REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-153/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijalnu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2.9.2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 13.10.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba: iz čl. 11. st. 3. Ugovora o kreditu br. 9012408283, sklopljenog dana 13.04.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 20.04.2007. godine po javnom bilježniku Davidu Milasu iz Darde pod br. OV-1655/2007, u dijelu odredbe koji glasi: „ „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima:jedan posto) od iznosa kredita...sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“

II/. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 69,77 EUR ( slovima: šezdeset devet eura i sedamdeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 24.04.2007. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.178,10 EUR (slovima:tisućustosedamdesetosam eura i deset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.10.2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je dana 13.4.2007. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012408283 potvrđen dana 20.4.20227. po javnom bilježniku Davidu Milasu iz Darde, pod brojem OV-1655/2007, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 11.666,76 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. U članku 11. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je odredba prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i to u iznosu jednokratno 1,00 % od ukupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Stoga je tuženik dana 23.4.2007. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 525,66 kuna odnosno 69,77 EUR. O ugovornoj odredbi za tzv. "ulaznu naknadu" nije se pojedinačno pregovaralo,već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Tužitelj ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom jer ista nije bila ugovorena u dobroj vjeri, te je suprutno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je na taj način stekao nepripadajuću imovinsku korist te tužitelj smatra da je isti sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a tužitelju dužan vratiti naznačeni iznos, zajedno sa pripadajući zakonkim zateznim kamatama, pa stoga predlaže da sud takvu odredbu utvrdi ništetnom, naloži tuženiku isplatu iznosa od 69,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva, kako deklaratornog, tako i kondernatornog tužbenog zahtjeva te osporava sve činjenične navode tužbe. Smatra da ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije nepoštena pa niti ništetna, da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je izrijekom dopuštena pozitivnim propisima i da je transparentna, te da nema stjecanja bez osnove i da tužitelj nije dokazao da je bio potrošač. Konačno, naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćena je u skladu s Općim uvjetima poslovanja tuženika. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje iznosa od 69,77 eura te osporava zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata navodeći da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pa stoga predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 13.4.2007.,a ovjeren kod javnog bilježnika Davida Milasa u Dardi pod brojem OV-1655/2007 od 20.4.2007. ( list 5-9 spisa), uvidom u knjigovodstvenu karticu ( list 10-17 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu ( list 49-104 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 13. svibnja 2025.( list 117 spisa), te saslušanjem tužitelja OJ na ročištu od 2.9.2025. (list 119-120 spisa).

4. U odnosu na prigovor tuženika da je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena, sud je raspravnim rješenjem od 2.9.2025. ( list 49 spisa) odbio ovaj prigovor tuženika smatrajući da se u ovoj pravnoj stvari dokazi izvode i u pogledu deklaratornog zahtjeva kao i u pogledu zahtjeva za isplatu, odnosno više zahtjeva. Stoga je vrijednost predmeta spora određena sukladno odredbi članka 37.st.1.ZPP-a.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 13.4.2007., a ovjeren kod javnog bilježnika Davida Milasa u Dardi pod brojem OV-1655/2007 od 20.4.2007. ( list 5-9 spisa), sud je utvrdio da je odredbom članka 11. istog Ugovora sklopljenog između stranaka propisano da se korisnik kredita obvezuje istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% od iznosa kredita… sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

6. Na ročištu za glavnu raspravu održanoj 2.9.2025. punomoćnik tuženika je istakao da tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva već samo osnovanost.

7. Saslušanjem tužitelja OJ ( list 119-120 spisa) sud je utvrdio da se isti sjeća da je tijekom 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu sa Privrednom bankom Zagreb, a radi kupovine osobnog automobila. Prvo se obratio Auto kući Remix odakle su ga uputili u PBZ radi sklapanja Ugovora o kreditu i njima su odmah i dostavili sve njegove podatke. Osobni automobil je tužitelju tada bio potreban više za osobne svrhe, a posebno za svakodnevne odlaske na posao jer je tada radio na Belju u Mecama. Nije u to vrijeme imao otvoren OPG, nije bio član uprave trgovačkog društva, a niti nekog poduzeća. Kada je otišao u Poslovnicu PBZ- a u Osijek tamo ga je već dočekao unaprijed pripremljeni i sastavljeni ugovor. Tužitelj je ugovor pročitao i potpisao ga. Njemu je bilo bitno da je rok otplate kredita 5 godina, bio mu je bitan iznos kredita, anuiteti i kamatna stopa pa je to iskomunicirao sa djelatnikom banke, a ostalo ga nije zanimalo. Nije znao da mora platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Na to ga nitko u banci nije upozorio. Ne sjeća se na koji način je plaćao naknadu. Ugovor je ovjerio kod javnog bilježnika. Tužitelj je kredit otplatio u roku od 5 godina. Izjavljuje da je vodio sudski postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi po predmetnom ugovoru o kreditu sa PBZ-om. Postupak je pravomoćno okončan u njegovu korist te mu je PBZ isplatio određeni novčani iznos.

8. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti sklopio kao fizička osoba pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor tuženika da tužitelj nije imao svojstvo potrošača.

9. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

10. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

11. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

12. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Direktivom 93/13 EEZ od 5.travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 ( koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom ) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Naime, iz toga slijedi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz sporne odredbe proizlaze. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

13. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, ali ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu bili " pokriveni" stvarni troškovi tuženika jer tuženik nije naveo koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, već mu je ta odredba ponuđena u unaprijed formuliranom tzv. tipskom ugovoru. Naknada nije ugovorena u dobroj vjeri te je prouzročila neravnotežu na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Sporna odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke te na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja pa je stoga takva odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o visini iznosa naknade. Nadalje, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita ( Rev-673/23 od 13.2.2024). Stoga je takva odredba ništetna te je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na povrat naknade za obradu kredita, pri čemu je između stranaka nesporna visina te naknade u iznosu od 69,77 EUR. Sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu i činjenicu da je tužitelj već vodio sudski postupak pred ovim sudom radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi po predmetnom ugovoru o kreditu sklopljenim sa PBZ-om. Stoga je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

15. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja naknade. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije. Tužitelju je naknada naplaćena 23.4.2007. godine, te je stoga sud od sljedećeg dana i dosudio zakonske zatezne kamate na iznos od 69,77 EUR, pa nadalje do isplate.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podnesaka od 28.2.2025. u iznosu od 200,00 eura, te troškove zastupanja na ročištima od 13.5.2025. i 2.9.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 900,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 225,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura, odnosno sveukupno 1.178,10 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 13.10.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika