1

                             43. Pr-4402/2021-19

 

                   

 

          REPUBLIKA HRVATSKA

           Općinski sud u Osijeku

      Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53                            43. Pr-4402/2021-19

 

 

                       U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

   P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice M.K-B. iz V.., OIB:…., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i J. j. t. d. iz O.., protiv tuženika Z. za v., p. r. i z. osoba s invaliditetom iz, Z., OIB: ……, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17.8.2023. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, 21.9.2023.  

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I/ Nalaže se tuženiku Z. za v., p. r. i z. osoba s invaliditetom iz Z…, OIB: ……da tužiteljici M.K-B. iz V., OIB: …., isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 241,25 EUR/ 1.817,70 kuna bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom:

 

• za listopad 2016. godine, na iznos od 15,10 EUR od 15.11.2016. godine,

• za studeni 2016. godine, na iznos od 111,98 EUR od 15.12.2016. godine,

         • za prosinac 2016. godine, na iznos od 114,17 EUR od 15.01.2017. godine, sve do isplate,

 

1.Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku Z. za v., p. r. i zapošljavanje osoba s invaliditetom iz Z., OIB:…., da tužiteljici M.K.-B. iz V., OIB:…,  naknadi  parnični trošak ovoga postupka u iznosu 312,50 eura / 2.354,53 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, koja teče od 21.9.2023. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je u razdoblju od 1. rujna 2016. do 31. prosinca 2016. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu vještaka-specijalista. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ( N.N. 27/01, 39/09). U spornom razdoblju plaća tužiteljice bila je definirana Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj 27/01 i 39/09), a osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ( N.N.39/09 i 124/09) te je na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ( N.N. 141/12, 150/13 i 153/13) i Sporazumi Vlade RH i Sindikata javnih službi. Tužiteljica smatra da joj pripada razlika plaće za navedeno razdoblje temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi i koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. te stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu razlike plaće u iznosu od 2.000,00 kn bruto, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, kako po osnovu tako i po visini. Predlaže da sud donese presudu kojom se tužbeni zahtjev tužiteljice  odbija u cijelosti kao neosnovan. 

 

3.              Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja je priložena uz tužbu i uz odgovor na tužbu kao i u obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice ( list 48-52 spisa).

 

4.               Među strankama je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju budući da je tuženik plaću obračunavao prema osnovici od 5.108,84 kn, a ne od 5.415,37 kn kako to smatra tužiteljica da je trebao učiniti. Također tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva ali je u svom podnesku od 25.4.2023. izjavio da ne osporava matematičke obračune iznosa potraživanja iz podneska tužitelja od 5.4.2023. godine.

 

1.Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

5.               Iz Sporazuma od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.  i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

 

6.               Iz Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

 

7.              Iz IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna.

 

8.               Iz Odluke Vlade RH od 29. prosinca 2016. (NN 123/2016.) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

             

9.              Iz službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

 

10.               Iz službenih podataka DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.

 

11.              Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

 

12.               Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

 

13.              Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) od 12. prosinca 2012. godine.

 

14.              Člankom 51. st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012, dalje: TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

 

15.               Iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

 

16.               Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. 

 

17.               U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog

nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a. 

 

18.               Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane i za odgodu primjene čl. III IDDS jer odredbom čl. VIII IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS.  Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V.  IDDS, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020.

 

19.               Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2 %, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

 

20.                Podneskom od 5.4.2023. punomoćnik tužiteljice uredio je tužbeni zahtjev sukladno obvezi dvojnog iskazivanja potraživanja u valutama euro i kuna te izmjenama čl. 29. ZOO-a te je zatražio na ime isplate razlike manje isplaćenih bruto plaća za utuženo razdoblje iznos od 241,25 eura / 1.817,70 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

                           

21.              S obzirom na navedeno, a kako tuženik prihvaća matematički izračun tužiteljice po uređenom tužbenom zahtjevu, a koji je identičan sa podacima iz obračunskih isprava za isplatu plaće, a koje je dostavio sam tuženik 16.3.2023. godine , sud smatra da tužiteljici  pripada ukupan bruto iznos od 241,25 eura / 1.817,70 kn (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22- u nastavku teksta ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22 - u nastavku teksta ZOO) izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl.45. st.4.i 5. Zakona o porezu na dohodak, NN 187/04 i čl.61. st.1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, NN 95/05, 96/06, 68/07).

 

22.                Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a u svezi sa čl. 155. ZPP-a te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužiteljice priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura, troškove sastava podnesaka od 7.1.2022. i 5.4.2023. u pojedinačnom iznosu od 50,00 eura te troškove zastupanja na ročištima od 13.2.2023. i 17.8.2023. u pojedinačnom iznosu od 50,00 eura, ili ukupno 250,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 62,50 eura, odnosno sveukupno 312,50 eura / 2.354,53 kn. Sud punomoćniku tužiteljice nije priznao zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 eura jer takav trošak nije niti nastao i neizvjesno je da li će uopće i nastati, a osim toga sud smatra da isti nije potreban za vođenje ovog parničnog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.

 

                                   Beli Manastir, 21.9.2023.

                                                                                               S u d a c :

                                                                                                    Suzana Nađ,v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.  ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. t.3 istog zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče

od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka presude.

 

Dostaviti:

1.punomoćniku tužiteljice

2.tuženiku

             

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi