Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-504/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Ivice Raguža, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku odvjetniku Zvonimiru Bodrožić, iz Zagreba, protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Igoru Habulinec, iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2229/2018-70 od 24. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2229/2018-70 od 24. travnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu 6.400,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2016., po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (točka I.), dok je ostatak tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu 1.600,00 EUR sa zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka II.).

1.1. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 3.671,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (točka III.), dok je ostatak zahtjeva tužiteljice za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan (točka IV.), a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka V.).

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno žalbu podnijela tužiteljica u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev te zahtjev za naknadom troškova postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP), te zbog odluke o troškovima. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. U žalbi traži trošak žalbenog postupka na ime sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno žalbu podnio tuženik. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. ZPP-a, te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno predlaže preinaku prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koji žalbom sadržajno upućuje tužiteljica, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.

6.2. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja – prometne nesreće koja se dogodila 13. veljače 2015. godine u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

8. Provedenim dokazima je sud utvrdio da se prometna nezgoda dogodila naletom vozila osiguranika tuženika i to prednjeg desnog dijela vozila na prednji dio desne bočne strane bicikla tužiteljice, a da je mjesto sudara gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika u raskrižju na obilježenom pješakom prijelazu.

8.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica radnjom prelaska kolnika biciklom preko obilježenog pješačkog prijelaza presjekla put kretanja vozilu osiguranika tuženika koje se kretalo desnom prometnom trakom te da je radnja prelaska kolnika tužiteljice na biciklu preko obilježenog prijelaza uzrok nastanka štetnog događaja.

8.2 Također je utvrdio da se vozilom osiguranika tuženika kretalo brzinom oko 25-30km/h a tužiteljica na biciklu odo 10km/h te da su oba sudionika mogla uočiti drugog sudionika.

8.3. Vještačenjem je utvrđeno da je osiguranik tuženika mogao uočiti tužiteljicu na biciklu u trenutku kada je započinjala radnju prelaska kolnika preko obilježenog prijelaza i kada se njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta sudara oko 20,5 metara, te je u slučaju pravovremene reakcija i kočenja manjeg intenziteta mogao zaustaviti vozilo jer je na raspolaganju imao put od čak 20,5 metara i zaustavni put kočenja bi iznosio samo 9,9 metara te do sudara ne bi došlo.

8.4. Također je utvrđeno da je i tužiteljica mogla prije započinjanja radnje prelaska kolnika uočiti kretanje vozila osiguranika tuženika koje je bilo udaljeno 20,5 metara te izbjeći prometnu nezgodu odustankom od prelaska kolnika i propuštanjem nadolazećeg vozila osiguranika tuženika.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se odgovornost tuženika temelji na propustu tuženikovog osiguranika postupanja sukladno pravilima sigurnosti prometa na cestama, budući je mogao uočiti kretanje tužiteljice preko obilježenog pješačkog prijelaza, te pravovremenom reakcijom i kočenjem manjeg intenziteta izbjeći nastanak prometne nezgode, te zaključuje da postoji doprinos tužiteljice zbog načina na koji je započela radnju prelaska preko pješačkog prijelaza, s obzirom da nije na propisani način upravljala biciklom predmetnom prometnicom, te je imala dovoljno vremena uočiti nadolazeće vozilo, a zbog čega smatra da je pridonijela nastanku štete u omjeru od 20%.

10. S obzirom da je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da se mjesto prometne nezgode nalazi na obilježenom pješačkom prijelazu, da je osiguranik tuženika mogao uočiti tužiteljicu koja je poduzela radnju prelaska pješačkog prijelaza, dakle prije kontakta s tužiteljicom je imao dovoljno vremena i prostora za zaustavljanje vozila, a prilazeći pješačkom prijelazu je morao uložiti povećanju pažnju i oprez, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja.

11. Također, s obzirom na način na koji se tužiteljica uključivala biciklom na površinu kolnika namjeravajući prijeći cestu na obilježenom pješačkom prijelazu, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio doprinos tužiteljice nastanku štete u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11.,78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.– u nastavku teksta: ZOO-a).

