REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Pn-240/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Prgomet, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1 E, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Splitu, Pisarnica Split I, Varaždinska 54, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 11.rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marija Depola, odvjetnika u Splitu, i punomoćnika tuženika Ilije Krivića, odvjetnika u OD Grgić i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 13.listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 8.000,00 EUR (slovima: osam tisuća eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete i to za tuđu njegu i pomoć iznos od 265,50 EUR (slovima: dvije stotine šezdeset pet eura pedeset centi), sa zateznom kamatom tekućom od 13.listopada 2025. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za više zatražene zatezne kamate na iznos tuđe njege i pomoći od 20.srpnja 2020. do 12.listopada 2025., kao i za isplatom iznosa od 331,83 EUR na ime troškova liječenja sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20.srpnja 2020. do isplate.

i

r i j e š i o j e :

I. Dopušta se preinaka tužbe izvršena na ročištu za glavnu raspravu održanom 11.rujna 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju cjelokupan parnični trošak u iznosu od 2.156,55 EUR (slovima: dvije tisuće stotinu pedeset šest eura pedeset pet centi), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13.listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 28.lipnja 2022. tužba u kojoj se navodi da se 15.listopada 2019. u Prgometu dogodila prometna nezgoda isključivom odgovornošću vozača vozila marke „Opel“ inozemnih registracijskih oznaka [registarska oznaka] ([adresa]), EV. Tužitelj je u svojstvu vozača vozila marke „Citroen“ reg.ozn.[registarska oznaka] (drugog sudionika) zadobio teže tjelesne ozljede, i to kompleksnu rupturu medijalnog meniska i parcijalnu rupturu prednjeg križnog ligamenta desnog koljena. Od prethodnih minornih problema s desnim koljenom, tužitelj nakon nove ozljede desnog koljena u nezgodi sad više uopće ne može hodati na duže relacije, srednje relacije može uz šepanje na desnu nogu, ne može brzo hodati, ili se duže penjati uzbrdo, što je mogao prije nezgode. Naime, tužitelj je 2015. imao rupturu stražnjeg roga medijalnog meniska, da bi u ovoj nezgodi, kako je pokazala snimka MR od 15.studenoga 2019. zadobio rupturu prednjeg roga lateralnog meniska i rupturu prednjeg križnog ligamenta. Obrađivač štete, korespodent inozemnog osiguravajućeg društva u obvezi Euroherc osiguranje d.d. pozvao je u mirnom postupku tužitelja za dostavu zdravstvenog kartona kako bi se razlučila ozljeda koljena od prije nezgode i ozljeda koljena nakon nezgode. Iako je tužitelj došao do svog zdravstvenog kartona i dostavio ga, nije došlo do nagodbe, kao da ozljeda koljena sa svojim posljedicama u ovoj nezgodi ne postoji, te je 07.svibnja 2021. tužitelju isplaćen tek nesporni dio od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR. Tužitelj je zadobio i ozljedu vratne kralježnice, zaostale su mu bolne i ograničene kretnje vratom, slabost, trnci i promijenjen osjet u lijevoj šaci, zbog čega je snimio EMNG, koji je pokazao teška oštećenja vratnih živčanih korijenova C7 i C8 lijevo. Proveo je sve naložene mnogobrojne fizikalne terapije.

1.1. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju na ime preostale naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 30.000,00 kn/3.981,68 EUR sa zateznom kamatom od 20.srpnja 2020. do isplate (točka I.), zatim iznos od 3.500,00 kn/464,53 EUR na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, iznos od 2.500,00 kn/331,81 EUR za troškove liječenja (iznos od 1.200,00 kn/159,27 EUR za troškove snimanja magnetske rezonance i 1.300,00 kn/172,54 EUR za troškove goriva za odlazak na fizikalne terapije i preglede iz Prgometa u Trogir), sve iznose sa zateznom kamatom od 20.srpnja 2020. do isplate (točka II.), kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.2. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 1.travnja 2025. povisio tužbu na način da na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 7.000,00 EUR, a na ime naknade tuđe njege i pomoći iznos od 700,00 EUR. Na taj način tužitelj je preinačio tužbu i tužbeni zahtjev, kojoj preinaci se tuženik usprotivio i istaknuo prigovor zastare za povišeni dio potraživanja.

1.3. Tužitelj je podneskom od 9.svibnja 2025. konačno uredio tužbu i tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje iznos od 7.000,00 EUR, na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 265,50 EUR i za troškove liječenja iznos od 331,83 EUR, sve sa zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od 20.srpnja 2020. do isplate.

1.4. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11.rujna 2025., a nakon dopunskog medicinskog vještačenja, tužitelj je na ime naknade neimovinske štete postavio zahtjev za isplatom iznosa od 8.000,00 EUR, čime je preinačio tužbu za iznos od 1.000,00 EUR, kojoj preinaci se tuženik usprotivio.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je priznao da se 15.listopada 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj ozlijeđen, a koju je prouzročilo vozilo inozemne reg. oznake [registarska oznaka], pa tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za štetu. Tuženik je isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 1.990,84 EUR/ 15.000,00 kn, te osporava visinu tužbenog zahtjeva i po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega, troškovi liječenja), jer je isti postavljen značajno iznad uobičajenih kriterija sudske prakse. Naime, tuženik smatra da tužitelju nije bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju i iznosu koji tužitelj potražuje, a osporava i potraživanje troškova liječenja u iznosu od 172,54 EUR koji se odnose na troškove goriva budući tužitelj ničim ne dokazuje te troškove. Tuženik se protivi i potraživanju tužitelja u iznosu od 159,27 EUR, koji se u konkretnom slučaju odnosi na trošak nastao obavljanjem pregleda i liječenja u privatnim klinikama (Poliklinika Medikol). Jedino u slučaju da objektivno nije bilo moguće obaviti predmetno liječenje korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja (primjerice, u KBC), a isti bi bili potrebni i preporučeni od strane stručne osobe, može se govoriti da bi tužitelj imao pravo na naknadu utuženih troškova liječenja. Tuženik osporava zatraženi početak tijeka zateznih kamata u odnosu na potraživanje neimovinske štete i imovinske štete, jer je po primitku odštetnog zahtjeva tuženik u cijelosti postupio sukladno svojoj obvezi iz odredabi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom odštetnog zahtjeva od 20.srpnja 2020., dopisa tuženika od 28.kolovoza 2020., dopisa tužitelja od 31.ožujka 2021., medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, izvatka o stanju i prometu na računu od 7.svibnja 2021., Potvrde PU Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, Klasa:211-04/19-P-11712, Urbroj:511-12-36/06-P-687-2/2019 od 15.listopada 2019., dopisa Doma za starije i nemoćne osobe Lovret zaprimljenog 6.ožujka 2025. (list 102 spisa), medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima specijalistima traumatologu dr.JV, neurokirurgu dr.Miru Jurinoviću i psihijatru dr. MV, te dopunskim usmenim očitovanjem vještaka dr.JV.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete uslijed ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15.listopada 2019.

6. Između parničnih stranaka nije sporno da se 15.listopada 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj ozlijeđen, a koju je prouzročilo vozilo inozemne reg. oznake [registarska oznaka], nije sporna pasivna legitimacija i osnova odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju 7.svibnja 2021. na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 1.990,84 EUR.

7. Međutim, sporno je da li je osnovan zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete preko isplaćenog iznosa od 1.990,84 EUR, kao i datum od kada tužitelj potražuje zatezne kamate na utužene iznose.

8. Prema odredbi čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

9. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima specijalistima traumatologu dr. JV, neurokirurgu dr.Miru Jurinoviću i psihijatru dr. MV.

