Pr-2203/2022-16
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić & partneri d.o.o., Split, protiv tuženika Osnovna škola Brda, OIB: 17896602830, Put Brda 2, Split, zastupanog po punomoćnicima Meri Blaslov Pavasović i Eciji Kuljiš-Bajić, odvjetnicama u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnika Miju Jeličića, odvjetnika u Splitu i punomoćnice tuženika, Meri Blaslov Pavasović, odvjetnice u Splitu, objavljene dana 13. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženikov otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-03/19-01/17, Ur.br. 2181-59-19-12 od 22.studenog 2019.g. na radnom mjestu učiteljice matematike izjavljen tužiteljici temeljem Obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-03-01/22-01/01, Ur.br. 2181-1- 271/01-22-98 od 7. rujna 2022.g. nedopušten.
2. Poništava se tuženikova Obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-03-01/22-01/01, Ur.br. 2181-1-271/01-22-98 od 7.rujna 2022.g. te se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicu vrati na radno mjesto učiteljice matematike sukladno Ugovoru o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-03/19-01/17, Ur.br.2181-59-19-12 od 22.studenog 2019.g."
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, sa kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1.U tužbi podnesenoj 11.10.2022. tužiteljica navodi da joj je tuženik dana 12.rujna 2022.g. preporučenom pošiljkom uručio Obavijest Klasa: 112-03-01/22-01/01, Ur.br. 2181-1-271/01-22-98 od 7.rujna 2022.g. kojom prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-03-19-01/17, Ur.br. 2181-59-19-12 od22.studenog 2019.g. na radnom mjestu učiteljice matematike, s danom 8.rujna 2022.g.
1.1. Predmetna obavijest je prema službenoj bilješci od 7.rujna 2022.g. da je objavljena na oglasnoj ploči Škole te da je u toj bilješci unesen neistinit sadržaj iz kojeg proizlazi da je radnica odbila primitak obavijesti. Osim toga, da su javno izloženi osobni podaci tužiteljice što je protivno pravima stranke na zaštitu podataka. Prethodno da je vršen pritisak na tužiteljicu za sporazumni raskid ugovora o radu čime da je poslodavac počinio težu povredu ugovora o radu i radničkih prava, a taj pritisak da je posljedično rezultirao zdravstvenim tegobama uslijed kojih je tužiteljica završila na bolovanju. Tužiteljica navodi, da budući da je Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme, koja u stvari predstavlja jednostranu odluku o otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme, nezakonita i daje otkaz nedopušten, tužiteljica je u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava i zatražila poništenje te odluke. Jednako tako, s obzirom da pouka o pravnom lijeku u spornoj Obavijesti nije potpuna, da je tužiteljica podnijela prijedlog za dopunu sporne obavijesti, a kako bi joj se omogućilo ostvarenje prava, a tu činjenicu je istakla kao još jednu povredu radi koje je predmetna Obavijest nezakonita.
1.2. Osporena Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme da je po svojoj formi ipo sadržaju nezakonita te sadrži brojne povrede prava radnika. U uvodu osporene Obavijesti poslodavac se poziva na odredbu čl. 108. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te odredbu čl. 31. Pravilnika o radu osnovne škole Brda Split i prethodnu suglasnost Školskog odbora s 36. sjednice održane 6.rujna 2022.g. Odredba čl. 108. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi da ne daje valjanu osnovu za spornu odluku niti se u konkretnom slučaju ta odredba može primijeniti, osobito ne onako kako to tumači i primjenjuje tuženik. Jednako tako, na konkretan odnos se ne može primijeniti ni odredba čl. 31. Pravilnika o radu.
