1              Poslovni broj: Gž-66/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija kao predsjednice vijeća, Gorana Milakovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H., OIB: …, kao nasljednika pok. Š. H., OIB: .., K. R. zastupanog po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda S. K. M. i Ž. R., odvjetnicima u K., protiv tuženika D. zdravlja K.- Ž., OIB: …, , zastupanog po punomoćniku B. Č., odvjetniku u K., te umješača na strani tuženika C., Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-150/2022-85 od 28. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika i umješača na strani tuženika djelomično se prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-150/2022-85 od 28. studenog 2022.,

 

- potvrđuje u točki II. izreke,

 

- preinačava u točki I. i III. izreke i sudi:

 

"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu s osnova troška tuđe pomoći, sve u ukupnom iznosu od 2.500,50 eur[1]/18.840,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2022. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenih 2.500,50 eur/18.840 kn do iznosa od 3.888,41 eur/25.530 kn kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 642,47 eur/4.840,69 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2022. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

 

IV. Odbijaju se zahtjevi tužitelja, tuženika i umješača za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu poslovni broj Pn-150/2022-85 od 28. studenog 2022., koja glasi:

 

"I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu s osnova troška tuđe pomoći, sve u ukupnom iznosu od 25.530,00 kn/3.888,41 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke, tj. dana 28. studenog 2022. pa do potpune isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje od tuženika isplatu naknade štete u iznosu koji prelazi dosuđeni novčani iznos od 25.530,00 kn/3.388,41 eur pa do ukupno potraživanih 50.680,00 kn/6.726,39 eur, zajedno sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj novčani iznos, kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.421,62 kn/719,58 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke, tj. dana 28. studenog 2022. godine pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđeni novčani iznos od 5.421,62 kn/719,58 eur pa do ukupno potraživanih 16.985,00 kn/2.254,30 eur, zajedno sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

 

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj u odnosu na točku II. i dio točke III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka i predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači u tom dijelu pobijanu presudu.

 

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik u odnosu na točku I. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava pa predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, odnosno da je preinači.

 

4. Žalbu podnosi i umješač iz svih žalbenih razloga te predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači, odnosno ukine.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika i umješača je djelomično osnovana.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa neosnovano u žalbi tuženik i umješač ističu taj žalbeni razlog.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je pretrpjela njegova pravna prednica Š. H. prilikom ulaska u vozilo saniteta D. zdravlja K. je 8. rujna 2015.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

 

-da je 8. rujna 2015. Š. H. po nalogu njezinog izabranog liječnika V. I., dr.med. sanitetskim vozilom tuženika prevožena u Opću bolnicu u K. na pregled internisti,

 

-da je tom prilikom sa sanitetskim vozilom došao samo vozač saniteta S. Š.,

 

-da iz naloga za sanitetski prijevoz osigurane osobe kojeg je izdao V. I. dr.med. proizlazi da bolesnik sjedi i nije naznačeno da bi u pratnji vozača trebala ići i medicinska sestra,

 

-da je do štetnog događaja došlo u vozilu sanitete prilikom smještanja pok. Š. H. na sjedeću stolicu kada je pala sa stolice na pod saniteta, a tu radnju smještanja izvodili su vozač saniteta S. Š. i suprug pok. Š. H. – M. H., njezin pravni slijednik,

 

-da je nakon pada sada pok. Š. H. podignuta i smještena na ležaj u sanitetskom vozilu te odvezena u O. bolnicu u K. na pregled kod interniste, nakon čega je sanitetskim vozilom tuženika, ali po drugom vozaču I. Č. odvezena kući, tako što je prevezena u kardiološkom stolcu,

 

-da je Š. H. u štetnom događaju pretrpjela teške ozljede i to prijelom dvije kosti gležnja s djelomičnim odmakom zglobnih površina što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu.

 

10. Između stranaka je bilo sporno postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete.

 

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da postupanjem djelatnika tuženika vozača saniteta S. Š. 8. rujna 2015. prilikom smještanja Š. H. na stolicu unutar vozila saniteta nije bilo ispravno, jer je prilikom smještanja Š. H. u stolicu saniteta trebao postupati savjesno i odgovorno i s povećanim stupnjem opreza, jer se radilo o osobi koja je bila teško pokretna te prekomjerne tjelesne težine čega je bio svjestan i S. Š.. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete primjenom odredbe članka 1061. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. i 114/22. – dalje: ZOO).

