REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1293/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja FMC International Switzerland Sarl, Švicarska, Vernier, Chemin de Blandonnet 8, OIB: 47668308840, kojeg zastupa opunomoćenik Josip Konjevod, odvjetnik Zagrebu, Ilica 36, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Šubićeva 29, Zagreb, OIB: 33706439962, kojeg zastupa opunomoćenik FB, službena osoba, radi zabrane prometa sredstava za zaštitu bilja, 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-320-18/21-01/8, URBROJ: 443- 01-17-01-24-5 od 30. kolovoza 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.875,00 eura (slovima: tisuću osamsto sedamdeset pet eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku uz zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-320-18/21-01/8, URBROJ: 443-01-17-01-24-5 od 30. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Sektora za nadzor poljoprivrede, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Našicama KLASA: UP/I-320-18/20-08/127, URBROJ: 443-02-01-17/4-20-1 od 25. studenoga 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zabranjeno je pravnoj osobi Atar d.o.o Našice, Poljoprivredna ljekarna u Beničancima, promet sredstava za zaštitu bilja:

EXPRESS 50 SX na osnovi djelatne tvari tribenuron 500g/kg tužitelja kao proizvođača, distributera AGROCHEM-MAKS d.o.o. Zagreb, LOT:JAN19UZ044, pakovano po 90g, datuma proizvodnje JAN 2019, rok uporabe 2 godine u količini od 1 pakiranja x 90g jer isto nije u skladu s rješenjem o registraciji sredstva, uz rok izvršenja odmah po primitku rješenja. Ujedno je naređeno pravnoj osobi Atar d.o.o Našice, Poljoprivredna ljekarna u Beničancima izvršiti povrat predmetnog sredstva za zaštitu bilja dobavljaču ili distributeru koji je označen na ambalaži predmetnog sredstva, uz rok izvršenja od 8 dana od primitka istoga.

3. Tužitelj u tužbi u osporava ispitno izvješće Hrvatskog centra za poljoprivredu i hranu, Centra za zaštitu bilja Zagreb (dalje: HAPIH), prema kojem su fizikalno kemijski parametri pH i močivost, te koncentracija aktivne tvari tribenuron izvan graničnih vrijednosti propisanih FAO specifikacijom za tribenuron. Navodi da je tijekom postupka u cijelosti osporio rezultate tako napravljenih analiza te u spis dostavio analizu proizvoda provedenu na tzv. Retain uzorku iz koje je proizlazilo kako su sredstva ispravna. Pojašnjava da se radi se o analizi uzorka sredstva iz iste šarže koju je analizirao i tuženik (tzv. Retain uzorak), odnosno kontrolnom sredstvu koje se izdvaja iz svake šarže koja izlazi na tržište kako bi se u slučaju potrebe mogla provesti dodatna kontrola i ispitivanje (kontrolna analiza) istog uzorka kojeg je analizirao HAPIH. Pri tome navodi i da je dodatno u svojim analizama jasno obrazložio pogreške i nedosljednosti u analizama koje je proveo tuženik te je stoga predložio provođenje analize po neovisnom laboratoriju, što je tuženik odbio.

3.1. Nadalje, smatra pogrešnom tvrdnju tuženika kako se rezultati provedenih analiza po HAPIH-u smatraju konačnima jer je člankom 5. Zakona o provedbi Uredbe br. 1107/2009 propisano kako znanstvene i stručne poslove i zadatke za provedbu Uredbe obavljaju sljedeće institucije: HAPIH, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada i Hrvatski šumarski institut. Upravo stoga je i predložio provesti dodatne analize po neovisnom licenciranom laboratoriju korištenjem deklarirane metode utvrđivanja aktivne tvari i ostalih parametara, a prema analitičkim standardima dostavljenim prilikom deklariranja sredstva. Stoga i u ovom sporu predlaže vještačenje predmetnog sredstva te saslušanje osoba djelatnika HAPIH-a koji su proveli osporavanu analizu. Pri tome navodi da nije vidljivo da su analize provedene u skladu s deklaracijom i rješenju o registraciji sredstva, a osim toga je propušteno navesti analitičku metodu po kojoj su analize izvršene. Prigovara i da tuženik potpuno pogrešno navodi kako nenavođenje metode ne može utjecati na rješavanje upravne stvari jer osim što je navedeno protivno odredbama i propisima EU, time je počinjena i bitna povreda odredaba upravnog postupka budući da dopunjeno ispitno izvješće tužitelju uopće nije niti dostavljeno (stranica 8. paragraf 3. pobijanog rješenja) niti je rješenje u tom dijelu obrazloženo.

