REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Kennedyjev trg 11

P-1337/24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari I tužitelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o, OIB: 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb, koje zastupaju odvjetnici iz OD Smolčić i Partneri d.o.o., Jurišićeva 23, Zagreb i II tužitelja HŽ CARGO, d.o.o. OIB: 08720210702, Trg kralja Tomislava 11/I, koje zastupa odvjetnik Dražen Delač iz Zagreba, Boškovićeva 24a, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB: 26187994862 Zagreb, Miramarska 22, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 30.rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika I i II tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika , s danom objave 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku platiti I. i II. tužitelju iznos od 31.860,29 eura zajedno sa zateznom kamatom koje teku od dana 10.3.2010. do isplate, a koje se određuju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku da I. i II tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate, a koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 09.12.2009. kod kolodvora Cerna došlo do naleta vlaka broj: 2702, sa lokomotivom broj: 2 062-026, na teretni kamion reg. oznaka [registarska oznaka], a koji je osiguran kod tuženika. Navodi da je prilikom nastanka štetnog događaja tužitelju nastala materijalna šteta na ime troška popravka lokomotive u iznosu od 6.084,43 eur, šteta na ime troška zastoja u prometu u iznosu od 205,62 eur i šteta u vidu izmakle koristi u iznosu od 30.626,06 eur, a koje potraživanje tužitelj temelji na Pravilniku o izvanrednim događajima u željezničkom prometu (NN 64/09). Ističe da je predmetni pravilnik donijet temeljem čl.65.st.3. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu te djeluje prema svakom. Ističe i da je dana 08.04.2010. tuženik tužitelju isplatio nesporan dio štete u iznosu od 5.055,83 eur dok preostalu štetu u iznosu od 31.860,29 eur odbija nadoknaditi. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu štete i to na ime preostalog (nepodmirenog) troška popravka lokomotive iznos od 1.028,60 eur, na ime troška zastoja u prometu iznos od 205,62 eur kn i štetu u vidu izmakle koristi u iznosu od 30.626,06 eur, sveukupno 31.860,29 eur.

Tuženik, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, u bitnom, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da trošak zastoja i izmakle koristi ne predstavlja štetu u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te da obračun temeljem Pravilnika o štetama nije valjan dokaz o postojanju i visini štete jer se radi o internom aktu tužitelja koje nije obvezujući za osiguravajuće društvo odnosno tuženika. Navodi i kako tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu zbog zastoja vlaka i izmakle dobiti.

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-31/13 od 10.07.2014. utvrđen je prekid postupka temeljem čl.212. ZPP, a rješenjem broj P-31/13 od 30.03.2016. postupak je nastavljen u odnosu na pravne slijednike društva a HŽ Vuče vlakova d.o.o. i to HŽ putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o.

U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to:

Odštetni zahtjev br. OZ-147/09 od 22.02.2010. (list 4 spisa), Prijava o izvanrednom događaju od 09.12.2009. (list 5-6 spisa), Povjerenstveno istražno izvješće (list 22-25 spisa), Povjerenstveni zapisnik (list 26-27 spisa), Izvadak iz sudskog registra (list 41-50 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 55-64 spisa), sudska praksa (list 77-78, 92-101, 325-330 spisa), te je proveden dokaz prometno tehničkim vještačenjem po Fakultetu prometnih znanosti, Zavod za prometno tehnička vještačenja, po vještaku dr.sc. Mladenu Nikšiću, sudskom vještaku za željeznički promet i vozila pri Zavodu za prometno tehnička vještačenja Sveučilišta u Zagrebu – Fakultet prometnih znanosti (list 117-133 spisa).

Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sve temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine » br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.860,29 eur na ime naknade štete (uslijed troškova zastoja i izmakle koristi, te štete na lokomotivi), zbog naleta vlaka na motorno vozilo osigurano kod tuženika.

Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove činjenice nije izvodio posebne dokaze.

Sporna su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

Sud je radi utvrđivanja spornih činjenica ( opseg i visina štete) i s obzirom da se visina štete ne može utvrditi na temelju procjene i izvida štete koje bi sačinili sami tužitelj ili tuženik, izveo dokaz prometno- tehničkim vještačenjem po Fakultetu prometnih znanosti, Zavod za prometno-tehnička vještačenja te je sud pri odlučivanju polazio od činjenica utvrđenih prometno tehničkim vještačenjem.

Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr.sc. Mladena Nikšića, sudskog vještaka za željeznički promet i vozila pri Zavodu za prometno tehnička vještačenja Sveučilišta u Zagrebu – Fakultet prometnih znanosti, koji je podnesen u pisanoj formi dana 14.03.2018. (list 117-124 spisa) te usmeno na ročištu za glavnu raspravu održanom 16.rujna 2019. sud je utvrdio da je za popravak oštećenje na lokomotivi 2062-026 nastalih kao posljedica štetnog događaja moguće priznati troškove u iznosu od 6.084,43 eur (bez PDV-a) odnosno 7.483,85 eur (PDV uključen). Utvrđeno je da je trošak štete uslijed zastoja u prometu moguće priznati u iznosu od 205,62 eur. Proizlazi da je trošak štete uslijed izmakle koristi moguće priznati u iznosu od 34.403,32 eur. Dakle, ukupne troškove uslijed popravka oštećenja na lokomotivi 2062-026, zastoja u prometu i izmakle koristi moguće je priznati u iznosu od 40.693,38 eur. Dalje proizlazi da u vrijeme nastanka štetnog događaja HŽ Vuča vlakova, nije imala dovoljan broj ispravnih zamjenskih dizel-motornih vlakova (DMV) serije 7122 niti dizelskih lokomotiva serije 2044 pa je morala povući zamjensku dizelsku lokomotivu serije 2062. Otkazani teretni vlakovi koje je trebala vući lokomotiva 2062-026 prevozili su se izvan redovitog voznog reda čime se povećavaju troškova zbog prekovremenog i dodatnog rada strojnog osoblja i lokomotiva. Osim poremećaja u prometovanju vlakova, dolazi do poremećaja u planiranju održavanja vučnih vozila odnosno dodatnog rada osoblja u radionicama za održavanje željezničkih vozila. U odnosu na obračun iznosa oštećenja na lokomotivi navodi je koristio Povjerenstveni zapisnik (strana 26 i 27) te račune i specifikaciju popravka, a u povjerenstvenom zapisniku navedeni su dijelovi koji su oštećeni, uništeni i koje je potrebno popraviti. Dalje navodi da je prihvatio vrijeme popravka od 421 radnog sata koje su utrošila devetorica zaposlenika tvrtke Održavanje vučnih vozila, pogon Vinkovci,a isto tako da ne zna koja tvrtka u RH je ovlašten za održavanje želj. vozila može odmah primiti neko oštećeno vozilo na popravak i osigurati potrebne radnike te rezervne dijelove i potrošni materijal za popravak takvog vozila. Tvrtka Gredelj je ovlaštena za popravak željezničkih vozila ali TŽV Gredelj je tvrtka specijalizirana za velike popravke, remonte, modernizacije i rekonstrukcije želj. vozila dok je tvrtka OVV specijalizirana za tekuće održavanje želj. vozila i popravke manjeg obujma. U odnosu na utvrđivanje izmakle koristi navodi da je prije svega koristio prometno transportnu uputa za putnički promet u kojoj se navodi da je putnički vlak broj 2702 trebao biti sastavljen od dizel motornog vlaka serije 7122. Navodi da zbog nedovoljnog broja vlakova navedene serije, a što je vidljivo iz dnevnog stanja vučnih vozila koja su navedena u prilogu IV izvješća te usporedbom turnusa rada dizel mot. vlakova serije 7122 i turnusa rada lokomotive serije 2062 utvrđeno je koje su putničke ili teretne vlakove trebale vuči navedena vozila. Dalje navodi je prilikom izračunavanja koristio Pravilnikom o izvanrednim događajima u željezničkom prometu koji određuje trošak izmakle koristi za svaku vrstu željezničkih vozila. Na temelju navedenih podataka izračunato je da je lokomotiva 2062-206 bila izvan prometa zbog popravaka oštećenja nastalih u štetnom događaju 9,42 dana što kraju daje iznos štete od 34.403,32 eur. Navodi i da je u željezničkom prometu je teško izračunati stvarnu štetu u uvjetima kada nema zamjenskih vozila kao što je ovdje bio slučaj jer se povlače lokomotive namijenjene vuči teretnih vlakova da bi se mogle izvršiti obaveze iz putničkog prijevoza koji ima apsolutni prioritet zbog čega nastaje tzv. domino efekt koji povlači kašnjenja, otkazivanja ili naknadni prijevoz mnogih drugih vlakova koji su trebali redovito prometovati. Zbog toga su i međunarodne organizacije (UIC ERA) donijele smjernice kojima se definira trošak zastoja u prometu i troškovi izgubljene koristi uslijed nemogućnosti korištenja želj.vozila. Dalje proizlazi da nije detaljno izučavao da li je lokomotiva 2062-026 prevezla što je trebala ali ističe da je činjenica da je u 9,5 dana navedena lokomotiva prema svom turnusu rada trebala prevesti 35 teretnih i 7 putničkih vlakova. Navedenih 7 putničkih vlakova prevezeno je nekim drugim vozilima a 35 teretnih vlakova prevezeno je ili izvan planiranog radnog vremena lokomotiva ili opet nekim trećim lokomotivama. Prema kolektivnom ugovoru i svaki dodatni prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom se dodatno plaća.

Iako je navedena ekspertiza pravilna, nije odlučna za donošenje odluke u ovom postupku.

Valja samo naglasiti da se vještak dakle poziva prilikom izračunavana visine štete na metodologiju iz Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu (Narodne novine br. 64/09) a donesen sukladno odr. čl.65.st.3. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu (Narodne novine br. 40/07-61/11), a kojim su čl. 10, 11. i 21. propisani načini nastanka štete,oblici pretpljene štete, te načini utvrđenja visine pretrpljene štete.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od dana 14.05.2024. , Rev-636/21 navodi da je u prethodnom postupku pogrešno cijenjen zahtjev tužitelja osnovanim, uz pogrešno pravno shvaćanje da se šteta zbog zastoja u prometu i zbog izmakle koristi (nemogućnosti korištenja lokomotive od trenutka oštećenja do konačnog popravka) cijeni na temelju Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 64/09. - dalje: Pravilnik), odnosno da se radi o " državnom propisu" koji djeluje prema svim sudionicima u željezničkom prometu, a što da je propisano odredbom čl. 1. navedenog Pravilnika, te dosuđuju štetu prema izračunu vještaka na podlozi elemenata iz citiranog Pravilnika. U konkretnom slučaju I i II- tužitelji su bili dužni dokazati stvarnu štetu koju su pretrpjeli i to u smislu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21.), pa tako i dostaviti dokaze o dobitku koji bi mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Znači, trebali su dokazati da je oštećeni vlak i prije štetnog događaja prometovao na određenim relacijama, popunjenost vlaka, stečeni prihod na tim relacijama i druge bitne pokazatelje koji da nisu ostvareni upravo zbog predmetne prometne nezgode.

Vrhovni je sud i stava da je moguće naložiti popravljanje samo one štete koja je stvarno i nastala, kako u pogledu onoga u čemu se ista sastoji tako i u pogledu visine u kojoj je ona nastala. Neovisno što je citirani Pravilnik objavljen u službenom listu Republike Hrvatske i neovisno o sadržaju njegove odredbe čl. 1., pitanje nastanka štete uslijed zastoja u prometu i izmakle koristi ne može se u odnosu na štetnika, kao treće osobe, izračunavati u pogledu osnove i visine na temelju Pravilnika, već se izračun može temeljiti na stvarno pretrpljenoj šteti, na temelju valjanih dokaza o postojanju i visini štete, koju je on onda dužan nadoknaditi.

Stoga su tužitelji u ovom postupku trebali pružiti dokaze na okolnost stvarne štete koju su eventualno pretrpjeli, tj. u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno izmakla dobit, a nakon toga vještačenjem utvrditi visinu te štete. Tijekom postupka provedeno je vještačenje, međutim kako se nalaz i mišljenje vještaka temelji isključivo na Pravilniku o štetama, to takav nalaz i mišljenje vještaka ne predstavlja dokaz o osnovanosti i visini štete, slijedom čega provedenim vještačenjem tužitelji nisu dokazali osnov i visinu štete koja se odnosi na zastoj u prometu, niti u čemu se ta šteta konkretno sastoji, niti su dokazali troškove koje bi inače imali i na temelju kojih bi se vještačenjem mogla utvrditi visina štete koja je nastala zbog zastoja u prometu.

Prema tome, ovaj sud zaključuje da Pravilnik o štetama, kao interni akt tužitelja, ne može obvezivati treće osobe bez njihova pristanka, pa tako niti tuženog, s kojim tužitelji nisu u nikakvom ugovornom odnosu, te da tužitelji nisu dokazali osnov i visinu dobitka koji su osnovano mogli očekivati prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnom radnjom osiguranika tuženoga.

Kako I i II- tužitelji nisu dokazali navedene činjenice na koje ukazuje Vrhovni sud, tužbeni je zahtjev po principu tereta dokazivanja iz čl. 219. ZPP-a, odbijen kao neosnovan.

Tužitelji su na ročištu dana 30.09.2025. izvršili preračun u valutu euro te zatražili isplatu u eurima.

Slijedom svega navedenog je sud uz primjenu pravila o teretu dokazivanja temeljem čl. 221. (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11 i

25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje u tekstu ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim i presudio kao u toč. I izreke presude.

Tužitelji su izgubili ovu parnicu, pa nemaju pravo niti na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a), a tuženik trošak nije tražio.

U Zagrebu, dana 13. listopada 2025. godine

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

DNA

1. I i II tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku