REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 Pn-84/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja HA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici u Puli-Pola, Kranjčevićeva 16, protiv 1. tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o., OIB: 76757137512 sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Velidu Nasifu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i 2. tuženika Croatie osiguranje d.d., OIB: 26187994862 sa sjedištem u [adresa], zastupanog po Patriku Božičeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], p.p. 261, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 9. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se 1. tuženiku Bina-Istra upravljanje i održavanja d.o.o. i 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju HA solidarno isplate iznos od 14.137,03 HRK/1.876,31 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 13.534,53 HRK/1.796,34 EUR od dana 18. siječnja 2022., a na iznos od 602,50 HRK/79,97 EUR od dana 3. prosinca 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se 1. tuženiku Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. i 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju HA solidarno naknade parnični trošak u visini od 1.918,41 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika i 2. tuženika na naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 18. svibnja 2023. podnio tužbu radi naknade štete u kojoj navodi da je 2. prosinca 2021., u 19:30 sati, na dionici autoceste A9, u Općini Sveti Lovreč, na kilometru 44+800, upravljajući osobnim automobilom marke Peugeot 3008, doživio prometnu nezgodu naletom na psa koji se našao na kolniku. Pas je uginuo na mjestu događaja, a na vozilu tužitelja nastala su značajna oštećenja na prednjem braniku, svjetlu za maglu, ukrasnoj maski i blatobranu. Policija je obavila očevid, a Croatia osiguranje izvršilo je izvid štete. Tvrdi da je pristupio popravku vozila te je dana 18. siječnja 2022. platio račun u iznosu od 13.534,53 HRK, dok je 3. prosinca 2021. platio i troškove prijevoza vozila (šlepanja) u iznosu od 602,50 HRK, što ukupno čini iznos od 14.137,03 HRK, odnosno 1.876,31 EUR. Prije pokretanja parnice, izvansudski se obratio tuženicima sa zahtjevom za naknadu štete, no isti su njegov zahtjev odbili. U svojem odgovoru, tuženici su odgovornost pripisali vlasniku psa, navodeći da je cijela dionica autoceste ograđena zaštitnom ogradom, te da je nalazak psa na kolniku posljedica propusta vlasnika životinje. Navodi da prometni znakovi na dionici autoceste upozoravaju na mogućnost nailaska divljači, ali ne i na nailazak pasa, te da prosječan vozač na brzoj cesti opravdano ne očekuje prisutnost psa na kolniku. Ukazuje da, da je autocesta bila ograđena sukladno svim propisima i bez propusta, pas ne bi mogao doći na cestu. Nadalje, naglašava da na brzoj cesti upravitelj mora spriječiti bilo kakav ulazak životinja na kolnik, jer je to inherentna obveza upravljanja i održavanja autoceste radi sigurnosti prometa. Budući da je 1. tuženik kao upravitelj autoceste, te 2. tuženik kao njegov osiguratelj, odbio njegov izvansudski zahtjev, tužitelj je pokrenuo sudski postupak i predložio da sud donese presudu kojom se tuženicima nalaže da mu solidarno isplate iznos od 14.137,03 HRK, odnosno 1.876,31 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana kada su računi plaćeni, kao i naknadu parničnih troškova.

2. 2. tuženik je u odgovoru na tužbu od 9. lipnja 2023. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva s prijedlogom da se tužba odbije kao neosnovana. Tvrdi da je u vrijeme predmetnog događaja 1. tuženik imao s njim zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti, s valjanošću police od 1. veljače 2021. do 1. veljače 2022., uz ugovorenu osiguranu svotu od 200.000,00 HRK po štetnom događaju. Time priznaje postojanje ugovornog odnosa između osiguratelja i 1. tuženika, ali ne i osnovanost zahtjeva tužitelja. Naglašava kako se u konkretnom slučaju ne radi o šteti nastaloj naletom na divljač u smislu članka 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21.; dalje u tekstu: ZC), kojim bi bila propisana odgovornost upravitelja ceste po načelu krivnje, nego o šteti uzrokovanoj psom u vlasništvu pok. LA. Budući da se pas na javnoj cesti ima smatrati opasnom stvari, smatra da odgovornost proizlazi iz članka 1045. i članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje u tekstu: ZOO). Po toj logici, za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik ili njegovi zakonski nasljednici, i to po objektivnom kriteriju odgovornosti. Ističe da vlasnik psa mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi spriječio opasnost za ljude i imovinu, a u protivnom je odgovoran za štetu koju životinja prouzroči, budući da je njezino ponašanje nepredvidivo. Poziva se i na članak 1067. ZOO, prema kojem vlasnik stvari može biti oslobođen odgovornosti samo ako dokaže da je šteta nastala isključivo uslijed radnje oštećenika ili treće osobe, ili zbog izvanjskog uzroka koji nije mogao predvidjeti ili spriječiti. Stoga tvrdi da je odgovornost u cijelosti na vlasniku psa, odnosno njegovim nasljednicima, dok odgovornost 1. tuženika kao upravitelja ceste ne postoji. Dalje ističe da predmetna cesta ima sve potrebne građevinske i uporabne dozvole, da je izgrađena u skladu s propisima i da je redovno održavana. 1. tuženik je, prema navodima 2. tuženika, poduzimao sve potrebne mjere ophodnje, održavanja i opremanja sukladno ZC. Policijskim očevidom nisu utvrđena oštećenja zaštitne ograde, niti je protiv odgovorne osobe 1. tuženika pokrenut prekršajni postupak, dok je vlasnik psa okrivljen za prekršaj iz članka 119. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.; dalje u tekstu: ZSPC) Zaključno, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, smatrajući da za štetu ne odgovara upravitelj ceste ni njegov osiguratelj, već vlasnik psa koji je odgovoran po načelu objektivne odgovornosti.

3. 1. tuženik je u odgovoru na tužbu od 21. lipnja 2023. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva s prijedlogom da se tužba odbije kao neosnovana. Ističe kako tužitelj pogrešno polazi od pretpostavke da sama činjenica što se pas našao na kolniku autoceste stvara odgovornost koncesionara. Navodi da je zakonodavac izričito uredio pitanje odgovornosti člankom 50. ZC, po kojem pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara trećima za štetu zbog naleta na divljač, ali samo po osnovi krivnje i samo u slučaju da, na zahtjev lovoovlaštenika, nije postavila propisanu prometnu signalizaciju i opremu. U konkretnom slučaju takav zahtjev nije bio postavljen, pa ne postoji zakonska osnova za odgovornost upravitelja autoceste. Poziva i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda i županijskih sudova, iz koje proizlazi da odgovornost koncesionara ne može biti šira od zakonom propisanog okvira, te da se u svakom slučaju temelji na krivnji, a ne na objektivnoj odgovornosti. Uz to, naglašava da se radi o šteti prouzročenoj psom, a pas na prometnici predstavlja opasnu stvar, zbog čega je, prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, za štetu odgovoran njegov vlasnik po načelu objektivne odgovornosti. U prilog toj tvrdnji poziva se i na potvrdu Policijske uprave Istarske od 14. prosinca 2021. godine, kojom je utvrđeno da je vlasnik psa, LA, počinio prekršaj jer nije spriječio izlazak psa na cestu. Slijedom toga, eventualni zahtjev za naknadu štete tužitelj može usmjeriti isključivo prema vlasniku psa ili njegovim nasljednicima, a ne prema koncesionaru autoceste. Nadalje tvrdi da je u cijelosti ispunio svoje obveze osiguranja sigurnog prometovanja. Na predmetnoj dionici ceste bila je postavljena zaštitna žičana ograda, prometni znak „Divljač na cesti“ s dopunskom pločom, a ophodnje su se obavljale i češće nego što propisi zahtijevaju. U vezi s time prilaže plan ophodnje za 2021., ophodarski dnevnik za dan događaja te izvješće o prometnoj nesreći, u kojima nije evidentiran nikakav nedostatak signalizacije ili opreme. Također naglašava da je cesta projektirana i izgrađena u skladu sa svim pozitivnim propisima, o čemu svjedoči izdana uporabna dozvola. Na temelju svega navedenog, smatra da ne postoji niti zakonska niti činjenična osnova njegove odgovornosti, pa predlaže da sud tužbeni zahtjev odbaci kao nedopušten, a podredno odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da mu nadoknadi parnične troškove.

4. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21- P/36880, URBROJ: 511-08-29/06-P-825-8/2021 od 14. prosinca 2021. (list spisa 5-7), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36880. URBROJ: 511-08-29/06-P-825-1/2021 od 2. prosinca 2021. (list spisa 8), račun Promo auto d.o.o., broj: 7/1/67 od 5. siječnja 2022. (list spisa 9-10), račun-radni nalog EURO-NB, broj: 53-1-1/2021 od 3. prosinca 2021. (list spisa 12), zahtjev za naknadu štete po prometnoj nesreći od 3. veljače 2022. (list spisa 13), odgovor 1. tuženika od 30. prosinca 2021. (list spisa 14), prigovor na obavijest o neosnovanom zahtjevu od 20. siječnja 2022. (list spisa 15-19), odluku povodom prigovora 2. tuženika od 28. siječnja 2022. (list spisa 19-21), policu osiguranja, broj: 078700073326 (list spisa 29-30), privitak polici odgovornosti, broj: 078700073326 (list spisa 31), uvjete za osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti (list spisa 32-36), odštetni zahtjev po osiguranju od odgovornosti (list spisa 39-40), prometnu i vozaču dozvola (list spisa 41-44), oznaku štete: 70-IMOD-9795/2021 od 2. prosinca 2021. s fotografijama (list spisa 47-52), godišnji plan ophodnje autoceste A9 i B9 (Istarski ipsilon) 2021. (list spisa 97-102), izvješće o prometnoj nesreći (list spisa 103), ophodarski dnevnik (list spisa 114), uporabnu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, KLASA: UP/I-361-05/05-01/00077, URBROJ: 531-10-2-1-2-607-05-4 od 9. prosinca 2005. (list spisa 137-140), izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36880, URBROJ: 511-08-29/06-P-85- 4/2021 od 13. prosinca 2021. (list spisa 150-151), zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36880, URBROJ: 511-08-29/06-P-825-3/2021 od 13. prosinca 2021. (list spisa 152-155), službenu zabilježbu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36880, URBROJ: 511- 08-29/P-825-6/2021 od 13. prosinca 2021. (list spisa 157-162), podnesak Ministarstva poljoprivrede (list spisa 163), skicu lista mjesta Postaje prometne policije Pula-Pola, broj: 511-08-29/06-P-825/2021 od 11. prosinca 2021. (list spisa 164), proveo dokaz uviđajem na licu mjesta, prometno vještačenje po vještaku Marka Lakovića, saslušao svjedoke RA, NA i tužitelja u svojstvu parnične stranke i pročitao nalaz i mišljenje (list spisa 185-200 te 232-233).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade imovinsku štetu koja je nastala na njegovom vozilu marke Peugeot smeđe boje s efektom, registarskih tablica [registarska oznaka] koja se dogodila 2. prosinca 2021. na autocesti A9, na dionici kod kilometra 44+800 u Općini Sveti Lovreč zbog naleta na psa-engleskog terijera.

7. Nije sporno je da se prometna nezgoda dogodila 2. prosinca 2021. u 19:30 sati na autocesti A9 kod km 44+800, kada je tužitelj upravljajući osobnim vozilom Peugeot 3008 naletio na psa pasmine engleski terijer, koji je na mjestu uginuo. Pas je bio u vlasništvu pok. LA. Na vozilu tužitelja nastala je materijalna šteta, a tužitelj je snosio troškove popravka i šlepanja u ukupnom iznosu od 1.876,31 EUR. Također između stranaka nije sporno da je 1. tuženik u vrijeme događaja imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti s 2. tuženikom, te da su tužiteljev izvansudski zahtjev za naknadu tuženici odbili.

8. Spornim je ostalo pitanje odgovornosti za nastalu štetu, odnosno tereti li ista upravitelja autoceste i njegova osiguratelja ili pak vlasnika psa i njegove nasljednike. Sporno je i pitanje je li sustav održavanja i osiguranja autoceste bio adekvatan, je li vozač mogao izbjeći nezgodu.

9. Iz izvješća o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36880, URBROJ: 511- 08-29/06-P-85-4/2021 od 13. prosinca 2021. slijedi da se 2. prosinca 2021. na cesti A9 – Buje (čvorište Umag (D75/D510))-čvorište Kanfanar (A8)-Pula(čvorište Pula (D66)) na 44 km+800 m dogodila prometna nesreća tako da je HA oko 19,30 sati izvan naselja Sveti Lovreč, upravljao osobnim automobilom PU3008LL, jugozapadnim kolnikom autoceste A9, desnom prometnom trakom od smjera sjeverozapad u smjeru jugoistoka. Dolaskom na 44 km i 8 metara, naišao je na neočekivanu opasnost kada je prednjim lijevim dijelom vozila naletio na psa pasmine „engleski terijer“, mužjak, broj mikročipa 191035000027612 u vlasništvu LA, koji se na cesti nalazio bez nadzora, odnosno na jugozapadnom kolniku A9. Na mjesto događaja izašao je dežurni higijeničar veterinarske ambulante [adresa], KA koji je očitovao broj mikročipa te je preuzeo uginulu životinju-psa, također je na mjestu događaja izašao ophodar tvrde Bina-Istra DA. Na prednjem lijevom dijelu osobnog automobila tužitelja pronađeni su tragovi oštećenja u vidu loma plastike, a na oštećenim dijelovima vozila pronađeni su biološki tragovi dlake bijele boje koji su izuzeti te pohranjeni u spis.

10. Iz zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36880, URBROJ: 511- 08-29/06-P-825-3/2021 od 13. prosinca 2021. utvrđeno je da je LA preminuo **.**.2021., radova na cesti nije bilo, kolnik je bio mokar, javne rasvjete nema. Nadalje, kolnik autoceste A9 fizički je razdijeljen zaštitnom ogradom na dva kolnika, dok je jugozapadni kolnik razdijeljen uzdužnom isprekidanom crtom na dvije prometne trake namijenjene za promet vozilom u jednom smjeru. Uz jugozapadni i sjeveroistočni rub van kolnika na mekom terenu postavljena je zaštitna žičana ograda namijenjena zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja. Na navedenom dijelu postavljen je znak opasnosti „Divljač na cesti“ te znak izričitih naredbi „ograničenje brzine 110 km/h“. Nadalje, tog dana promet je bio rijedak, bila je noć te je padala kiša.

11. Uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36880. URBROJ: 511-08-29/06-P-825- 1/2021 od 2. prosinca 2021. slijedi da tužitelj kritičnog dana nije vozio pod utjecajem alkohola (0,00 g/kg) te nije bio pod utjecanjem droge ili lijekova.

12. Iz službene zabilježbe Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36880, URBROJ: 511- 08-29/P-825-6/2021 od 13. prosinca 2021. slijedi da je tužitelj izjavio da je upravljano osobnim automobilom [registarska oznaka] i da se kretao autocestom iz smjera [adresa] u smjeru Pule te da je u jednom trenutku na cesti ugledao psa kako stoji, a istoga je kasno uočio jer je vozio kratkim svijetlima tako da ga nije uspio izbjeći.

13. Uvidom u dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36880, URBROJ: 511-08-29/06- P-825-2/2-2021 od 10. prosinca 2021. slijedi da se u razgovoru s MA došlo do saznanja da je njezin suprug LA, inače vlasnik psa ID broj: 191035000027612, umro te da ista ne zna gdje se nalazi dokumentacija od psa.

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

15. Naime, svjedok RA, zaposlen u Bina-Istri kao prometni tehničar, iskazao je da je nakon dojave došao na mjesto događaja, gdje je zatekao vozilo tužitelja oštećeno na prednjem lijevom dijelu te uginulog psa na kolniku. Potvrdio je da je fotografirao mjesto nezgode, da je pas uklonjen uz pomoć veterinarske službe te da nije primijetio nedostatke na zaštitnoj ogradi. Dodao je da se ograda i prometna signalizacija redovno obilaze, pješački jednom u dva mjeseca, a ophodarski dvaput u svakoj smjeni.

15.1. Svjedok NA, rukovoditelj održavanja u Bina-Istri, nije bio nazočan samom događaju, ali je opisao sustav održavanja i ophodnji autoceste. Potvrdio je da se ophodnje provode dvaput po smjeni, da se tijekom godine vrši više inspekcijskih nadzora te da do tog događaja nije bilo prijava o oštećenjima na ogradi. Naveo je i da na naplatnim prolazima ne postoji ograda, ali postoji stalna prisutnost zaposlenika i rasvjeta.

15.2. Tužitelj na raspravi je izjavio da se dana 2. prosinca 2021. oko 19:30 sati vozio autocestom A9 u smjeru Pazina osobnim vozilom marke Peugeot 3008. Naveo je da je vozio brzinom od približno 100 km/h, što je dopuštena brzina na toj dionici, te da je zbog nailaska vozila iz suprotnog smjera koristio kratka svjetla. Vrijeme je bilo kišovito, kolnik mokar, a vidljivost smanjena. Tužitelj je opisao da je pas iznenada istrčao s desne strane na kolnik, neposredno ispred njegova vozila, tako da nije imao vremena reagirati ni kočenjem ni izbjegavanjem. Nakon udara vozilo je postalo teško upravljivo te se zaustavio nakon pedesetak metara. Odmah je pozvao policiju i šlep službu. Istaknuo je da prije naleta nije bilo nikakvog znaka upozorenja da se na cesti nalazi pas. Nadalje je izjavio da je nakon nezgode vozilo odvezeno u servis, gdje je izvršen popravak. On je osobno platio trošak popravka u iznosu od 13.534,53 kn i šlepanje u iznosu od 602,50 kn, sveukupno 14.137,03 kn (1.876,31 EUR).