1.3. Obavijest kao vrsta ili forma odluke da ne postoji ni u jednom pozitivnom propisu koji se primjenjuje na ovaj slučaj. Ugovor o radu, sukladno odredbi čl. 112. Zakona o radu da može prestati temeljem zakona, sporazumom o prestanku ugovora o radu sukladno odredbi čl. 113.ZOR-a te otkazom ugovora o radu prema odredbama čl. 114., 115. i 116. ZOR-a. Na sve ugovorne odnose da primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima pa kako ni tim propisom obavijest kao način prestanka ugovora nije propisan, da je nejasno o kakvoj se odluci u konkretnom slučaju radi. Tužiteljica ističe, da nije jasno radi li se ovdje o redovitom ili izvanrednom otkazu ugovora o radu, s tim, da se prema odredbi čl. 118. Zakona o radu, ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme može redovito otkazati samo ako je takva mogućnost predviđena ugovorom, a što da u konkretnom slučaju nije predviđeno pa da temeljem ove kogentne norme ugovor o radu na određeno vrijeme nije u konkretnom slučaju moguće redovno otkazati.
1.4. Nadalje, tužiteljica ističe da je odredbom čl. 119. Zakona o radu propisan postupak prije otkazivanja, a osobito da je propisana dužnost poslodavca da radnika pisanim putem upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju neispunjenja ili povrede koje obveze iz ugovora o radu, a koju odredbu da poslodavac nije poštivao u konkretnom slučaju. Osobito, prije bilo kakvog otkaza ugovora o radu, poslodavac da je dužan radniku omogućiti da iznese svoju obranu, što je također u ovom slučaju propušteno.
2. Tužiteljica u tužbi ističe da je proturječna i neistinita tvrdnja tuženika da je tužiteljica prvi put zaposlena u zanimanje za koje se školovala ugovorom o radu na određeno vrijeme od 22.studenog 2019.g. Nadalje, da je neistinita i zlonamjerna tvrdnja da je tuženik temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 22.studenog 2019.g. izvršio prijavu tužiteljičinog stažiranja Agenciji za odgoj i obrazovanje u razdoblju od 9.rujna 2019.g. do 8.rujna 2020.g., budući da tim ugovorom tužiteljica nije zaposlena kao pripravnica nego kao učiteljica matematike. Tužiteljica navodi kako je neosnovana tvrdnja i proturječna odredbi čl. 108.st.3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, da je tužiteljica trebala položiti stručni ispit te da bi bili ostvareni uvjeti iz odredbe čl. 108.st.4. tog Zakona prema kojoj radni odnos prestaje istekom zadnjeg dana roka za polaganje stručnog ispita. Nadalje, razlozi bolovanja koji se spominju u osporenoj odluci da su uzročno posljedično povezani s protupravnim pritiskom na tužiteljicu radi sporazumnog raskida ugovora o radu i krivotvorenja isprava, te da je odgovornost za to isključivo na tuženiku. Tužiteljica napominje, da Ugovor o radu na određeno vrijeme od 22.11.2019. koji joj se otkazuje spornom Obavijesti poslodavca, nije prvi ugovor o radu koji je tužiteljica sklopila s tuženikom i da je kod tuženika više puta bila zapošljavanja u razdoblju od 2015. pa do dana otkazivanja ugovora o radu, a kojim ugovorima da je tužiteljica ugovarala s tuženikom rad na poslovima učitelja matematike, a ne na poslovima pripravnika.
2.1. Vezano uz prijavu stažiranja tužiteljice Agenciji za odgoj i obrazovanje za stažiranje učitelja i stručnih suradnika pripravnika u osnovnim i srednjim školama (dalje: Agencija za odgoj i obrazovanje) za razdoblje od 9.9.2019. do 8.9.2020., tužiteljica ističe da je prijavnica krivotvorena te da iz iste Prijavnice proizlazi da je tužiteljica prethodno radila kod tuženika na radnom mjestu pripravnika na temelju Ugovora od 25.9.2019. jer je poslodavac u obvezi prema Pravilniku o polaganju stručnog ispita učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu i nastavnika u srednjem školstvu(dalje: Pravilniku o polaganju stručnog ispita), a da status tužiteljice proizlazi iz Ugovora od 22.11.2019., a ne iz ugovora od 25.9.2019. koji je prestao voljom stranaka sklapanjem novog ugovora o radu od 22.11.2019. (točka XI).
