovora obaviješten i Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, Odsjek za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, a koje tijelo da je dopisom od 29.svibnja 2019.godine evidentiralo otkaz predmetnog kolektivnog ugovora sukladno zakonu. Tuženici su u bitnome istakli kako je tužitelj ugovor o radu uslijed prijenosa gospodarske cjeline prenesen na novog poslodavac 01. srpnja 2018., o prijenosu da je tužitelj bio obaviješten pisanim putem da će se nastaviti primjenjivati KU do završetka procesa restrukturiranja, proces restrukturiranja vezan je uz Ugovor o privatizaciji, te da je trajao do travnja 2018. Obzirom da je tuženik po završetku restrukturiranja vezano uz Ugovor o privatizaciji ponovno upao u teškoće koje su rezultirale predstečajnim postupkom otvorenim u travnju 2019., jedna od mjera predstečajnog plana da je bila i otkaz KU, koji je otkazan u svibnju 2019. Tuženici su istakli da je tužitelju ugovor o radu otkazan po završetku procesa restrukturiranja. Predloženo je iz svih navedenih razloga odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu od 01. rujna 2016. godine zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava ; radne knjižice tužitelja ; obavijesti o prenošenju ugovora o radu radnika Sektora brodogradilište na novog poslodavca Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. od 14.06.2017.godine ; Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godi; Plana restrukturiranja Brodotrogira d.d. za razdoblje od 2019. -2028. – predstečajni postupak; rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 06.10.2021.godine Tt-21/11418-2 ; prijave osiguranja tužitelja kod Hrvatske brodogradnje Trogir ; prijave zdravstvenog osiguranja tužitelja ; ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d., [adresa] (BRDT-R-A); odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga od .04.2021.godine; obračunskih lista plaće tužitelja ; dokaza o isplatama otpremnina tužitelju; odluke Brodotrogira d.d. o otkazu Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca sklopljenog dana 17.srpnja 2006.godine, a koja odluka datira od 16.05.2019.godine; dopisa Ureda Državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odsjeka za rad, zdravstvo i socijalnu skrb od 29.svibnja 2019.godine; plan restrukturiranja za razdoblje od 2019.godine do 2028.godine; dopisa Brodotrogira d.d. od 03.srpnja 2018.godine; podataka o prosječnoj bruto plaći za razdoblje od 01.01.2019.godine do 30.06.2019.godine, te za razdoblje od 01.01.2019.godine do 30.06.2019.godine; obračunskih lista plaća tužitelja; nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo dipl. oec. Darke Cecić; povijesnog izvatka iz sudskog registra; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika MC; izveden je dokaz pregledom i druge dokumentacije koja prileži spisu.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.
6. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da se tužitelj sa tuženikom pod 1/ kao poslodavcem nalazio u ugovornom odnosu na neodređeno vrijeme, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tuženika pod 1/ i tužitelja dana 21. studenog 1983., tj. 01. rujna 2019. i to na radnom mjestu brodoskelar-brodomonter,
-među strankama u ovom postupku nije sporna ni činjenica da je tužiteljev ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. sa danom 01. srpnja 2017.godine jer je tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. u skladu sa Programom restrukturiranja dana 20. prosinca 2013. godine sa Hrvatskom brodogradnjom Trogir d.o.o. zaključio ugovor o prijenosu gospodarske cjeline i to dijela koji obavlja djelatnost novogradnje, te je Dodatkom II tog ugovora o prijenosu gospodarske cjeline zaključenog u lipnju 2017.godine kao dan prijenosa ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. utvrđen 01.srpnja 2017.godine, a čime je radni odnos tužitelja kod ranijeg poslodavca Brodotrogir d.d. prestao sa danom 30.lipnja 2017., proizlazi iz Obavijesti o prenošenju ugovora o radu radnika Sektora brodogradilište na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. od 14.lipnja 2017.godine, a koja je obavijest upućena tužitelju,
-također među strankama nije sporna činjenica da je za vrijeme trajanja radnog odnosa tužitelja kod ranijeg poslodavca tuženika pod 1/ Brodotrogira d.d. bio u primjeni Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključen 17.srpnja 2006.godine,
-nadalje, među strankama nije sporna ni činjenica da je drugotuženik u ovom postupku Servisni centar [adresa] d.o.o., [adresa] pravni slijednik društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. (rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Tt- 21/11418-2 od 06.10.2021.),
-među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. tužitelju otkazala ugovor o radu odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 30. travnja 2021.godine, s otkaznim rokom u trajanju od tri mjeseca i dva tjedna, te da mu je navedenom odlukom o otkazu utvrdio da ga pripada pravo na otpremninu u iznosu od 57.761,32 kn,
-nadalje među strankama nije sporna ni činjenica da je prvotuženik jednostrano Odlukom od 16.svibnja 2019.godine otkazao Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca, a koji ugovor je sklopljen 17. srpnja 2006.godine.
