Poslovni broj: Us I-2127/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja: NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, Držićeva 4, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica RZ, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi privremene nesposobnosti za rad, nakon javne rasprave, zaključene dana 19. rujna 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/24- 01/92, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od dana 29. srpnja 2024 .

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/24-01/92, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od dana 29. srpnja 2024. tužitelj je, u bitnom, naveo da se temeljem čl. 54. Zakona o zdravstvenom osiguranju, naknada plaće određuje od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim u slučaju kada je posebnim zakonom drukčije propisano. Temeljem čl. 55. st. 2. da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, što da je osnov tužiteljeva traženja. Pozivajući se i na odredbu čl. 83. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja naveo je da je osporavao prethodna rješenja jer da nije uvažen njegov navod o pogrešno utvrđenoj osnovici, jer da mu je utvrđena osnovica od 2.940,82 kn, a da je je kao paušalist obrtnik vršio plaćanja doprinosa na osnovicu od 3.095,60 kn. Stoga, da je očito da su krivo primijenjene odredbe Zakona i Privilnika te da je drugostupanjsko rješenje nezakonito. Zbog navedenog da se predlaže da tužba bude uvažena, a pobijano rješenje poništeno.

2. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 19. rujna 2025. naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući relevantne zakonske i podzakonske propise te iznoseći utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti ponovio navode osporenog rješenja i predložio da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja. U odnosu na tužiteljeve navode iz tužbe naveo je da je u konkretnom slučaju predmet zahtjeva tužitelja pred tuženikom bilo ponovno utvrđivanje osnovice i valorizacija za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 14. kolovoza 2019. nadalje. U tijeku postupka da je utvrđeno da je: - tužitelj u razdoblju od 10. svibnja 2011. do 21. ožujka 2024. bio zdravstveno osiguran kao osoba koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, ako je obveznik poreza na dohodak ili poreza na dobit i ako nije osiguran po osnovi rada ili su korisnici prava na mirovinu, a od 22. ožujka 2024. da je zdravstveno osiguran kao korisnik prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske, - tužitelj da je bio privremeno nesposoban za rad prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj, šifra uzroka DR (Domovinski rat) od 14. veljače 2018. do 21. ožujka 2024., - da je povodom poziva prvostupanjskog tijela tuženika u očitovanju od dana 9. veljače 2024. tužitelj naveo da je prvostupanjsko tijelo pogrešno izračunalo osnovicu jer da je paušalist s osnovicom od 3.095,60 kn, a da je određena najniža osnovica od 2.940,82 kn te da je prvostupanjsko tijelo napravilo valorizaciju osnovice do 13. kolovoza 2019. te da istu treba napraviti i od 14. kolovoza 2019., - da je u vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad tužitelja osnovica osiguranja „paušalist“ (prema iznosu osnovice osiguranja u visini 3.95,60 kn) iznosila 13,52 kn neto po satu, a za osnovicu osiguranja na temelju najniže osnovce osiguranja (u visini 2.940.82 kn) 12,84 kn neto (dopis Odjela za financije i računovodstvo prvostupanjskog tijela tuženika od 17. svibnja 2024.), - da je tužitelju za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 14. veljače 2018. do 31. kolovoza 2019. isplaćivana naknada plaće u iznosu od 100% osnovice naknade plaće prema osnovici u visini od 13,52 kn neto, a od 1. rujna 2019. 