3. Tužiteljica navodi da je sporno odnosi li se na tužiteljicu odredba čl. 108.st.3. i 4. Zakona o odgoju i obrazovanju, a na koju se tuženik poziva i koja propisuje da je pripravnik dužan položiti stručni ispit u roku od godine dana od isteka pripravničkog staža te da pripravniku koji ne položi stručni ispit nakon isteka zakonom propisanog roka prestaje radni odnos. Naime, prema ugovoru o radu kojeg su stranke sklopile 22.studenog 2019.g., tužiteljica da je zaposlena na radno mjesto učitelja matematike, što znači, budući da nije zaposlena na radno mjesto pripravnika, da se ta pravna norma ne može primijeniti na konkretan pravni odnos. Dakle, tumačenjem navedene odredbe na koju se tuženik poziva, da se ne može povezati sa statusom tužiteljice koji proizlazi iz ugovora o radu od22.studenog 2019.g.
4. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se otkaz ugovora o radu utvrditi nedopuštenim, poništiti tuženikova Obavijest o prestanku ugovora o radu i naložiti tuženiku vraćanje tužiteljice na radno mjesto učiteljice matematike sukladno Ugovoru o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-
03/19-01/17, Ur.br.2181-59-19-12 od 22.studenog 2019.g
5. U odgovoru na tužbu podnesenim 21.12.2022. tuženik navodi kako je Obavijest o prestanku ugovora o radu tuženik pokušao uručiti tužiteljici na radnom mjestu, sve sukladno odredbi 96. Pravilnika o radu tuženika, a kojom odredbom je reguliran način dostave pismena radnicima. Kako je tužiteljica odbila primitak pismena, to da je Obavijesti od 07. rujna 2022. oglašena na oglasnoj ploči tuženika. Istovremeno da je tuženik predmetnu Obavijest poslao tužiteljici i preporučenom pošiljkom na njezinu kućnu adresu, mada mu to nije bila obveza, čime da ni na jedan način nije povrijedio bilo kakva prava tužiteljice. Tuženik navodi da o pravima radnika iz radnog odnosa poslodavac može odlučivati u različitim pisanim formama (odluke, rješenja, obavijesti, upozorenja, nalozi i sl.) jer Zakon o radu u tom pogledu nema nikakvih posebnih kogentnih odredbi pa se i prigovori tužiteljice izneseni u tužbi u tom pogledu ukazuju potpuno neosnovani i nerazumljivi.
5.1. Tuženik ističe da se u konkretnom slučaju ne radi ni o jednoj vrsti otkaza ugovora o radu već da je tuženik Obaviješću od 07. rujna 2022. o prestanku ugovora o radu tužiteljice zasnovanom na određeno vrijeme, samo odredio dan kada tužiteljici, ex lege odnosno prema odredbi čl. 108.st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, dalje Zakon o odgoju i obrazovanju) prestaje radni odnos. Naime, prema navedenoj odredbi pripravniku koji ne položi stručni ispit u roku od godine dana od dana isteka pripravničkog staža, radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita, pa je utoliko tuženik predmetnom Obaviješću samo utvrdio dan uz koji sam Zakon, kao pravnu posljedicu, veže prestanak radnog odnosa pa dakle i ugovora o radu. Tužitelj smatra da se ne radi o konstitutivnoj odluci poslodavca vezano za prestanak radnog odnosa radnika već o deklaratornom utvrđenju na koji dan je to, po samom Zakonu, došlo do prestanka radnog odnosa radnika, ovdje tužiteljice.
5.2. Tuženik u cijelosti osporava da bi na bilo koji način u Obavijesti od 7. rujna 2022. iznosio bilo kakve neistinite i zlonamjerne tvrdnje, da bi krivotvorio nekakve isprave i sl., a kako sve to tužiteljica navodi u tužbi. Upravo suprotno, tuženik da je sa svoje strane učinio sve što je bilo potrebno kako bi tužiteljica mogla, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, nastaviti svoj rad kod tuženika do isteka vremena na koji je imala sklopljen ugovor o radu, što da je sve izostalo zbog nerazumnog i potpuno neobjašnjivog ponašanja tužiteljice.
5.2.1. Naime, tužiteljica da se kod tuženika prvi put zaposlila 07. siječnja 2019. na određeno vrijeme, s polovicom punog radnog vremena, na radnom mjestu učitelja matematike, radi zamjene radnice BZ, bez natječaja, sukladno odredbi čl. 107. st. 11., al. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, koji radni odnos je, po potom provedenom postupku objave natječaja sukladno čl. 107. st. 1. istog Zakona, trajao do 05. srpnja 2019. (tzv. nestručna zamjena prema čl. 107. st. 12. Zakona) , a kada je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika. Istovremeno je tužiteljica u ovom periodu imala sklopljen i ugovor o radu na određeno vrijeme u nepunom radnom vremenu od 9 sati tjedno (slobodna satnica za poslove učitelja matematike koja se imala popuniti natječajem), koji ugovor je također prestao 05. srpnja 2019. U navedenom periodu trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, ista da nije imala dokaz o ispunjavanju uvjeta iz odredbe čl. 105. st.6. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, već je svoje poslove obavljala kao osoba iz čl. 107. st. 12. istog Zakona.
5.2.2. Tužiteljica da je kod tuženika ponovno zasnovala radni odnos 9. rujna 2019. na određeno vrijeme u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, radi zamjene radnice BZ, najduže do 07. studenog 2019. – čl. 107. st. 11., al. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a da bi potom tuženik, pošto je obaviješten da je BZ u drugoj osnovnoj školi stupila na dužnost ravnatelja u punom radnom vremenu (mirovanje radnog odnosa kod tuženika), sklopio s tužiteljicom dana 25. rujna 2019., bez provedbe natječaja, ugovor o radu na određeno vrijeme sada u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a potom za obavljanje istih poslova objavio i javni natječaj sve prema obvezi iz čl. 107.st. 1. istog Zakona. Tužiteljica je, kod ponovnog zasnivanja radnog odnosa, predala tuženiku i rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, klasa: UP/I-118-02/18-01/00141, ur. br. 533-05-19-0010 od 24. srpnja 2019., prema kojem se tužiteljici priznaje inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije nastavnice elektrotehničke skupine predmeta u strukovnoj školi i/ili učiteljice informatike i matematike i fizike u osnovnoj školi u Republici Hrvatskoj te joj se omogućava pristup i bavljenje navedenom reguliranom profesijom u Republici Hrvatskoj pod jednakim uvjetima koji vrijede za državljane Republike Hrvatske koji su svoju kvalifikaciju stekli završetkom odgovarajućeg diplomskog sveučilišnog studija u Republici Hrvatskoj.
5.2.3. Po provedenom javnom natječaju i dobivenoj prethodnoj suglasnosti Školskog odbora tuženika, tuženik da je s tužiteljicom, dana 22. studenog 2019. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme u punom radnom vremenu, radi zamjene privremeno nenazočne radnice BZ na radnom mjestu učitelja matematike do njenog povratka na rad, pod oznakom klasa: 112-03/19-01/17 , ur. broj: 2181-59-19- 12, koji je bio egzistentan u vrijeme kada je tuženik donio za tužiteljicu Obavijest o prestanku ugovora o radu od 07. rujna 2022.
5.2.4. Dakle, navodi tuženik, tužiteljica da se u Republici Hrvatskoj mogla zaposliti u zanimanju za koje se školovala tek po dobivanju naprijed navedenog rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, poslije 24. srpnja 2019., pa je utoliko tuženik osnovano i zakonito njezin status po ponovnom zaposlenju odnosno od 09. rujna 2019. tretirao kao status učitelja matematike – pripravnika, jer ništa drugo i nije bilo moguće, dok da je omaška u pisanju u dijelu ugovora o radu koji određuje koje će poslove tužiteljica obavljati, napisao „poslove učitelja matematike“ umjesto „poslove učitelja matematike – pripravnika“, što da ni na jedan način nije moglo izazvati bilo kakvu dvojbu tužiteljice glede njezinog radno pravnog statusa pripravnika i obveza koje iz tog statusa za nju proizlaze, sve to obzirom na radnje koje je tuženik u tom pogledu poduzeo i s kojim radnjama je i tužiteljica bila upoznata.
5.2.5. Naime, tužiteljica da je znala i bila obaviještena da je tuženik još 4. listopada 2019. izvršio prijavu Agenciji za odgoj i obrazovanje, njezinog stažiranja te imenovao i Povjerenstvo od tri člana od kojih je učitelj matematike AZD određen mentorom tužiteljice, koji je tužiteljicu odmah osobno upoznao i s Programom stažiranja koje je za nju izrađen još 16. rujna 2019., kada je doneseno i rješenje o imenovanju Povjerenstva. Tvrdnja tužiteljice kako bi se, a kada je u pitanju prijava stažiranja Agenciji za odgoj i obrazovanje, navodno radilo o krivotvorenoj ispravi sačinjenoj tek pošto je ista odbila ponuđeni sporazumni raskid ugovora o radu, da je deplasirana jer je tužiteljica mogla kod Agencije za odgoj i obrazovanje provjeriti je li predmetna prijava doista i upućena toj Agenciji i ako jeste, kada je to učinjeno, a tuženik da je predmetnu prijavu poslao Agenciji preporučenom pošiljkom.
5.3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužiteljica za trajanja svog pripravničkog staža – period od godine dana od 09. rujna 2019. do 08. rujna 2020., tužiteljičin rad posebno je praćen od strane imenovanog mentora BZD, koji je surađivao s tužiteljicom i poslije toga, a o čemu je isti, po zahtjevu ravnateljice tuženika sačinio i posebno pisano izvješće dana 08. rujna 2021. Iz navedenog Izvješća posebnim je utvrditi koliko se osobno on, kao mentor tužiteljice, jednako kao i ravnateljica tuženika, trudio pomoći tužiteljici kod prijavljivanja stručnog ispita, a što da je sve tužiteljica, uz različita neosnovana obrazloženja i iz samo njoj poznatog razloga, odbijala. Koncem kolovoza 2020., pred sam završetak pripravničkog staža tužiteljice, ravnateljica tuženika da je upoznala tužiteljicu sa stavom Povjerenstva da bi ista svoj stručni ispit mogla prijaviti u zimskom roku koji teče od 15. siječnja do 01. ožujka 2021., što je tužiteljica odbila, a da je jednako postupila i u niz drugih razgovara na istu temu koji su s njom vodili kako njezin mentor tako i ravnateljica tuženika. Neposredno prije isteka roka od godine dana u kojem je bila dužna položiti stručni ispit, računajući od dana završetka stažiranja, a koji rok je bio nešto produžen, sukladno odredbi čl. 108. st. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, zbog bolovanja tužiteljice u periodu od 27. 11. 2020. do 11. 12. 2020., tužiteljici je s danom 08. rujna 2021. ponovno otvoreno bolovanje na kojem se tužiteljica nalazila u kontinuitetu skoro godinu dana, odnosno do 23. kolovoza 2022.
5.3.1. Nadalje, tijekom trajanja bolovanje tužiteljice tuženik da je pokušavao s istom utvrditi kada će biti spremna prijaviti polaganje stručnog ispita (ispit se prema naprijed navedenom Pravilniku mora prijaviti najkasnije 30 dana prije početka ispitnog roka) sve to iz razloga jer da će joj se u protivnom, po povratku na rad, morati utvrditi prestanak radnog odnosa. Tužiteljica da je i nadalje odbijala bilo kakav konstruktivan dogovor na tu temu tvrdeći, između ostalog, da i nije u obvezi polaganja stručnog ispita, te je čak uputila tuženika i na svog tadašnjeg punomoćnika
– odvjetnika, po čijoj je inicijativi kod tuženika održan i sastanak dana 24. siječnja 2022. kojem je prisustvovala i tužiteljica i na kojem da je dogovoreno da tuženik pripremi svu dokumentaciju koju je potrebno dostaviti uz prijavnicu za polaganje stručnog ispita, a koji da će se prijaviti u proljetnom roku. Tuženik je, pošto je postupio sukladno postignutom dogovoru pozvao tužiteljicu da dođe potpisati prijavnicu (tiskanica SI) koju da ista supotpisuje zajedno s ravnateljicom Škole, međutim tužiteljica da je obavijestila ravnateljicu tuženika (sms porukom) da za sada, iz zdravstvenih razloga, nema namjeru polagati stručni ispit.