3.2. Tužitelj ističe i kako tuženik pogrešno rezultate provedenih analiza koristi kao referentne vrijednosti za određivanje ispravnosti sredstva odnosno da isti predstavljaju specifikaciju sredstva. Dakle, netočno je da bi vrijednost označena od strane proizvođača odnosno nositelja odobrenja prilikom stavljanja na tržište označavala referentnu vrijednost koju bi deklarirao sam vlasnik registracije. Upravo suprotno, navodi da navedeni rezultat od pH 8,9 kojeg je tužitelj prijavio u postupku registracije sredstva predstavlja konkretnu analizu ispravnosti jedne šarže obavljene prilikom stavljanja proizvoda na tržište te se tako dobivene pH vrijednosti ne mogu smatrati kao referentne. Navedeni rezultat stoga ne predstavlja referentnu vrijednost, već rezultat analize jedne šarže navedenog proizvoda prilikom stavljanja proizvoda na tržište (test stabilnosti). Pri tome se kao dokaze poziva na rješenje o registraciji, te predlaže saslušati svjedoke KB, zaposlenicu društva Artemisa d.o.o. te VB, predstavnika tužitelja.

3.3. Tužitelj ističe kako je prilikom analize u postupku korištena FAO specifikacija donesena 2019. koja uopće nije bila važeća u vrijeme registracije jer je sredstvo odobreno još 2011. i stavljeno na tržište. Stoga tvrdi da su pogrešno primijenjeni mjerodavni materijalni propisi te da analizirano sredstvo u cijelosti zadovoljava svim propisanim uvjetima iz rješenja o registraciji.

3.4. Nadalje, navodi da je predmetna materija regulirana propisima na razini Europske unije i to Uredbom br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja, Uredbom broj 284/13 Komisije EU o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o sredstvima za zaštitu bilja u skladu s Uredbom (br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i dokumentom pod nazivom Commission communication in the framework of the implementation of Commission Regulation No 284/2013. Pri tome se poziva na odredbu članka 6. Uvoda Uredbe broj 284/13 kojom je propisano kako se u Službenom listu Europske unije objavljuje popis ispitnih metoda i smjernica bitnih za provedbu ove Uredbe, a koji se popis redovno ažurira.

3.5. Tužitelj se poziva i na propisano člankom 2.4 Uredbe broj 284/13 prema kojoj se kiselost/lužnatost i pH vrijednost u slučaju sredstava za zaštitu bilja na bazi vode određuje i navodi pH vrijednost čistog sredstva za zaštitu bilja. U slučaju sredstava za zaštitu bilja koja su u krutom stanju kao i tekućih sredstava za zaštitu bilja koja nisu na bazi vode, a koja će se primjenjivati razrijeđena vodom određuje se i navodi pH vrijednost 1 postotne otopine sredstva za zaštitu bilja. U slučaju sredstava za zaštitu bilja koja su kisela (pH 4) ili lužnata (pH 10) određuje se i navodi kiselost, odnosno lužnatost. Nadalje, navodi da odjeljkom 4.5.61. Priručnika FAO uređuje se utvrđivanje raspona pH vrijednosti kod aciditeta (kiselosti) i/ili alkaloiteta (lužnatosti),a utvrđivanje pH vrijednosti preporuča se primjenom CIPAC metode 75.3. te se pritom daju sljedeće smjernice za utvrđivanje vrijednosti: - općenite granice pH vrijednosti ne mogu se dati - ph vrijednost mora biti izražena kao raspon najvišom/gornjom i najnižom/donjom vrijednošću predloženom i opravdanom od strane proizvođača sredstva. Zaključuje kako se navedenim smjernicama jasno propisuje kako se generalne granice za pH ne mogu dati te da pH vrijednost mora biti izražena s najvišom i najnižom vrijednošću odnosno u rasponu vrijednosti (koje vrijednosti moraju biti dane od strane proizvođača). Stoga tvrdi kako tuženik pogrešno navodi kako je predmetno sredstvo neispravno jer da je analizom aktivne tvari tribenuron utvrđeno odstupanje od 5% od deklarirane koncentracije tribenurona. Smatra da se tuženik pritom referira na pogrešnu deklariranu vrijednost te koristi i pogrešne vrijednosti raspona. Naime, raspon pH od 6 - 8,5 kojeg tuženik navodi, propisan je FAO Specifikacijom za WG formulacije, a ne za SG formulacije.

3.6. U prilog navedenome, tužitelj prilaže pravomoćnu presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-370/17 od 11. travnja 2019. u identičnom predmetu.

3.7. Zaključuje kako upravna tijela uopće nisu utvrdila činjenično stanje budući su potpuno zanemarili analize koje je izvršio tužitelj, a bez da su za isto dali bilo kakvo obrazloženje. Smatra da s obzirom na značajne razlike u rezultatima mjerenja su bili dužni provesti neovisnu laboratorijsku analizu spornih sredstava kako bi se sa sigurnošću utvrdilo posjeduju li analizirana sredstva ispravna svojstva. Navedeno također upućuje na zaključak kako je bez ikakve zakonske podloge upravno tijelo poklonilo vjeru rezultatima analize laboratorija HAPIH-a dok je u cijelosti zanemarilo analizu koju je tužitelj dostavio u spis i koja je ukazivala kako su sredstva ispravna, a bez da je za isto dalo bilo kakvo obrazloženje. Predložio je Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koji trošak u tužbi nije pobliže odredio.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tvrdnje iz tužbe pozivajući se na odredbu članka 9. stavka 1. i 3. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (Narodne novine, broj 80/13., 32/19. i 32/20.). Ali, navodi da u ovom konkretnom slučaju nije bilo potrebno analizirati uzorak iz Ispitnog izvješća broj 32/2020 na parametar pH vrijednosti i parametar močivosti, te donositi mišljenje o sukladnosti uzorka na temelju istih, što je i utvrdio u osporavanom rješenju pa su stoga navodi tužitelja iz tužbe u vezi istoga neosnovani.

4.1. Nadalje, smatra da je bez utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja navod tužitelja da je tuženik u svojim analizama upotrijebio „parametre za WG formulaciju sredstva, dok se u konkretnom slučaju radi o SG formulaciji“. Iz očitovanja HAPIH-a jasno proizlazi da je za analizu aktivne tvari korištena metoda koja je modificirana u odnosu na originalnu metodu CIPAK MT 546 i da udovoljava zahtjevima propisanim za metode analiza iz članka 34. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja (dalje: Uredba (EU) 2017/625), te da člankom 34. Uredbe (EU) 2017/625 i odredbama Uredbe (EZ) br. 1107/2009 nije određeno da se u postupcima službenih kontrola mora koristiti metoda koju dostavi vlasnik registracije sredstva za zaštitu bilja, već da se osim metode dostavljene od strane vlasnika u analizama mogu koristiti CIPAK metode ili druge objavljene metode međunarodnih organizacija, ili vlastite metode za određeni pesticid, ili vlastite metode za istovremeno određivanje većeg broja aktivnih tvari pesticida sukladno EU smjernicama. Navodi kako iz analize HAPIH-a, kao i naknadno dostavljenog pojašnjenja proizlazi da korištena modificirana metoda za analizu aktivne tvari udovoljava zahtjevima propisanim za metode analiza iz članka 34. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/625, te da službene metode zakonski ne trebaju biti istovjetne metodama u registracijskom postupku.

4.2. Nadalje, navodi da odredbom članka 38. Uredbe 625/2017, je propisano između ostalog, da službeni laboratoriji na zahtjev nadležnih tijela navode i metode koje su upotrijebljene za analizu. Iz stanja spisa proizlazi da je inspektor nakon donošenja prvostupanjskog rješenja, dana 23. prosinca 2020. zaprimio dopunu s podacima o korištenim metodama, ali spisu predmeta nije priložen dokaz da je dopuna izvješća dostavljena (ovdje) tužitelju, međutim tuženik smatra da navedeno ni na koji način ne može utjecati na zakonitost prvostupanjskog, a niti rješenja tuženika, budući da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju Ispitnog izvješća broj 32/2020, koje je dostavljeno i trgovačkom društvu ATAR d.o.o. i AGROCHEM-MAKS d.o.o.

(distributer označen na ambalaži) te tužitelju.

4.3. U vezi određivanja sukladnosti na temelju parametra pH i korištenja FAO specifikacije donesene 2019. s rasponom vrijednosti od 6 - 8,5 koja uopće nije bila važeća u vrijeme registracije jer je sredstvo odobreno 2011., navodi da su referentne vrijednosti u rasponu od 6 - 8,5 iz FAO specifikacije iz 2019., te je tuženik ocijenio da na temelju parametra pH nije trebalo donositi mišljenje o sukladnosti uzorka iz Ispitnog izvješća broj 32/2020. Navodi da iz Očitovanja 1. proizlazi da za SG formulaciju tribenurona (vodorastvorljive granule), u predmetnom sredstvu EXPRESS 50 SX, nije objavljena FAO specifikacija niti opća referentna vrijednost za parametar pH razrijeđenog sredstva u FAO Priručniku, a da se ocjena sukladnosti može provesti samo kada postoji objavljena FAO specifikacija za odgovarajuću formulaciju pesticida, ili su objavljene opće referentne vrijednosti u FAO priručniku.

