REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1416/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja PERIBOLOS d.o.o., Zagreb, Gajeva 29, OIB: 30887724179, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Stančić-Rokotov, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Stančić- Rokotov i partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 17/III, protiv tuženika BKS Bank AG, Austrija, Klagenfurtu Wőrthersee, St. Veiter Ring 43, OIB:95202348925, Podružnica BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Domac Ričković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Borić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 942.499,20 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužitelja, punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, s danom objave 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 942.499,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 138.541,05 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 45.661,80 EUR.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 152.013,61 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da mu je tuženik 26. lipnja 2019. izdao bankarsku garanciju broj 58008937/2019 (dalje: Garancija) kojom se obvezao neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora na prvi pisani zahtjev tužitelja kao korisnika garancije platiti traženi iznos naveden u garanciji, ali najviše do iznosa od 929.059,66 EUR (tada 7.000,000,00 kn) i to u roku od pet radnih dana. Garancija je izdana kao sredstvo osiguranja plaćanja obveza društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 24. lipnja 2019. (dalje: Ugovor). Temeljem tog Ugovora, tužitelj je kao zajmodavac 1. srpnja 2019. društvu ZAGREBGRADNJA d.o.o. kao zajmoprimcu isplatio pozajmicu u ukupnom iznosu od 7.000.000,00 kn. Međutim, iako je, dakle, tužitelj kao zajmodavac ispunio sve svoje ugovorne obveze, društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o. kao zajmoprimac nije podmirilo svoje obveze iz Ugovora, odnosno nije izvršilo povrat zajma niti pripadajućih kamata, pa se tužitelj kao korisnik Garancije obratio tuženiku kao izdavatelju garancije zahtjevom za plaćanje po garanciji u roku od pet dana. Konkretno, tužitelj je u skladu sa uvjetima iz garancije, od tuženika zahtijevao isplatu sljedećih iznosa: iznos zajma od 7.000.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom; iznos ugovorne kamate od 34.520,56 kn prema računu R-1-7/01/01 (za razdoblje od 1. -30. travnja 2022.) koji je dospio 11. svibnja 2022.; iznos ugovorne kamate od 35.671,23 kn prema računu R-1-8/01/01 (za razdoblje od 1.-31. svibnja 2022.) koji je dospio 10. lipnja 2022. te iznos ugovorne kamate od 31.068,49 kn prema računu R-1-9/01/01 (za razdoblje od 1. -27. lipnja 2022.) koji je dospio 11. srpnja 2022. Usprkos činjenici da je tužitelj, dakle, pravovremeno i u skladu sa uvjetima iz izdane garancije te u skladu s iznosom za koji je garancija izdana, pozvao tuženika na plaćanje po predmetnoj garanciji, tuženik do današnjeg datuma nije izvršio nikakvo plaćanje po zahtjevu tužitelja, pa tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu traženih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od proteka roka od pet dana od kad je tuženik zaprimio pisani zahtjev i unutar kojih je tuženik morao isplatiti tražene iznose tužitelju prema uvjetima iz Garancije. Tuženik je pisani zahtjev korisnika Garancije zaprimio 11. srpnja 2022., pa kamate na tužbeni zahtjev teku od 17. srpnja 2022. Tuženik je ranije obavijestio tužitelja da neće izvršiti nikakva plaćanja po zahtjevima tužitelja tvrdnjom da se radi o „krivotvorini“. Iako tuženik nije niti pokušao činjenično supstancirati takvu paušalnu tvrdnju, evidentno je da se radi o razlogu koji se niti načelno ne bi mogao suprotstaviti tužitelju kao savjesnoj trećoj osobi. Naime, bankarska garancija je apstraktni pravni posao, odvojen po svojoj pravnoj prirodi od ugovora kao temeljnog pravnog posla, a tužitelj kao korisnik bankarske garancije nije ugovorna strana niti sudjeluje u izdavanju bankarske garancije. Temelj bankarske garancije je u odnosu između nalogodavatelja, društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. i tuženika kao banke. U tom odnosu tužitelj kao korisnik bankarske garancije ne sudjeluje te on za njega predstavlja res inter alios acta. Iz pozicije trećeg, tužitelj kao korisnik bankarske garancije nema na raspolaganju nikakav pravni ili faktični instrumentarij kojim bi provjeravao autentičnost izdane garancije. Tužitelj se jedino mogao pouzdati u podatke iz sudskog registra o ovlaštenim osobama koji odgovaraju onima navedenim na Garanciji, okolnost da je bankarska garancija izdana na poslovnom papiru (službenom memorandumu) tuženika kao izdavatelja garancije, na okolnost da je Garancija potpisana i ovjerena pečatom tuženika kao i na okolnost da je bankarske garancije preuzimao od odgovorne osobe i u poslovnim prostorijama tuženika. S obzirom na činjenicu da je tužitelj nesporno ispunio uvjete iz garancije, jasno je da ne postoji opravdani razlog tuženika za odbijanje plaćanja po zahtjevu tužitelja, slijedom čega predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe u bitnome da je predmetna Garancija krivotvorina pa stoga ne proizvodi pravne učinke za tuženika. Naime, Garanciju je, mimo svojih ovlasti, potpisao samo RK kao jedna od dvije osobe ovlaštene da u poslovanju podružnice zastupaju inozemnog osnivača, tj. tuženika, koje su kao takve i bile upisane u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci gdje je podružnica tuženika upisana. U trenutku potpisivanje Garancije, RK je mogao zastupati tuženika samo zajedno s drugom osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika, ČK. S obzirom da druga osoba ovlaštena za zastupanje tuženika nije potpisala predmetne garancije, one ne proizvode pravne učinke za tuženika. Da je RK krivotvorio Garanciju tako što je na njoj potpisao i sebe i drugog potpisnika, dokazuje i njegovo vlastito pisano priznanje od 14. veljače 2022. u kojemu je jasno naveo: "(…) Garancije u korist dolje navedenih klijenata i ne-klijenata sam ja sam napisao i potpisao. Oba potpisa sam ja napravio. Garancije sam ja sam dostavio njihovim korisnicima." Nadalje, opreza radi tuženik ističe kako je naručio grafološko vještačenje potpisa na spornoj garanciji od strane stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente. Pored analize potpisa RK i TK, tuženik je od grafološkog vještaka zatražio i analizu potpisa AK, koji je u vrijeme navodnog izdavanja garancije obnašao dužnost voditelja poslovnice tuženika u Zagrebu, a koji je, između ostalog, bio ovlašten supotpisivati bankovne garancije u ime tuženika. Kao što je vidljivo iz mišljenja navedenog grafološkog vještačenja, sudski vještak je utvrdio da je prvi potpis na Garanciji "napisan vrlo vjerojatno, gotovo sigurno" rukom RK, dok drugi potpis "vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije" napisan rukom TK niti AK. Tuženik ističe da je također zatražio pravno mišljenje o pitanju valjanosti sporne Garancije od jednog od vodećih pravnih stručnjaka u području bankarskog prava, prof. dr. sc. SK.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su brojnim podnescima dopunjavale početne tvrdnje iznesene u tužbi odnosno odgovoru na tužbu na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja, otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari te dostavile sudsku praksu u činjenično sličnim predmetima, s time da je tužitelj podneskom od 19. rujna 2023. (list 160. – 206. spisa) kao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva naznačio i odredbu čl. 1061. ZOO-a (odgovornost poslodavca za štetu koju radnik učini trećima) istaknuvši da je to pravna osnova pravomoćnog presuđenja u činjenično i pravno identičnom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni Pž-393/2023, iako ističe kako podredno predmetna situacija može doći i pod doseg odredbe čl. 311. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO),prekoračenje ovlasti za zastupanje ili čl. 260. ZOO-a (ponuda neovlaštene osobe).

4. Valja naglasiti da je sud, a na tuženikov prijedlog, obavijestio dopisom od 21. rujna 2023. (list 258. – 259. spisa) trgovačko društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o. o otpočetoj parnici sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničkom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Međutim, navedeno društvo nije izjavilo da stupa u parnicu u smislu odredbe čl. 206. – 209.a ZPP-a.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: Garanciju za osiguranje plaćanja broj 58008937/2019 (list 6. – 7. spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 24. lipnja 2019. (list 8. – 9. spisa), 1. Dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici (list 10. – 11. spisa), izvadak o promjenama i stanju na bankovnom računu tužitelja za razdoblje 30. lipnja 2019. – 1. srpnja 2019. (list 12. spisa), pisani zahtjev korisnika garancije od 8. srpnja 2022. (list 13. – 14. spisa), račun R-1-7/01/01 od 30. travnja 2022. (list 15. spisa), obračun kamata 7 od 30. travnja 2022. (list 16. spisa), račun R-1-8/01/01 od 31. svibnja 2022. (list 17. spisa), obračun kamata 8 od 31. svibnja 2022. (list 18. spisa), račun R-1-9/01/01 od 30. lipnja 2022. (list 19. spisa), obračun kamata 9 od 30. lipnja 2022. (list 20. spisa), povratnica (list 21. spisa), tužba s prilozima prevedena na njemački jezik (list 25. – 90. spisa), izjava RK od 14. veljače 2022. (list 98. - 99. spisa), grafološko vještačenje stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente IK, broj: 50/64-22 od 17. prosinca 2022. (list 100. – 107. spisa), Garancija za osiguranje plaćanja broj 58008937/2019 (list 108. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 109. - 113. spisa), specijalna punomoć (list 114. spisa), pravno mišljenje prof. dr. sc. SK (list 115. – 123. spisa), ovjerena izjava ŠK (list 124. – 125. spisa), sudska praksa (list 137. – 158. spisa), sudska praksa (list 163. – 206. spisa), zapisnik s ročišta održanog 9. veljače 2023. u spisu poslovni broj P-1415/2022 (list 210. - 214. i 270. - 274. spisa), specijalna punomoć (list 221. spisa), e-mail korespondencija između ĐK i RK uz priloge (list 222. – 234. spisa), e-mail korespondencija između KK i RK uz prilog ugovor o poslovnoj suranji (list 235. – 239. spisa), e-mail korespondencija između ĐK i RK uz priloge (list 240. – 257. spisa), ispis podataka s web stranice tuženika (list 275. spisa), dopis Zagrebgradnje d.o.o. upućen tužitelju od 24. lipnja 2022. (list 276. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-152/2023 od 6. veljače 2023. (list 277. – 282. spisa), Sporazum između tuženika, RK, Zagrebgradnje d.o.o., BK, Zagrebgradnje Vrbani III d.o.o. i Amplitudo Nekretnine d.o.o. od 11.veljače 2022. ovjeren kod javnog bilježnika (list 283. – 289. spisa), Sporazum o djelomičnom namirenju od 8. ožujka 2022. (list 290. – 309. spisa), Popratno pismo uz Sporazum o djelomičnom namirenju od 8 ožujka 2022. ovjereno kod javnog bilježnika (Iist 310. – 319. spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 8. ožujka 2022. (Iist 320. – 331. spisa), dopis i izjava RK i Zagrebgradnje d.o.o. od 12. travnja 2022. (Iist 332. spisa), interna punomoć tuženika s popisom punomoćnika po zaposlenju ovlaštenih supotpisivati bankarske garancije ovjerena kod javnog bilježnika (list 333. – 335. spisa), e-mail korespondencija između ĐK i RK uz priloge (list 350. – 374. spisa), odluka Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/964/2008 od 7. srpnja 2009. (list 373. – 377. spisa), Presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1352/2002 i Gzz-146/02 (list 378. – 381. spisa), presuda Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1300/2018-2 od 18. ožujka 2019. (list 382. – 384. spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 6021/17-2 od 12. listopada 2018. (list 385. – 388. spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6576/11-2 od 15. travnja 2014. (list 389. – 392. spisa), tužba u predmetu P-1301/2022 koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (list 393. – 399. spisa), Prijava potraživanja društva Peribolos d.o.o. u predmetu St-152/2023 koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (list 400. – 402. spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 26. veljače 2018. (list 403. – 404. spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 25. svibnja 2018. (list 405. – 406. spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 24. lipnja 2019. (list 407. – 408. spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 26. studenog 2019. (list 409. – 410. spisa), Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1417/2022-6 od 2. prosinca 2022. (list 411. – 416. spisa), izvadak iz banke s povratnicom (list 417. – 420. spisa), presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž- 463/2021-2 od 18. lipnja 2021. (list 421. – 430. spisa), presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-393/2023 od 24. svibnja 2023. (list 436. – 442. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4189/2023-2 od 5. ožujka 2024. (list 464. – 469. spisa), sudska praksa (list 478. – 505. spisa), pravno mišljenje prof. dr. sc. SK (list 506. – 517. spisa), odluka Ustavnog suda U-III/964/2008 od 7. srpnja 2009. (list 518. - 523. spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1415/2022 od 10. ožujka 2023. (list 529. - 538. spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2679/2023-3 od 24. siječnja 2024. (list 539. - 550. spisa), presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-608/2022-50 (list 551. - 562. spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-669/2022 od 25. ožujka 2024. (list 563. - 577. spisa), primjeri bankarskih garancija drugih banaka u RH (list 578. - 593. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Revd-2348/2024 od 9. listopada 2024. (list 608. – 612. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3047/2023-5 od 27. studenog 2024. (list 615. – 621. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2638/2023-3 od 3. prosinca 2024. (list 622. – 627. spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2622-2024-2 od 18. lipnja 2024. (list 627. – 629. spisa), odluku Ustavnog suda broj U-III/4862/2023 od 7. studenog 2024. (list 630. – 642. spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1634/2022 od 18. ožujka 2025. (list 650. – 662. spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1418/2022-49 od 29. travnja 2025. (list 665. – 685. spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka MK (list 643. - 647. spisa), svjedoka RK (list 595. – 599. spis) i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja JK (list 689. – 694. spisa).

6. Sud je na ročištu održanom 10. rujna 2025. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokazi (saslušanjem svjedoka TK, KK, BK i EK) te za priklopom spisa ovog suda poslovni broj P-671/11) neće izvesti. Naime, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje te stanje predmeta spisa ovaj sud je ocijenio izvođenje dokaza saslušanjem gore navedenih svjedoka neodlučnim radi utvrđenja odlučnih činjenica te posljedično u suprotnosti s načelom efikasnosti i ekonomičnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a , tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 942.499,21 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to prvenstveno na osnovu izdane bankarske Garancije za osiguranje plaćanja broj 58008937/2019 od 26. lipnja 2019. (list 6.-7. spisa). Podredno, predmet spora je zahtjev za naknadu štete za koju tužitelj ističe da mu je nastala nemogućnošću naplate predmetne Garancije.

9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj s društvom ZAGREBGRADNJA d.o.o. 24. lipnja 2019. sklopio Ugovor o kratkoročnoj pozajmici (list 8.-9. spisa) iznosa od 7.000.000,00 kn na rok najkasnije do 27. lipnja 2020. (list 7. spisa) niti je sporno da je tužitelj s gore navedenim društvom 16. travnja 2020. sklopio 1. Dodatak navedenom Ugovoru (list 10.-11- spisa) gdje je u odredbi čl. 2. određeno da se pozajmica daje na rok do 27. lipnja 2022. Nadalje, nesporno je da je tužitelj gore navedeni iznos pozajmice isplatio na račun društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. 1. srpnja 2019. (list 12. spisa – Izvadak o promjenama i stanju na računu tužitelja) i da navedeno društvo tužitelju nije vratilo pozajmljeni iznos, kao što je nesporno i da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za plaćanje po navedenoj Garanciji dana 8. srpnja 2022. (Prvi pisani zahtjev korisnika garancije za plaćanje po garanciji br. 58008937/2019, list 13.-14. spisa), a koji je tuženik zaprimio 11. srpnja 2022. (preslika povratnice, list 21. spisa). Također, između stranaka nije sporno da tuženik nije postupio po predmetnoj Garanciji čiji je rok za isplatu pet radnih dana (na prvi pisani zahtjev korisnika garancije) te da je garancija važeća za vrijeme trajanja Ugovora, a najkasnije do 31. srpnja 2022.

10. Nadalje, između stranaka nije sporno da je predmetnu bankarsku garanciju potpisao RK, tadašnji zaposlenik tuženika upisan u sudskom registru kao osoba ovlaštena da u poslovanju podružnice zastupa inozemnog osnivača skupno s još jednim zastupnikom podružnice (povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika - list 109. - 113. spisa), nije sporno da je RK predao tužitelju predmetnu bankarsku Garanciju ispisanu na poslovnom papiru tuženika, ovjerenu tuženikovim pečatom i dva potpisa, niti je sporno da je RK krivotvorio drugi potpis na istoj s ciljem privida da je ista potpisana od dvije osobe ovlaštene za njeno potpisivanje.

11. Između stranaka je sporno da li predmetna Garancija obvezuje tuženika s obzirom da je jedan od potpisa na istoj krivotvoren od strane RK koji je kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u poslovanju tuženikove podružnice u Republici Hrvatskoj, tuženika mogao zastupati jedino skupno s još jednim zastupnikom podružnice, a što je razvidno iz povijesnog izvatka iz sudskog registra.

12. Između stranaka je sporno i postojanje tuženikove odgovornosti za štetu za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala zbog nenaplative Garancije u smislu odredbe čl. 1062. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO-a.

13. Prvotno valja naglasiti da je osnovno načelo parničnog postupka načelo stranačke istine. To znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (čl. 7. i 219. ZPP- a). Prema tome, pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