5.4. Tuženik ističe da je za trajanja radnog odnosa kod tuženika tužiteljica primila i plaću prema koeficijentu složenosti poslova za pripravnika odnosno učitelja bez položenog stručnog ispita sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama - čl. 7. – b) radna mjesta prve vrste, koji koeficijent se mijenjao i od 01. 01. 2021. iznosi 1,193, dok za radno mjesto učitelja taj koeficijent iznosi 1,406. Utoliko nadalje i obzirom na plaću koju je ostvarivala kod tuženika tužiteljica da nije mogla imati nikakvih dvojbi glede svog radno pravnog statusa.
6. U podnesku od 13.1.2025. tužiteljica, među ostalim ističe, da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo rješenje Klasa: UP/I-118-02/18-01/00141 od 24. srpnja 2019.g. kojim je tužiteljici priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije nastavnice elektrotehničke skupine predmeta u strukovnoj školi i/ili učiteljice informatike, matematike i fizike u osnovnoj školi u Republici Hrvatskoj, i to sve pod jednakim uvjetima sa svima koji su kvalifikaciju stekli završetkom odgovarajućeg studija u RH, te bez ikakvih drugih dodatnih uvjeta. Tuženik da izbjegava ukazati na činjenicu u kojim rokovima je tužiteljica, pod uvjetom da je bila pripravnik, trebala položiti stručni ispit te zbog čega se je čekalo s odlukom, kada se tvrdi da je radni odnos prestao po zakonu, nakon isteka trostrukog roka od onog koji je zakonom propisan. Uz to, takav način prestanka ugovora o radu da nije propisan odredbom čl. 112. ZR-a i da nije dopušten, a odredba čl. 108. Zakona o odgoju i obrazovanju da nije mjerodavna odredba koja se može primijeniti na ovaj pravni odnos. Tužiteljica ističe da je odlučujuća činjenica to što je s tuženikom 22.11.2019. zaključila ugovor o radu, a ukoliko je točna tvrdnja da je tuženik tužiteljici isplaćivao plaću nižu od one koja je propisana pozitivnim propisima i Kolektivnom ugovoru, tužiteljica da u tom slučaju ima prema tuženiku obvezno-pravni zahtjev na isplatu razlike u plaći, te da ta tvrdnja tuženika ne može biti dokaz o statusu tužiteljice sukladno jasnom ugovoru o radu kojeg je tuženik praktično nezakonito jednostrano raskinuo.
7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 7. rujna 2022., Ugovora o radu od 22.11.2019., Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 15.9.2022. s povratnicom, Pravilnika o radu tuženika, Ugovora o radu od 7.1.2019., 7.3.2019., 9.9.2019. i 25.9.2019., Aneksa I ugovora o radu od 17.6.2019., Rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja od 24.7.2019., dopisa ravnateljice škole Školskom odboru od 22.11.2019. kojim se traži prethodna suglasnost za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu učitelja matematike na neodređeno radno vrijeme, odluke o davanju prethodne suglasnosti za zasnivanje radnog odnosa od 22.11.2019., Prijavnice Agenciji za odgoj i obrazovanje za stažiranje učitelja i stručnih suradnika pripravnika u osnovnim i srednjim školama, kopije prijamnih knjiga, rješenja o imenovanju povjerenstva za stažiranje pripravnika od 16. rujna 2019., programa pripravničkog staža učitelja matematike (list 70-73 spisa), izvješća Osnovne škole Brda od 8.9.2021., obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice (list 80 i 81 spisa), SMS poruke (list 90 spisa), zapisnika Ministarstva znanosti, obrazovanja, samostalnog sektora prosvjetne inspekcije, Područne službe Prosvjetne inspekcije Split od 9.12.2022., pročitane su potvrde o visini dohodaka i primitaka tužiteljice koje je izdala Porezna uprava Split i spisu priložena druga dokazna dokumentacije, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AZD, zakonske zastupnice tuženika, ravnateljice MZ te tužiteljice AZ u svojstvu parnične stranke.
8.Tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da tuženikov otkaz Ugovora o radu tužiteljici kojeg je sklopila na određeno vrijeme dana 22. studenog 2019. za rad na radnom mjestu učiteljice matematike, izjavljen u formi Obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 7. rujna 2022.g., nije dopušten, zahtjev tužiteljice da se navedena Obavijest poništi i zahtjev da tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužiteljicu na radno mjesto učiteljice matematike sukladno Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 22. studenog 2019.g.
10. Odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku i da se otkaz mora obrazložiti (st.2.).
11. Prema shvaćanju suda, tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu u formi Obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme koju je tuženik donio 7.9.2022. i u kojoj je obrazloženo da je takva odluka donesena zbog ne polaganja stručnog ispita prema odredbama čl. 108. Zakona o odgoju i obrazovanju.
11.1. U Obavijesti se navodi da tužiteljici prestaje radni odnos kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 22.11.2019.
11.2. Prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 22.11.2019. tužiteljica je radila poslove učiteljice matematike (čl. 2.). Ugovor o radu od 22.11.2019. sklopljen je na određeno vrijeme radi zamjene privremeno nenazočne radnice BZ do njenog povratka na rad (čl. 5.). Sklapanjem tog Ugovora o radu, stranke su ugovorile da prestaje važiti Ugovor o radu koje su stranke sklopile 25.9.2019. (čl. 11.), a Ugovor o radu koji je prethodio tom, onaj sklopljen među strankama 9.9.2019. i za kojeg tuženik navodi da je njime reguliran status tužiteljice kao status učitelja matematike-pripravnika je istekao do trenutka donošenja Obavijesti o prestanku radnog odnosa od 7.9.2022. jer je u tom Ugovoru člankom 5. bilo određeno njegovo trajanje na određeno vrijeme, najduže do 7.11.2019. Dakle, jedini Ugovor o radu sklopljen među strankama koji je bio na snazi u trenutku donošenja Obavijesti o prestanku radnog odnosa tužiteljice kod tuženika bio je onaj od 22.11.2019., kojim je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova učitelja matematike do povratka na rad nenazočne radnice BZ, a i iz iskaza tužiteljice i svjedoka AZD, učitelja matematike kod tuženika proizlazi da se BZ nije vratila na rad, a to se i ne navodi u Obavijesti kao razlog prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika. Kao razlog prestanka navodi se to što tužiteljica nije položila stručni ispit u za to propisanom roku prema odredbama čl. 108. Zakona o odgoju i obrazovanju.
11.3. Naime, tužiteljica i tuženik su 9.9.2019. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme. Iako je čl. 3. Ugovoreno da će tužiteljica obavljati poslove učitelja matematike, tuženik je tužiteljicu prijavio Agenciji za odgoj i obrazovanje kao da se radi o pripravniku. To proizlazi iz iskaza ravnateljice tuženika, MZ i iz tiskane Prijavnice u kojoj se navodi da tužiteljica stažira u razdoblju od 9.9.2019. do 8.9.2020. pod mentorstvom AZD, a u skladu s tim se navodi i na str. 3. Zapisnika prosvjetne inspekcije od 8.12.2022., da je Škola 4.10.2019. Agenciji za odgoj i obrazovanje dostavila navedenu tiskanicu. Naime, tužiteljici je tek rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja od 24.7.2019. (list 56-57 spisa) priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje profesije učiteljice matematike u osnovnoj školi u Republici Hrvatskoj pa je stoga, iskazuje ravnateljica škole MZ i svjedok MZD, ravnateljica škole izvršila prijavu pripravničkog staža tužiteljice, pri čemu se pri tom pozivaju na odredbe čl. 108. st. 1. Zakona i odgoju i obrazovanju koji propisuje da osoba koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala, zasniva radni odnos na poslovima učitelja kao pripravnik. Do tada je tužiteljica radila kod tuženika kao nestručna zamjena, a kako to proizlazi iz iskaza same tužiteljice.
11.4. Među strankama nije sporno da tužiteljica nije položila stručni ispit do dana donošenja Obavijesti od 7.9.2022. Prema odredbama čl. 108. st.3. Zakona o odgoju i obrazovanju, pripravnik treba položiti stručni ispit u roku od godine dana od isteka pripravničkog staža. Prema stavku. 4. tog Zakona, ako ne položi, u roku od godine dana od isteka pripravničkog staža, radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganjem stručnog ispita. Prema čl. 31. st. 3. Pravilnika o radu tuženika, taj rok se produžava za onoliko vremena koliko je trajala privremena nesposobnost radnika. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pripravnički staž tužiteljice trajao je do 8.9.2020. i da je tužiteljica bila na bolovanju od 27.11.2020. do 11.12. 2020. (15 dana) te od 08. rujna 2021. do 23. kolovoza 2022. (1 godinu i 15 dana), a kako je to navedeno i u Zapisniku prosvjetne inspekcije od 9.12.2022. da je tako utvrđeno iz podataka o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice. Ako se uzme da je točno to što tuženik navodi da je tužiteljica obavljala pripravnički staž od 9.9.2019. do 8.9.2020., tada bi prema izračunu suda zadnji dan roka za polaganje stručnog ispisa bio 8.10.2021. (8.9.2020. + 1 godina i 30 dana = 8.10.2021.). Prema odredbi čl. 108. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju, tužiteljici bi u tom slučaju ex lege radni odnos prestao istekom posljednjeg dana roka za polaganje, stručnog ispita. Međutim, radni odnos tužiteljice kod tuženika je de facto nastavljen i nakon tog datuma i to sve do Obavijesti o prestanku radnog odnosa od 7.9.2022. Kako je tužiteljica u trenutku donošenja navedene Obavijesti bila u radnom odnosu kod tuženika i to, na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 22.11.2029. radi zamjene nenazočne radnice do njenog povratka, a kako se ta radnica nije vratila na posao, ne bi bio opravdan razlog otkazivanja ugovora o radu zbog toga što tužiteljica nije položila stručni ispit prema odredbama čl. 108. Zakona o odgoju i obrazovanju jer je taj razlog među strankama otpao onog trena kada je istekao posljednji dan roka za polaganje stručnog ispita, a tuženik je unatoč tome nastavio da postupa kao da radni odnos tužiteljice još postoji. Nadalje, u vrijeme kada je tužiteljici otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme, na snazi je još uvijek bila odredba čl. 118. ZR-a koja propisuje da se ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme može redovito otkazati samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom, a što konkretno nije slučaj dok se izvanredni otkaz prema odredbama čl. 116. st. 2. ZR-a može dati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a to bi u konkretnom slučaju bila činjenica ne polaganja stručnog ispita u roku prema odredbi čl. 108. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju, o čemu je tuženik trebao imati saznanje od 8.10.2021. pa u tom smislu otkaz koji je uslijedio tek 7.9.2022. ne bi bio dopušten.
12. Dakle, sud smatra da otkaz Ugovora o radu tužiteljici kojeg je sklopila na određeno vrijeme s tuženikom dana 22. studenog 2019. za rad na radnom mjestu učiteljice matematike, izjavljen u formi Obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 7. rujna 2022.g., nije dopušten, da nije proizveo pravne učinke, što je sud utvrdio, poništio je Obavijest i naložio tuženiku da tužiteljicu vrati na posao prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 22. studenog 2019. na radno mjesto učiteljice matematike (čl. 124. ZR), odnosno odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.
13.Tužiteljici na temelju odredbe članka 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) prema popisanom trošku na zapisnik od 15.7.2025. u vidu jednokratna nagrada u visini od 250 bodova (Tbr. 7. t. 2. Tarife), a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 625,00 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška, a slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II. Tužiteljici nije određen trošak za „svaku narednu radnju“ kako to tužiteljica potražuje na zapisnik od 15.7.2025. jer u tom dijelu zahtjev nije određeno postavljen (čl. 155. ZPP).
13.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a kako je te predloženo u tužbi.
U Splitu, 13. listopada 2025.
sutkinja:
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
- u spis