50% od zadnje isplaćene naknade plaće, - po zahtjevu tužitelja od dana 12. travnja 2021. za valorizacijom naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, da je prvostupanjsko tijelo tuženika donijelo rješenje KLASA: UP/l-502-04/21-01/48, URBROJ: 338-17-02-01-21-7, od dana 12. studenoga 2021., kojim je tužitelju u razdoblju od 14. veljače 2018. do 13. kolovoza 2019. priznato pravo na povećanje osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, šifra uzroka DR, ali da mu u razdoblju nakon 14. kolovoza 2019. nije priznato pravo na povećanje naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, šifra uzroka bolesti DR. Dakle, da iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelju utvrđena osnovica na temelju Potvrde o osnovicama osiguranja od dana 21. ožujka 2018. u visi od 13,52 kn neto, da je na temelju tako utvrđene osnovice tužitelju isplaćivana naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 14. veljače 2018., da navedena osnovica do očitovanja žalitelja od 9. veljače 2024. nije niti bila sporna, kao i da je osnovica utvrđena od strane prvostupanjskog tijela prilikom isplate naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete dana 14. veljače 2018. bez donošenja rješenja, i da predstavlja upravni akt pa s tim u vezi da ne postoji mogućnost njene promjene korištenjem izvanrednih pravnih lijekova predviđenih Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09, 110/21). S tim u vezi točka I. izreke prvostupanjskog tijela tuženika da predstavlja deklaratorno utvrđenje utvrđene osnovice. Također, da sukladno Zakonu osiguranik koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini 100% osnovice u trajanju od 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad te da se nakon toga naknada plaće utvrđuje u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija. S obzirom na navedeno, a kako se tužitelju nakon 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad, odnosno od 14. kolovoza 2019., naknada plaće više ne obračunava na temelju osnovice, to da nije osnovan njegov zahtjev za valorizacijom osnovice. S tim u vezi da je zahtjev za drugačijom isplatom naknade plaće za navedeno razdoblje je u zastari. Slijedom svega navedenog da se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Opunomoćenica tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 19. rujna 2025. navela da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/24-01/92, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od dana 29. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-502-04/23-01/99, URBROJ: 338-17-02-01-24-10 od dana 20. svibnja 2024., a kojim prvostupanjskim upravnim rješenjem je pod točkom I. izreke NZ, ovdje tužitelju, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu od 14. veljače 2018. priznato pravo na naknadu plaće u visini 100% od osnovice za naknadu plaće u iznosu od 13,52 kn/1,79 eura. Pod točkom II. izreke rješenja NZ, ovdje tužitelju, nije priznato pravo na povećanje osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu od 14. kolovoza 2019. godine, odnosno nakon 18 mjeseci neprekidne privremene nesposobnosti za rad po istoj dijagnozi bolesti. Pod točkom III. izreke rješenja NZ, ovdje tužitelju, je od dana 14. kolovoza 2019., odnosno nakon 18 mjeseci neprekidne privremene nesposobnosti za rad po istoj dijagnozi bolesti priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu u visini 50% od zadnje isplaćene naknade plaće.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Shodno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon) na obvezno zdravstveno osiguranje, prema ovom Zakonu, obvezno se osiguravaju i stječu status osiguranika osobe u radnom odnosu, službenici i namještenici i s njima, prema posebnim propisima, izjednačene osobe zaposlene na državnom području Republike Hrvatske.