14. Svjedok RK je prilikom davanja iskaza potvrdio da saznanja o okolnostima o kojima je pozvan svjedočiti ima jer je tada bio zaposlenik u BKS Banci. Radi se o pozajmici između društva ZAGREB GRADNJA d.o.o. i PERIBOLOS d.o.o. i osiguranju te pozajmice s bankarskom garancijom, a on je organizirao financiranje društva ZAGREB GRADNJA uz pozajmice od trećih osoba odnosno društava kojima su bile ponuđene bankarske garancije kao sredstvo osiguranja po tim pozajmicama. Odgovarajući na upite iskazao je da je s gospodinom ĆK koji je bio odvjetnik društva PERIBOLOS d.o.o. kontaktirao u vezi izdavanja predmetne garancije, a on je njihovo ime i preuzeo garanciju. Naveo je da je sva komunikacija s ĆK bila putem službenog e-maila i službenog mobitela u prostorijama banke, i to u sali za sastanke ili u svjedokovom uredu tijekom radnog vremena. FK sjedio je u uredu u Rijeci dok je svjedok većinu vremena sjedio u uredu u Zagrebu. Iz praktičnih razloga najčešće su zastupali banku po punomoćima te FK i svjedok gotovo nikada nisu potpisivali ugovore, ni garancije, niti pisma namjere zajedno. U punomoćima je bilo 13 – 15 osoba koje su u različitim kombinacijama mogle zastupati banku te je svjedok potvrdio da je punomoć, odnosno njena preslika koja prileži listu 333. – 335. spisa, punomoć (jedna od njih više) temeljem koje su drugi zaposlenici banke bili ovlašteni za zastupanje pri čemu je napomenuo da su se te punomoći svake godine obnavljale. Nakon uvida u Garanciju za osiguranje plaćanja broj 58008937/2019 od 26. lipnja 2019., svjedok je potvrdio da je ista dana na memorandumu banke i da se radi se o standardnom žigu banke te da ju je on potpisao odnosno da je potpisao oba potpisa na garanciji, a o tome odnosno o činjenici da je svjedok potpisao oba potpisa na Garanciji Ivan ĆK nije znao. Svjedok je nadalje naveo da mu je motiv da potpiše oba potpisa na Garanciji bilo financiranje ZAGREB GRADNJE. Naime, radilo se o financiranju više projekata, sve je trebalo dovesti do realizacije zadnjeg projekta, tj. projekta na Ravnicama koji bi u konačnici omogućio povrat sredstava i PERIBOLOS d.o.o. i banka ne bi bila ni na koji način oštećena. Iskazao je i da je putem e-maila komunicirao s odvjetnikom Lovrom Zovko, pojasnivši kako je bila ovakva identična struktura financiranja i s društvom INSTUMENTARIJ koje je društvo zastupao n KK i s obzirom da su se on i ĆK poznavali, KK je svjedoku na e-mail dostavljao početkom mjeseca sve fakture vezane uz kamate koje su se odnosile i na društvo PERIBOLOS d.o.o. i na društvo INSTRUMENTARIJ d.o.o. Na upit da li je on odnosno tuženik s ovdje tužiteljem, s Posmrtnom pripomoći ili s nekim drugim povezanim društvom bio u poslovnom odnosu, odgovorio je da nije, osim vezano uz financiranje ZAGREB GRADNJE pri čemu je istaknuo da je na tržištu čuo da se Posmrtna pripomoć bavi financiranjem društava odnosno projekata. Na upit punomoćnika koliko je ukupno bankarskih Garancija izdano tužitelju od strane tuženika u vezi financiranja društva ZAGREB GRADNJA d.o.o., odgovara je da je ukupan iznos bio negdje oko 4.000.000,00 EUR glavnice, a ne sjeća se točnog broja bankarskih garancija. Nadalje, pojasnio je da su se Garancije produživale sukladno rokovima dospijeća, ukoliko je bilo potrebno na način da bi se stara garancija vratila banci odnosno njemu i uništila te bi se izdala nova, najčešće s istim tekstom i s istim brojem i s istim datumom izdavanja, samo je bilo različito dospijeće garancije. Potvrdio je i da je ĆK komunicirao s njim odnosno da su svi sastanci bili s njim. Nadalje, svjedok je iskazao da nikada nije imao ovlast samostalno i pojedinačno zastupati banku, da je u vrijeme kada je svjedok bio osoba ovlaštena za zastupanje te u vrijeme kada je izdana predmetna bankarska Garancija, redovna procedura za izdavanje bankarske Garancije kod tuženika bila da se dobije zahtjev za izdavanja garancije, napravi se odobrenje, potpišu se ugovori s nalogodavcem i poslije toga se izda bankarska garancija. Odobrenja su davana ovisno o iznosu garancije ili ovisno o iznosu izloženosti nalogodavca prema banci, od strane ovlaštenih osoba u banci koje su imale različite razine odobrenja. Na upit koja je razina odobrenja bila potrebna na iznos od tadašnjih 7.500.000,00 kn, svjedok je odgovorio da su odobrenja banke podijeljena na prednju (front) stranu i "risk" stranu te da misli da je u tom trenutku imao odobrenje za izloženost do 1.000.000,00 EUR uz suglasnost i potpis Odjela rizika u Austriji. Na daljnji upit da li je interno odobrenje od strane "fronta" podrazumijevalo samo njegovo osobno, interno odobrenje ili je takvo interno odobrenje trebalo biti dano od njega i FK ili nekog od drugih punomoćnika banke zajedno s Odjelom rizika, svjedok je odgovorio da je sa strane fronta imao razinu odobrenja do 1.000.000,00 EUR koja nije vrijedila bez suglasnosti Odjela rizika iz Austrije. Svjedok je napomenuo da kada se priča o internim procedurama odobrenja, one nemaju nikakve veze s punomoćima. Naime, punomoć je uključivala i zaposlenike fronta i Odjela rizika, a interna procedura je regulirana kreditnom politikom koja definira tko sve i što može potpisivati. Na upit koja je procedura u banci prije samog izdavanja i uručivanja bankarske garancije, odgovorio je da se bankarska garancija knjiži u unutarnjem sustavu banke. ZAGREB GRADNJA postavila je tuženiku zahtjev za izdavanje bankarske garancije, i to usmeno pri čemu je iskazao kako misli da je taj zahtjev u konkretnom slučaju postavio BK. Svjedok se nije mogao sjetiti da li je Ugovor o pozajmici sklopljen u isto vrijeme kada je i predmetna garancija izdana, ali se sjeća da PERIBOLOS nije htio isplatiti pozajmicu dok nije bila predana garancija. Na daljnji upit da li je ZAGREB GRADNJA kao nalogodavac za izdavanje bankarske garancije sklopila ugovor o izdavanja konkretne bankarske garancije s tuženikom, svjedok je odgovorio da nije, kao i da nije platila tuženiku naknadu za izdavanje predmetne bankarske garancije. Nadalje, iskazao je da banka za tu garanciju nije imala bilo kakvo sredstvo osiguranja prema ZAGREB GRADNJI u trenutku izdavanja garancije, dok je na upit punomoćnika je li mu poznato da bi tuženik naknadno primio sredstva osiguranja plaćanja, između ostalog, i za predmetnu garanciju, svjedok odgovorio da nakon što se otkrila cijela ta situacija, on osobno i ZAGREB GRADNJA su založili svu njihovu imovinu za pokriće gubitaka tj. štete koju banka može imati i napravila se transakcija kupoprodaje određenih nekretnina što u vlasništvu ZAGREB GRADNJE, što u vlasništvu obitelji BK. Nadalje, svjedok je potvrdio da nije nikoga obavijestio o predmetnoj garanciji odnosno o usmenom zahtjevu za izdavanje, da nije postojalo potrebno odobrenje "fronta" i Odjela rizika, da nakon izdavanja garancije istu nije dostavio na knjiženje, da je gospodin BK nakon što je izdana predmetna garancija imao saznanja da je ista izdana te da misli da su zastupnica po zakonu tužitelja i R odnosno BK direktno komunicirali vezano uz predmetnu garanciju odnosno da misli da se PERIBOLOS pokušao direktno naplatiti od ZAGREB GRADNJE te misli da su se na tu temu održali sastanci, ali on nije bio prisutan na tim sastancima. Na upit da li je na način na koji je svjedok iskazao da su bile produživane garancije, bila produživana i konkretna garancija, odgovorio je da je, dok je na upit, a imajući u vidu da je svjedok iskazao da su se garancije produživale sukladno rokovima dospijeća, ukoliko je bilo potrebno na način da bi se stara garancija vratila banci odnosno svjedoku i uništila te bi se izdala nova, najčešće s istim tekstom i s istim brojem i s istim datumom izdavanja te da je samo bilo različito dospijeće garancije, da li je navedena procedura bila standardna procedura tuženika prilikom produživanja bankarskih garancije ili je samo svjedok takvu proceduru primjenjivao u slučaju krivotvorenih garancija, svjedok je odgovorio da je standardna procedura tuženika prilikom produživanja bankarskih garancija bila ili kroz izdavanje nove garancije ili kroz aneksiranje stare garancije. Ovakva procedura koju je on opisao vezana uz financiranje ZAGREB GRADNJE i vezana uz konkretnu garanciju je bila izrazito rijetka i radila se samo kada je bila u interesu nalogodavca. Na pitanje da li se u standardnoj proceduri prilikom produljivanja garancije nova garancija izdavala s datumom izdavanja prvotne garancije ili s novim datumom, svjedok je odgovorio da bi po standardnoj proceduri garancija bila izdana s novim datumom. Iskazao je i da nije imao osobne koristi u svezi s izdavanjem bankarske garancije te da u tom cijelom procesu oko financiranja ZAGREB GRADNJE, u razdoblju od cca 7-8 godina je bilo negdje između 130 različitih korisnika garancija te su se neki poznavali međusobno, a neki nisu. Velika većina njih je vraćena u cijelosti i mislim da je ostalo 30-ak aktivnih, a o načinu izdavanja nije komunicirao s nikim od korisnika garancija. Na upit zašto banka nije dala društvu ZAGREB GRADNJA pozajmicu u kojoj je svjedok posredovao da ju dobije od tužitelja, odgovorio je da je ZAGREB GRADNJA već imala veliku izloženost u banci i nije bilo vjerojatno da bi dobila odobrenje za kredite u tom iznosu koji su bili potrebni. Potvrdio je i da nije nikada bio na sastanku ili u direktnoj komunikaciji sa zastupnicom po zakonu tužitelja JK, dok je naupit zbog čega je KK njemu na e-mail dostavljao fakture vezane uz kamate, a ne direktno zajmodavcu ili njegovom odvjetniku, odgovorio da misli da su fakture bile dostavljene i ZAGREB GRADNJI i to u originalima, a on je tražio da se dostavi i njemu direktno iz razloga koje je ranije u svom iskazu naveo.

15. U svom iskazu svjedok ĆK naveo je u bitnome kako je bio punomoćnik odnosno odvjetnik tužitelja te je sudjelovao i radio u procesu sklapanja ugovora o zajmu odnosno u procesu cijele financijske akvizicije. Društvo ZAGREB BRADNJA se obratilo tužitelju sa zahtjevom za jednim zajmom, pri čemu napomenuo da to nije bio predmetni zajam već drugi, na manji iznos. U tom su zahtjevu kao garanciju povrata tog zajma ponudili tri bankarske garancije, i to od PBZ-a, BKS-a i od IMEX banke. PERIBOLOS d.o.o. se odlučio na bankarsku garanciju od BKS banke te su od ZAGREB GRADNJE dobili telefonski broj od RK i onda ga je svjedok kontaktirao. Dogovorili su sastanak na način da ga je pozvao da dođe u banku u vezi dogovora oko izdavanja bankarske garancije. Svjedok je pristupio u banku, s njim obavio razgovor te mu je on rekao da BKS banka prati ZAGREB GRADNJU već dugi niz godina i da neće biti nikakvih problema oko izdavanja te garancije. Svjedok je to prenio PERIBOLOSU I onda su neko vrijeme trajali dogovori odnosno razgovori između PERIBOLOSA i ZAGREB GRADNJE, a sve imajući u vidu da je stopostotni vlasnik društva PERIBOLOS udruga Posmrtna pripomoć te zastupnica po zakonu tužitelja nije imala ovlaštenja da bi mogla odmah donijeti odluku. Kada je donesena konačna odluka da se sklopi ugovor o kratkoročnoj pozajmici ili ugovor o zajmu, svjedok se nije mogao sjetiti točno koji je bio naziv istog ali misli da se radilo o ugovoru o kratkoročnoj pozajmici, osnovni uvjet da se taj ugovor sklopi bio je da BKS banka izda na taj iznos bankarsku garanciju. Nakon toga došlo je do realizacije tog poslovnog odnosa, pri čemu je napomenuo da je nakon što je donesena odluka od strane PERIBOLOSA o sklapanju tog pravnog posla, prije potpisivanja garancije bio u banci kod RK, misli dva ili tri puta po pitanju predmetne garancije. Pri tome je napomenuo kako je za svako daljnje produljivanje garancije bio priman u ured od gospodina RK u BKS banci. Dakle, on s gospodinom RK nije nikada izvan banke komunicirao niti imao nekakav odnos te je to uvijek bilo za vrijeme radnog vremena banke. Nadalje, u prostorijama BKS banke je pristupio i radi preuzimanja bankarske garancije, primio ga je ponovno gospodin RK i predao mu je tu garanciju koju je svjedok tada predao gospođi JK, direktorici PERIBOLOSA. Na upit punomoćnika to je bio ključni motiv da Posmrtna pripomoć vjeruje ZAGREB GRADNJI i da PERIBOLOS sklopi ugovor o najmu, svjedok je odgovorio da je ključni motiv bilo izdavanje bankarske garancije jer da nema bankarske garancije nema niti tog pravnog posla. Iskazao je i da je predmetna garancija izdana prije uplate zajma ZAGREB GRADNJI, kao i da ima neposrednih saznanja vezanih uz nastanak problema oko garancije. Naime, kada su saznali da postoje problemi oko bankarske garancije, a to je bio negdje početak veljače 2022., oni odnosno član udruge Posmrtna pripomoć je nazvao neposredno banku, a svjedok je bio tada prisutan. Spojili su ih s nekim u banci i rekli su im da dođu na razgovor idući tjedan, međutim idući tjedan su ih putem SMS-a obavijestili da prolongiraju taj sastanak za određeni vremenski period. Kada je taj vremenski period došao ponovno su ih odgodili, mislili da su kao obrazloženje naveli da nema odvjetnika za kojeg su željeli da prisustvuje razgovoru. Nakon toga, ne zna točno koji vremenski period je to bio, pozvali su ih na razgovor, a na kojem su bili svjedok i gospođa JK u prostorijama banke. Tamo su bile prisutne tri osobe od strane banke, gospodin FK, gospodin Iveković - odvjetnik i bio je prisutan još i jedan gospodin koji je bio stranac i nije pričao hrvatski. Tada su im dosta šturo objasnili kako su garancije nevažeće, ne ulazeći uopće u detalje. Sjeća se da su ih tražili da dostave potvrde o uplatama i da se očituju kome je to PERIBOLOS plaćao. Oni su tada otišli s razgovora, sjeća se da su kontaktirali ZAGREB GRADNJU i otišli su kod njih na sastanak. Na tom im je sastanku objašnjeno da imaju nekih poteškoća, ali isto dosta šturo i rekli su im da će sve biti riješeno. Na upit da li je dostavio te dokaze o uplati BKS banci, svjedok je odgovorio da misli da ih je dostavila gospođa JK, a da je račun na koji su ta sredstva za ZAGREB GRADNJU bila uplaćena, bio u BKS banci. Na daljnji upit da li je nakon sastanka u ZAGREBGRADNJI kada su im rekli da će sve biti riješeno, bilo sa ZAGREBGRADNJOM još kakvih kontakata, svjedok je odgovorio da je, da mu je poznato da je ZAGREB GRADNJA dostavila određenu dokumentaciju PERIBOLOSU. Na upit da li je ZAGREBGRADNJA tužitelju ponudila konkretno rješenje problema, svjedok je odgovorio da su mu samo rekli da će banka to riješiti, dok je na upit da li mu je poznato da se tužitelj obraćao ZAGREBGRADNJI sa zahtjevom za plaćanje, odgovara da misli da je pri čemu je naveo i da koliko on zna, ZAGREBGRADNJA nije ništa platila tužitelju. Na pitanje koje mjere je poduzeo prilikom preuzimanja predmetne garancije, a da bi se uvjerio da je ista valjana, svjedok je odgovorio da je ostvario kontakt s članom uprave banke koji mu je potvrdio da se radi o garancijama i koji mu ih je dao, dok je na upit da li je u trenutku preuzimanja garancije provjerio tko su osobe ovlaštene za zastupanje banke, odgovorio da nije iz razloga što mu je petnaestogodišnje iskustvo govorilo da je ta provjera nemoguća. Svjedok se zbog proteka vremena nije mogao sjetiti da li su na bankarskoj garanciji bila navedena imena i prezimena potpisnika ili su se samo nalazili potpisi te da nije pitao gospodina RK kome pripadaju dva potpisa na predmetnoj garanciji, dok je na upit zašto nije tražio da na garanciji budu navedeni ime, prezime i funkcija potpisnika, svjedok odgovorio da mu njegovo petnaestogodišnje iskustvo u obavljanju odvjetništva kaže da to nije potrebno. Na daljnji upit na koji način su prolongirane bankarske garancije, a imajući u vidu da predmetna garancija nosi datum 26. lipnja 2019. s rokom važenja 31. srpnja 2022., svjedok je odgovorio da nema nikakve potrebe ulaziti u to kako banka odnosno bankarski sustav numerički označava garanciju. Nadalje, svjedok je odgovorio da se ne sjeća da li je u slučaju produženja predmetne garancije izdana nova garancija pod istim brojem s različitim rokom važenja ili je izdavana garancija pod novim brojem. Na upit da li je gospođa JK bila prisutna na sastancima kod gospodina RK koje je u svom iskazu spomenuo, svjedok je odgovorio da nije, dok je na upit da li je još netko prisustvovao sastancima s gospodinom RK ili bio upoznat sa sadržajem tih sastanaka, svjedok odgovorio da kada se izađe iz lifta s lijeve strane su vrata koja su zaključana. Kada je pozvonio na portafon od banke, otvorila mu je vrata ženska osoba i rekla mu da pričeka malo. Dok je čekao prolazili su ljudi, a da li su oni nešto znali, svjedok to ne zna. Nakon neodređenog vremena ta ga je ženska osoba pozvala da uđe u jednu sobu gdje je sjedio gospodin RK, pri čemu je napomenuo da su ulazili neki ljudi koji nisu imali veze sa sastankom te da im on ne zna imena. Na pitanje da li je vezano uz izdavanje predmetne garancije bio u direktnoj komunikaciji s R ili BK, svjedok je odgovorio da je s BK bio u kontaktu ali ne zna koliko puta pri čemu je napomenuo da je cijeli taj aranžman oko te garancije vodio gospodin RK. Zbog proteka vremena nije se mogao sa sigurnošću sjetiti što je konkretno komunicirao s BK ali pretpostavlja da ga je BK uputio na gospodina RK. Na upit da li je vezano uz izdavanje garancije i pozajmice ikada komunicirao s nekim odvjetnikom iz ZAGREBGRADNJE, odgovorio je da nije, da je jedina njegova komunikacija što se odvjetnika tiče bila s KK i to zato što je gospodin RK rekao da gospodin KK isto sudjeluje u tim transakcijama i da mu se može obratiti i razgovarati s njim ako mu nešto treba. Na upit da li je u vrijeme izdavanja bankarske garancije i sklapanja pozajmice pružao odvjetničke usluge društvu ZAGREBGRADNJA, svjedok je odgovorio da nije, dok je na upit da li je društvu ZAGREBGRADNJA izdao račun za odvjetničke usluge, odgovorio da je i to zato što je odgovor bio takav da njegove odvjetničke usluge dijelom podmiruje PERIBOLOS, a velikom većinom da ih podmiruje ZAGREBGRADNJA. Na daljnji upit ima li saznanja je li ZAGREBGRADNJA BKS banci dala pisani nalog o izdavanju bankarske garancije odnosno da li su sklopili ugovor o izdavanju bankarske garancije, svjedok je odgovorio da o tome nema saznanja, a niti ga je to interesiralo u smislu da bi postavljao pitanja ali je istaknuo da je na internetskim stranicama BKS banke bila navedena ponuda stanova ZAGREBGRADNJE gdje su se navodile i garancije, međutim ne zna u kojem kontekstu. Zaključno, na upit je li neuobičajeno u sličnim transakcijama da jedna strana snosi troškove transakcije druge strane, svjedok je odgovorio da je to potpuno uobičajeno.