15.3. Sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim iskaz tužitelja, koji je naveo da se kretao dopuštenom brzinom od oko 100 km/h, da je zbog nailaska vozila iz suprotnog smjera koristio kratka svjetla, te da mu je pas iznenada istrčao na cestu, zbog čega nije imao vremena reagirati. Taj iskaz je logičan, dosljedan i u potpunosti sukladan nalazu prometnog vještaka i zapisniku očevida. Sud ocjenjuje da su iskazi svjedoka RA i NA vjerodostojni u dijelu u kojem opisuju stanje na terenu nakon nezgode i sustav održavanja autoceste. Međutim, sud napominje da njihovi iskazi, iako potvrđuju postojanje ograde i signalizacije, ne isključuju činjenicu da se pas ipak zatekao na autocesti, što upućuje na propust u sustavu zaštite. Razlike u opisima kretanja psa (stoji, trči, pretrčava) sud ocjenjuje kao nebitne, jer se radi o događaju koji je nastupio iznenada i u uvjetima smanjene vidljivosti, pa različita opažanja ne dovode u pitanje osnovni zaključak da je pas bio na kolniku i da ga vozač nije mogao izbjeći.

16. Prometni vještak Marko Laković, mag. ing. prom., u svom nalazu i mišljenju od 10. prosinca 2024. utvrdio je da se prometna nezgoda dogodila 2. prosinca 2021. u 19:30 sati na autocesti A9 kod km 44+800, u uvjetima noći i kiše, na mokrom kolniku bez javne rasvjete. Tužitelj je upravljao vozilom Peugeot 3008 dopuštenom brzinom od oko 100 km/h, kada je došlo do naleta na psa pasmine engleski seter, koji je uginuo na mjestu događaja. Vještak je pregledom spisa i zapisnika očevida utvrdio oštećenja na prednjem lijevom dijelu vozila (branik, svjetlo za maglu, ukrasne maske i blatobran), te potvrdio da su nađeni tragovi plastike i biološki tragovi dlake psa. Policija je putem mikročipa utvrdila da je pas bio u vlasništvu pok. LA. Izračunom je vještak utvrdio da pri brzini od 100 km/h zaustavni put iznosi preko 80 metara i traje gotovo 5 sekundi, dok je pri vožnji na kratkim svjetlima u uvjetima kiše pas bio vidljiv na udaljenosti od najviše 30–40 metara. Zaključio je da, ako je pas pretrčavao, vozač ga je mogao uočiti tek 0,27 sekundi prije naleta, što nije dovoljno ni za samu reakciju, a ako je pas stajao na cesti, vozač ga je mogao uočiti 1,4 sekunde prije naleta, što također nije dovoljno za zaustavljanje vozila ili izbjegavanje. Prema tim proračunima, nalet na psa bio je neizbježan pri dopuštenoj brzini i uvjetima vožnje. Vještak je naveo moguće točke ulaska psa na autocestu: kroz ulaz „Medaki“ gdje nema ograde, preko nadvožnjaka udaljenog 3,3 km, ili kroz potencijalne neotkrivene nedostatke na zaštitnoj ogradi, budući da je policija pregledala svega 100 m iste. Na temelju toga zaključio je da iako je ograda formalno postojala, postojala je realna mogućnost da životinja uđe na autocestu. Štetu na vozilu vještak je procijenio u visini od 14.137,03 kn, odnosno 1.876,31 EUR, što se podudara s priloženim računima za popravak i šlepanje.

17. Oba tuženika uložila su primjedbe na nalaz i mišljenje prometnog vještaka.

17.1. 1. tuženik u svom je podnesku od 23. prosinca 2024. osporio potpunost nalaza, tvrdeći da vještak nije dao precizan odgovor na ključno pitanje kako je pas mogao dospjeti na autocestu i da su njegovi zaključci o mogućim točkama ulaska hipotetski i nedovoljno razrađeni. Nadalje je istaknuo da nalaz nije logičan u dijelu koji se odnosi na razmatranje različitih iskaza o kretanju psa (stajao, trčao ili pretrčavao), pa je prema njegovom stajalištu zaključak vještaka neuvjerljiv.

17.2. 2. tuženik u svom podnesku od 3. siječnja 2025. također je iznio primjedbe, ističući da je vještak dao kontradiktorne odgovore o vidljivosti psa i mogućnosti reakcije vozača. Posebno je naglasio da je vozač morao rabiti duga svjetla, kojima bi mogao na vrijeme uočiti psa i izbjeći nezgodu. Dodatno, podneskom od 10. veljače 2025. drugotuženik se pozvao na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda, tvrdeći da upravitelj autoceste odgovara samo po osnovi krivnje, a da vještak nije dokazao propust u održavanju i nadzoru ograde.

17.3. Na pisane primjedbe tuženika prometni vještak je dostavio pisano očitovanje od 3. veljače 2025. U njemu je dodatno izračunao da bi, u slučaju vožnje s uključenim dugim svjetlima i ako bi pas stajao na kolniku te bio uočen s udaljenosti od 100 metara, izbjegavanje naleta bilo moguće pri brzinama do približno 112 km/h. Istaknuo je, međutim, da je takav scenarij isključivo teorijski, jer u konkretnim okolnostima – noći, kiše i nailaska vozila iz suprotnog smjera – uporaba dugih svjetala nije bila realno moguća niti dopuštena prema članku 102. ZSPC. Time je otklonio prigovor drugotuženika da je vozač propustio koristiti duga svjetla.

17.4. Na raspravi 9. rujna 2025. vještak je usmeno dopunio i pojasnio svoj nalaz i očitovanje. Naveo je da razlike u iskazima sudionika (stoji, trči, pretrčava) ne mijenjaju osnovni zaključak, jer u svim varijantama vozač nije imao dovoljno vremena za reakciju. Naglasio je da nepreciznost o točnoj točki ulaska psa na autocestu ne umanjuje nalaz, jer je odlučna činjenica da je pas bio na kolniku unatoč zaštitnoj ogradi i poduzetim mjerama. Ponovio je da je nalet bio neizbježan pri dopuštenoj brzini i datim uvjetima vožnje, te da sustav osiguranja autoceste nije u cijelosti ispunio svoju svrhu.

17.5. Sud nalazi da su pisano očitovanje i usmeno pojašnjenje prometnog vještaka jasni, logični i utemeljeni na prometnim pravilima i objektivnim proračunima, te da u cijelosti otklanjaju prigovore tuženika. Vještak je, koristeći provjerljive parametre (brzina kretanja vozila, duljina zaustavnog puta, uvjeti vidljivosti pri kratkim i dugim svjetlima, atmosferske prilike), dao egzaktne izračune iz kojih proizlazi da je nalet na psa u konkretnim uvjetima bio neizbježan. Time je u cijelosti opovrgnuta tvrdnja tuženika da bi vozač pravilnom uporabom dugih svjetala mogao spriječiti nesreću. Sud napominje da članak 102. ZSPC propisuje obvezu isključivanja dugih svjetala pri nailasku vozila iz suprotnog smjera, što je tužitelj i učinio, pa se ne može smatrati da je postupao protivno propisima. Što se tiče prigovora da vještak nije precizno utvrdio točku ulaska psa na autocestu, sud smatra da to nije odlučno, jer je pravno relevantna činjenica da se pas zatekao na kolniku autoceste unatoč postojećem sustavu zaštite. Upravo ta činjenica upućuje na propust u osiguranju autoceste, jer svrha koncesionara nije samo formalno postaviti ogradu, već i osigurati da životinja objektivno ne može dospjeti na kolnik. Prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka sud zaključuje da tužitelj nije prouzročio nezgodu niti je mogao spriječiti nalet, već da je uzrok nezgode u činjenici što se pas našao na autocesti. Time su otklonjene sve dvojbe oko uzročne veze i doprinosa tužitelja, pa se pravna analiza odgovornosti tuženika može zasnivati na odredbama članka 1045. stavka 1. ZOO (opća odštetna odgovornost), članka 50. ZC (odgovornost upravitelja javne ceste za sigurnost prometa), te članka 965. ZOO (odgovornost osiguratelja iz ugovora o osiguranju od odgovornosti).

18. Prema članku 1045. stavku 1. ZOO, tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1063. ZOO propisana je objektivna odgovornost vlasnika opasne stvari, među koje spada i pas na javnoj cesti. Prema članku 1067. ZOO, vlasnik se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe ili zbog više sile.

19. Člankom 50. ZC propisana je odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu od naleta na divljač po osnovi krivnje, ako na zahtjev lovoovlaštenika nije postavila propisanu signalizaciju i opremu. Iako odredba izrijekom govori o divljači, sud smatra da se svrha te norme – osiguranje sigurnosti prometa od životinja – u još većoj mjeri mora primijeniti na autoceste zatvorenog tipa, gdje koncesionar mora spriječiti ulazak bilo kakve životinje.

20. Člankom 102. ZSPC propisano je da vozač noću mora rabiti duga svjetla, ali ih je dužan isključiti pri nailasku vozila iz suprotnog smjera, što je tužitelj i učinio, pa nije postupao protivno propisima.

21. Člankom 965. ZOO propisano je da osiguratelj preuzima obvezu naknade štete koju osiguranik prouzroči trećoj osobi, pa 2. tuženik solidarno odgovara s 1. tuženikom na temelju zaključenog ugovora o osiguranju.

22. Sud je, razmatrajući navode tuženika, uzeo u obzir njihovo pozivanje na članak 50. ZC i praksu sudova koja odgovornost upravitelja autoceste veže uz slučajeve naleta na divljač. Međutim, sud naglašava da se ta odredba ne može tumačiti usko, već teleološki, u skladu sa svrhom – osigurati sigurnost prometa na javnim cestama. Autocesta kao zatvorena prometnica zahtijeva viši stupanj zaštite od običnih cesta, jer se na njoj promet odvija velikim brzinama, a svaka životinja na kolniku predstavlja izravnu opasnost za sigurnost ljudi i imovine. Stoga je na koncesionaru autoceste povećana dužnost pažnje da sustav zaštite u praksi funkcionira, a ne samo da postoji formalno. U ovakvim situacijama nije odlučno samo formalno postojanje zaštitne ograde i uredno evidentiranje ophodnji, već sama činjenica da se životinja ipak zatekla na autocesti. Ta činjenica nedvojbeno ukazuje na propust u osiguranju sigurnosti prometa. Polazište je u načelu presumirane krivnje koncesionara, budući da se na autocesti zatvorenog tipa opravdano očekuje da životinje ne mogu dospjeti na kolnik.

23. Sud prihvaća da pas nije divljač u smislu Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., 32/20.), ali smatra da se njegova pojava na autocesti mora prosuđivati kroz iste principe koji se primjenjuju na divljač, budući da u oba slučaja životinja na kolniku stvara izvanrednu i nepredvidivu opasnost. U tom smislu, sud ocjenjuje da se odgovornost upravitelja autoceste u konkretnom slučaju mora temeljiti na odredbama Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za štetu (članak 1045. ZOO) u vezi s člankom 50. ZC.

24. Prigovor tuženika da odgovornost tereti isključivo vlasnika psa sud ne prihvaća. Istina je da vlasnik psa odgovara po članku 1063. ZOO, ali to ne isključuje odgovornost drugih osoba koje su svojim propustom pridonijele nastanku štete. U ovom postupku tužitelj nije bio dužan tražiti naknadu od nasljednika vlasnika psa, nego je imao pravo usmjeriti zahtjev prema upravitelju autoceste, jer je upravo on dužan održavati sigurnost prometa i onemogućiti pristup životinjama. Paralelna odgovornost vlasnika psa i koncesionara može postojati, ali to ne ide na štetu oštećenika.

25. Sud nadalje naglašava da su tuženici, pozivajući se na praksu viših sudova, previdjeli da ta praksa uglavnom razmatra nalete na divljač i pitanje je li lovoovlaštenik zatražio postavljanje znakova. Ovdje, međutim, nije riječ o pasivnoj obvezi koncesionara, već o aktivnom osiguranju zatvorenog sustava autoceste. Čak i da nije postojao poseban zahtjev lovoovlaštenika, koncesionar je dužan poduzeti sve mjere da se na autocestu ne probije životinja, pa makar to bila i domaća životinja.

26. Sud također nije prihvatio prigovor tuženika da je nalet mogao biti izbjegnut uporabom dugih svjetala, jer to nije realna opcija u uvjetima nailaska vozila iz suprotnog smjera i kiše. Sud podsjeća da bi suprotna ocjena značila nametanje vozaču obveze koja nije propisana zakonom, što nije dopušteno.

27. Što se tiče prigovora na visinu štete, sud nalazi da su tužiteljevi troškovi popravka i šlepanja potvrđeni računima i nalazom vještaka, te da ih tuženici nisu osporili valjanim dokazima. Visina štete nije bila ozbiljno sporna, već samo obveza njezina nadoknađivanja. Sud ocjenjuje da se u ovom slučaju radi o repariranoj imovinskoj šteti, budući da je tužitelj iz vlastitih sredstava platio troškove popravka vozila i šlepanja, čime je njegova imovina bila umanjena već u trenutku tih uplata. Sukladno članku 1111. stavku 1. ZOO, zakonske zatezne kamate na naknadu štete dospijevaju od dana kada je šteta nastala, a kod reparirane štete to je upravo dan kada je oštećenik izvršio plaćanje. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi, koja potvrđuje da kamata u ovakvim slučajevima ne teče od dana nezgode niti od dana podnošenja tužbe, nego od dana kada je oštećenik stvarno podmirio trošak. Slijedom toga, tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos šlepanja od 3. prosinca 2021., te na iznos popravka od 18. siječnja 2022., pa sve do isplate.

28. Po stavu ovog suda, autocesta, kao infrastrukturni objekt zatvorenog tipa, po svojoj naravi je namijenjena isključivo za siguran promet motornih vozila pri velikim brzinama. Sigurnost prometa na autocesti pretpostavlja da se na kolniku ne smiju naći nikakve prepreke, uključujući i životinje. Upravo zato koncesionar ima obvezu osigurati sustav zaštite koji će učinkovito spriječiti takve pojave. Pojava psa, ili bilo koje druge životinje, na autocesti nespojiva je s njezinom svrhom i funkcijom te predstavlja jasan dokaz da sustav zaštite nije ispunio svoju svrhu.

29. Na temelju svega navedenog, sud zaključuje da je 1. tuženik odgovoran za nastalu štetu, jer nije dokazao da je ista nastala bez njegove krivnje, a 2. tuženik odgovara solidarno na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti, broj police: [broj police] s valjanošću od 1. veljače 2021. pa do 1. veljače 2020.

30. Nadalje se ističe da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je pas pasmine engleski terijer, na kojega je naletjelo tužiteljevo vozilo, bio u vlasništvu pok. LA. Time se u pravilu aktivira odredba članka 1063. ZOO o objektivnoj odgovornosti vlasnika opasne stvari. Međutim, i u tom okviru oslobođenje od odgovornosti bilo bi moguće samo ako bi tuženici dokazali postojanje okolnosti iz članka 1067. ZOO, tj. da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, treće osobe ili zbog više sile. U ovom postupku nije dokazano da bi tužitelj svojim ponašanjem pridonio nastanku nezgode, niti da bi šteta bila posljedica isključivo radnje treće osobe ili više sile. Suprotno tome, provedeni dokazi, osobito nalaz prometnog vještaka, potvrđuju da tužitelj nije imao mogućnost izbjeći nalet, a činjenica da se pas našao na autocesti upućuje na propust u sustavu zaštite prometnice. Stoga se tuženici ne mogu osloboditi odgovornosti pozivanjem na odredbu članka 1067. ZOO, već njihova odgovornost ostaje u cijelosti.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke.

31.1. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).

31.2. Budući da su tuženici u cijelosti izgubili u postupku, dužni su tužitelju naknaditi sve troškove koji su mu bili potrebni za vođenje postupka.

31.3. Tužitelju koji je zastupan po punomoćnici iz reda odvjetnika, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.876,31 EUR, priznat mu je trošak i to za sastav tužbe od 18. svibnja 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1. OT), pristupa na ročište od 19. prosinca 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na uviđaj od 8. listopada 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), sastava podneska od 13. siječnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1. OT) te trošak pristupa na ročište od 9. rujna 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT) odnosno 500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 1.000,00 EUR. Istome pripada i PDV od 25 % (Tbr. 46. OT) koji iznosi 250,00 EUR, trošak predujma u visini od 500,00 EUR te razlika predujma u visini 70,87 EUR.

31.4. Istome je nadalje priznat trošak na sudske pristojbe na tužbu u iznosu 31,18 EUR na temelju Tbr 1/1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje u tekstu: Uredba) u svezi članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18., 51/23.) te sudske pristojbe na presudu u visini od 66,36 EUR (Tbr. 2/1. u svezi Tbr. 1/1. Uredbe).

31.5. Prema tome, naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u visini od 1.918,41 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. listopada 2025. (članak 151. stavak 3. ZPP) pa do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO. uvećanoj za tri postotna poena, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti (točka III i IV izreke).

32. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 13. listopada 2025.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženicima po pun.