1

                                                                                                                                                      Poslovni broj: 3 Kž-105/2023-9 

 

                       

               REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

             STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                    Sv. Florijana 2, Požega             

 

 

            Poslovni broj: 3 Kž-105/2023-9 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nenada Vlašića, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde kao članova vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženika Š. N. i II. optuženika E. N., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, 126/19 i 21/22 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi I. optuženog podnesenoj po branitelju I. S., odvjetniku iz Z. I. S. i M. S. iz S., žalbi II. optuženog po branitelju E. S., odvjetniku iz S. i žalbi ODO podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-503/2012 od 5. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj  21. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva, te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se  I. optuženi Š. N. na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a II. optuženi E. N. na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

II. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva, te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o imovinsko pravnom zahtjevu tako da su na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 I. optuženik Š. N. i II. optuženik E. N. dužni solidarno na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti trgovačkom društvu A. d.o.o. D., iznos od 257.790,55 eur/1.942.323,00 kn[1] u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oštećenik upućuje imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici.

 

III. Odbijaju se žalbe I. optuženika Š. N. i II. optuženika E. N. kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim I. optuženika Š. N. i II. optuženika E. N. da su u gospodarskom poslovanju, s ciljem da pravnoj osobi koju zastupaju pribave protupravnu imovinsku korist, doveli nekog lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini te je kaznenim djelo prouzročena znatna šteta, čime su počinili kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevare u gospodarskom poslovanju – djelo označeno i kažnjivo po članku 247. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

1.1. Na temelju odredbe članka 247. stavak 2. KZ/11 I. optuženi Š. N. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci., a II. optuženi E. N. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) I. optuženi Š. N. i II. optuženi E. N. dužni su solidarno na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti trgovačkom društvu A. d.o.o. D., iznos od 1.853.813,80 kuna u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom, nedosuđenom dijelu navedeno društvo upućuje da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 3. ZKP/08. i članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. I. optuženom Š. N. i II. optuženom E. N. se nalaže solidarno podmiriti trošak ovog postupka u iznosu 6.052,00 kn od čega za trošak kombiniranog vještačenja sačinjenog po stalnim sudskim vještacima V. U. i J. B. iznos 5.780,00 kn na ime putnih troškova svjedoka E. G. iznos 22,00 kune, na ime putnih troškova svjedoka I. M. iznos 250,00 kuna te osim toga nalaže im se platiti i paušalnu svotu, svaki po 1.500,00 (tisućupetsto) kuna, sve u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Žalbu je podnio I. optuženi Š. N. po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer smatra da presuda nema razloga na temelju kojih je vidljivo da je I. optuženik imao unaprijed stvorenu namjeru da navedene strojeve zadrži za sebe. Žalbu podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer I. optuženik nije ugovarao najam i preuzimanje strojeva, a iz iskaza svjedoka proizlazi da je on samo plaćao najam strojeva dok je pregovore vodio D. N.. Navodi kako nema dokaza da je I. optuženi postupao po usmenoj uputi II. optuženika. Predlaže žalbu usvojiti na način da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, te je zatražio da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog  vijeća.

 

3. Žalbu je podnio II. optuženi E. N. po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer presuda nema razloga niti utvrđene namjere II. optuženika za počinjenje kaznenog djela. Žalbu ulaže i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona, jer smatra kako nema dokaza da je II. optuženik nekoga doveo u zabludu. Osim toga nije pribavljena knjigovodstvena evidencija tvrtke E. v. d.o.o., nije provjeren bonitet tvrtke, niti su pribavljeni podaci od porezne uprave pa nije niti utvrđeno da je ta tvrtka stekla kakvu korist. S. spornom ulogu svjedoka G. koji je bio ovlašten sklapati ugovore i davati naloge za predaju radnih strojeva pa žalitelj smatra da je taj svjedok postupao u dogovoru sa I. optuženikom. Smatra da dokazni supstrat ukazuje na počinjenje drugog kaznenog djela, konkretno kaznenog djela utaje, a da su radnje II. optuženog usmjerene na pomaganje. Predlaže žalbu usvojiti na način da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, te je zatražio da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog  vijeća.