10. Sudski vještak dr.JV, specijalist traumatolog, u svom usmenom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj 15. listopada 2019. nastradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog automobila. Nakon kliničkog pregleda i radiološke obrade postavljene su mu dijagnoze istegnuća mišića vrata, uganuća desnog koljena, artroza desnog koljena i udarca u lijevo prsište. U kliničkom statusu zabilježena je bolnost vrata na pokrete, kao i da je desno koljeno bolno na palpaciju sa vanjske strane. Ordinirana mu je konzervativna terapija u vidu fiksacijskog zavoja za koljeno, hladnih obloga, mirovanja, postavljen mu je Schanzov ovratnik i preporučeno uzimanje tableta za bolove po potrebi. U daljnjem tijeku liječenja tužitelj se javio na kontrolni pregled kod ortopeda, koji uz preporučenu terapiju, nalaže da se učini magnetska rezonanca MRI desnog koljena, koja je napravljena 15. studenog 2019. Navedenom pretragom utvrđena je lezija koljena koja je od ranije opterećena osteoartrotskim-degenerativnim promjenama, uz ozljedu prednjeg roga latelarnog meniska, kompleksna ruptura medijalnog meniska i parcijalna ruptura prednjeg križnog ligamenta. U daljnjem tijeku liječenja tužitelj je provodio fizikalnu terapiju, imao je tegobe zbog istegnuća vratnog segmenta kralježnice zbog kojih je nosio Schanzov okovratnik, te se javljao na kontrolne preglede kod neurologa, o čemu će svoje mišljenje dati vještak neurokirurg. Radi ozljede koljena tužitelj se javljao i sljedeće godine, a po izvršenoj fizikalnoj terapiji, na pregled kod ortopeda koji mu je 3. srpnja 2021. preporučio artroskopiju zbog kompleksne rupture medijalnog meniskusa. U više navrata je tužitelj bio na fizikalnoj terapiji. Iz zdravstvenog kartona je evidentno kako su mu ordinirani nesteroidni antireumatici, te da su navedene tegobe održavajućom fizikalnom terapijom bile periodički u regresiji.

10.1. Sudski vještak dr.JV ističe potrebu da se osvrne na podatke iz zdravstvenog kartona tužitelja, počevši od 13. travnja 2015. kada mu je preporučena magnetska rezonanca za desno koljeno, koja je učinjena u srpnju iste godine. Na ovom pregledu je zabilježena dijagnoza osteoartritisa desnog koljena, gdje u nalazu stoji kako su prisutni bolovi u desnom koljenu već duži niz godina, te kako ima izljeve u koljenu koji su evakuirani ranije u nekoliko navrata (iz zdravstvenog kartona se iščitavana kako je koljeno punktirano 16.ožujka 2015. i 1.travnja 2015, kada mu je evakuirana tekućina iz koljena). Važno je navesti da je zbog navedenih tegoba tužitelj bio na bolovanju u periodu od 31.ožujka 2015. do 20.prosinca 2016. Po tome je očito da kod tužitelja od tada nije bilo tegoba sa koljenom do predmetnog štetnog događanja, kada je započelo bolovanje i trajalo je do 11. svibnja 2020.

10.2. Vještak dr.JV zaključuje da da je tužitelj nesporno u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio ozljede kao vozač, koje je vještak naprijed naveo. Na podlozi ranijeg osteoartritisa sa ozljedom stražnjeg roga medijalnog meniskusa zadobio je opsežnu ozljedu medijalnog meniskusa i ozljedu latelarnog meniskusa, te parcijalnu ozljedu prednjeg križnog ligamenta. Zbog navedenih tegoba bio je u dužem periodu, otprilike jednu i pol godinu na bolovanju, prvenstveno zbog ograničenja i bolova desnog koljena. Tužitelj je doživio povredu prava osobnosti s trajnim umanjenjem životnih aktivnosti od 15% na račun ozljede koljena, zbog čega će trebati ulagati dodatne napore za normalno svakodnevno funkcioniranje. Trpio je tužitelj bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana, a blagog intenziteta dva mjeseca. Periodički bolovi koji su se javljali u kraćem trajanju uklopljeni su gore navedeni postotak. Potreba za tuđom njegom i pomoći (nemedicinska skrb) bila je potrebna tužitelju prvih deset dana po ozljeđivanju u prosjeku dva sata dnevno, a potom još jedan mjesec u prosjeku jedan sat dnevno. Vještak je posebno istaknuo da bi ovaj postotak koji je procijenio bio znatno veći, ali je umanjen upravo zbog činjenice da je tužitelj ranije u podlozi imao osteoartritis. Isto tako cijenjena je okolnost što mu je u nalazu ortopeda preporučena endoproteza koljena. Ovakve ozljede nose sa sobom i određeni stupanj naruženja prvenstveno blagog stupnja, koja su vezana za povremeno šepanje, sukladno fizičkom opterećenju.

11. Sudski vještak dr.ĐV, specijalist neurokirurg, u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelju na dan nezgode postavljena dijagnoza istegnuća vratnih struktura, vrat je bio bolan pri kretnjama, a dobio je imobilizacijski okovratnik. Dana 6. studenog 2019. uradio je pretragu EMNG, kojom je konstatirano svježe oštećenje sedmog i osmog vratnog živčanog korijena lijevo, a tužitelj je 16. siječnja 2020. bio na pregledu kod neurologa, koji je zabilježilo da su kretnje vratom ograničene u svim smjerovima. Tužitelju je preporučena je fizikalna terapija. U zdravstvenom kartonu utvrđeno je da se 2017. tužitelj žalio na bolove u vratu, ali su bolovi sijevali u desnu stranu, u desno rame, i imao je slabost desne ruke. U svježoj ozljedi zadobio je kliničke simptome lijeve strane. S neurokirurškog gledišta, vještak cijeni oštećenje tjelesnog zdravlja tužitelja za 3%, a na račun ograničenja kretnji u blagom stupnju cijeni trajno oštećenje za 2%. To su maleni postotci i radi se o posljedicama nakon ozljeđivanja dva različita organska sustava, pa se 2% i 3 % pribrajaju, i 5% treba pribrojiti postotku od 15% procijenjenom od strane vještaka traumatologa. U pogledu bolova i potrebe tuđe pomoći i njege, s neurokirurškog gledišta ti su bolovi manji i vrijeme procijenjeno za tuđu njegu kraće, pa treba postupiti po procjeni vještaka traumatologa. Vještak dr. JV izjavio je kako je u cijelosti suglasan s procjenom tjelesnog oštećenja u postotcima kako je naveo dr. ĐV.

12. Sudski vještak dr.MV, specijalist psihijatar, u svom nalazu i mišljenju navodi da u priloženoj dokumentaciji nema psihijatrijskih nalaza, što znači da traumatski događaj i njegove zdravstvene posljedice nisu dovele do razvoja simptoma, i koji ne bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Imajući na umu da je normalno i psihološki razumljivo da će osoba emocionalno reagirati na dijagnostičko terapijske procedure, kao i na opisane zdravstvene posljedice, vještak je mišljenja da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju od 10-ak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 10-14 dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju do 10 tjedana. Zaključno smatra da će tužitelj zbog ovog umanjenja životnih aktivnosti periodično imati određene neugodne emocije kao što su osjećaj inferiornosti, povremenog sniženog raspoloženja i možebitne anksioznosti. Upitan da li se to može izraziti u postotku, vještak navodi kako bi postotak uklopio u procijenjeni postotak sudskih vještaka neurokirurga i traumatologa.

13. U dopunskom usmenom očitovanju dr.JV navodi da je tužitelj imao degenerativne promjene desnog koljena zbog kojih se liječio konzervativno, kako je naveo u svom nalazu i mišljenju. Radi tegoba degenerativne prirode desnog koljena tužitelj je 7. srpnja 2015. napravio magnetsku rezonancu, kojom mu je ustanovljena ozljeda stražnjeg roga medijalnog meniskusa, uz degenerativne promjene koljena. U jednom navratu je preporučena atroskopija jer je uz konzervativno liječenje u više navrata punktiralo koljeno i evakuirana je sinovijalna tekućina. Međutim, treba istaknuti kako je ovim konzervativnim liječenjem, postignuto poboljšanje tako da je tužitelj sve do predmetnog štetnog događaja bio bez posebnih tegoba vezano za ovo degenerativno stanje koljena. Tada mu nije preporučena endoproteza koljena. Nakon štetnog događaja, uz tu primarnu gonartrozu u podlozi, razvila se sekundarna artroza kao posljedica posttraumatskih oštećenja. U predmetnom slučaju, došlo je do parcijalne rupture prednjeg križnog ligamenta, multiple rupture medijalnog meniskusa i rupture prednjeg roga lateralnog meniskusa. Sve ovo je objektivizirano magnetnom rezonancom od 15. studenog 2019., u kojoj su, uz sve navedeno, zabilježene i osteoartrotske promjene koljena. Vještak dr.JV ističe da je upravo zbog navedenoga tužitelj bio na bolovanju od 15. listopada 2019. do 11. svibnja 2020., odnosno radi tegoba zbog kojih mu je poradi noćnih bolova, indicirana endoproteza koljena. Osvrnuvši se na prigovore tuženika, vještak dr.JV ističe kako je sada novo stanje, odnosno trauma, dovela do promjena u koljenu koje se više ne mogu zbrinuti konzervativno već je potreban operacijski zahvat. Kako se u praksi endoproteza cijeni s 30% trajnog umanjena općih životnih aktivnosti, to je 50% ovog iznosa pripisao artrozi sa svim njenim posljedicama, a ostalih 50% posttraumatskoj sekundarnoj artrozi objektiviziranoj magnetskom rezonancom koju je usporedio sa magnetskom rezonancom koja je napravljena 4 godine i 4 mjeseca ranije. Posebno upitan vještak navodi da bi stanje koljena tužitelja 2015. ocijenio kao osteoartrozu s ograničenom pokretljivošću i tegobama s upravo 50% od procijenjenih na ovom ročištu, dakle 15%. Tijekom 2015. tužitelju je isključivo bila preporučena artroskopija koljena kojom bi se obradila ruptura stražnjeg roga medijalnog meniskusa, koja nije učinjena, pa je nastavljeno konzervativno liječenje kojim je progresija bolesti bila zaustavljena, a stanje stacionarno stabilno. Iz zdravstvenog kartona vidljivo je da se zbog tegoba s desnim koljenom u periodu od 4 godine tužitelj nije javljao svom ordinarijusu niti ortopedu, sve do perioda kada su se javile tegobe uslijed predmetnog štetnog događaja.

14. Uzimajući u obzir nalaze i mišljenja naprijed navedenih sudskih vještaka medicinske vještaka sud smatra da tužitelju po osnovu odredbe članka 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke boli, strah, naruženost, smanjenje životnih aktivnosti, tuđu njegu i pomoć, kao i troškove liječenja.

15. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti, treba navesti da sam postotak životne aktivnosti nije osnova za naknadu štete već posebna osnova za naknadu štete koja oštećeniku pripada radi trpljenja duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti, a koja obuhvaća sva ona ograničenja u životnim aktivnostima, koje je isti ostvarivao ili bi po redovnom tijeku u budućnosti mogao ostvarivati, da nisu prisutne trajne posljedice zadobivenih ozljeda. Što se tiče postotka umanjenja životnih aktivnosti tužitelja uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi, sud je prihvatio medicinska vještačenja sudskih vještaka traumatologa, neurokirurga i psihijatara kao stručna, objektivna i obrazložena, na koja ni parnične stranke nisu imale primjedbi.

16. Prema sudskom vještaku traumatologu dr.JV kod tužitelja je došlo do umanjenja životnih aktivnosti za 15%, koje će se očitovati u tome što će tužitelj ulagati dodatne napore za svakodnevno normalno funkcioniranje. Vještak neurokirurg dr.ĐV procjenjuje umanjenje životnih aktivnosti za 3%, a na račun ograničenja kretnji u blagom stupnju cijeni trajno oštećenje za 2%. Kako se radi o malenim postotci i posljedicama nakon ozljeđivanja dva različita organska sustava, oni se pribrajaju i iznose 5%, koji treba pribrojiti postotku od 15% procijenjenom od strane vještaka traumatologa. Dakle, kod tužitelja je došlo do smanjenja životnih aktivnosti za 20%, jer se radi o oštećenjima više različitih organskih sustava, kako su to vještaci detaljno opisali i obrazložili. Imajući na umu sve navedeno, sud smatra da tužitelju po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti pripada naknada u iznosu od 6.190,84 EUR.

17. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana, a blagog intenziteta dva mjeseca, dok su periodički bolovi uklopljeni u postotak smanjenja životnih aktivnosti, pa mu uvažavajući sve okolnosti koji se tiču nastalih ozljeda, po kriteriju fizičkih bolova pripada naknada u iznosu od 1.300,00 EUR.