 

12. Tuženik i umješač u žalbi osporavaju ovakav zaključak prvostupanjskog suda i smatraju da je pogreška učinjena od strane liječnika obiteljske medicine V. I. koji je u nalogu za sanitetski prijevoz naznačio da bolesnik sjedi i nije naznačio da u pratnji vozača treba biti i medicinska sestra te da vozač nije stručna osoba koja bi trebala preispitivati nalog liječnika. Stoga smatraju da tuženik nije pasivno legitimiran za naknadu štete.

 

13. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje ovakve prigovore tuženika i umješača neosnovanim.

 

13.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je Š. H. pala u sanitetskom vozilu prilikom njenog smještanja u stolac koju radnju su poduzimali vozač saniteta S. Š. i M. H.. Pravilnikom o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza propisano je u članku 1. da se pod sanitetskim prijevozom podrazumijeva prijevoz bolesnika u svrhu pružanja zdravstvenih usluga vozilom za sanitetski prijevoz s propisanom medicinsko – tehničkom opremom za siguran prijevoz bolesnika. S obzirom da iz tog Pravilnika proizlazi da se taj prijevoz mora osigurati na siguran način, to znači i da vozač saniteta prilikom smještanja bolesnika kojeg prevozi treba postupati s povećanom pažnjom i odgovornosti, jer se radi o pacijentima koji nisu u mogućnosti samostalno se kretati, koji mogu biti nepokretni i teško pokretni i pri poduzimanju ovakve radnje to se treba odvijati na siguran način kojim će spriječiti nastupanje štetnih posljedica po zdravlje pacijenta. Činjenica da u nalogu liječnika obiteljske medicine je stajalo da pacijent sjedi nije razlog za ekskulpaciju tuženika, jer pacijentica Š. H. nije pala sa stolca prilikom prijevoza, već je pala prilikom smještanja u stolac i zbog toga nije odlučno to što je napisano u nalogu liječnika, već je odlučna činjenica koja ukazuje na odgovornost tuženika ta što njegov zaposlenik kao vozač saniteta nije upotrijebio dužnu pažnju koja se zahtjeva u ovakvim okolnostima kada smješta u stolac saniteta teško pokretnu osobu koja je uz to i prekomjerne tjelesne težine. Zbog toga postoji odgovornost tuženika za štetu u smislu odredbe članka 1061. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzroćenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, a to tuženik nije dokazao.

 

14. Slijedom navedenog neosnovano tuženik i umješač osporavaju odgovornost tuženika za naknadu štete.

 

15. Povodom žalbe tuženik pazeći na pravilnost primjene materijalnog prava ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 19. stavak 1. u vezi članka 1100. stavak 2. ZOO-a dosuđujući tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.276,93 eur/24.690,00 kn.

 

16. Naime, utvrđeno je da je Š. H. nakon štetnog događaja u kojem je pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu trpjela fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti. Trpjela je bolove jakog intenziteta tijekom dva dana, bol srednje jakog intenziteta tijekom šest dana boravka u bolnici, i bol slabijeg intenziteta slijedećih sedam tjedana. Trpjela je primarni strah jakog intenziteta u trenutku spoznaje o težini ozljede i nužnosti operativnog liječenja, strah srednjeg intenziteta sedam dana tijekom boravka u bolnici, te sedam tjedana strah slabijeg intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja te je kod nje došlo i do dodatnog smanjenja životnih aktivnosti u opsegu do 5% u razdoblju do pet tjedana.

 

16.1. Ovako utvrđene okolnosti slučaja, jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti ograničenog trajanja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 2.389,01 eur/18.000,00 kn. U pogledu naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu štete u iznosu od 111,49 eur/840,00 kn, što ukupno iznosi 2.500,50 eur/18.840,00 kn.

 

17. Slijedom navedenog valjalo je u ovom dijelu djelomično prihvatiti žalbu tuženika i umješača i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

18. S obzirom da je ovom presudom tužiteljici dosuđen manji iznos to utječe i na odluku o parničnim troškovima. Tužitelj je konačno postavljenim zahtjevom potraživao iznos od 6.726,39 eur/50.680,00 kn, a uspio je sa zahtjevom od 2.500,50 eur/18.840,00 kn pa u pogledu visine uspjeh tužitelja iznosi 37%, dok je u pogledu osnova uspjeh 100% što prosječno iznosi 69%. Budući da je uspjeh tuženika 31% primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a tužiteljici pripada trošak postupka u omjeru od 38%. Tužiteljica je imala ukupan trošak od 1.690,72 eur/12.738,75 kn, a 38% od toga je 642,47 eur/4.840,69 kn.

 

Bjelovar, 21. rujna 2023.