4.4. Nadalje, vezano za parametre aktivne tvari i prigovor tužitelja da HAPIH prilikom ocjene ispravnosti dobivenih rezultata pogrešno primjenjuje pravila koja nisu propisana niti europskim niti hrvatskim propisima i da u prvostupanjskom rješenju nisu navedene odredbe propisa kojima se određuje dopušteno odstupanje od referentnih vrijednosti navodi da iz Očitovanja 1. HAPIH-a, proizlazi da fizikalno-kemijska svojstva sredstva za zaštitu bilja moraju udovoljavati FAO specifikacijama za pesticide, u skladu s točkom 2.7. Dio I. A Priloga Uredbe Komisije (EU) br. 546/2011 o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu jedinstvenih načela za ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja, da je referentna vrijednost za koncentraciju aktivne tvari (475-525 g/kg) koja je navedena u Izvješću broj 32/2020 određena u FAO priručniku (Manual on development and use of FAO and WHO specifications for pesticides, prvo izdanje – treća revizija, ožujak 2016.) kao opće dopušteno odstupanje koncentracije aktivne tvari, te da je ista referentna vrijednost korištena i u ocjenjivanju sukladnosti uzorka iz Ispitnog izvješća broj 59/2021 koje prileži podnesku tužitelja, od 20. prosinca 2021. S tim u vezi tuženik upućuje na FAO priručnik, stranicu 42. gdje je za formulacije pesticida navedeno da u slučaju kada se deklarirana koncentracija aktivne tvari kreće iznad 250 do 500g/kg ili g/l, dopušteno je odstupanje + 5%. Osim toga, tuženik također upućuje na rješenje o registraciji sredstva za zaštitu bilja EXPRESS 50 SX (SG formulacije) na području Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-320-20/09-01/369 (koje je priloženo uz žalbu) prema kojem je koncentracija aktivne tvari 500 g/kg, što znači da prema dozvoljenom odstupanju od + 5% raspon dopuštenih vrijednosti iznosi (475-525 g/kg), dok iz Izvješća broj 32/2020 proizlazi da je analizom uzorka predmetnog sredstva utvrđena vrijednost 453,6 g/kg aktivne tvari. Slijedom navedenog, drži netočnima navode tužitelja da je potpuno pogrešno utvrđeno kako je predmetno sredstvo neispravno jer da je analizom aktivne tvari tribenuron utvrđeno odstupanje od 5% od deklarirane koncentracije tribenurona. Navodi da je HAPIH koristio odgovarajuću metodu za analizu parametra koncentracija aktivne tvari i propisane referentne vrijednosti, te je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju Ispitnog izvješća broj 32/2020, u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je predmetni uzorak sredstva EXPRESS 50 SX nesukladan jer je analizom utvrđeno odstupanje koncentracije aktivne tvari tribenuron u odnosu na dopušteno FAO odstupanje ± 5 % od deklarirane koncentracije tribenurona.

4.5. U vezi prigovora tužitelja koji se odnose na mišljenje o nesukladnosti pH vrijednosti i parametra močivosti, navodi da je u žalbenom postupku utvrdio da u ovom konkretnom slučaju nije bilo potrebno analizirati uzorak iz Ispitnog izvješća broj 32/2020 na parametar pH vrijednosti i parametar močivosti i donositi mišljenje o sukladnosti uzorka na temelju istih, ali da je prvostupanjsko rješenje zakonito jer se uzorak smatra nesukladnim i kada se utvrdi da samo jedan parametar nije sukladan. Nadalje, navodi i da u FAO priručniku su određena dopuštena odstupanja od deklarirane koncentracije aktivne tvari pesticida bez obzira na vrstu formulacije te se odnose i na SG formulaciju predmetnog sredstva EXPRESS 50 SX (stranica 42. FAO priručnika).

4.6. Tvrdnje tužitelja o njegovoj analizi „retain“ uzorka, kontrolnog sredstva koje se izdvaja iz svake šarže koja izlazi na tržište kako bi se u slučaju potrebe mogla provesti dodatna kontrola i ispitivanje (tzv. kontrolna analiza) i istog uzorka koje je analizirano u postupku, smatra neodlučnima budući da člankom 94. stavkom 4. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23., dalje: ZDI) je jasno i nedvojbeno propisano da se mjerodavnim za postupanje smatra rezultat analize službenog uzorka. Navodi i da metoda korištena za analizu aktivne tvari (metoda koja je modificirana u odnosu na originalnu metodu CIPAK MT 546) je udovoljavala zahtjevima propisanim za metode analiza iz članka 34. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/625. te je za analizu aktivne tvari korištena metoda u skladu sa člankom 34. stavkom 3. Uredbe (EU) 2017/625., odnosno metoda udovoljava zahtjevima gore citirane Uredbe, a što je i u skladu sa presudom od 11. travnja 2019. na koju se poziva tužitelj u tužbi.

4.7. Slijedom svega navedenog, tuženik ne smatra potrebnim po neovisnom laboratoriju provesti dodatne analize svojstava sredstva nezavisnom laboratorijskom validacijom odnosno provesti nadvještačenje po neovisnom licenciranom laboratoriju korištenjem deklarirane metode utvrđivanja aktivne tvari i ostalih parametara, a prema analitičkim standardima dostavljenim prilikom deklariranja sredstva. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 26. rujna 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu navodeći u bitnome da je tijekom postupka dostavio tuženiku analizu iz koje proizlazi kako su analizirana sredstva u potpunosti ispravna, a što tuženik nije smio zanemariti budući da je zakonsko pravo tužitelja dokazivati kako analize tuženika nisu ispravne, a upravo to je situacija i u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-370/17 za koju tuženik tvrdi da nije od utjecaja. Tvrdi da ga je tuženik na taj način lišio mogućnosti dokazivati suprotno te da stoga činjenično stanje nije u potpunosti niti na nesumnjiv način utvrđeno. Navodi i da su takvim postupanjem povrijeđena konvencijska prava na pravično suđenje zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja i tužitelj je lišen prava na pravičan postupak.