11. Odredbom čl. 38. st. 1. Zakona propisano je da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: privremena nesposobnost) pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1. do 4. te točaka 6., 8., 9., 20. i 25. ovoga Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod privremenom nesposobnošću iz stavka 1. ovoga članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona, smatra odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. ovoga Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

12. Člankom 39. toč. 9. Zakona propisano je da pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je: 9. privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu,

13. Shodno odredbi čl. 40. Zakona propisano je da naknadu plaće u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz članka 39. točaka 1. i 2. ovoga Zakona isplaćuje osiguraniku iz svojih sredstava: 1. pravna ili fizička osoba - poslodavac za prva 42 dana privremene nesposobnosti, kao i za sve vrijeme dok se osiguranik nalazi na radu u trećoj državi na koji ga je uputila pravna ili fizička osoba ili je sam zaposlen u trećoj državi, 2. pravna osoba za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, odnosno pravna ili fizička osoba - poslodavac za osiguranika radnika - invalida rada za prvih sedam dana privremene nesposobnosti.

14. Prema odredbi čl. 41. st. 1. Zakona naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 3. do 8. i točke 10. ovoga Zakona isplaćuje se osiguraniku na teret sredstava Zavoda od prvog dana korištenja prava. Stavkom 3. istog članka propisano je da naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. i 2. ovoga Zakona od 43. dana, odnosno osam dana privremene nesposobnosti obračunava i isplaćuje pravna, odnosno fizička osoba - poslodavac, s tim da je Zavod obvezan vratiti isplaćenu naknadu plaće u roku od 45 dana od dana primitka zahtjeva za povrat. Stavkom 4. istog članka propisano je da naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 4., 5. i 10. ovoga Zakona od prvoga dana privremene nesposobnosti obračunava i isplaćuje pravna, odnosno fizička osoba - poslodavac, s tim da je Zavod obvezan vratiti isplaćenu naknadu plaće u slučaju iz članka 39. točaka 4. i 5. ovoga Zakona, u roku od 30 dana, a u slučaju iz članka 39. točke 10. ovoga Zakona u roku od 45 dana od dana primitka zahtjeva za povrat. Stavkom 6. istog članka propisano je da u slučaju kada pravna, odnosno fizička osoba - poslodavac nije u mogućnosti, iz razloga nelikvidnosti, isplatiti plaću, odnosno naknadu plaće u trajanju od najmanje dva kalendarska mjeseca, isplatu naknade plaće iz stavaka 3. i 4. ovog članka, koja tereti sredstva Zavoda, odnosno državnog proračuna, osiguraniku će izvršiti Zavod.

15. Sukladno odredbi čl. 42. Zakona u slučaju stečajnog postupka poslodavca naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. i 2. te točaka 4., 5. i 10. ovoga Zakona, kada se naknada plaće isplaćuje na teret sredstava Zavoda, osiguraniku isplaćuje Zavod.

16. Odredbom čl. 43. st. 1. Zakona u slučaju kada osiguraniku pravna, odnosno fizička osoba - poslodavac nije utvrdila naknadu plaće na način i u visini utvrđenoj ovim Zakonom i provedbenim propisom donesenim na temelju ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana dospijeća isplate plaće kod poslodavca, osiguranik ima pravo podnijeti Zavodu zahtjev za obračun pripadajuće naknade plaće. Stavkom 2. istog članka propisano je da će po zaprimanju zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Zavod obračunati naknadu plaće i obračun dostaviti osiguraniku i poslodavcu najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva. Stavkom 3. istog članka propisano je da je poslodavac obvezan osiguraniku isplatiti naknadu plaće sukladno obračunu koji je dostavio Zavod najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja obračuna naknade plaće.

17. Člankom 44. st. 1. Zakona propisano je da naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti pripada osiguraniku za sve vrijeme privremene nesposobnosti, a najduže u trajanju propisanom ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da naknada plaće pripada osiguraniku samo za dane, odnosno sate za koje bi osiguranik imao pravo na plaću da radi prema propisima o radu, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

18. Shodno odredbi čl. 46. st. 1. Zakona početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti utvrđuje izabrani doktor. Stavkom 2. istog članka propisano je da izabrani doktor utvrđuje dužinu trajanja privremene nesposobnosti osiguranika ovisno o vrsti bolesti koja utječe na privremenu nesposobnost osiguranika u skladu s njegovim zdravstvenim stanjem i medicinskom indikacijom, odnosno ovisno o drugim razlozima privremene spriječenosti za rad utvrđene člankom 39. ovoga Zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je kada izabrani doktor utvrdi da se zdravstveno stanje osiguranika, čija privremena nesposobnost traje neprekidno najmanje šest mjeseci, poboljšalo i da bi rad u polovici punog radnog vremena bio koristan za brže uspostavljanje pune radne sposobnosti osiguranika, izabrani doktor može odrediti da osiguranik određeno vrijeme radi polovicu punog radnog vremena, ali ne duže od 60 dana. Stavkom 4. istog članka propisano je da je izabrani doktor obvezan utvrditi prestanak privremene nesposobnosti osiguraniku kod kojega je nalazom i mišljenjem tijela vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nadležnog za provođenje vještačenja u svrhu ostvarivanja prava u području mirovinskog osiguranja (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo vještačenja), zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, utvrđena smanjena radna sposobnost uz preostalu radnu sposobnost, utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti ili potpuni gubitak radne sposobnosti, s danom zaprimanja obavijesti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a osiguranik pravo na naknadu plaće za vrijeme te privremene nesposobnosti ostvaruje u skladu s člankom 48. stavkom 1. ovoga Zakona. Stavkom 5. istog članka propisano je da izabrani doktor nakon što je utvrdio prestanak privremene nesposobnosti u skladu sa stavkom 4. ovoga članka, može privremenu nesposobnost ponovno utvrditi samo osiguraniku kod kojeg je utvrđena smanjena radna sposobnost uz preostalu radnu sposobnost, odnosno kod kojeg je utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti, i to u slučaju pogoršanja bolesti na osnovi koje mu je to utvrđeno ili pojavom bolesti na osnovi druge dijagnoze bolesti.

19. Prema odredbi čl. 51. st. 1. Zakona osiguraniku kojem je za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti prestao radni odnos, odnosno obavljanje djelatnosti osobnim radom naknada plaće pripada još najviše 30 dana računajući od dana prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom i to pod uvjetom da mu je izabrani doktor privremenu nesposobnost utvrdio najmanje 15 dana prije dana prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom te da je u vrijeme prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom imao pravo na naknadu plaće u skladu s odredbama ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno, pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, osiguraniku kojem je za vrijeme privremene nesposobnosti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odnosno posljedica priznate ozljede na radu ili profesionalne bolesti prestao radni odnos, odnosno obavljanje djelatnosti osobnim radom pripada pravo na naknada plaće i nakon prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom sve dok ponovno ne bude radno sposoban, odnosno dok mu nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja ne bude utvrđena invalidnost u skladu s člankom 48. ovoga Zakona.

20. Sukladno odredbi čl. 52. st. 1. Zakona osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9., 10. i 11. ovoga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Stavkom 2. istog članka propisano je da nkon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija. Stavkom 2. istog članka propisano je da se odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na osiguranika kojem je utvrđena privremena nesposobnost zbog liječenja zloćudnih bolesti, osiguranika kojem je odobrena njega člana obitelji - djeteta oboljelog od zloćudne bolesti, osiguranika čija je privremena nesposobnost u vezi s provođenjem hemodijalize ili peritonejske dijalize te čija je privremena nesposobnost u vezi s uzimanjem i presađivanjem dijelova ljudskog tijela.

21. Odredbom čl. 54. st. 1. Zakona propisano je da se naknada plaće određuje od osnovice za naknadu plaće koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim kada je posebnim zakonom drukčije propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da je plaća na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće, u smislu ovoga Zakona, redovita mjesečna plaća osiguranika te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada, odnosno za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i privremene nesposobnosti, koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen.

22. Člankom 55. st. 1. Zakona propisano je da naknada plaće ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu plaće, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, s time da kao mjesečni iznos za puno radno vrijeme ne može biti niža od 25% proračunske osnovice. Stavkom 2. toč. 1. istog članka propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

23. Shodno odredbi čl. 56. st. 1. Zakona naknada plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda, odnosno na teret sredstava državnog proračuna za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog pojave zaraze u okolini osiguranika iz članka 39. točke 11. ovoga Zakona pripada osiguraniku u visini propisanoj ovim Zakonom, odnosno propisima i općim aktima donesenim na temelju ovoga Zakona, pod uvjetom da prije dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće ima ostvaren staž osiguranja u Zavodu na temelju radnog odnosa, obavljanja gospodarske djelatnosti ili obavljanja profesionalne djelatnosti samostalno u obliku zanimanja, odnosno na temelju primanja naknade plaće nakon prestanka radnog odnosa, odnosno prestanka obavljanja djelatnosti osobnim radom ostvarene prema ovom Zakonu od najmanje devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine (prethodno osiguranje), ako posebnim zakonom nije drukčije utvrđeno.

24. Prema odredbi čl. 123. st. 1. Zakona prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja iz članka 17. ovoga Zakona se, u pravilu, ostvaruju bez donošenja rješenja, a na temelju odgovarajuće dokumentacije utvrđene ovim Zakonom i općim aktima Zavoda donesenim na temelju ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da se o pravima iz obveznoga zdravstvenog osiguranja odlučuje rješenjem na zahtjev osigurane osobe, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 3. istog članka propisano je da u postupcima iz stavka 2. ovog članka Zavod odlučuje primjenjujući odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

25. Odredbom čl. 134. st. 1. Zakona propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovim Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja prema odredbama ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da zahtjev za povrat isplaćene naknade plaće iz članka 41. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona zastarijeva istekom roka od tri godine od dana dospijeća naknade plaće iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona.

26. Sukladno odredbi čl. 73. st. 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 49/14, 51/14, 123/16, 11/15, 17/15, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22, 156/22, 73/23 i 7623, dalje: Pravilnik) osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.

27. Prema odredbi članka 74. st. 1. Pravilnika osnovica za naknadu plaće utvrđena prema članku 73. ovoga Pravilnika, konačna je i ne može se mijenjati. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka kad je osnovica za naknadu utvrđena na osnovi pogrešnih ili nepotpunih podataka, osiguranik - korisnik naknade plaće ima pravo tražiti ponovno utvrđivanje osnovice za naknadu plaće i pripadajući iznos naknade plaće od tako utvrđene osnovice za naknadu plaće. Stavkom 3. istog članka propisano je da Zavod ima pravo i obvezu kontrole točnosti iskazanih podataka o isplaćenim plaćama na tiskanici potvrde o plaćama na osnovi kojih se utvrđuje osnovica za naknadu plaće, ako se posumnja u njihovu valjanost. Stavkom 4. istog članka propisano je ako se u postupku kontrole utvrdi da plaće iskazane na potvrdi o plaći nisu isplaćene osiguraniku ili su u osnovicu uračunate isplate koje se ne smatraju plaćom u smislu članka 54. stavka 2. Zakona i članka 73. ovoga Pravilnika osnovica za naknadu plaće utvrdit će se u skladu s člankom 73. stavkom 3. ovoga Pravilnika.

28. Člankom 76. st. 1. Pravilnika propisano je da se u osnovicu od koje se utvrđuje naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, u smislu Zakona i ovoga Pravilnika, ne uračunavaju isplate osiguraniku utvrđene u stavku 2. ovoga članka, neovisno o tome da li se radi o isplatama koje se u smislu drugih propisa smatraju plaćom i da li su na njih ili iz njih obračunati i uplaćeni doprinosi. Stavkom 2. istog članka propisano je da isplate koje se ne uračunavaju u osnovicu od koje se utvrđuje naknada plaće iz stavka 1. ovoga članka su: 1. primanja koja je osiguranik primio prema propisima o mirovinskom osiguranju te o obveznom zdravstvenom osiguranju, osim naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe - poslodavca, 2. posebne nagrade u znak priznanja i prigodne novčane isplate radnicima (stimulacije, menadžerske nagrade), 3. nagrade za dugogodišnji rad i sl., 4. regres za godišnji odmor, 5. isplate za npr. Uskrs, Božić, obljetnice poslodavca i sl., bez obzira jesu li u općem aktu poslodavca određene kao osnove za raspodjelu plaća, 6. primanja u ime naknada troškova (terenski dodatak, naknada za odvojeni život i sl.), 7. naknade isplaćene za izume i tehnička unapređenja ostvarena na radu ili u svezi s radom, 8. premije osiguranja koje poslodavac plaća za radnike po osnovi osiguranja života i dodatne mirovine te dopunskog zdravstvenog osiguranja i slično.

29. Shodno odredbi čl. 83. st. 1. Pravilnika osiguraniku kojem se naknada plaće obračunava i isplaćuje od iste osnovice za naknadu neprekidno u trajanju propisanom Zakonom, osnovica za naknadu preračunat će se na odgovarajući viši iznos i od tako povećane osnovice ponovno odrediti pripadajuća naknada plaće ako je ispunjen Zakonom propisan uvjet za valorizaciju (povećanje) osnovice. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka osnovica za naknadu valorizirat osiguraniku - korisniku naknade plaće za onoliko postotaka za koliko je porasla prosječna plaća svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj isplaćena u razdoblju trajanja privremene nesposobnosti za rad korisnika naknade plaće u odnosu na istovjetno utvrđenu prosječnu plaću isplaćenu u prethodnom obračunskom razdoblju, a za mjesece tih usporednih razdoblja. Stavkom 3. istog članka propisano je da se pod obračunskim razdobljem prema stavku 2. ovoga članka smatra razdoblje neprekidne privremene nesposobnosti osiguranika - korisnika naknade plaće, odnosno razdoblje za koje je utvrđena osnovica za naknadu plaće prema člancima 73. i 75. ovoga Pravilnika, usporedbom kojih se utvrđuje postotak za valorizaciju osnovice za naknadu plaće (valorizacijski koeficijent).

30. Odredbom čl. 84. st. 1. Pravilnika propisano je ako povećanje naknade plaće nije izvršeno prema članku 83. ovoga Pravilnika, jer je porast plaća bio niži od Zakonom propisanog postotka, povećanje naknade plaće prema navedenom članku izvršit će se nakon ispunjenja uvjeta za valorizaciju, a nakon proteka svakog idućeg mjeseca neprekidnog primanja naknade plaće od iste osnovice za naknadu, sve dok taj uvjet za valorizaciju ne bude ispunjen. Stavkom 2. istog članka propisano je da povećana naknada plaće prema članku 83. ovoga Pravilnika i stavku 1. ovoga članka pripada osiguraniku od prvog dana idućeg mjeseca nakon ispunjenja uvjeta za povećanje naknade plaće.

31. Sukladno odredbi čl. 85. st. 1. Pravilnika povećanje naknade plaće prema člancima 83. i 84. ovoga Pravilnika izvršit će po službenoj dužnosti Zavod na osnovi službenih podataka o kretanju prosjeka plaća svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u odnosnim obračunskim razdobljima. Stavkom 2. istog članka propisano je da je o novoutvrđenoj osnovici za naknadu plaće prema stavku 1. ovoga članka Zavod obvezan obavijestiti poslodavca kad poslodavac obavlja obračun i isplatu naknade plaće u skladu s člankom 83. ovoga Pravilnika.

32. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/II-502-04/24-01/92 proizlazi: da je tužitelj dana 6. studenoga 2023. podnio zahtjev za obračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, da je u zahtjevu tužitelj zatražio da mu se poveća osnovica jer da mu je obračunata najniža osnovica, a da on kao paušalist ima veću osnovicu od najniže (pozvao se na čl. 55. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i čl. 83. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja), stoga da mu se osnovica za naknadu treba valorizirati za onoliko postotaka za koliko je porasla plaća svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj isplaćena u razdoblju trajanja privremene nesposobnosti za rad u odnosu na istovjetno utvrđenu prosječnu plaću isplaćenu u prethodnom obračunskom razdoblju za mjesece tih usporednih razdoblja; da je prvostupanjsko upravno tijelo izvršilo uvid u rješenja tog tijela i Direkcije Zavoda te presude Upravnog suda u Splitu posl. broj:

18 Us I-693/23-8 od dana 28. rujna 2023. i donijelo rješenje KLASA: UP/l-502-04/23- 01/99, URBROJ: 338-17-02-01-23-2 od dana 4. prosinca 2023. kojim je odbačen tužiteljev zahtjev kojim traži povećanje osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu s obrazloženjem da je o istoj upravnoj stvari već donijeta pravomoćna rješenja pa je postupak valjalo obustaviti; da je povodom tužiteljeve žalbe doneseno rješenje KLASA: UP/11-502-04/24-01/01, URBROJ: 338- 01-06-05-24-02 od dana 10. siječnja 2023., kojim je poništeno navedeno prvostupanjsko upravno rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak; da je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo pribavilo tužiteljevo očitovanje te očitovanje Odjela za računovodstvo i financije prvostupanjskog tijela od dana 17. svibnja 2024. uz koji je priložena preslika Potvrda o osnovicama osiguranja NZ, ovdje tužitelja, od dana 21. ožujka 2018. te donijelo prvostupanjsko upravno rješenje na temelju predmetnog očitovanja Odjela za računovodstvo i financije; da je prema evidenciji Zavoda i stanju spisa tužitelj u razdoblju od 10. svibnja 2011. do 21. ožujka 2024. bio zdravstveno osiguran kao osoba koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, ako je obveznik poreza na dohodak ili poreza na dobit i ako nije osiguran po osnovi rada ili su korisnici prava na mirovinu, a od 22. ožujka 2024. da je zdravstveno osiguran kao korisnik prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske; da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj, šifra uzroka DR (Domovinski rat) od dana 14. veljače 2018. do 21. ožujka 2024., da je tužitelju za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 14. veljače 2018. do 31. kolovoza 2019. isplaćivana naknada plaće u iznosu od 100% osnovice naknade plaće prema osnovici u visini od 13,52 kn neto, a od 1. rujna 2019. godine 50% od zadnje isplaćene naknade plaće, da je povodom poziva prvostupanjskog tijela u očitovanju od 9. veljače 2024. tužitelj naveo da je prvostupanjsko tijelo pogrešno izračunalo osnovicu jer je paušalist s osnovicom od 3.095,60 kn, a da je određena najniža osnovica od 2.940,82 kn te da je Odjel za računovodstvo i financije prvostupanjskog tijela od 17. svibnja 2024. napravilo valorizaciju osnovice do 13. kolovoza 2019. te da istu treba napraviti i od 14. kolovoza 2019., da se u očitovanju navodi da je netočan navod tužitelja da mu je utvrđena najniža osnovica u iznosu od 2.940,82 kn bruto umjesto u iznosu od 3.095,60 kn bruto; da osnovica na temelju osnovice osiguranja „paušalist“ iznosi 13,52 kn neto po satu, a na temelju najniže mjesečne osnovice osiguranja 12,84 kn neto po satu; da je uvidom u spis tog tijela KLASA: /UP/II-502- 04/22-01/154 utvrđeno da je po zahtjevu tužitelja od dana 12. travnja 2021. za valorizacijom naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/l-502-04/21-01/48, URBROJ: 338- 17-02-01-21-7 od dana 12. studenoga 2021. kojim je tužitelju u razdoblju od 14. veljače 2018. do 13. kolovoza 2019. priznato pravo na povećanje osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, šifra uzroka DR, ali da mu u razdoblju nakon 14. kolovoza 2019. nije priznato pravo na povećanje naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, šifra uzroka bolesti DR. 33. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika navedeno je da je, uvažavajući zahtjev žalitelja i njegove žalbene navode, kao i stanje spisa, pravilno prvostupanjsko tijelo odlučilo o zahtjevu žalitelja. Naime, da je žalitelj u postupku u biti tražio izdavanje rješenje u odnosu na visinu osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 14. veljače 2018. godine te da je tražio valorizaciju naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, započete 14. veljače 2018. godine, od 14. kolovoza 2019. godine nadalje za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad. U odnosu na ovu prvu okolnost iz stanja spisa da je vidljivo da je žalitelju utvrđena osnovica na temelju Potvrde o osnovicama osiguranja od 21. ožujka 2018. godine, da je na temelju tako utvrđene osnovice žalitelju isplaćivana naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 14. veljače 2018. godine kao i da navedena osnovica do očitovanja žalitelja od 9. veljače 2024. godine nije niti bila sporna. Pritom da se ističe da je osnovica utvrđena od strane prvostupanjskog tijela prilikom isplate naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 14. veljače 2018. godine bez donošenja rješenja, i da predstavlja upravni akt pa s tim u vezi da ne postoji mogućnost njene promjene korištenjem izvanrednih pravnih lijekova predviđenih Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine" 47/09, 110/21). Slijedom navedenog da je prvostupanjsko tijelo ispravno odlučilo kao u točki I. izreke pobijanog rješenja. U odnosu na drugu okolnost da se ističe da, sukladno Zakonu, osiguranik koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini 100% osnovice u trajanju od 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad te da se nakon toga naknada plaće utvrđuje u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija. S obzirom na navedeno, a kako se žalitelju nakon 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad odnosno od 14. kolovoza 2019. godine, naknada plaće više ne obračunava na temelju osnovice, to da nije osnovan njegov zahtjev za valorizacijom osnovice, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja (koji se generalno svode na njegovo tumačenje razloga uslijed kojih je trebalo priznati njegov zahtjev) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja, a u osporenom rješenju tuženika dani su potpuni i jasni razlozi uslijed kojih je odbijena tužiteljeva žalba i koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

35. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

36. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

37. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova ovog upravnog spora te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 13. listopada 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, Držićeva 4,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3,

- u spis