7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatom dijela otpremnine u iznosu 20.716,34 eura, povodom donese Odluke o otkazu ugovora o radu, koju je donio poslodavac kao preuzimatelj gospodarske cjeline. Bila je sporna pasivna legitimacija tuženika ad 1) i ad 2.
8. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije ovaj sud navedeni prigovor smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, u odnosu na tuženika pod 2/Servisni centar Trogir d.o.o. potrebno je istaći da je upisom pripajanja društva Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. društvu Servisni centar Trogir d.o.o., te brisanjem prednika tuženika pod 2/ Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. tuženik pod 2/ Servisni centar Trogir postao univerzalni pravni slijednik navedenog pripojenog društva Hrvatske brodogradnje Trogir te je stupio u sve pravne odnose pripojenog društva, te upisom navedenog pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj (tuženik pod 2/) imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja tuženika pod 2/. Tužitelj je stekao pravo na isplatu otpremnine sukladno odredbi članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine kod Brodotrogira d.d. kao ranijeg poslodavca, te njegovo pravo na isplatu otpremnine proizlazi iz sadržaja odredbe članka 31. navedenog KU-a kojom je ugovoreno da radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovano odlukom vlasnika isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne mjesečne plaće Društva po godini neprekidnog radnog staža provedenog u Društvu, te je u istoj odredbi navedeno da će se o navedenom zaključiti odgovarajući sporazum između poslodavca i radnika. Da pravo tužitelja na otpremninu predstavlja pravo iz radnog odnosa kojeg je tužitelj temeljem navedenog KU-a stekao kod ranijeg poslodavca proizlazi i iz sadržaja obavijesti tuženika pod 1/ tužitelju o prenošenju njegovog ugovora o radu na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. od 14. lipnja 2017.godine budući se u navedenoj obavijesti izrijekom navodi da tužitelj kao radnik čiji je ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu pa i prava u vezi sa otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda proizlazi da je pravo tužitelja na potraživanje isplate otpremnine od poslodavca nastalo već kod ranijeg poslodavca Brodotrogira d.d. budući mu je u navedenoj obavijesti ovo pravo priznao i sam tuženik pod 1/, te se radi u tom smislu o stečenom pravu tužitelja da potražuje isplatu otpremnine solidarno i od ranijeg poslodavca tuženika pod 1/ i od univerzalnog pravnog slijednika tuženika pod 2/ na kojeg su pripajanjem prešla sva prava i obveze pa tako i obveza na isplatu dugovane otpremnine tužitelju. Solidarna odgovornost tuženika pod 1/ i 2/ u ovom postupku kao ranijeg poslodavca i pravnog slijednika novog poslodavca proizlazi za sve obveze prema radnicima koje su nastale do dana prijenosa pa tako i za obvezu isplate otpremnine tužitelju budući je tužitelj ovo pravo stekao do trenutka prenošenja njegovog ugovora o radu, a sve temeljem citirane odredbe članka 31. navedenog KU-a. Navedena solidarna obveza tuženih za isplatu otpremnine tužitelju proizlazi iz sadržaja odredbe članka 137.stavka 13. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a), a kojom odredbom je propisano da ako se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti. Potrebno je istaći da je odredbom članka 137.stavka 3. ZR-a propisano da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. ovog članka zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu te je u tom smislu potrebno istaći da je tužitelj sukladno navedenoj odredbi do trenutka prenošenja ugovora o radu stekao pravo na isplatu otpremnine u visini jedne prosječne mjesečne plaće društva za kompletan radni staž stečen kod Brodotrogira d.d. do trenutka prenošenja njegovog ugovora o radu sve sukladno navedenoj odredbi članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine, dok je tuženik pod 2/ Servisni centar Trogir kao pravni slijednik Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. kao poslodavca na kojeg je bio prenesen tužiteljev ugovor o radu sukladno onome što je propisano člankom 137.stavak 3. ZR-a preuzeo s danom prenošenja 01.07.2017.godine sva prava i obveze iz tužiteljevog ugovora o radu pa i obvezu da tužitelju sukladno onome što je propisano odredbom članka 137.stavka 13. ZR-a solidarno s tuženikom pod 1/ isplati dugovanu otpremninu sukladno onome što je navedeno u odredbi članka 31. citiranog Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine. Prema onome što je sadržano u Direktivi Europske unije broj 77/187 EEC od 14.02.1977.godine proizlazi da je navedena Direktiva usmjerena na pružanje zaštite prava radnika u slučaju prijenosa ili preuzimanja poduzeća odnosno dijela poduzeća na temelju pravnog posla ili pripajanja. Citirana Direktiva predviđa obvezu novog poslodavca (u konkretnom slučaju tuženika pod 2/ kao pravnog slijednika ranijeg poslodavca) da poštuje prava i obveze iz ugovora o radu koji su postojali na dan prenošenja. Novi je poslodavac u tom smislu dužan poštovati kolektivne ugovore do njihova otkaza, isteka ili stupanja na snagu novog kolektivnog ugovora, te se ta obveza može ograničiti na rok ne kraći od godine dana. Naposljetku treba istaći da tuženik pod 1/ kao poslodavac koji je na novog poslodavca (Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o.), a čiji je pravni slijednik tuženik pod 2/ prenio gospodarsku cjelinu i to dio koji obavlja djelatnost novogradnje bio dužan novog poslodavca (Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o.) potpuno i istinito pisano izvijestiti o pravima radnika-konkretno tužitelja čiji je ugovor o radu prenesen. Ovo je propisano odredbom članka 137.stavka 4. ZR-a. U svakom slučaju propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca, a što je propisano odredbom članka 137.stavka 5. ZR-a. Nije sporno da je tužitelj zaprimio obavijest od 14.lipnja 2017.godine. Tuženici nisu sudu dostavili tijekom postupka u dokazne svrhe dokaz – obavijest Brodotrogira d.d. upućenu Hrvatskoj brodogradnji Trogir d.o.o. iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je tuženik pod 1/ potpuno i istinito pisano izvijestio novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. o svim pravima radnika čiji su ugovori preneseni na Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. pa i o pravu na isplatu otpremnine radnicima čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca, niti takav dokaz prileže spisu. Međutim, navedeno je irelevantno budući propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose pa tako i o pravima tužitelja vezanim za otpremninu ne utječe na ostvarivanje ovih prava radnika čiji je ugovor prenesen, u konkretnom slučaju tužitelja (članak 137.stavak 5. ZR-a). Dakle sva prava i obveze vezano za isplatu otpremnine su prava i obveze nastala još kod tuženika pod 1/ kao ranijeg poslodavca tužitelja, odnosno nastala su samim time do prenošenja tužiteljevog ugovora o radu na novog poslodavca i to temeljem onog što je bilo propisano odredbama tadašnjeg Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine, pa su tuženici ad/1 i 2/ sukladno tome te sukladno odredbi članka 137.stavka 13. ZR-a solidarno odgovorni tužitelju za eventualnu nastalu obvezu isplate razlike otpremnine slijedom čega je neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u ovom postupku.
9. U odnosu na spornu činjenicu da li je novi poslodavac tužitelja Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., a na kojeg je bio prenesen ugovor o radu tužitelja i čiji je pravni slijednik tuženik pod 2/ prilikom izračuna i isplate otpremnine tužitelju, a zbog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju odlukom Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. od 30. travnja 2021.godine trebala primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine. Ovaj sud je mišljenja da je Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. prilikom izračuna i isplate otpremnine tužitelju trebala primijeniti odredbu članka 31. navedenog KU-a, a ne odredbu članka 126.stavka 2. ZR-a, budući je novi poslodavac – konkretno Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. trebao sa danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu preuzeti i sva prava i obveze iz tužiteljeva ugovora budući je sukladno odredbi članka 137.stavka 3. ZR-a propisano da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. ovog članka, preuzima sa danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Obzirom da se po pitanju prava na otpremninu i načina njenog obračuna na tužitelja kod ranijeg poslodavca primjenjivala odredba članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. je kao novi poslodavac bila dužna poštivati navedeni kolektivni ugovor do njegova otkazivanja isteka ili stupanja na snagu novog kolektivnog ugovora. Pravo na otpremninu stječe radnik kojem je otkazan ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada. Tužitelju nije otkazan ugovor o radu sklopljen sa prijašnjim poslodavcem danom prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca zbog statusne promjene ili prijenosa poduzeća iz čl. 137. st. 1. ZR-a, već donošenjem Odluke o otkazu dana 30. travnja 2021. Prema odredbi čl. 137. st. 3. ZR- a, propisano je da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu zbog statusne promjene ili prijenosa poduzeća, preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. U konkretnom slučaju postoji kontinuitet radnog odnosa tužitelja kod novog poslodavca na kojega je prenesen tužiteljev ugovor o radu. Dakle, zasnivanjem radnog odnosa kod prijašnjeg poslodavca pravo tužitelja na otpremninu stečeno je u trenutku otkaza, a presuđuje se prema trajanju ukupnog radnog odnosa, u konkretnom slučaju 35 godina radnog staža.
10. Iz sadržaja Obavijesti od 14. lipnja 2017., članka 16. st. 1. Ugovora o prodaji i prijenosu dionica tuženika ad 1) od 06. travnja 2013., i čl. 6. Socijalnog sporazuma od 17. rujna 2013., proizlazi da je u povodu prijenosa gospodarske cjeline iz čl. 137. st. 1. ZR-a, između stranaka KU/06 postignut sporazum o nastavku primjene KU/06 s trajanjem sve do završetka procesa restrukturiranja.
11. Trajanje KU/06 nije ograničeno rokom iz čl. 137. st. 2. ZR-a, nego završetkom procesa restrukturiranja, kako su se to sporazumjele stranke KU. Nema propisa koji u slučaju prijenosa poduzeća ili dijela poduzeća zabranjuje sporazuman nastavak primjene KU izvan roka propisanog čl. 177. st. 12. ZR-a. Takav sporazum nije u suprotnosti s Ustavom, već je u skladu s načelom slobode ugovaranja iz čl. 9. ZR-a, točnije sukladan je načelu primjene najpovoljnijeg prava za radnika, propisanog st. 3. citirane odredbe.
12. U stranačkom iskazu tužitelj je u bitnome iskazao da je radnik tuženika od 1983. do donošenja sporne odluke, tj. kolovoza 2021., da je sve vrijeme neprekidno radio i ostvarivao plaću, što da mu je bilo najvažnije pa da ga činjenica o prelasku u novu firmu nije ni zanimala. U razdoblju od 2013. do 2018., iako da je imao saznanja o restrukturiranju da mu ni to nije bilo važno, te da je sve vrijeme radio na istim poslovima, na istom navozu, baš kao i u vrijeme prije 2013.
13. Zz tuženika MC u bitnome je iskazao kako su dotadašnji radnici Brodotrogira, sukladno poslovima koje su do tada obavljali preraspodijeljeni u novonastale tvrtke, dok je poduzeće Brodotrogir d.d. ostalo samo sa zajedničkim djelatnostima, npr. kadrovski poslovi, financije i sl. Tužitelj da je nastavio raditi kod tvrtke Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., te da su radnici imali saznanja o prelasku na rad kod novog poslodavca, jer da se radilo o jednoj tvrtki koja je djelatnošću bila vezana uz dotadašnju djelatnost koju su izvršavali radnici Brodotrogira, pa tako i tužitelj. Prilikom restrukturiranja nije se mijenjao radno-pravni status pojedinog radnika, o čemu su radnici bili pravodobno obaviješteni. Glede radnog staža radnika koji su iz Brodotrogira prešli u novoformiranu tvrtku, da im se dotadašnji radni staž kod Brodotrogira zbrajao sa godinama radnog staža kod novog poslodavca. Iskazao je da je do 2019. radnicima bila isplaćivana otpremnina, u smislu odredbi KU koji je bio na snazi. Nakon prestanka važenja KU, da su se otpremnine isplaćivale u visini određenoj sukladno odredbama ZR-a. Istaknuo je da su radnici imali saznanja da stari KU više ne važi. Istaknuo je kako je s aspekta tuženika kao poslodavca bilo deplasirano na snazi imati KU koji je donesen u vrijeme dok je tuženik bio u vlasništvu države. Na koncu, iskazao je da iako su pregovori vezani za donošenje novog KU bili vođeni sa sindikatima zbog objektivnih okolnosti na tržištu, a vezanih za teškoće u brodogradnji, da novi KU nikada nije donesen. Restrukturiranje kod tuženika ad 1) da je trajalo od 2013. do 2018. godine.
14. Vještakinja dipl. oec. Darka Cecić u vještvu od 14. veljače 2023. iskazala je da je vještačenje sačinila temeljem Ugovora o radu tužitelja od 01. rujna 2016., Obavijesti o prenošenju Ugovora o radu na novog poslodavca, potvrdi o podacima evidentiranim na HZMO-u, na temelju odredbi KU, kao i izvatku o izvršenoj isplati otpremnine i platne liste za tužitelja. Iz dostavljene dokumentacije kako je razvidno da je tužitelju obračunata otpremnina u iznosu od 57.761,34 kn, te da je prosjek izračuna temeljen obračuna plaća za listopad, studeni i prosinac 2017. Na koncu, da je pošla od činjenice kako je ukupan iznos bruto plaća na nivou društva 9.678,17 kn, koji podijeljen sa 132 zaposlenika, da daje prosječnu godišnju plaću za 2020. od 6.109,96 kn. Izračunom otpremnine po navedenom parametru, svota otpremnine na koju bi tužitelj imao pravo u smislu odredbi KU da bi iznosila 213.848,60 kn. Uzimajući u obzir isplaćeni iznos od 57.761,34 kn, razlika neisplaćene otpremnine da iznosi 156.087,26 kn, koji iznos neoporezive otpremnine sada da bi iznosio 20.716,34 eura, u smislu odredbe čl. 31. KU tuženika od 17. srpnja 2006. Sud je vještvo u cijelosti prihvatio kao stručno i argumentirano, izrađeno prema pravilima struka temeljem, relevantne dokumentacije.
15. Na navedeno vještvo tužitelj nije imao primjedbi, te je sukladno istom konačno precizirao tužbeni zahtjev.
Tuženici su paušalno osporili dio izračuna vještakinje opetovano ističući da je otpremnina izračunata i isplaćena sukladno pozitivnim propisima., Tuženici nisu predložili izvođenje dokaza vještačenjem po novom vještaku, kao ni izradu dopunskog vještva.
16. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbe članka 126. ZR-a (''NN'' 93/14) umjesto još uvijek važeće odredbe članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine, a kojom je odredbom za tužitelja utvrđeno povoljnije pravo za isplatu otpremnine budući se prema navedenom kolektivnom ugovoru prilikom obračuna otpremnine uzima u obzir cjelokupan radni staž tužitelja pa i onaj kod ranijeg poslodavca s kojeg je prenesen tužiteljev ugovor o radu na Hrvatsku brodogradnju Trogir, a što nije slučaj kad se primjenjuju odredbe članka 126. ZR-a pogrešno obračunao visinu otpremninu i isplatio tužitelju samo iznos od 57.761,41 Kn. U navedenom smislu tuženik pod 1/ i pravni prednik tuženika pod 2/ su postupili protupravno budući su isti solidarni obveznici isplate otpremnine koje pravo je tužitelju nastalo temeljem navedenog kolektivnog ugovora do dana prenošenja njegovog ugovora o radu, te su postupili protivno odredbi članka 137.stavka 2. ZR-a jer nisu uzeli u obzir da radnik-u konkretnom slučaju tužitelj čiji je ugovor o radu prenesen zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do prenošenja ugovora o radu pa tako i pravo na obračun i isplatu otpremnine zbog otkaza ugovora o radu sukladno navedenom važećem kolektivnom ugovoru iz 2006. Tuženici su postupili i protivno odredbi članka 137.stavka 3. ZR-a budući je prednik tuženika pod 2/ zajedno s tuženikom pod 1/ trebao voditi računa o tome da novi poslodavac sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu preuzima s danom prenošenja 2017.godine u neizmjenjenom obliku i opsegu, a tužitelju nije obračunata otpremnina sukladno citiranom članku 31. navedenog kolektivnog ugovora od 17.srpnja 2006.godine nego sukladno odredbi članka 126. ZR-a ne uzimajući u obzir cjelokupni radni staž tužitelja od 18 godina, a slijedom čega je tužitelj oštećen, te je njegova imovina umanjena za iznos razlike neisplaćenih otpremnina i to upravo u iznosu od 156.087,26kn/20.716,34 eura, a do kojeg se iznosa došlo na način da se utvrdilo da je tužitelja sukladno navedenom kolektivnom ugovoru iz 2006.godine za 35 godina radnog staža pripadalo 213.848,60 kn/28.382,59 eura, te je uzeto u obzir da je istome već isplaćen iznos od 57.761,34 kn/7.666,25 eura, a koji iznos je pogrešno obračunat prema odredbi članka 126. ZR-a umjesto odredbe članka 31. navedenog kolektivnog ugovora iz 2006.godine, čime je tužitelj oštećen za navedeni iznos od 20.716,34 eura. Sve navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. oec. Darke Cecić.
17. Šteta je između ostalog umanjenje nečije imovine (članak 1046. ZOO-a). Temeljem odredbe članka 1090.ZOO-a sud će uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna protivno citiranim odredbama ZR-a obračunat i isplaćen manji iznos otpremnine od onog koji ga pripada po citiranom Kolektivnom ugovoru iz 2006.godine, a zbog čega tužitelj na ime naknade štete osnovano potražuje dugovani iznos razlike otpremnine od 20.716,34 eura. Na priznati iznos razlike otpremnine u iznosu od 20.716,34 eura tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15-u daljnjem tekstu ZOO-a). Navedena zakonska zatezna kamata na imovinsku štetu isplate razlike otpremnine tužitelja pripada sukladno odredbi članka 1089.stavka 2. ZOO-a od presuđenja pa do isplate budući se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja. U navedenom smislu je potrebno odbiti dio potraživanja zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice potraživanja i to za razdoblje od utuženja 21. lipnja 2021. do presuđenja, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
18. Radi navedenog, a ocjenom svih dokaza u ovom postupku, te primjenom odredbe članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.
19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom ovog zahtjeva vezano za zatezne kamate, a zbog toga dijela nisu nastali nikakvi troškovi ovaj sud je odlučio sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a da tuženici pod 1/ i 2/ naknade tužitelju parnične troškove u cijelosti. U navedenom smislu, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) tužitelja pripadaju trošak sastava tužbe 331,81 eura, za sastav podneska od 28. rujna 2023. 331,81 eura, za pristup na ročišta održana 03. veljače 2022., 08. lipnja 2022., 27. listopad 2022., 11. siječnja 2023. i 28. rujna 2023. po 331,81 eura, za ročište održano 09. svibnja 2022., 82,95 eura, za ročište održano 30. studenog 2023. 250,00 eura, za ročišta održana 13. lipnja 2024. i 25. studenog 2024. po 125,00 eura, te za ročišta održana 27. ožujka 2025. i 24. lipnja 2025. po 500,00 eura, ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 1.038,90 eura na ime pripadajućeg PDV-a, te iznos od 330,00 eura za troškove vještačenja, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.524,52 eura, a koji iznos su tuženici ad/1 i 2/ dužni isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 158/22), a kako je i odlučeno u točki III. izreke presude.
U Splitu, 13. listopada 2025.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA: -pun. tužitelja
-tuženiku
-u spis
