Poslovni broj: Us I-2346/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te zapisničarki Milki Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, I. Lučića 6, OIB: 18683136487, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ad. 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, i ad. 2) Grada Splita, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove i izgradnju, Odsjek za pravno zastupanje, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o tužbi tužitelja od 28. rujna 2023. i odgovoru na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba, izvanraspravno dana 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, KLASA: UP/II-942-01/22-01/193, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 28. travnja 2023., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22- 01/193 URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 28. travnja 2023., usvojena je žalba Ministarstva financija Republike Hrvatske, ovdje tužitelja, MP iz [adresa] i CP iz [adresa], te je poništeno rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/15-02/02, URBROJ: 2181/1-13/562-22-15 od 28. veljače 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko - pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/15-02/02, URBROJ: 2181/1-13/562-22-15 od 28. veljače 2022. u točci 1. izreke, riješeno je da:

- MP i CP, svakoj za po 1/2 dijela, pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske i to za oduzeto zemljište, označeno kao dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 6642 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 803 m i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 393, u površini od 4248 m[2] , u površini od 2122 m (od ukupne površine od 11692 m[2] ), predio „Rožac", k. o. [katastarska općina] Gornji, koje su eksproprirane pravomoćnim rješenjem Odjela za financije SO Trogir, broj: 07-1469/1-1966 od 6. svibnja 1966., prijašnjeg vlasništva, između ostalih, UP, za površinu od 2122 m[2] . Točkom 2. izreke, riješeno je da se naknada za nekretnine opisane u točki 1. ovog rješenja utvrđuje u ukupnom iznosu od 21.756,00 kune od kojeg iznosa pripada i to:

- MP, za njegovih 1/2 dijela, iznos od 10.878,00 kuna,

- CP, za njenih 1/2 dijela, iznos od 10.878,00 kuna.

Točkom 3. izreke, riješeno je da obveznik naknade iz točke 2. ovog rješenja Ministarstvo financija.

Točkom 4. izreke, riješeno je da je Ministarstvo financija, dužno iznos naknade iz točke 2. rješenja isplatiti utvrđenim ovlaštenicima naknade, i to u iznosu iz te točke, odjednom u kunama, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o naknadi. Točkom 5. izreke, riješeno je ako Ministarstvo financija ne isplati naknadu utvrđenu u točki 2. ovog rješenja ovlaštenici naknade mogu radi ostvarenja svojih prava podnijeti tužbu nadležnom Općinskom sudu.

Točkom 6. izreke, riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-05/15-02/02, URBROJ: 2181/1-13/562-22-15 od 28. veljače 2022. godine ovlaštenicima naknade MP i CP utvrđeno pravo i iznos naknade u obveznicama Republike Hrvatske i to za zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 6642 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] površine 803 m i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 393 površine 4248 m[2] , u površini od 2122 m , predio "Rožac", k. o. [katastarska općina] Gornji. Da iz pobijanog rješenja tuženika proizlazi da su predmetne nekretnine eksproprirane za korist Zavoda za izgradnju poslovnih objekata - Split, radi izgradnje autokampa, a da su Odlukom Radničkog savjeta Poduzeća za izgradnju - Split od 25. rujna 1975. godine predmetne nekretnine kao društvena sredstva poduzeća bez naknade prenijete na Općinu Split. Nadalje, da proizlazi da Županijski sud u Splitu u presudi Gž-1068/12 od 21. veljače 2013. godine odlučujući u povodu žalbe na presudu Općinskog suda u Trogiru Poslovni broj: P-577/11 od 17. studenoga 2011. godine, nije našao da bi Ugovor o kupoprodaji sklopljen između Grada Splita kao prodavatelja i VISA-Promet d.o.o. Trogir kao kupca od 5. ožujka 2003. godine bio zaključen od nevlasnika, odnosno da bi navedeni pravni posao bio apsolutno ništetan po toj, a ni po ni jednoj drugoj pravnoj osnovi u smislu odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom toga da je navedena presuda time potvrdila da se radi o valjanom pravnom poslu kojim je Grad Split raspolagao nekretninama koje su već tada tj. od 5. ožujka 2003. godine bile u njegovom vlasništvu pri čemu nije bitno kome su nekretnine prodane jer se sa stajališta primjene odredbe članka 52. Zakona o naknadi Grad Split ima smatrati trećom osobom. Međutim, obzirom da su predmetne nekretnine bez naknade prenijete na Općinu Split, odnosno da je ista besplatnim pravnim poslom postala korisnik predmetnog zemljišta, da se Grad Split ne može smatrati trećom osobom u smislu odredbe članka 52. Zakona o naknadi.

3.1. Nadalje navodi, da će se prema odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi, neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja toga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Tužitelj napominje da je Europski sud za ljudska prava u predmetima Gashi protiv Hrvatske, presuda, 13. prosinca 2007. godine, zahtjev br. 32457/05, iznio stav da pogreške ili propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, a koje shvaćanje je izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009. godine i dr. Stoga Ministarstvo financija, ovdje tužitelj, smatra da citirane odredbe Zakona o naknadi i pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava treba tumačiti komplementarno na način da je za oblik naknade odlučno je li Grad Split raspolagao predmetnim zemljištem do stupanja na snagu Zakona o naknadi. Naime, obzirom da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je Grad Split protivno odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi raspolagao predmetnim zemljištem nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, tj. nakon 1. siječnja 1997. godine, da je prvostupanjsko tijelo trebalo rješenjem o naknadi utvrditi pravo na naknadu koje je obveznik Grad Split i uputiti podnositelje zahtjeva i Grad Split da visinu naknade riješe sporazumno ili pred redovnim sudom. Slijedom naprijed navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 13. prosinca 2023. u cijelosti je ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj od UsI-2346/2023-6 od 17. srpnja 2024. pozvane su zainteresirane osobe ad. 1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu i ad. 2) Grad Split, Služba pravnih poslova, zaštite i zastupanja, Split, da sudjeluju u predmetnom upravnom sporu te im je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika na očitovanje. 6. Zainteresirana osoba ad. 2) Grad Split u svom odgovoru na tužbu od 14. kolovoza 2024. je navela kako se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu te se pozvala na navode i razloge sadržane u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. Zainteresirana osoba ad. 1) DORH zastupan po ŽDO u Splitu dostavila je ovom sudu dogovor na tužbu 10. rujna 2024. kojim je u cijelosti osporila navode tužbe, u bitnom navodeći kako tužitelj u tužbi dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko pravne poslove od 28. veljače 2022., te ukazuje kako se tužbom traži tek poništenje drugostupanjskog rješenja, pa da bi utoliko bilo svrhovito zahtjev dopuniti posebice kad se uzme u obzir da se ovaj spor vodi između upravnih tijela uz sudjelovanje ove zainteresirane osobe i eventualno Grada Splita. U tom dijelu da je nejasan pravni interes tužitelja jer da je osporavanim rješenjem poništeno prvostupanjsko rješenje, a da tužitelj ionako ne traži ocjenu zakonitosti i pravilnosti tog prvostupanjskog rješenja. Utoliko da će tužitelj sve prigovore koje iznosi u ovoj tužbi moći iznijeti tijekom postupka pred prvostupanjskim tijelom ili po pravnim lijekovima (žalba i tužba).

7.1. Zainteresirana osoba ad. 2) nadalje navodi da je tužitelju, u bitnom, sporan obveznik naknade odnosno smatra kako je rješenjem trebalo utvrditi naknadu koje je obveznik Grad Split, odnosno uputiti ga da s podnositeljima sporazumno ili pred redovnim sudom riješi pitanje naknade. U odnosu na navedeno navodi da u ovom dijelu ni prvostupanjsko, ni drugostupanjsko tijelo, nisu dali jasne razloge radi kojih smatraju da je Grad Split stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina koje u naravi čine Autokamp Rožac. Upravo stoga da je u postupku trebalo utvrditi je li Grad Split stekao pravo vlasništva na temelju odredbe članka 359. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17). Naime, da je ovom odredbom pravo vlasništva, koje je stečeno po pretvorbi prava korištenja građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo, stečeno pod uvjetom da nije u sukobu s pravima koje na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji. Stoga da je u postupku trebalo utvrditi je li Grad Split stekao pravo vlasništva sukladno toj odredbi, a na temelju članka 5. Zakona o naknadi jer da se odredbe ovog Zakona odnose i na imovinu koje su općine, gradovi ili županije preuzele na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, a preneseno je u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2. Zakona o naknadi. Cijeneći navedeno, da je za očekivati kako će se u nastavku postupka (prvostupanjskog) u kojem tužitelj sudjeluje, otkloniti nedostaci na koje se ukazuje, a da će tužitelj svoja prava u tom postupku moći štititi pa da je ovako postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti i unatoč razlozima koje tuženo tijelo daje povodom žalbe.

8. U ovom sporu, u kojem je predmet ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, presuđeno je bez rasprave u skladu s odredbom čl. 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS-a) nakon što je, dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, strankama omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

9. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/219, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 30. ožujka 2022.

12. Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem pravilno i zakonito poništeno prvostupanjsko rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/15-02/02, URBROJ: 2181/1-13/562- 22-15 od 28. veljače 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

13. Među strankama je sporno postoje li u odnosu na predmet povrata zapreke za vraćanje predmetne nekretnine označene kao dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 6642 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 803 m i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 393, u površini od 4248 m[2] k. o. [katastarska općina], u naravi, je li predmetna nekretnina bila privedena namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi, te je sporan i obveznik naknade.

14. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja Ministarstava pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/11-01/44, URBROJ: 514-04-02-01-01-12-2 od 11. lipnja 2012., u izvršenju kojeg rješenja je doneseno rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/15- 02/02, URBROJ: 2181/1-13/562-22-15 od 28. veljače 2022., postupljeno po pravnom shvaćanju i uputi sadržanoj u citiranom rješenju.

15. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019, dalje Zakon o naknadi) propisano je da se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona, a koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koju je svoje pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojima općina odnosno Grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do dana donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

16. Odredbom članka 52. Zakona o naknadi, propisana je iznimka od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo pa je tako stavkom 1. propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjane pravne osnove treće osobe stekle pravo vlasništva, odnosno ako im je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko istim Zakonom nije drugačije propisano. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.

17. Odredbom članka 57. istog Zakona, propisano je da se za imovinu koja se po odredbama tog Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

18. Odredbama čl. 52. do 57. Zakona o naknadi propisana su opća pravila koja su iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo prijašnjim vlasnicima. Dakle, kada prema odredbama Zakona o naknadi prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu u obliku vraćanja imovine u vlasništvo, onda se primjenom ovih odredaba kao iznimaka, njegov zahtjev odbija te mu se priznaje pravo na naknadu u obliku vrijednosnih papira. Jedino je za stanove člankom 28. Zakona o naknadi propisano da se 25 % određene naknade isplaćuje u gotovu novcu. Također je za poljoprivredno zemljište u praksi primjene čl. 20. Zakona o naknadi određena i mogućnost davanja zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike hrvatske umjesto oduzetog poljoprivrednog zemljišta.

19. U članku 52. Zakon o naknadi propisano je opće pravilo koje sadržava zaštitu tzv. stečenih prava trećih osoba. Drugim riječima, prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva, odnosno ako je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecaje vlasništva predana u posjed. Valjana pravna osnova može biti pravni posao, zakon ili odluka nadležnog tijela, a treća osoba je fizička ili pravna osoba koja je ili upisana kao vlasnik nekretnine koja je oduzeta ili ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva iste. Međutim, treća osoba nije i ona osoba u čiju je korist obavljena nacionalizacija, odnosno svako oduzimanje, dakle općina, grad, županija ili Republika Hrvatska već treća osoba može biti samo ona osoba na koju je korisnik nacionalizacije na temelju valjane pravne osnove prenio tu imovinu. Dakle, treća osoba je ona osoba koja je na temelju tada valjane prave osnove od korisnika nacionalizacije stekla pravo vlasništva odnosno korištenja, upravljanja i/ili raspolaganja. To pravilo vrijedi i ako se treća osoba nije upisala u zemljišnu knjigu, ali joj je imovina predana u posjed na temelju valjane pravne osnove za stjecanje vlasništva (tzv. izvanknjižno vlasništvo).

20. Osporavanim rješenjem poništeno je prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak u dijelu kojim ovlaštenici naknade MP i CP, osporavaju obračun naknade, dok je žalba Ministarstva financija, ovdje tužitelja, odbijena kao neosnovana, uz obrazloženje sadržano u bitnom, da se u konkretnom slučaju radi o izuzetku od povrata u vlasništvo propisanim člankom 52. Zakona o naknadi jer je treća osoba, odnosno Grad Split, stekla pravo vlasništva do donošenja Zakona o naknadi, te da je upravno tijelo u ponovljenom postupku u cijelosti postupilo po uputi iz rješenja drugostupanjskog tijela.

21. Pravilno zainteresirana osoba ad. 2) DORH zastupan po ŽDO u Splitu navodi da je u ponovljenom postupku trebalo utvrditi je li Grad Split stekao pravo vlasništva sukladno odredbi 359. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a na temelju članka 5. Zakona o naknadi budući se odredbe ovog Zakona odnose i na imovinu koje su općine, gradovi ili županije preuzele na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, a preneseno je u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2. Zakona o naknadi. Ovo stoga što ni prvostupanjsko, ni drugostupanjsko tijelo, nisu dali jasne razloge radi kojih smatraju da je Grad Split stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina koje u naravi čine Autokamp Rožac.

22. U odnosu na navedeno valja istaći da prema sentenci Visokog upravnog suda RH u Zagrebu posl. br. Usž-1989/2017-3 od 28. lipnja 2017. Ugovor o prijenosu prava korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu bez naknade nije valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva sukladno članku 359. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojima pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu, te o pretvorbi prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji.

23. Međutim, kako je osporavanim rješenjem tuženog tijela poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak, a kako tužitelj predmetnom tužbom traži samo poništenje osporavanog drugostupanjskog rješenja, to se tužba tužitelja ocjenjuje neosnovanom, unatoč razlozima koje tuženo tijelo daje povodom žalbe, budući da će se u ponovljenom postupku otkloniti nedostaci na koje se ukazuje, a tužitelj će svoja prava moći štititi u ponovljenom postupku, a kako je to osnovano navela i zainteresirana osoba ad. 2) u svom odgovoru na tužbu.

24. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 13. listopada 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju

- tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe za tužbu 53,09 eur-a i za presudu 66,36 eur

- tuženiku

- zaint. osobi ad. 1)

- zaint. osobi ad. 2)

- u spis

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, po pravom.

- kal. do 25.11.2025.