18. Tužitelj je zbog navedenih ozljeda u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju od 10-ak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 10-14 dana, i potom sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju do 10 tjedana. Zbog umanjenja životnih aktivnosti tužitelj će periodično imati određene neugodne emocije kao što su osjećaj inferiornosti, povremenog sniženog raspoloženja i možebitne anksioznosti, a eventualni postotak bi se uklopio u procijenjeni postotak sudskih vještaka neurokirurga i traumatologa. Po ocjeni suda tužitelju po ovom kriteriju pripada novčana naknada u iznosu od 1.500,00 EUR.

19. Kod tužitelja je zaostala naruženost blagog stupnja koja će se prema vještaku dr. JV očitovati kao povremeno šepanje, sukladno fizičkom opterećenju. Po ocjeni suda tužitelju po ovom kriteriju pripada novčana naknada u iznosu od 1.000,00 EUR.

20. Iz svega navedenoga sud zaključuje da tužitelju pripada ukupna naknada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi u ukupnom iznosu od 9.990,84 EUR. Kad se od tog iznosa odbije iznos od 1.990,84 EUR, koji je tuženik već isplatio tužitelju, to je osnovan zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 8.000,00 EUR.

21. Tužitelj je na ročištima za glavnu raspravu održanima 1.travnja 2025. i 11.rujna 2025. povisio tužbeni zahtjev i preinačio tužbu, koju preinaku je sud dopustio rješenjem od 11.rujna 2025. (točka I.izreje rješenja), uz napomenu da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. Su-IV-123/2024-5 zauzet je pravni stav: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

22. Tuženik je istaknuo prigovor zastare za povišeni dio tužbenog zahtjeva, pa je potrebno odlučiti o istaknutom prigovoru. Odredbom čl.230.st.1.ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju tužitelj je štetu saznao najprije nastankom prometne nezgode od 15.listopada 2019., s tim da je liječenje završeno dosta kasnije, dok je tužba podnesena 28.lipnja 2022., pa je razvidno da do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 3 godine. Neosnovano je tumačenje tuženika da se zastara preinačenog tužbenog zahtjeva treba računati od dana preinake, jer je to suprotno pravnom stavu VSRH citiranog u točki 21.ovog obrazloženja. Zastara je prekinuta već samim podnošenjem tužbe, a ne preinakom tužbe, kako to pogrešno smatra tuženik. Slijedom navedenoga, prigovor zastare tuženika za preinačeni dio tužbe u cijelosti je neosnovan.

23. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje daljnji iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 8.000,00 EUR, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

24. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju je priznata pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku odnosno od 20.srpnja 2020. do isplate, sukladno čl.1103. ZOO-a, uzimajući u obzir da tuženik nije osporio da bi tada zaprimio odštetni zahtjev, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

25. Tužitelju je bila potrebna tuđa nemedicinska njega i pomoć prvih deset dana po ozljeđivanju u prosjeku dva sata dnevno (10x2), a potom još jedan mjesec u prosjeku jedan sat dnevno (30x1), ili ukupno 50 sati. Imajući na umu da potrebnu njegu i pomoć tužitelju nisu pružale za to osposobljene stručne osobe, već su mu pomoć i njegu pružali ukućani, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju valja priznati uobičajenu cijenu od 12,00 EUR po satu nemedicinske njege i pomoći, koju je sud odredio po slobodnoj procjeni i prema potvrdi Doma "Lovret" (list 102 spisa). Prema utvrđenoj cijeni usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od po 12,00 EUR po satu njege i pomoći, tužitelju za potrebnih 50 sati njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 600,00 EUR. Kako je tužitelj po ovoj osnovi konačno zatražio isplatu manjeg iznosa od 265,50 EUR, to mu je u tom dijelu zahtjev u cijelosti prihvaćen kao osnovan.

26. Tužitelju na naknadu za tuđu njegu i pomoć pripada pravo na zateznu kamatu sukladno čl.1086.ZOO-a, i to od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe. Tuđa pomoć i njega predstavlja nenovčanu imovinsku štetu i visina ove štete se utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, a kamate na ovaj vid štete se dosuđuju počevši od dana donošenja prvostupanjske presude. U odnosu na više zatražene zatezne kamate od 20.srpnja 2020. do 13.listopada 2025., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

27. Tužitelj potražuje na ime troškova liječenja ukupan iznos od 331,83 EUR, od čega iznos od 159,27 EUR na ime troškova pretrage magnetne rezonance koju je obavio u privatnoj klinici i iznos od 172,56 EUR na ime troškova goriva za odlazak na liječenje. Iz računa i nalaza priloženog uz tužbu (list 13-15 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio MR desnog koljena dana 15.studenoga 2019. u Poliklinici Medikol, za koju pretragu mu je ispostavljen račun na iznos od 159,27 EUR i koji je tužitelj podmirio (plaćanje gotovinom).