12. Prema odredbi članka 38. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine": 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19. i 42/20.) vozač kad prilazi obilježenom pješačkom prijelazu mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takovom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Iako je u postupku utvrđeno da je osiguranik tuženika upravljao brzinom manjom od dopuštene, u postupku je utvrđeno i da je on mogao pravovremeno zaustaviti vozilo prije kontakta s biciklom tužiteljice, što nije učinio. Stoga osiguranik tuženika u trenutku kada je prilazio pješačkom prijelazu nije u dovoljnoj mjeri pratio prometnu situaciju, te zaustavio vozilo iako je za to imao dovoljnu prostornu i vremensku mogućnost, što upućuje na postojanje njegove odgovornosti, jer nije pratio prometnu situaciju na kolniku i obilježenom pješačkom prijelazu.

13. Iako je i kretanje tužiteljice bilo nepropisno (prelazak biciklom preko obilježenog pješačkog prijelaza te mogućnost izbjegavanja nezgode propustom osiguranika tuženika), u takvoj prometnoj situaciji u kojoj je do mjesta nezgode došlo na pješačkom prijelazu, uz činjenicu da je osiguranik tuženika imao dovoljnu prostornu i vremensku mogućnost izbjegavanja nezgode, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o omjeru odgovornosti za nastalu štetu.

14. Provedenim vještačenjem su utvrđene ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju. Medicinskim vještačenjem su utvrđene vrsta i kvalifikacije povreda koje je zadobila tužiteljica te jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, smanjenje životnih aktivnosti koje je preostalo zbog zadobivenih ozljeda te opseg i trajanja tuđe njege i pomoći, te je na temelju istih prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.320,00 eura koji joj pripada temeljem odredbe članka 19. i članka 1100. ZOO-a.

15. Sukladno odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a povreda prava osobnosti predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, a sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

16. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade je sukladno stavku 2. članka 1100. ZOO-a, sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

17. Pravilno prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz odredbi članaka 19. i 1100. ZOO-a, a vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, odredio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 6.320,00 eura, a navedeni iznos naknade štete je tužiteljici određen uzimajući i u obzir nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, koji je sud prihvatio, te je u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za određivanje visine naknade neimovinske štete.

18. Pri tome je neosnovan žalbeni razlog tuženika na koji sadržajno ukazuje žalba o počinjenoj bitnoj povredi ZPP-a iz članka 354. stavak 1., u svezi s člankom 261. ZPP-a, budući da odredba članka 261. stavak 3. ZPP-a obvezuje sud da zatraži mišljenje drugoga vještaka, ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nalaz vještaka sadrži takve nedostatke koji ostavljaju mjesta sumnji u pravilnost vještačkog nalaza. Budući da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kao stručan i objektivan te da su saslušanjem vještaka otklonjeni prigovori na nalaz vještaka, i prema ocjeni ovoga suda ne ukazuje se potrebnim provoditi novo vještačenje, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

19. S obzirom da iz nalaza vještaka, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužiteljici potrebna tuđa njega i pomoć pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada naknada štete temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i 2. ZOO-a, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, te joj je po ovom osnovu odredio naknadu u iznosu od 1.680,00 eura.

20. S obzirom na utvrđeni doprinos sudionika nastanku štete, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.056,00 eura te imovinske štete u iznosu od 1.344,00 eura, što ukupno iznosi 6.400,00 eura.

21. Na navedeni iznos je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21.1. Sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete se smatra dospjelom od trenutka naknade štete.

21.2. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

21.3. Pri odlučivanju o tijeku zateznih kamata na dosuđenu štetu valja imati na umu odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05., 36/09., 75/09, 76/13. i 152/14. dalje - ZOOP).

21.4. Člankom 12. ZOOP-a u stavku 1. je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva i dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete ako je odgovornost i visina štete nesporna ili utemeljen odgovor na sve točke odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu i visinu štete sporni.

21.5. Odredbom stavkom 4. je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku oštećena osoba u dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamata koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21.6. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud glede odluke o tijeku zakonskih zateznih kamata primijenio materijalno pravo dosuđujući kamatu na naknadu štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

22.1.Odlučujući o visini troškova, prvostupanjski sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje – Tarifa), kao i o odredbi članka 155. ZPP- a. primjenjujući Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

23. Stoga je presuda prvostupanjskog suda potvrđena u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a

24. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe je odbijen sukladno odredbama članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspjela.

Vukovar, 13. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan