REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4335/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Tamara Mušnjak-Špišić, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI D.O.O., OIB: 36514183925, Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, dana 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. III toč.) Ugovora o kreditu broj 02641 od dana 11. srpnja 2008. godine zaključenog između PORSCHE MOBILITI d.o.o. u svojstvu davatelja kredita te EI (ranije SI), OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu korisnika kredita, te ĐI, u svojstvu jamca-platca; u dijelu u kojem je ugovoren: ”lznos mjesečnog obroka kredita 459,57 CHF, Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 38.603,88 CHF.

II. Nalaže se tuženom PORSCHE MOBILITI d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925; da tužiteljici EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]; s osnova ništetne odredbe iz toč. I) ove presude isplati iznos od 6.474,79 EUR (slovima: šesttisućačetristosedamdesetčetiri EURa i sedamdesetdevet centi) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-2,77 € od 17. listopada 2008. godine,

-16,02 € od 21. studeni 2008. godine,

-12,15 € od 15. prosinca 2008. godine,

-26,95 € od 26. siječnja 2009. godine,

-30,78 € od 23. veljače 2009. godine,

-32,52 € od 25. ožujka 2009. godine,

-28,15 € od 21. travnja 2009. godine,

-25,91 € od 21. svibnja 2009. godine,

-22,00 € od 12. lipnja 2009. godine,

-18,91 € od 17. srpnja 2009. godine,

-18,92 € od 17. kolovoza 2009. godine,

-22,22 € od 20. listopada 2009. godine,

-20,27 € od 20. listopada 2009. godine,

-20,16 € od 13. studeni 2009. godine,

-21,18 € od 22. prosinca 2009. godine,

-25,65 € od 22. siječnja 2010. godine,

-28,61 € od 18. veljače 2010. godine,

-28,86 € od 18. ožujka 2010. godine,

-38,19 € od 21. travnja 2010. godine,

-34,10 € od 20. svibnja 2010. godine,

-38,05 € od 23. lipnja 2010. godine,

-53,06 € od 19. srpnja 2010. godine,

-47,83 € od 18. kolovoza 2010. godine,

-64,78 € od 21. rujna 2010. godine,

-57,30 € od 20. listopada 2010. godine,

-51,23 € od 18. studenog 2010. godine,

-69,15 € od 17. prosinca 2010. godine,

-86,08 € od 18. siječnja 2011. godine,

-74,23 € od 17. veljače 2011. godine,

-78,78 € od 21. ožujka 2011. godine,

-67,59 € od 18. travnja 2011. godine,

-74,11 € od 18. svibnja 2011. godine,

-98,09 € od 20. lipnja 2011. godine

-90,45 € od 20. srpnja 2011. godine,

-134,89 € od 18. kolovoza 2011. godine,

-143,35 € od 16. rujna 2011. godine,

-97,61 € od 21. listopada 2011. godine,

-101,40 € od 17. studeni 2011. godine,

-99,57 € od 17. prosinca 2011. godine,

-104,22 € od 18. siječnja 2012. godine,

-109,57 € od 16. veljače 2012. godine,

-108,13 € od 19. ožujka 2012. godine,

-105,64 € od 20. travnja 2012. godine,

-106,62 € od 21. svibnja 2012. godine,

-109,23 € od 18. lipnja 2012. godine,

-107,24 € od 20. srpnja 2012. godine,

-107,74 € od 23. kolovoza 2012. godine,

-104,61 € od 24. rujna 2012. godine,

-102,43 € od 19. listopada 2012. godine,

-106,29 € od 19. studenog 2012. godine,

-104,15 € od 20. prosinca 2012. godine,

-106,98 € od 21. siječnja 2013. godine,

-100,51 € od 18. veljače 2013. godine,

-103,30 € od 19. ožujka 2013. godine,

-105,25 € od 16. travnja 2013. godine,

-103,37 € od 17. svibnja 2013. godine,

-97,28 € od 17. lipnja 2013. godine,

-94,16 € od 17. srpnja 2013. godine,

-98,36 € od 19. kolovoza 2013. godine,

-100,79 € od 18. rujna 2013. godine,

-104,63 € od 18. listopada 2013. Godine

-102,36 € od 19. studenog 2013. godine,

-104,36 € od 18. prosinca 2013. godine,

-104,64 € od 22. siječnja 2014. godine,

-108,39 € od 18. veljače 2014. godine,

-1.762,67 € od 10. ožujka 2014. godine, sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. II toč. Ugovora o kreditu broj 02641 od dana 12. lipnja 2008. godine zaključenog između PORSCHE MOBILITI d.o.o. u svojstvu davatelja kredita te EI (ranije SI), OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu korisnika kredita; te ĐI kao jamca-platca, u dijelu u kojem se navodi ”lznos kredita uključuje troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u toč. III Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u toč. l ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora”; te odredba članka III istog Ugovora u dijelu u kojem se navodi: ”Troškovi zaključenja Ugovora (uklj. 22% PDVa) 1.193,89 CHF.”