6. Sud je u ovom sporu održao raspravu u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a kako bi, prije donošenja presude, strankama bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi je zamjenik opunomoćenika tužitelja ostao pri svim dotadašnjim navodima i dokaznim prijedlozima, te je predložio usvojiti tužbeni zahtjev, a zatražio je i naknadu troška spora u iznosu od po 250 bodova za trošak sastava tužbe, podnesak od 26. rujna 2025. i za pristup na ročište, sve uz pripadajući iznos PDV-a. Opunomoćenik tuženika je ostao kod odgovora na tužbu i osporavanom rješenju te se protivio izvođenju predloženih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je 22. rujna 2020. viši poljoprivredni inspektor prvostupanjskog tijela u pravnoj osobi Atar d.o.o. Našice, u Poljoprivrednoj ljekarni u Beničancima, izvršio ciljanu kontrolu uzimanja uzoraka sredstava za zaštitu bilja u sklopu programa postregistracijske kontrole 2020. Radi utvrđivanja ispravnosti sredstava za zaštitu bilja, uzorkovano je sredstvo za zaštitu bilja: EXPRESS 50 SX na osnovi djelatne tvari tribenuron 500 g/kg tužitelja kao proizvođača, a distributera AGROCHEM-MAX d.o.o. Zagreb, LOT: JANl 9UZ044, pakovano po 90 g, datuma proizvodnje JAN 2019, rok uporabe 2 godine. Uzorak predmetnog sredstva za zaštitu bilja u svrhu kontrole ispravnosti odnosno utvrđivanja fizikalno-kemijskih svojstava, dostavljen je na laboratorijsku analizu u HAPIH.

8.1. Prema rezultatima analize HAPIH-a, lspitnog izvješća broj 32/2020, KLASA: 320-20/20-07/00009, URBROJ: 396-04-01-20-2 od 14. listopada 2020., navedeno sredstvo za zaštitu bilja ne posjeduje ispravna svojstva i nije u skladu s Rješenjem o dozvoli za promet i primjenu Ministarstva poljoprivrede KLASA: UP/I- 320- 20/09-01/369. Iz istoga proizlazi da prema ispitanim parametrima uzorka sredstava za zaštitu bilja su nesukladni fizikalno - kemijski parametri pH i močivost, te koncentracija aktivne tvari tribenuron izvan graničnih vrijednosti koje su propisane FAO specifikacijom za tribenuron.

9. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja, propisano je da inspekcijski nadzor nad provedbom Uredbe (EZ) i ovoga Zakona obavlja poljoprivredna inspekcija sukladno propisima kojima je uređen djelokrug i ovlasti poljoprivredne inspekcije te nadzor nad sredstvima za zaštitu bilja, a stavkom 3. alineja 1. da poljoprivredna inspekcija ima ovlasti zabraniti stavljanje na tržište i uporabu sredstava za zaštitu bilja i pomoćnog sredstva koje nije registrirano ili za koje nije izdana odgovarajuća dozvola u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009.

9.1. Promet sredstava za zaštitu bilja reguliran je osim navedenim Zakonom, Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktive Vijeća 79/1177EEZ i 91/414/EZ (dalje: Uredba (EZ) br. 1107/2009) i Uredbom komisije (EU) br. 547/2011 od 8. lipnja 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za označavanje sredstava za zaštitu bilja (dalje: Uredba (EU) br. 547/2011).

9.2. Tako je člankom 28. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 propisano da se sredstvo za zaštitu bilja ne smije staviti na tržište ili upotrebljavati, ako nije odobreno u dotičnoj državi članici u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009.

9.3. Odredbom članka 29. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 propisani su zahtjevi za odobrenje za stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja, između ostalog (članak 29. stavak 1. točka (a) da su njegove aktivne tvari, safeneri i sinergisti odobreni).

10. Prvostupanjsko tijelo je s obzirom na pribavljenu analizu utvrdilo kako sredstva za zaštitu bilja stavljena na tržište moraju udovoljavati uvjetima iz rješenja o registraciji koje je izdano u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 odnosno, sredstva za zaštitu bilja koje je stavljeno na tržište, a nije u skladu s rješenjem o registraciji smatra se da kao takvo nije registrirano. Stoga je zabranilo promet sredstva za zaštitu bilja EXPRESS SO SX na osnovi djelatne tvari tribenuron 500 g/kg tužitelja kao proizvođača jer isto nije u skladu s rješenjem o registraciji sredstva.

11. Odlučujući o žalbi tužitelja, tuženik je utvrdio da je HAPIH dostavio inspektoru Ispitno izvješće broj 32/2020 s mišljenjem u kojem je navedeno da prema rezultatima ispitivanja uzorak sredstva za zaštitu bilja EXPRESS 50 SX, analitički broj LK-20-32 nije u skladu sa rješenjem o registraciji KLASA: UP/I-320-20/09-01/369, uz napomenu da su fizikalno-kemijski parametri pH i močivost, te koncentracija aktivne tvari tribenuron izvan graničnih vrijednosti koje su propisane FAO specifikacijom za tribenuron. Iz tabličnog prikaza rezultata ispitivanja u Ispitnom izvješću broj 32/2020 proizlazi da je pH vrijednost razrijeđenog uzorka pH 9,72, dok je referentna vrijednost pH 6,0-8,5, da je korištena metoda CIPAK MT 75,3, SOP-LSZB-6/2, Izdanje 2; da je rezultat za parametar močivost 58, dok referentna vrijednost iznosi najviše 10, da metoda nije navedena; da rezultat za parametar koncentracija aktivne tvari tribenuron iznosi 453,6 g/kg, dok je referentna vrijednost 475-525, a metoda nije navedena.

11.1. Tuženik je s obzirom na prigovore tužitelja i rezultat Ispitnog izvješća broj 32/2020 iz kojeg proizlazi da ispitano sredstvo nije ispravno jer su fizikalno-kemijski parametri pH i močivost, te koncentracija aktivne tvari tribenuron izvan graničnih vrijednosti koje su propisane FAO specifikacijom za tribenuron, zatražio dodatno očitovanje HAPIH-a, i to posebno na okolnost sukladnosti uzorka iz Ispitnog izvješća broj 32/2020, s rješenjem o registraciji, KLASA: UP/I-320-20/09-01/369, budući da parametar pH i močivost u tom konkretnom proizvodu nije bilo potrebno analizirati. To stoga što za SG formulaciju tribenurona (vodorastvorljive granule), u predmetnom sredstvu EXPRESS 50 SX, nije objavljena FAO specifikacija niti opća referentna vrijednost za parametar pH razrijeđenog sredstva u FAO Priručniku, te da se ocjena sukladnosti može provesti samo kada postoji objavljena FAO specifikacija za odgovarajuću formulaciju pesticida, ili su objavljene opće referent e vrijednosti u FAO priručniku, a što ovdje nije slučaj. Dalje, vezano za parametar močivosti navedeno je da uzorak LK-21-59 iz Ispitnog izvješća broj 59/2021 nije analiziran na parametar močivosti budući da isti nije naveden u FAO priručniku kao relevantan parametar za SG formulaciju.

11.2. Slijedom navedenoga, tuženik je protivno utvrđenom u prvostupanjskom postupku zaključio kako u ovom konkretnom slučaju nije bilo potrebno analizirati uzorak iz Ispitnog izvješća broj 32/2020 na parametar pH vrijednosti i parametar močivosti, te donositi mišljenje o sukladnosti uzorka na temelju istog.

11.3. U vezi žalbenih prigovora i prijedloga za analizu po drugom laboratoriju, pozvao se na članak 94. stavak 1. ZDI-a, a u vezi primijenjene metode, prema očitovanju HAPIH-a, utvrdio da metoda koja je korištena za analizu aktivne tvari (metoda koja je modificirana u odnosu na originalnu metodu CIPAK MT 546) udovoljava zahtjevima propisanim za metode analiza iz članka 34. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/625. HAPIH, je naknadno dostavio i dopunu Ispitnog izvješća broj 32/2020 u kojem je za analizu aktivne tvari navedena predmetna metoda, te je naveo da je za metodu analize aktivne tvari prijavljenu kod registracije ispitanog sredstva u postupku registracije sredstva EXPRESS 50 SX u Republici Hrvatskoj vlasnik registracije dostavio metodu za određivanje aktivne tvari broj L5300.220.0l. ES, Third Revision, April 15, 2003, E.I. du Pont de Nemours and Company DuPont Crop Protection, kao i validaciju te metode, koja je ocjenjena prema jedinstvenim načelima za ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 546/2011, i sastavni je dio ocjenjene dokumentacije istog sredstva te da se u postupcima službenih kontrola mora koristiti metoda koju dostavi vlasnik registracije sredstva za zaštitu bilja.

11.4. Tuženik je odbio uzeti u obzir rezultate FMC analize, od 9. studenog 2020. koja je obavljena na tzv. ,,retain" uzorku sredstva EXPRESS 50 SX, lot JAN20UZ019, kao ni rezultate FMC analize, od 3. prosinca 2020., koje je tužitelj priložio uz žalbu, ponovno pozivom na propisano odredbom članka 94. stavka 4. ZDI- a prema kojem se mjerodavnim za postupanje smatra rezultat analize službenog uzorka.

11.5. Nadalje, tuženik nije prihvatio niti prijedlog tužitelja za provođenje dodatne analiza koncentracije aktivne tvari nezavisnom laboratorijskom validacijom odnosno nadvještačenje po neovisnom licenciranom laboratoriju korištenjem deklarirane metode utvrđivanja aktivne tvari prema analitičkim standardima dostavljenim prilikom deklariranja i izvješća broj 32/2020, u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je predmetni uzorak sredstva EXPRESS 50 SX nesukladan jer je analizom utvrđeno odstupanje-koncentracije aktivne tvari tribenuron u odnosu na dopušteno FAO odstupanje ± 5 % od deklarirane koncentracije tribenurona.

12. Slijedom svega iznesenoga, proizlazi kao nesporno da izuzeti uzorak sredstava za zaštitu bilja: EXPRESS 50 SX uopće nije bilo potrebno analizirati na parametar pH vrijednosti i parametar močivosti, te donositi mišljenje o sukladnosti uzorka na temelju istog, te je stoga Ispitno izvješće HAPIH-a broj 32/2020 bez utjecaja u tom dijelu.

12.1. Sporna je jedino koncentracija aktivne tvari tribenuron u uzorku u odnosu na dopušteno FAO odstupanje ± 5 % od deklarirane koncentracije i primijenjena metoda analize, a za koju tvar je Ispitnim izvješćem HAPIH-a broj 32/2020 utvrđeno da rezultat za parametar koncentracije aktivne tvari tribenuron iznosi 453,6 g/kg, dok je referentna vrijednost 475-525, dakle proizlazi da je za aktivnu tvar utvrđeno odstupanje od 5% od deklarirane koncentracije tribenurona.

13. Tužitelj je u žalbi, a i u ovom upravnom sporu osporavao rezultate tako napravljenih analiza te dostavio analizu proizvoda provedenu na tzv. Retain uzorku iz koje je proizlazilo kako su sredstva ispravna. Radi se o analizi uzorka sredstva iz iste šarže koju je analizirao i tuženik, odnosno kontrolnom sredstvu koje se izdvaja iz svake šarže koja izlazi na tržište kako bi se u slučaju potrebe mogla provesti dodatna kontrola i ispitivanje (kontrolna analiza). Iz te analize, EME tehničkog centra za kvalitetu i sprječavanju kontaminacije broj: Ov-119-2/2020 od 8. prosinca 2020. proizlazi da je analizom, korištenom metodom L5300.220.01.ESI, referentnog uzorka iste serije JAN20UZ0019 dobiven rezultat od 49,6%, pa 49,8% koncentracije tribenurona, što je vrijednost unutar specifikacije od 47,5 – 52,5.

13.1. Tuženik navedeni dokaz nije prihvatio niti je smatrao potrebnim provoditi dodatnu neovisnu analizu predmetnog sredstva pri čemu se pozvao samo na propisano odredbom članka 94. stavka 4. ZDI-a smatrajući da Ispitno izvješće HAPIH- a nije moguće preispitivati.

13.2. Člankom 94. stavkom 1. ZDI-kojim je propisano da kad je tijekom provođenja inspekcijskog nadzora potrebno uzeti uzorak radi analize, poljoprivredni inspektor je obvezan uzeti uzorak i dostaviti ga na analizu u ovlašteni službeni laboratorij. Stavkom 2. istoga članka ZDI-a propisano je da prilikom uzimanja uzorka poljoprivredni inspektor ima pravo i dužnost: uzeti uzorak za analizu u količini potrebnoj za ispitivanje, pod istim uvjetima i u isto vrijeme od istog proizvoda za analizu službenog uzorka i drugu analizu (podstavak 1.), sastaviti zapisnik o uzimanju uzorka u najmanje dva primjerka, od kojih jedan primjera ostaje nadziranom subjektu i/ili osobi odgovornoj za proizvod (podstavak 2.), uzorke zapečatiti i označiti (podstavak 3.), službeni uzorak uzet za analizu bez odgađanja, a najkasnije u roku 3 dana, dostaviti ovlaštenom laboratoriju (podstavak 4.), uzorak namijenjen za drugu analizu nadzirani subjekt dužan je čuvati u odgovarajućim uvjetima do zaprimanja rezultata prve analize (podstavak 5.), nadziranog subjekta i/ili osobu odgovornu za proizvod kod kojeg je uzet uzorak pisano obavijestiti o rezultatima analize službenog uzorka (podstavak 6.). Odredbom stavka 4. istoga članka ZDI-a propisano je da se mjerodavnim za postupanje smatra rezultat analize službenog uzorka.

13.3. Tuženik pogrešno smatra da odredba stavka 4. članka 94. ZDI-a podrazumijeva da se rezultat analize službenog uzroka ne može preispitivati te da nije dozvoljeno provesti dodatno vještačenje, pogotovo s obzirom da prema stavku 2. podstavku 5. tog članka, se uzima i uzorak za drugu analizu koji je nadzirani subjekt dužan čuvati u odgovarajućim uvjetima do zaprimanja prve analize.

13.4. K tome, i Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/098. i 110/21.) u članku 66. stavku 6. predviđa da ako nalaz, odnosno mišljenje vještaka nisu jasni ili potpuni, ako se nalazi i mišljenja dvaju ili više vještaka bitno razlikuju, ako mišljenje vještaka nije dovoljno obrazloženo ili se pojavi osnovana sumnja u točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslušanjem vještaka, ponovit će se vještačenje s drugim vještacima, a može se zatražiti i mišljenje znanstvene ili stručne ustanove. Prema stavku 2., mišljenje znanstvene ili stručne ustanove može se tražiti i onda kad se zbog složenosti slučaja ili radi potrebe obavljanja analize može opravdano pretpostaviti da će se na taj način doći do točnijeg mišljenja.

13.5. Budući da je tužitelj dostavljenim analizama doveo u sumnju Ispitno izvješće HAPIHa ne samo u odnosu na relevantnost utvrđene vrijednosti pH i močivosti predmetnog sredstva što se pokazalo točnim i tuženik prihvaća, već i s obzirom na primijenjenu metodu i rezultat koncentracije tribenurona, činjenično stanje u provedenom postupku je ostalo sporno. Stoga je postojao opravdani razloga da se već u upravnom postupku provede vještačenje po drugom neovisnom laboratoriju radi pravilnog i točnog utvrđivanja činjeničnog stanja u vezi ispravnosti predmetnog sredstva. Posebno s obzirom na činjenicu da je člankom 5. Zakona o provedbi Uredbe br. 1107/2009 propisano kako znanstvene i stručne poslove i zadatke za provedbu Uredbe obavljaju osim HAPIH-a i Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada i Hrvatski šumarski institut te je stoga tuženik imao na raspolaganju još dva ovlaštena tijela da provedu traženu analizu.

13.6. Stoga, tužitelj opravdano upire u povredu konvencijskog prava, jer mu u postupku nije omogućeno ravnopravno sudjelovati kao stanka i osporavati dobivene rezultate, ne samo što nije u obzir uzeta dostavljena analiza s drugačijim rezultatom, već što nije odobreno niti provođenje novog vještačenja po drugom ovlaštenom laboratoriju. Stoga je povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku jer tužitelju nije dana mogućnost korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava), odnosno nije mu osigurana razumna mogućnost da izloži činjenice i podupre ih dokazima te je stavljen u bitno lošiji položaj.

13.7. U vezi pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-370/17 od 11. travnja 2019., a koju se poziva tužitelj, a tuženik smatra da ista nije od utjecaja, proizlazi iz iste da je tužitelj dostavio Izvješće o ispitivanju broj: 0429/2017 od 17. veljače 2017., izrađeno od Kemijskog instituta Slovenije, analizirano metodom CIPAC 582/TC/M, a prema kojem količina aktivne tvari imidakloprid u fitofarmaceutskom sredstvu – CONFIDOR SL 200 odgovara deklaraciji proizvođača čime je doveo u sumnju utvrđeno, pa je Sud smatrao da je nužno provesti i dodatnu laboratorijsku analizu predmetne supstance kako bi se sa sigurnošću utvrdilo posjeduje li sredstvo CONFIDOR SL 200 ispravna svojstva u skladu s deklaracijom i rješenjem o registraciji za zaštitu bilja KLASA: UP/I-320-20/05-01/269. Stoga tužitelj opravdano navodi da se radi o identičnoj pravnoj situaciji.

14. Slijedom iznesenoga, Sud osporavano rješenje tuženika nije mogao ocijeniti zakonitima te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio pobijani akt i odlučio kao u točki I. izreke presude, te predmet vratio na ponovni postupak. U istome će tuženik odrediti provođenje analize izuzetog uzorka sredstva EXPRESS 50 SX u odnosu na koncentraciju aktivne tvari tribenuron, namijenjenog za drugu analizu, po drugom ovlaštenom laboratoriju iz članka 5. Zakona o provedbi Uredbe br. 1107/2009, deklariranom metodom te omogućiti tužitelju da dokazuje svoje tvrdnje o ispravnoj koncentraciji tribenurona u predmetnom sredstvu, a potom ponovno odlučiti o žalbi tužitelja i otkloniti navedene nedostatke na koje je Sud ukazao u ovom sporu. Pri tome je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke (članak 119. stavak 4. ZUS-a).

14.1. S obzirom na navedeno, Sud nije smatrao potrebnim provoditi u ovom sporu predloženo vještačenje, niti ispitivati predložene svjedoke.

15. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa zatraženim iznosom i važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

15.2. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe od 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 125,00 eura (Tbr. 46. Tarife), te isti iznos za činjenično obrazloženi podnesak od 26. rujna 2025. i za pristup na ročište 29. rujna 2025. (Tbr. 27/2 Tarife), odnosno ukupno 1.875,00 eura. U tužbi zatražena zatezna kamata na trošak određena je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a.

15.3. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi.

15.4. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 13. listopada 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku, uz spis