 

4. Žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja što se odnosi na dio presude u pogledu stroja koji je naknadno vraćen oštećeniku kao i vrijednosti tog stroja. Ovo pogrešno utvrđenje je utjecalo na visinu dosuđenog imovinsko-pravnog zahtjeva, jer je sud od ukupne vrijednosti strojeva odbio 50.280,00 eura umjesto 35.700,00 eura te je oštećeniku dosuđen niži iznos od onoga koji mu pripada. Žalbu podnosi i zbog odluke o kazni, jer smatra da su kazne na koje su optuženici osuđeni preblage osobito imajući u vidu da su obojica optuženika specijalni povratnici. Predlaže žalbu usvojiti na način da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. U skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08 stranke su obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske sjednice vijeća, ali na istu nisu pristupili niti I. i II. optuženik niti njihovi branitelji kao niti predstavnik ŽDO i oštećenik, te je sjednica održana bez njihove nazočnosti.

 

7. Žalba Općinskog državnog odvjetništava je osnovana dok žalbe I. optuženog Š. N. i II. optuženog E. N. nisu osnovane.

 

O žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

8. Nisu osnovani žalbeni navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da nema razloga o unaprijed stvorenoj namjeri I. optuženika i II. optuženika da navedene radne strojeve zadrže za sebe kao i da nema razloga o tome da je I. optuženik postupao po usmenom nalogu II. optuženika. Naime, prvostupanjski sud je na strani 15 pobijane presude detaljno opisao na temelju čega je zaključio da su I. i II. optuženik u trenutku otpočinjanja poslovne suradnje imali unaprijed stvorenu prijevarnu namjeru, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8.1. Da je takva namjera doista postojala proizlazi i iz činjenice da II. optuženik E. N. nije u sudskom registru proveo statusne promjene tvrtke E. v. d.o.o. iako je sklopio Ugovor o prijenosu poslovnih udjela u TD E. v. d.o.o. na svoje ime, donesena je Odluka o razrješenju ranijih članova uprave, te je donesena Odluka kojoj je II. optuženi imenovan jedinim članom uprave tog društva prema kojoj zastupa to društvo pojedinačno i samostalno. Nadalje, Ugovor o preuzimanju poslovnih udjela sklopljen je 21. srpnja 2008., a II. optuženik je imenovan članom uprave 22. srpnja 2008. dok prvi zahtjev za najam strojeva nosi datum 5. srpanj 2008. dakle, prije nego što je sklopljen Ugovor o preuzimanju poslovnog udjela.

 

8.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, a u istoj su navedeni dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni.

 

8.3. Prema tome nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koje žalitelji ukazuju dok preostali žalbeni navodi vezano uz ovu žalbenu osnovu ulaze u sferu osporavanja pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

O pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju

 

9. Nije osnovan žalbeni navod da je I. optuženik samo plaćao najam, a da je pregovore oko sklapanja ugovora o najmu radnih strojeva vodio D. N., jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka I. M. i S. I.. Prvostupanjski sud je na strani 16 pobijane presude u drugom i trećem odlomku te na strani 21 u drugom i trećem odlomku detaljno i argumentirano obrazložio da je I. optuženi Š. N. otac II. optuženika E. N. te da su zajedno i dogovorno postupali i vodili poslovanje tvrtke E. v. d.o.o., da se I. optuženi Š. N. predstavljao kao D., te na dokumentima potpisao velikim tiskanim slovima kao D., da su se I. i II. optuženi prikazali predstavnicima oštećenika kao direktori i odgovorne osobe tvrtke E. v. d.o.o. Pri tome je II. optuženi E. N. bio formalni direktor iste tvrtke dok je pregovore s predstavnicima oštećenika vodio I. optuženi kako proizlazi iz iskaza svjedoka S. I. i G. M. te je stoga logičan zaključak prvostupanjskog suda da je II. optuženi usmeno povjerio I. optuženom (svom ocu) da stvarno vodi poslovanje tvrtke E. v. d.o.o.

 

9.1. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedoka I. M. koji je iskazao da se sastao sa ocem N. u Z. u jednom restoranu kada su dogovarali najam strojeva i tad se ta osoba predstavila kao D., kada se u ime tvrtke E. v. d.o.o. potpisao kao D. i to velikim tiskanim slovima što je svjedoku bilo neobično i smješno. Osim toga ovom su svjedoku predočene fotografije na kojima je svjedok na fotografiji koja se nalazi na strani 10 spisa prepoznao starijeg N. koji se predstavio i potpisao kao D., dok je na strani 11 spisa svjedok na fotografiji prepoznao sina N., kojem ne zna ime i koji mu je platio najam radnih strojeva u gotovini. Ove fotografije u spisu su pribavljene od Interpola Z. koji je dobio podatke od MUP-a R. S. u BiH, a iz njihovog dopisa proizlazi da se radi o Š. N. i E. N. koji su imali fiktivno prebivalište u mjestu K. u O. N., radi se o višestrukim povratnicima u činjenju raznih kaznenih djela dok je za Š. N. raspisana potjernica zbog kaznenog djela prijevare.

 

9.2. Nije osnovan žalbeni navod o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju zbog toga što nije pribavljena knjigovodstvena evidencija tvrtke, što nije provjeren bonitet iste niti je utvrđeno da je tvrtka stekla kakvu korist. Naime, za utvrđivanje postojanja kaznene odgovornosti I. i II. optuženika sud je proveo sve dokaze koje je trebao provesti te je nedvojbeno utvrdio iz pribavljene materijalne dokumentacije kao i iskaza svjedoka da su I. optuženi i II. optuženi postupali zajedno i dogovorno, da su zatražili najam radnih strojeva od predstavnika oštećenika, nakon čega su sklopljeni ugovori o najmu sa djelatnicima tvrtke A. d.o.o., koje strojeve su preuzeli I. optuženi i II. optuženi, kako proizlazi iz potpisanih izdatnica, a iz iskaza odgovornih osoba oštećenika, ovdje svjedoka je utvrđeno da je prva rata najma plaćena gotovinom i da ju je platio I. optuženi, a drugu ratu u gotovini je platio II. optuženi nakon čega je izdana zadužnica na iznos od 1.000.000,00 kuna, što je kod osoba oštećenog društva stvorilo uvjerenje da će I. i II. optuženi svoje obveze o plaćanju najma uredno izvršiti čime su doveli u zabludu odgovorne osobe oštećenika koji su i dalje davali strojeve u najam, no izdana zadužnica se nije mogla naplatiti, nakon čega I. i II. optuženik najam više nisu plaćali niti su strojeve vratili. Prema iskazu svjedoka I. M. i S. I. I.. optuženi Š. N. je obećao da će najam platiti ili strojeve vratiti, a kada je svjedok inzistirao na povratu strojeva I. optuženi se više nije javljao na telefon. Predstavnici oštećenika su obišli više gradilišta tražeći radne strojeve no iste nisu našli, tako da je nedvojbeno utvrđeno kako radni strojevi oštećeniku nisu vraćeni niti mu je plaćen najam, čime je nedvojbeno za oštećenika nastala šteta u visini vrijednosti otuđenih radnih strojeva.

 

9.3. Prema tome u pravu je prvostupanjski sud kad navodi da je preuzimanje poslovanja tvrtke E. v. d.o.o. I. optuženom Š. N. i II. optuženom E. N. poslužilo u cilju ostvarivanja prijevarnog postupanja prema oštećenoj tvrtki A. d.o.o., a da je tome tako proizlazi i iz činjenice da tvrtka E. v. d.o.o., od trenutka kada je II. optuženi preuzeo poslovne udjele, nije objavila financijska izvješća tri godine, što je bila dužna, te je brisana iz sudskog registra 4. srpnja 2012.

 

10. Po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je trebao provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje dokaze je savjesno i detaljno analizirao te uz pravilnu primjenu materijalnog prava ispravno zaključio da su I. optuženi Š. N. i II. optuženi E. N. svojim ponašanjem ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. KZ/11 za koje ih je i proglasio krivima.

 

O žalbi zbog povrede Kaznenog zakona    

 

11. Nije osnovan žalbeni navod II. optuženika da činjenični supstrat ukazuje na počinjenje kaznenog djela utaje u kojem je II. optuženik pomogao I. optuženiku počiniti kazneno djelo utaje. Naime, kazneno djelo utaje iz članka 232. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni, tako da je zaštitni objekt imovina. Međutim, iz provedenih dokaza u ovom postupku nije utvrđeno da je II. optuženi protupravno prisvoji tuđu stvar koja mu je povjerena, jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je II. optuženi u gospodarskom poslovanju kao direktor i jedini član uprave društva, u namjeri da svojoj tvrtki koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist, zajedno i dogovorno s I. optuženikom, doveo u zabludu zaposlenike oštećenika lažno im prikazujući da će najam dvanaest radnih strojeva platiti, a po isteku najma iste vratiti čime su I. optuženi i II. optuženi naveli zaposlenike oštećenika da im predaju radne strojeve u najam, najam nisu platili niti radne strojeve vratili čime je nastala znatna šteta za tvrtku A. d.o.o. Na opisani način su I. optuženi i II. optuženi ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. KZ/11 kojemu je zaštitni objekt gospodarstvo, a pri počinjenju tog kaznenog djela je II. optuženi aktivno sudjelovao kao direktor i osoba koja odgovara za zakonitost rada tvrtke E. v. d.o.o.

 

11.1. Isto tako neosnovano II. optuženik u žalbi upire na odgovornost zaposlenika oštećenika E. G. kojeg smatra pomagačem i za kojeg navodi da je postupao zajednički i dogovorno sa I. optuženim. Naime, taj navod je potpuno irelevantan, jer protiv ovog svjedoka nije podignuta optužnica, no čak i da je tome tako, to ne bi oslobodilo kaznene odgovornosti niti I. optuženika niti II. optuženika.

 

11.2. Zbog navedenog neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon pri donošenju pobijane presude.

 

O žalbi zbog odluke o kazni

 

12. Žalba ODO u Splitu zbog odluke o kazni je osnovana. U pravu je žalitelj kad navodi da su kazne na koje su optuženici osuđeni preblage. Prilikom obrazlaganja kazne prvostupanjski sud na strani I. optuženika i II. optuženika nije našao olakotnih okolnosti dok je kao otegotnu okolnost cijenio visinu pribavljene imovinske koristi i raniju osuđivanost. Po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, za I. optuženika prvostupanjski sud je propustio na pravilan način cijeniti jačinu povrede zaštićenog dobra počinjenog kaznenim djelom, a koja se ogleda u visini štete koja je nastupila oštećeniku u iznosu od 293.490,55 eura te da unatoč proteku vremena od počinjenja kaznenog djela (15 godina), niti jedan dio štete nije namiren niti su strojevi vraćeni, obojica optuženika su u bijegu i nedostupni državnim tijelima, kao i da je prvostupanjski sud propustio dovoljno cijeniti činjenicu da su obojica optuženika specijalni povratnici osuđivani zbog istovrsnih kaznenih djela u R. H., a i u R. BiH gdje su također činili istovrsna kaznena djela.

 

12.1. Zbog svega navedenog, a imajući u vidu da su I. optuženik i II. optuženik proglašeni krivima zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. KZ/11 za koje djelo je propisana kazna od jedne do deset godina zatvora, ovaj sud je prihvatio žalbu ODO zbog odluke o kazni te I. optuženika Š. N. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a II. optuženika E. N. na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Po ocijeni ovog suda ovim će se kaznama u cijelosti ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, ove su kazne primjerene stupnju krivnje svakog od optuženika, a istim će se kaznama utjecati i na druge kako bi shvatili pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja počinitelja.

 

O žalbi zbog imovinsko-pravnog zahtjeva

 

13. Žalba ODO o visini dosuđenog imovinsko-pravnog zahtjeva je osnovana. S pravom žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno naveo da je oštećeniku vraćen radin stroj "autokorpa M. A. 26 m Z26 E JCB" koji vrijedi 50.280,00 eura, iako iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU, PP od 28. ožujka 2011. proizlazi da je oštećeniku vraćeno teretno vozilo M. B. tip 313, CDI originalnog broja šasije, a koje vrijedi 35.700,00 eura. Stoga je valjalo pobijanu presudu preinačiti u visini imovinsko-pravnog zahtjeva te od ukupne vrijednosti radnih strojeva 293.490,55 eura odbiti iznos 35.700,00 eura te naložiti I. optuženiku i II. optuženiku da solidarno na ime imovinsko-pravnog zahtjeva plate oštećeniku 257.790,55 eura, kako je navedeno u točki II. izreke presude.

 

14. Slijedom navedenog žalba ODO zbog odluke o kazni i o zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu je osnovan te je u tom djelu prvostupanjska presuda preinačena na temelju članka 486. stavak. 1. ZKP/08. Žalbe I. optuženika Š. N. i II. optuženika E. N. su na temelju članka 482. ZKP/08 odbijene kao neosnovane, jer nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija niti su utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je u pobijanom, a u nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena. 

             

 

U Požegi 21. rujna 2023.

 

                                                                                                           Predsjednik vijeća

                                                                                                    Nenad Vlašić