IV. Nalaže se tuženom PORSCHE MOBILITI d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925; da tužiteljici EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]; s osnova ništetne odredbe iz točke III) ove presude isplati iznos od 715,45 EUR (slovima: sedamstopetnaest EURa i četrdesetpet centi), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2008., pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnim odredbe čl. II. Ugovora o kreditu u kojem se navodi ''IZNOS KREDITA - kunska protuvrijednost iznosa od 32.540,15 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 11. srpnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.718,81 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu 11. srpnja 2008., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 29.962,33 CHF. Tuženik je kao kreditor u ugovor o kreditu ugradio odredbu o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita u članku 2. i 3. Ugovora o kreditu koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno Zakonu o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Ističe kako su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita nepoštene i kao takve ništetne. Slijedom navedenog predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj iznos s osnove valutne klauzule i plaćene naknade za obradu kredita, kao i troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i nedostatak aktivne legitimacije. Osporava da bi predmetne ugovorne odredbe bile nepoštene i time ništetne. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužiteljica je podneskom od 11. srpnja 2025. specificirala kondemnatorni tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te predložila da sud naloži tuženiku isplatiti joj iznos 6.474,79 eura s osnove valutne klauzule te iznos od 715,45 eura s osnove plaćene naknade za obradu kredita, sve sa zateznim kamatama.

3.1. Tužiteljica je time preinačila tužbu s obzirom da je povećala svoj tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi. Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. S tim u vezi valja reći da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. broj Su IV-162/2021 usvojen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 7-10), plan otplate (listovi 11-13), promet po kreditu (listovi 15-19), izjavu DI od 28. rujna 2023. (listovi 45-47), izveden je dokaz financijskim vještačenjem (listovi 86-92) i saslušanjem tužiteljice (listovi 108-109).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 11. srpnja 2008., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 29.962,33 CHF niti da je čl. III ugovoreno plaćanje troškova zaključenja ugovora.

7. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Ujedno je sporna valjanost odredbe kojom je ugovorena naknada odnosno trošak zaključenja kredita.

8. Iz odredbe čl. II. i III. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 29.962,33 CHF prema prodajnom tečaju za devize tuženika te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize važećem na dan plaćanja, sve u vezi čl. 5. Uvjeta Ugovora. Iz odredbe čl. III Ugovora o kreditu proizlazi da troškovi zaključenja Ugovora iznose 1.193,89 CHF.

9. S obzirom da se u odnosu na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu koja je u bitnome navela da je predmetni kredit uzela 2008. radi kupnje auta kako bi mogla ići na posao u Zagreb jer su živjeli blizu Karlovca. Došla je u autokuću i oni su pripremili ugovor, i sve što je bilo potrebno pa nisu trebali ići u banku. Ugovor je pročitala, tamo im nisu ništa posebno objašnjavali vezano uz odredbe ugovora o kreditu. Jedina opcija je bila uzeti kredit u CHF, jedino to su im i ponudili. Nisu im ništa objašnjavali vezano uz rizike porasta tečaja CHF, niti vezano uz troškove zaključenja ugovora. Ne sjeća se na koji način su ti troškovi naplaćeni, ali se ne sjeća ni da bi nešto kasnije uplaćivali. Nisu ništa pregovarali o ugovornim odredbama, niti su išta znali o švicarcima. Tada su im odgovarali ti uvjeti kreditiranja. Sama je otplaćivala kredit. Navodi da je u jednom trenutku rata bila duplo veća od početne. Nitko im u autokući ništa nije objašnjavao o valuti švicarski franak. Navodi da im ništa nije bilo poznato o valuti švicarski franak ali joj je jasan sam pojam valutne klauzule. Nije bilo razgovora o promjeni tečaja. Navodi da joj u to vrijeme nije bilo poznato da se tečajevi valute mogu mijenjati ali sada joj je poznato. Ističe da su pitali je li moguće uzeti kredit u nekoj drugoj valuti, na što su im u autokući rekli da nije. Nisu posebno pokušali pregovarati o ugovornim odredbama jer im je u tom trenutku ugovor financijski odgovarao. Navodi da su oni platili trošak javnog bilježnika kod javnog bilježnika.

11. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan posebno u dijelu u kojem navodi kako je prihvatila sklapanje navedenog ugovora jer je riječ o najpovoljnijoj ponudi a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF. Stoga sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Ovdje valja napomenuti da sud nije posebno cijenio izjavu DI (list 82-84 spisa) s obzirom da isti nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

12. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Kako iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavljen na obrascu tuženika, prema unaprijed formuliranom sadržaju, što tuženik niti ne spori, u kojem je samo navedena obveza prednika tužitelja vezana uz valutu CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. te troškovi zaključenja ugovora o kreditu te što su sastavni dio predmetnog Ugovora opći uvjeti također sastavljeni i unaprijed formulirani od strane tuženika, to ovaj sud zaključuje da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da prednik tužitelja nije imao utjecaja na njezin sadržaj, slijedom čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

15. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Prednik tužitelja, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

16. Plaćanje troškova zaključenja kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine auta tužiteljici kao fizičkoj osobi, što je u skladu i sa iskazom tužiteljice iz kojeg proizlazi da je predmetni kredit uzela radi kupnje auta za prijevoz do posla te da je u to vrijeme bila zaposlena u Hrvatskim željeznicama, a nije imala svoj obrt niti trgovačko društvo. Slijedom čega sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

18. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i naknada za troškove zaključenja ugovora, odnosno u dijelu točaka II. i III Ugovora o kreditu, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je prednik tužitelja platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita, kao i iznos plaćenih troškova zaključenja ugovora. Sud je odbio zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim odredba u čl. II. Ugovora o kreditu u kojem se navodi ''IZNOS KREDITA - kunska protuvrijednost iznosa od 32.540,15 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja, s obzirom da nije jasno iz kojeg bi razloga bila ništetna navedena odredba kojom se ugovora sam iznos kredita.

19. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i naknadi za troškove zaključenja kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž- 1996/19 od 14. rujna 2020.).

20. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja reći da iz gore izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica kao potrošač sklopila predmetni ugovor o kreditu čije su odredbe u dijelu utvrđene ništetnim, kao i da je tužiteljica sama otplaćivala kredit. Slijedom navedenog, za zaključiti je da je istaknuti prigovor tuženika neosnovan.

21. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

21.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate, pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.

21.2. U svom nalazu i mišljenju vještak je izračunao da ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 48.784,41 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 6.474,79 EUR. Ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi -67,22 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi -8,92 EUR. Prema Ugovoru o kreditu (list 7 spisa) troškovi zaključenja Ugovora iznose 1.193,89 CHF. Ukupno naplaćeni troškovi zaključenja Ugovora o kreditu iznose 715,45 EUR.

21.3. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

22. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju CHF u iznosu od 6.474,79 eura te 715,45 eura s osnove troškova zaključenja ugovora, prema nalazu i mišljenju vještaka. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, a tuženikovo postupanje je ocijenjeno nepoštenim, zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

24. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), a s obzirom da tužitelj samo u razmjerno neznatnom dijelu nije uspio u svom zahtjevu, a glede kojeg nisu nastali posebni troškovi, prema troškovniku predanom na ročištu održanom 1. listopada 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 22. listopada 2024. i 11. srpnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 28. ožujka 2025. i 1. listopada 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.250,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18, 51/23) tužiteljica ima pravo na trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 56,81 eura i na presudu u iznosu od 112,00 eura (koliko je zatraženo), te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 300,00 eura. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.718,81 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.