28. Tužitelj bi imao pravo na naknadu ovog troška samo u slučaju ako kao zdravstveno osigurana osoba nije mogao ostvariti to pravo po osnovu zdravstvenog osiguranja, jer svaki oštećenik treba poduzeti sve da šteta bude manja. Međutim, tužitelj tijekom vještačenja od strane vještaka traumatologa i neurokirurga nije zatražio očitovanje da li je ovu pretragu mogao obaviti u KBC-u Split ili nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi u razumnom roku, a čiji troškovi su pokriveni zdravstvenim osiguranjem. Dakle, tužitelj nije ničim dokazao da predmetnu MR pretragu nije mogao bez velikih teškoća obaviti u sustavu zdravstvenog osiguranja (VSRH, Rev x 286/2012-2, VSRH, Revd 1496/2021-2). Propust tužitelja da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ne može ići na štetu tuženika, odnosno tuženik se ne može obvezati da tužitelju nadoknadi štetu koju je pretrpio uslijed nekorištenja prava iz zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenoga, tužitelj nije dokazao da se povećani trošak ove pretrage u privatnoj klinici ima smatrati prijeko potrebnim i nužnim troškom, pa tužitelj na njega nema pravo i zahtjev za isplatom iznosa od 159,27 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom u cijelosti je neosnovan.

29. U odnosu na preostali trošak liječenja od 172,56 EUR koji se odnosi na potrošnju goriva prilikom odlaska na fizikalne terapije i kontrolne preglede iz Prgometa u Trogir, treba navesti da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. stavak 1. ZPP), a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (članak 219. stavak 1. ZPP). Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP).

30. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, tužitelj ničim nije dokazao visinu ovog troška, niti je tužitelj saslušan na okolnosti ovih troškova i u čemu bi se oni sastojali, tako da sud ovu naknadu ne može odrediti ni prema slobodnoj ocjeni, a teret dokaza je na tužitelju. Slijedom navedenoga, neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadom troškova goriva u iznosu od 172,56 EUR sa zatraženom zateznom kamatom od 20.srpnja 2020. do isplate.

31. Slijedom navedenoga, sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova liječenja u ukupnom iznosu od 331,83 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj teče od 20.srpnja 2020. do isplate, i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom

II.

32. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 8.597,33 EUR prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu, važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/2023) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR i popisanog troška.

32.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženog podnesaka od 28.veljače 2024. -100 bodova, za sastav neobrazloženog podneska od 11.ožujka 2025. -25 bodova (Tbr.8.toč.4.Tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 11.veljače 2025., 1.travnja 2025., 21.svibnja 2025. i 11.rujna 2025., po 100 bodova za svako ročište (100x4), odnosno ukupno zbrojeno 725 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.450,00 EUR, na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što iznosi 1.812,50 EUR. Na taj iznos tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 130,00 EUR, tako da je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.942,50 EUR.

32.2. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 110,00 EUR budući iz spisa proizlazi da tužitelj nije platio pristojbu za tužbu.

32.3. Budući između parničnih stranaka nije bila sporna osnova odgovornosti i dokazi su se izvodili samo na okolnost visine tužbenoga zahtjeva, tužitelj je postigao uspjeh od 93 %, a tuženik je postigao uspjeh od 7 %. Kada se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, ovdje tužitelja, oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (ovdje tuženika), proizlazi da tužitelju pripada 86 % od ukupno priznatog troška ili 1.670,55 EUR. Na tako priznati trošak treba nadodati trošak medicinskog vještačenja, koji je bio nužni trošak, u iznosu od 486,00 EUR (više plaćeno sa pologa predmeta u iznosu od 164,00 EUR vratiti će se tužitelju), tako da je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.156,55 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 2.156,55 EUR, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 13.listopada 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.