REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5683/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, Kralja Držislava 14, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupane po punomoćniku Andreju Šoošu Maceljskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice i zamjenice njenog punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženika, 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužiteljici TH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.397,16 eur, sa zateznim kamatama:

- na iznos od 2,40 eur od 23.09.2006. do isplate

- na iznos od 0,69 eur od 1.11.2006. do isplate

- na iznos od 0,67 eur od 30.11.2006. do isplate

- na iznos od 0,41 eur od 3.4.2008. do isplate

- na iznos od 7,41 eur od 6.11.2008. do isplate

- na iznos od 3,34 eur od 4.12.2008. do isplate

- na iznos od 9,33 eur od 8.1.2009. do isplate

-na iznos od 11,27 eur od 31.1.2009. do isplate

-na iznos od 15,44 eur od 27.2.2009. do isplate

-na iznos od 10,52 eur od 26.3.2009. do isplate

-na iznos od 11,85 eur od 6.5.2009. do isplate

-na iznos od 9,50 eur od 2.6.2009. do isplate

-na iznos od 9,14 eur od 27.6.2009. do isplate

-na iznos od 7,50 eur od 7.8.2009. do isplate

-na iznos od 9,52 eur od 5.9.2009. do isplate

-na iznos od 8,19 eur od 26.9.2009. do isplate

-na iznos od 6,56 eur od 24.10.2009. do isplate

-na iznos od 9,42 eur od 28.11.2009. do isplate

-na iznos od 10,46 eur od 23.12.2009. do isplate

-na iznos od 15,48 eur od 2.2.2010. do isplate

-na iznos od 14,52 eur od 27.2.2010. do isplate

-na iznos od 17,78 eur od 23.3.2010. do isplate

-na iznos od 17,73 eur od 27.4.2010. do isplate

-na iznos od 19,60 eur od 2.6.2010. do isplate

-na iznos od 30,46 eur od 8.7.2010. do isplate

-na iznos od 27,34 eur od 4.8.2010. do isplate

-na iznos od 38,39 eur od 5.9.2010. do isplate

-na iznos od 34,17 eur od 8.10.2010. do isplate

-na iznos od 30,12 eur od 3.11.2010. do isplate

-na iznos od 33,44 eur od 24.11.2010. do isplate

-na iznos od 48,94 eur od 28.12.2010. do isplate

-na iznos od 43,90 eur od 3.2.2011. do isplate

-na iznos od 43,01 eur od 8.3.2011. do isplate

-na iznos od 41,01 eur od 5.4.2011. do isplate

-na iznos od 45,08 eur od 5.5.2011. do isplate

-na iznos od 58,53 eur od 31.5.2011. do isplate

-na iznos od 54,51 eur od 6.7.2011. do isplate

-na iznos od 75,37 eur od 30.7.2011. do isplate

-na iznos od 68,18 eur od 1.9.2011. do isplate

-na iznos od 59,85 eur od 29.9.2011. do isplate

-na iznos od 61,26 eur od 5.11.2011. do isplate

-na iznos od 59,20 eur od 3.12.2011. do isplate

-na iznos od 62,07 eur od 6.1.2012. do isplate

-na iznos od 64,75 eur od 22.1.2012. do isplate

-na iznos od 65,90 eur od 2.3.2012. do isplate

-na iznos od 63,36 eur od 4.4.2012. do isplate

-na iznos od 64,21 eur od 6.5.2012. do isplate

-na iznos od 66,04 eur od 10.6.2012. do isplate

-na iznos od 64,18 eur od 10.7.2012. do isplate

-na iznos od 64,84 eur od 1.8.2012. do isplate

-na iznos od 63,42 eur od 5.9.2012. do isplate

-na iznos od 61,56 eur od 11.10.2012. do isplate

-na iznos od 64,15 eur od 9.11.2012. do isplate

-na iznos od 63,88 eur od 11.12.2012. do isplate

-na iznos od 64,94 eur od 30.12.2012. do isplate

-na iznos od 61,00 eur od 12.2.2013. do isplate

-na iznos od 60,81 eur od 9.3.2013. do isplate

-na iznos od 64,02 eur od 30.3.2013. do isplate

-na iznos od 62,52 eur od 5.5.2013. do isplate

-na iznos od 58,56 eur od 4.6.2013. do isplate

-na iznos od 57,11 eur od 29.6.2013. do isplate

-na iznos od 57,87 eur od 30.7.2013. do isplate

-na iznos od 60,48 eur od 31.8.2013. do isplate

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužiteljici TH, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.462,50 eur sa zateznim kamatama od 13. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 22. kolovoza 2006. sa tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 9011810414 na iznos od 19.582,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita a koja predstavlja nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo njegovo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatila tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 19. prosinca 2024.), traži da sud naloži tuženiku da joj isplati iznos od 2.397,16 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate te da mu naknadi parnični trošak.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u elektronički zapis iz matice vjenčanih, Ugovor o kreditu, plan otplate, pregled uplata po kreditu, otplatnu tablicu i Opće uvjete poslovanja. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula.

6. Iz dokumentacije u spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 22. kolovoza 2006. Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 19.582,39 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % (čl. 4.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

7. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužiteljica poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužiteljica treba dokazati da joj sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Tužiteljica je u svom okolnosno uvjerljivom i logičnom iskazu navela kako joj pojedine ugovorne odredbe nisu posebno objašnjavane pa tako niti pojam valutne klauzule, da nije bilo mogućnosti pojedinačnog pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama te da joj je predan gotov tekst ugovora na potpis. Isto tako da nije bila upozorena na rizike ugovaranja kredita u valuti CHF a svakako da ugovor ne bi sklopila da je znala da će rate toliko rasti.

8.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji bi sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe.

9. Nadalje valja reći kako je tužiteljica kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužiteljica eventualno ne bi bila prosječan potrošač upravo na tuženiku. Također valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18/18).

9.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu razvidno da je predmetni kredit tužiteljica podignula kao fizička osoba i to za izričitu namjenu ugovorenu u čl. 2. Ugovora, a to je za kupnju vozila, pri čemu valja reći i to da je tužiteljica u iskazu, kojeg sud u cijelosti prihvaća, navela da je vozilo kupljeno i korišteno isključivo u privatne svrhe.

9.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužiteljice, pa stoga iz navedenog proizlazi svojstvo potrošača.

10. Valja dodati i to da autokrediti nisu bili isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a tuženik u ovom postupku nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe to je utvrđeno postojanje osnove predmetnog zahtjeva temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. ZOO te čl. 502. a i c ZPP.

12. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda.

12.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda glede stava tuženika da bi trebalo obračunati i umanjiti eventualno dosuđeni iznos za manje plaćene iznose koji su bili niži od početno ugovorenih, ističe se da plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužiteljica nije primila, odnosno stekla bez osnove, jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja, odnosno uračunavanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Odredbom čl. 323. st. 2. ZOO propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odgovoran je za štetu sugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji tuženik nije pregovarao s tužiteljicom niti ju je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF. Sukladno navedenom, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika. Pri tome se napominje da iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužiteljica plaćala niži iznos u odnosu na početnu ugovoreni zbog tečajne razlike nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužiteljice u smislu odredbe čl. 1111. ZOO.

12.2. Iako je točno da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, a uzevši u obzir pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023., sud ocjenjuje da je tužiteljica zahtijevala samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužiteljica s njim sklopila ovakav Ugovor o kreditu, te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora. Tako je tuženik unaprijed znao i morao znati za tečajne razlike ove valute te je svakako uzrokovao štetu tužiteljici u vidu tzv. pozitivne razlike u tečaju CHF. K tomu je tuženik svjesno pristao na dobitak u vidu tzv. negativne razlike tečaja CHF, znajući i morajući znati da će eventualno biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Stoga kao što je već naprijed navedeno, tužiteljica sve i da je ostvarena tzv. negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekla bez osnove, budući nije ni znala za tečajne razlike CHF za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te ne može biti nesavjesna a da bi trebala vraćati bilo što, odnosno smanjivati tzv. pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv. pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF, uračunavši u takvo postupanje i tzv. negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, sud utvrđuje da nema ni tužiteljičine obveze za tzv. pozitivnu razliku tečaja CHF tijekom otplate kredita umanji za tzv. negativnu, jer nije ništa primila tj. samo je otplaćivala kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pažnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, pa bi proizlazilo da je jedino tuženik ostvario korist usuprot svim načelima obveznog prava, koja korist je zapravo tužiteljičina imovina. Kad bi se zahtjev tužiteljice umanjio za tzv. negativnu razliku, to bi po shvaćanju ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl. 1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97). Stoga je po shvaćanju ovog suda, a primjenjujući smisao odredaba čl. 1111. i čl. 322. te čl. 323. ZOO, tuženik taj koji treba vratiti sve ono što je stekao na osnovi takve ništetne ugovorne odredbe, pa u rečenom smislu niti nema osnove da se vještaku odredi zadatak da izračuna tzv. negativne razlike.

12.3. Valja dodati i to da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi, a u tom je pravcu usmjeren i prigovor o pitanju opravdanosti promjene kamatne stope, to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.

12.4. Tako je utvrđeno da ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 2.397,16 eur.

13. Neosnovan je prigovor zastare, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 371. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 8. lipnja 2023.

14. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika osnove valutne klauzule iznosi 2.397,16 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni tablici, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

15. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat joj je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 7. veljače 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 22. svibnja 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 19. prosinca 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, te za zastupanje na ročištu 17. rujna 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 212,50 eur, a što ukupno iznosi 1.062,50 eur. Priznat joj je i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur tako da joj je konačno dosuđen trošak u iznosu od odnosno u iznosu od 1.462,50 eur.

17. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika