1                   Poslovni broj: Kž-14/2022-5

U   I M E   R E P U B L I K              E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog F. M. M. i 2. optužene A. G. zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-351/2020-26 od 21. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2023.

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-351/2020-26 od 21. listopada 2021. na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Pazinu posl. br. K-351/2020-2 od 4. siječnja 2021. u odnosu na 1. optuženog F. M. M. i 2. optuženu A. G..

1.1. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 1. optuženi F. M. M. i 2. optužena A. G. oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv imovine - krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1.- 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. Predlaže da se prihvati žalba, ukine pobijana prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu podnijeli su 1. i 2. optuženici po branitelju M. F., odvjetniku u R..

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz dopis vratilo na nadležni postupak.

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji žalbeni razlog vidi u tome da su optuženici, imajući u vidu da je mjesto V. napušteno, donijeli stvar u svom vlasništvu (cement) te ga ostavili u unutrašnjosti napuštene crkve te su spornu kamenu ertu i krovni kamen, u svojstvu materijala najveće financijske vrijednosti, odnijeli stotinjak metara dalje, pored urušene kapelice, te zaklonili granjem, dok ostale dijelove urušene crkve nisu dirali. Također, smatra da je u cijelosti nejasno iz kojeg razloga su optuženici premjestili spornu kamenu ertu i krovni kamen, s obzirom da je evidentno da nisu pristupili obnovi kapelice, a pored koje su pronađeni navedeni kameni predmeti.

6. Nasuprot žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te presuda ne sadrži nikakve nejasnoće. Iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da optuženici nisu djelovali s namjerom retencije kamene starinske erte i/ili krovnog kamena, čije im je otuđenje stavljeno na teret. Stoga se radi o nedostatku subjektivnog elementa počinitelja prema ostvarenom kaznenom djelu iz članka 228. stavka. 1. KZ/11 s obzirom da optužba nije dokazala da su optuženici djelovali s namjerom protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari.

6.1. U konkretnom slučaju proizlazi da optuženici učestalo organiziraju turističke ture u navedeno napušteno mjesto te sudjeluju u javnim akcijama čišćenja i obnove javnih površina, stoga su djelovali s namjerom da se dijelovi urušene crkve, koja je napuštena od drugog svjetskog rata, iskoristi za obnovu kapelice koja se nalazi u neposrednoj blizini 50 m dalje.

6.2. U cilju obnove kapelice optuženici su donijeli i građevinski materijal cement, koji su ostavili u napuštenoj crkvi u mjestu V. da ga zaštite od vremenskih nepogoda, a s kojom su namjeravali spornu ertu i krovni kamen ugraditi u kapelicu, udaljenu pedesetak metara od urušene crkve. Optuženici stoga nisu imali namjeru odmah započeti s radovima obnove sporne kapelice već su čekali bolje vremenske prilike stoga su iz opravdanih razloga cement sklonili u unutrašnjost djelomično urušene crkve. Također je utvrđeno tijekom dokaznog postupka da je kapelica u konačnici u cijelosti i obnovljena, kako bi mjesto bilo turistički zanimljivo posjetiteljima. Naime, da su optuženici imali namjeru prisvajanja navedenih kamenih predmeta ne bi se slikali s njima i objavljivali fotografije s njima, a niti ih premještali, već bi ih odnijeli u svoje prostorije.

6.3. Sporna kamena erta i krovni kamen su zapravo jednostavno premješteni na mjesto namjeravane obnove u listopadu 2019., dok su ti predmetni pronađeni u mjestu V., pored kapelice, u svibnju 2020. Iz navedenog proizlazi da optuženici nisu postupali s namjerom protupravne retencije tih predmeta, već su ih ostavili na mjestu na koje su bili premješteni upravo radi obnove urušene kapelice kako se to pravilno zaključuje pobijanom odlukom.

7. Stoga je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao pravilne razloge o odlučnim činjenicama (u točkama 26. do 29. obrazloženja presude) na temelju provedenih dokaza, što u cijelosti prihvaća ovo vijeće i žalitelj se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na isto, slijedom čega je ovo vijeće utvrdilo kako činjenično stanje nije ostalo pogrešno utvrđeno, kao što to neosnovano ističe žalitelj.

8. Nadalje, ispitujući presudu po službenoj dužnosti ovo vijeće je utvrdilo da je u ovom predmetu povrijeđeno pravo na obranu optuženika te je došlo do nepravilne primjene članka 69. stavak 1. ZKP/08, čime je počinjena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Naime, 1. i. 2. optuženici su tijekom cijelog postupka imali istog branitelja, koji je za njih zajedno podnio prigovor na kazneni nalog i odgovor na presudu te ih branio na raspravama, iako su optuženi kao supočinitelji za isto djelo. Isto je u suprotnosti s člankom 69. stavkom 1. ZKP/08, koji navodi kako više optuženika mogu imati zajedničkog branitelja, ako se protiv njih ne vodi postupak za isto kazneno djelo ili ako to nije u suprotnosti s probicima njihove obrane. Stoga, optuženici kao supočinitelji nisu mogli imati istog branitelja. No, na istu povredu prava na obranu i nepravilnu primjenu odredaba ZKP/08 (članak 468. stavak 3. ZKP/08) drugostupanjsko vijeće ne pazi po službenoj dužnosti jer se nije radilo o obveznoj obrani uz branitelja, a ista povreda nije bila od utjecaja na ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja u donesenoj oslobađajućoj presudi. S obzirom na izostanak žalbe državnog odvjetnika u tom smislu, ista povreda ZKP/08 na štetu optuženika je samo utvrđena.

9. Također se raspravnom sucu skreće pozornost da od stupanja na snagu novog ZKP/08, 1. rujna 2011. u kaznenom postupku ne postoji više „glavna“ rasprava, kao što se navodi u zaglavlju presude, već samo rasprava, a za razliku od parničnog i prekršajnog postupka.

10. Kako državni odvjetnik, nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude u odnosu na odluku o kazni, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude te je temeljem članka 482. ZKP/08 žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Sisku 21. rujna 2023.