16. U svom iskazu zastupnica po zakonu tužitelja JK navela je u bitnome da je ujedno i predsjednica udruge Posmrtna pripomoć, Gajeva 29 koja je jedini vlasnik i osnivač društva PERIBOLOS d.o.o., a koje je društvo osnovano sa svrhom oplemenjivanja novčanih sredstava koje udruzi uplate njeni članovi. Tako je jedan od načina plasiranje sredstava kroz projekte trgovačkih društava. Jedno od njih je i ZAGREBGRADNJA. Sa ZAGREBGRADNJOM je zaključeno ukupno 5 ugovora o plasmanu sredstava s tim da je jedan ugovor koji je bio na iznos od 3.000.000,00 kn u cijelosti realiziran i sredstva su vraćena PERIBOLOSU, a preostala 4 ugovora (2 na iznos od 7.000.000,00 kn i 2 na iznos od 8.000.000,00 kn) nisu vraćeni. PERIBOLOS nije plasirao sredstva bez osiguranja vraćanja pa je tako ZAGREBGRADNJA ponudila bankarsku garanciju na prvi poziv i to kao sredstvo osiguranja, a što je i prihvaćeno od organa koji su takve odluke trebali donijeti. Svakog mjeseca su se obračunavale kamate ZAGREBGRADNJI koje je ona uredno plaćala sve do, misli, travnja 2022. Plasirana sredstva su dospijevala na naplatu i na te datume su bile izdane i bankarske garancije, i to tijekom lipnja i srpnja 2022. Međutim, u veljači 2022. dobili su informaciju da se nešto događa s odnosom ZAGREBGRADNJE i BKS Bank pa su stoga zatražili sastanak u BKS banci. Na tom sastanku bili su prisutni od strane PERIBOLOSA ĆK i ona, a od strane BKS Bank gospodin FK, gospodin Iveković (odvjetnik) i još jedna njima nepoznata osoba koja je govorila njemačkim jezikom i predstavljena im je kao službenik banke iz Austrije. Tada im je rečeno da s bankarskim garancijama koje su imali kao sredstvo osiguranja nešto nije u redu. U kasnijem razgovoru spominjali su se falsifikati o kojima oni u tom trenutku nisu imali nikakvu informacije. Nakon tog sastanka obratili su se ZAGREBGRADNJI ali im ni oni nisu nikakvu podrobniju informaciju mogli dati, a u to vrijeme su se još uvijek računi za kamate uredno plaćali. Po isteku rokova naplate zatražili su od ZAGREBGRADNJE povrat sredstava no njihov odgovor je bio da se obratimo BKS Banci i naplatimo iz izdanih garancija jer je u međuvremenu ZAGREBGRADNJA ostala bez ikakve imovine koju je BKS Bank prenio na sebe. Tada su se obratili BKS Bank koja nije htjela izvršiti isplatu po bankarskim garancijama i tako su pokrenuli sudske postupke. Smatra bitnim iskazati da je PERIBOLOS pretrpio štetu i to u visini glavnog duga i kamate i da smatraju da je prijenosom imovine ZAGREBGRADNJE na BKS njima zapravo onemogućeno naplatiti svoje potraživanje. Na upit da li je naknadno mogla provjeriti tvrdnju ZAGREBGRADNJE da je svu imovinu prenijela BKS-u, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da je jer su došli u posjed ugovora kojim je ta transakcija provedena, a i iz sredstava javnog priopćavanja su imali informacije o namjeri ZAGREBGRADNJE da poništi ugovor kojim je njihova imovina prenesena BKS Banci. Na upit, a vezano uz dio iskaza u kojem je navela da je ZAGREBGRADNJA ponudila bankarsku garanciju na prvi poziv, da li se radilo isključivo o bankarskoj garanciji BKS Bank ili i nekih drugih banaka, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da su im ponuđene garancije još nekih banaka ali je ZAGREBGRADNJA zbog svog dugogodišnjeg poslovnog odnosa s BKS Bank ponudila upravo kao najmjerodavniju bankarsku garanciju BKS Bank, a u poslovni odnos između ZAGREBGRADNJE i BKS Bank uvjerili su se i sami jer je i na internetskim stranicama BKS Bank ZAGREBGRADNJA bila opisan kao njihov komintent kojeg prate u projektima pa čak i daju posebne pogodnosti kupcima stanova od ZAGREBGRADNJE. Na daljnji upit da li je u pravnom prometu tužitelj manipulirao i s bankarskim garancijama drugih banaka te ukoliko jest, na koji su način one bile potpisane, odgovorila je da je, da su imali uvid u bankarske garancije drugih banaka i da se dobivena bankarska garancija od BKS Bank ni po čemu nije razlikovala od tih garancija drugih banaka, npr. Privredne banke. Na pitanje da li joj je poznato koliko osoba je prema internim pravilima BKS Bank moglo staviti drugi potpis odnosno supotpis na bankarsku garanciju, odgovorila je da nije znala koliko osoba može potpisati garanciju pri čemu je istaknula kako joj to nije niti trebalo biti poznato s obzirom da se radi o internom propisu banke te da su naknadno čuli da je tamo bilo ovlašteno za potpis i još nekoliko osoba. Na upit koliki je dio vlastitih sredstava PERIBOLOS u doba izdavanja sporne bankarske garancije plasirao odnosno stavljao na tržište kroz pozajmice trećim osobama i koje je uobičajeno sredstvo osiguranja tužitelj tražio, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da je društvo PERIBOLOS osnovano da bi se oplemenila sredstva osnivača pa je tako najveći mogući postotak temeljnog kapitala plasiran u druga trgovačka društva u vidu pozajmica. Kao sredstva osiguranja, osim bankarske garancije, uzimane su i nekretnine u vlasništvu zajmoprimca i upisivana je hipoteka na istima. Na daljnji upit na koji način je Č došao u kontakt sa ZAGREBGRADNJOM vezano uz predmetnu pozajmicu i predmetnu bankarsku garanciju, odgovorila je da se ZAGREBGRADNJA obratila pisanim putem PERIBOLOSU s prijedlogom za sudjelovanjem u zajedničkim projektima izgradnje stanova koje su oni u tom trenutku gradili, a nedostajala su im sredstva, a od strane ZAGREBGRADNJE taj dopis odnosno prijedlog za sudjelovanjem u zajedničkim projektima izgradnje stanova, potpisao je direktor ZAGREBGRADNJE, BK, imena se ne sjeća. Zna da ga je potpisao gospodin koji je međuvremenu umro, a zna i da je njegov sin preuzeo ZAGREBGRADNJU. Na pitanje na koji način je dalje tekla komunikacija sa ZAGREBGRADNJOM, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da je nakon što su upravni odbor Posmrtne pripomoći i skupština PERIBOLOSA razmotrili zahtjev ZAGREBGRADNJE, donesena odluka da se suradnja sa ZAGREBGRADNJOM realizira, a za pravno praćenje bio je zadužen tim odlukama odvjetnik ĆK. Svu daljnju komunikaciju, kako sa ZAGREBGRADNJOM tako i u pogledu garancija s BKS Bank obavljao je gospodin ĆK. Na upit da li je ikada direktno komunicirala s gospodinom BK ili nekim drugim iz ZAGREBGRADNJE, usmeno ili pismeno te da li je ikada direktno komunicirala s gospodinom RK, usmeno ili pismeno ili s nekim drugim iz BKS Bank, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da je komunikacija sa ZAGREBGRADNJOM bila u pravilu pismena, a samo jednom je susrela BK na sastanku na kojem su ga obavijestili o problemima koji su im nagovješteni iz BKS Bank. Gospodina RK niti bilo koga iz BKS Bank nije upoznala niti je prisustvovala bilo kojem sastanku u vrijeme trajanja poslovnog odnosa. Na daljnji upit koja je bila uloga ĆK, da li je on bio odvjetnik ZAGREBGRADNJE ili PERIBOLOSA, odgovorila je da je u konkretnom slučaju ĆK bio zastupnik PERIBOLOSA, dok je na upit tko je podmirio odvjetničke usluge odvjetniku ĆK vezano za ovaj predmet, odgovorila da je, prema ispostavljenim računima od gospodina ĆK, PERIBOLOS podmirio odvjetničke troškove te da nema saznanja da je u isto vrijeme, vezano za isti pravni posao, odvjetnik ĆK ispostavio račun za odvjetničke usluge i ZAGREBGRADNJI. Nadalje, na upit može li opisati na koji način je potpisan ugovor o pozajmici sa ZAGREBGRADNJOM, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da je ugovore o pozajmici u pravilu donosio odvjetnik ĆK čija je obveza bila pratiti taj pravni posao i nakon što bi dobili potpisan ugovor od ZAGREBGRADNJE, tada bi ga i oni potpisali. Na upit da li se sjeća tko i u kojem trenutku, a u odnosu na potpis ugovora o pozajmici, joj je predao predmetnu spornu bankarsku garanciju, odgovorila je da joj je predmetnu garanciju predao ĆK i to prije potpisivanja ugovora o pozajmici od strane PERIBOLOSA i prije nego što su sredstva iz PERIBOLOSA bila prebačena na račun ZAGREBGRADNJE, dok je na upit na koji rok je izdana predmetna bankarska garancija, a imajući u vidu rok iz ugovora o pozajmici, odgovorila da koliko se sjeća, bankarska garancija je bila izdana na 30 – 60 dana nakon roka dospijeća zajma iz ugovora o pozajmici. Na upit, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju sklopljen Aneks ugovoru o pozajmici, što je tada bilo s bankarskom garancijom imajući u vidu njen rok trajanja, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da je prije potpisivanja Aneksa ugovora bankarska garancija koja je bila izdana do određenog roka, bila vraćena u banku, a da je PERIBOLOS dobio novu garanciju s novim rokom dospijeća. Na daljnji upit sjeća li se kada je vremenski izdana nova garancija i koji je bio rok njenog važenja, odgovorila je da je to bilo u pravilu onda kada se potpisao Aneks, dok je na upit da li je nova garancija imala novi datum izdavanja i novi broj garancije, odgovorila da je po njenom sjećanju morala imati novi datum, a za broj se ne sjeća. Na daljnje pitanje da li su na predmetnoj bankarskoj garanciji bili naznačena imena, prezimena i funkcije osoba koje su ju potpisale, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da koliko se sjeća nije bilo ni imena niti funkcije osoba koje su potpisale garanciju, ali je istaknula da to nisu smatrali bilo kakvim problemom jer, kao što je već ranije iskazala, vidjela je i garancije nekih drugih banaka na kojima to isto nije bilo navedeno. Na upit da li je u trenutku kada joj je odvjetnik ĆK predao garanciju pitala odvjetnika tko ju je potpisao, odgovorila je da nije jer joj ime bilo koga iz BKS Bank nije ništa značilo ali zna da je po bankarsku garanciju odvjetnik ĆK odlazio u banku jer je prethodno odnosio staru garanciju i donosio novu te nije bilo razloga postavljati bilo kakva dodatna pitanja odvjetniku ĆK. Na upit da li je znala kome pripadaju bilo koji od dva potpisa na predmetnoj garanciji, odgovorila je da nije znala, dok je na upit da li se sjeća da li je u predmetnom ugovoru o pozajmici i pratećem Aneksu navedeno njeno ime, prezime i funkcija te ime, prezime i funkcija druge potpisne strane, odgovorila da se ne sjeća. Na upit da li kada PERIBOLOS sklapa ugovore s drugim pravnim osobama, pazi na to da ime, prezime i funkcija potpisnika budu navedeni te ukoliko nisu, da li traži da se isti navedu, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da su u preambuli ugovora navedene osobe ovlaštene za zastupanje. Na daljnji upit da li je i u jednom trenutku posumnjala u valjanost i autentičnost predmetne sporne bankarske garancije, odgovorila je da nikada, ni u jednom trenutka trajanja poslovnog odnosa nije posumnjala u valjanost i autentičnost predmetne sporne bankarske garancije. Na upit, a nakon što joj je predočena garancija broj 58008937/19 od 26. lipnja 2019. (list 6. – 7. spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 24. lipnja 2019. (list 8. – 9. spisa) i 1. Dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 16. travnja 2020. (list 10. – 11. spisa), kako nije posumnjala u valjanost i autentičnost nove bankarske garancije izdane 26. lipnja 2019. s rokom važenja do 31. srpnja 2022., a budući da je izjavila da je prilikom sklapanja Dodatka odnosno Aneksa dobila novu bankarsku garanciju, a da je bankarska garancija koju je dobila u trenutku sklapanja ugovora trajala 30 – 60 dana od roka dospijeća pozajmice iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 24. lipnja 2019., zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da budući da je rekla da se stara bankarska garancija vraćala u banku da bi se dobila nova bankarska garancija, nije bilo sumnje u valjanost te nove bankarske garancije jer ne može poznavati interne propise svake banke vezane uz nove brojeve i nove datume garancija. Njima je bitan, i to su provjeravali, datum dospijeća. Konkretni Aneks Ugovora dospijevao je 22. srpnja 2022. što je utvrdila uvidom u predočenu joj dokumentaciju. Na upit da li je prije plasiranja novih pozajmica i konkretne pozajmice iz ovog spora provjerila financijsko stanje ZAGREBGRADNJE i ako je, na koji način, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da je provjera izvršena iz svih javno dostupnih podataka, a posebno iz odnosa ZAGREBGRADNJE i BKS Bank te da nije bilo nikakvih osnova za sumnju. Podaci su provjeravani i u zemljišnim knjigama i u FINI i iz njih se vidjelo da ZAGREBGRADNJA raspolaže s imovinom prilično velike vrijednosti. Na upit da li je PERIBOLOS pokušao naplatiti dugovani iznos iz predmetnog ugovora o pozajmici od ZAGREBGRADNJE te ako da, na koji način, odgovorila je da se prvo obratila ZAGREBGRADNJI sa zahtjevom za naplatu na koji je odgovoreno da se ne mogu naplatiti nego da se obrate BKS Bank koja je sada vlasnik sve imovine koju je ZAGREBGRADNJA i članovi obitelji BK imala u vlasništvu. Na upit da li je ikada tužitelj pokrenu sudski postupak protiv ZAGREBGRADNJE radi naplate svoje tražbine, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da je, ali se ZAGREBGRADNJA nalazi u predstečajnom postupku te se po istom nisu mogli naplatiti, a i nema imovine. Zaključno, na upit vezan za dio iskaza u kojem je navela da nema konkretnih saznanja o konkretnim računima koje je odvjetnik ĆK ispostavljao ZAGREBGRADNJI, a imajući u vidu da je svjedok ĆK u svom iskazu na upit zašto je račun izdao ZAGREBGRADNJI odgovorio da ga je izdao zato što je dogovor bio takav da njegove odvjetničke usluge dijelom podmiruje PERIBOLOS, a velikom većinom da ih podmiruje ZAGREBGRADNJA, da li se sjeća da li je postojao takav dogovor ili nije, zastupnica po zakonu tužitelja odgovorila je da je dogovor postojao ali da ona nije imala uvide u račune koje odvjetnik ispostavlja ZAGREBGRADNJI.

17. Dakle, RK kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u poslovanju njegove podružnice u Republici Hrvatskoj koji je tuženika mogao zastupati skupno s još jednim zastupnikom podružnice (povijesni izvadak iz sudskog registra - list 109. – 113. spisa), osobno je, u svoje ime potpisao predmetnu Garanciju te je istodobno krivotvorio potpis druge ovlaštene osobe s kojom je mogao skupno zastupati tuženika, a što je utvrđeno iz iskaza svjedoka RK te iz Zapisnika o vještačenju stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente (list 100. – 107. spisa).

18. Prema odredbi čl. 1039. st. 1. ZOO-a bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje (st. 2.).

19. Predmetna bankarska garancija 58008937/2019 od 26. lipnja 2019. sadrži pisanu obvezu tuženika da plati tužitelju kao korisniku garancije iznos koji mu ne vrati društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o. po Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 24. lipnja 2019., ali najviše do iznosa od 7.500.000,00 kn, u roku od 5 radnih dana od primitka prvog pisanog zahtjeva za plaćanje korisnika garancije, koji zahtjev treba sadržavati izjavu da nalogodavatelj nije izvršio obveze iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici s njihovom specifikacijom u kojoj je naveden iznos dospjelih obveza, s time da je istaknuto da je garancija važeća najkasnije do 31. srpnja 2022., da se prava iz te garancije ne mogu prenijeti na druge osobe bez prethodne suglasnosti garanta te da je za eventualne sporove nadležan sud u Zagrebu, a navedeno je sukladno odredbama čl. 1042. i čl. 1043. ZOO-a.

20. Nadalje, odredbom čl. 260. st. 1. ZOO-a propisano je da pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da isto vrijedi za prihvat ponude.

21. Dakle, bankarska garancija je jednostranoobvezujući ugovor koji nastaje prihvatom ponude u smislu odredbe čl. 260. ZOO-a, a koju je ponudu u konkretnom slučaju tužitelj prihvatio.

22. Na temelju provedenog dokaznog postupka te imajući u vidu nesporne činjenice navedene pod t. 9. i 10. obrazloženja ove presude, prema ocjeni ovog suda razvidno je postojanje svih pretpostavki propisanih gore navedenom odredbom čl. 260. ZOO-a.

23. Nadalje, imajući u vidu da se tužitelj tijekom postupka pozvao i na pravnu osnovu iz odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO-a prema kojoj za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, prema ocjeni ovog suda u konkretnom su se slučaju ispunile i pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika kao poslodavca.

24. Postupanjem zaposlenika tuženika RK, odnosno izdavanjem tužitelju nenaplative bankarske Garancije, tužitelju je nastala šteta u vidu iznosa nevraćene pozajmice radi čijeg je osiguranja izdana predmetna garancija. S obzirom da društvo ZAGREBGRADNJA odnosno zajmoprimac iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici i njegovog dodatka (list 8. – 11. spisa), nije tužitelju vratio pozajmljeni iznos, a Garancija je nenaplativa, upravo je u navedenom razvidna uzročnoposljedična veza između postupanja zaposlenika tuženika i nemogućnosti naplate pozajmljenog iznosa.

25. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 260. st. 1. i čl. 1061. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

26. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a pri čemu se napominje da je ista određena pravilnom primjenom materijalnog prava, a imajući u vidu Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

27. Odluku o parničnim troškovima iz t. II., III. i IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a.

28. Tužitelju je kao potreban (čl.155. st. 1. ZPP-a) priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 12.088,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 138/23; dalje: OT) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 15.110,00 EUR, za zastupanje na ročištu 21. rujna 2023. u iznosu od 12.088,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT- a) što sveukupno iznosi 15.110,00 EUR, za zastupanje na ročištu 11. prosinca 2023. u iznosu od 12.088,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT- a) što sveukupno iznosi 15.110,00 EUR, za zastupanje na ročištu 15. travnja 2024. u iznosu od 12.088,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 15.110,00 EUR, za zastupanje na ročištu 22. siječnja 2025. u iznosu od 12.088,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 15.110,00 EUR, za zastupanje na ročištu 10. rujna 2025. u iznosu od 12.088,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 15.110,00 EUR, za sastav podneska od 6. rujna 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 27. siječnja 2023. u iznosu od 12.088,00 EUR (Tbr. 8.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 15.110,00 EUR, za sastav podneska od 7. studenog 2023. u iznosu od 12.088,00 EUR (Tbr. 8.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 15.110,00 EUR te za sastav podneska od 7. prosinca 2023. u iznosu od 12.088,00 EUR (Tbr. 8.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 15.110,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak za sudsku pristojbu na tužbu i to u iznosu od 331,81 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe) u iznosu od 663,61 EUR. Tužitelju nije priznat preostali zatraženi iznos (331,80 EUR) na ime sudske pristojbe na tužbu jer mu navedeni trošak nije nastao s obzirom da je tužitelj pristojbu platio u roku od 3 dana od podnošenja tužbe. Zaključno, tužitelju je potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a priznat i zatraženi trošak sudskog tumača u iznosu od 1.493,13 EUR prema računu (list 697 spisa).

29. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 138.541,05 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke.

30. Nadalje, nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 18. rujna 2023. i 12. travnja 2024. jer je tužitelj predmetnim podnescima dostavljao razne presude prvostupanjskih i drugostupanjskog suda te se očitovao na tuženikove navode iznesene tijekom postupka, a što prema ocjeni ovog suda nije bilo potrebno za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a jer je isto mogao učiniti i na ročištima, a za zastupanje na kojima mu je priznat zatraženi trošak.

31. Dakle, tužitelju nije priznat zatraženi parnični trošak u iznosu od 45.661,80 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke presude.

32. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 13. listopada 2025.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.