REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2519/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja UŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], z

astupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba , Vrbani 15, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, radi utvrđenja i isplate nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĆŠ, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 069-50-3970938 od 15.03.2007. sklopljenog između tužitelja UŠ, Glasnovića, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, a koja: - u čl. 3. glasi: ''naknada 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju UŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 738,06 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 29.03.2007. do isplate po kamatnoj stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007.g. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 1.1.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

III . Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UŠ naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 414,81 eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 13. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom kao kreditorom ugovor o kreditu broj 069-50-3970938 od 15. ožujka 2007. godine, kojim mu tuženik odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 243.899,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Kredit je dan na rok otplate od 300 mjeseci.

Čl. 3. Naknada, predmetnog Ugovora, ugovoreno je da Kreditor sada tuženik naplaćuje od korisnika kredita 0,50% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Suštinski, radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je korisnik bio primoran pristati odnosno platiti kako bi dobio traženi kredit. Nadalje, navodi kako je sve korisniku ponuđeno po principu uzmi ili ostavi,a na način da je korisnik na potpis dobio unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik korisniku nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u svezi sa postupkom odobrenja kredita. Isto tako nije korisniku prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena .

Ističe da je korisniku nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza. Nameće se zaključak kako takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao druge ugovorne – jače strane, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te dužnosti njihove suradnje i zabrane zlouporabe prava. Ističe da je odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, odnosno zbog čega baš taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima.

Ističe da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste.

Dakle, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 1.219,50 CHF (738,06 EUR), nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita.

Ističe da je na taj način prouzrokovao neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, na štetu ovdje tužitelja.

Tužitelj predlaže (list 13) donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci.

2. Tuženiku su tužba i prilozi te poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni (dostavnica -list 12 spisa) uz upozorenje na posljedice propuštanja, a tuženik nije podnio odgovor na tužbu niti iako uredno pozvan pristupio na roč. 7.10.2025.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu broj 069-50- 3970938 sklopljen između stranaka te kontrolni ispis unošenja korištenja od 29.3.2007. odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP . Tužitelj (ročište 7.10.2025.) izričito upitan i upozoren na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakao je da nema nikakvih dokaznih prijedloga i predložio raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa. Provođenje dokaza saslušanjem tužitelja bilo bi nepotrebno jer bi vodilo daljnjem bespotrebnom odugovlačenju postupka i izazivanju nepotrebnih troškova, a sud vjeruje da bi tužitelj i u iskazu ostao kod svojih tvrdnji iznesenih u tužbi.

4. Iz predmetnog ugovora o kreditu (list 7) između ostalog vidljivo je da je sklopljen između tuženika (kreditora) i tužitelja kao korisnika kredita te da je iznos kredita kunska protuvrijednost 243.899,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

Prema čl. 3 Naknada 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

5. Iz dokumentacije tuženika - kontrolni ispis unosa korištenja (list 6 spisa) od 29.3.2007. također je vidljivo da je tužitelju odobren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 243.899,00 CHF, a naknada 0,50% iznosi navedenih 1.219,50 CHF, kamata 52,79 CHF, a isplaćeno 242.626,71 CHF (1.107.054,24 HRK).

Notorno je da 1.219,50 CHF odgovara zatraženom iznosu od 738,06 eur (notoran podatak – javno dostupan i putem interneta prema arhivi tečaja i zatraženi iznos u eur ne prelazi navedenu protuvrijednost 1.219,50 CHF te uvažavajući čl. 2/1 ZPP tj. da sud sudi u granicama postavljenog zahtjeva.

6. Predmetna ugovorna odredba o naknadi je ništetna, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj odredbi u svezi naknada.

U smislu Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

7. Točno je da se upravo i ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je (neosnovano) stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora.

8. Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila postotkom propisana ništa ne mijenja na stvari i to svakako nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale.

9. Tužitelj je nedvojbeno bio u podređenom, slabijem položaju u odnosu na tuženika kao banku kako u pogledu pregovaračke moći tako i njezinog stupnja znanja. Isto je dovelo do toga da je tužitelj pristao na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredaba. Točno je da je tuženik iskoristio svoju poziciju „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade za odobrenje kredita, radi čega je postupao potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Tuženik u sadržaj Ugovora nije unio podatak o razlogu zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje te naknade i zašto visina naknade izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita.

10. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom kako je zatraženo ugovornu odredbu iz čl. 3 Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa 738,06 EUR, a koju visinu tuženik nije niti osporio i koja proizlazi iz tuženikove dokumentacije (list 6 spisa) od 29.3.2007. i koja potvrđuje tužiteljeve navode iz tužbe o naplati tzv. ulazne naknade od 738,06 eur 29.3.2007. prilikom isplate kredita.

11. Na dosuđeni iznos od 738,06 EUR, tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od 29.3.2007. kako je zatraženo pa do isplate, jer je tužitelj platio tu naknadu 29.3.2007. te je od toga dana tuženik bio nepošteni stjecatelj.

12. Iz predmetnog ugovora očito proizlazi da ga je pripremio tuženik odnosno da se radi o tipskom ugovoru te se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već naknada ovisi o jednostranoj odluci Banke.

13. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do 31.12.2022.,koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

14. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP (vps 738,06 eur).

Tužitelju je priznat trošak

sastava tužbe od 8.4.2025 po Tbr 7/1 -75 bodova,

zastupanja na ročištu 7.10.2025. po Tbr 9/1- 75 bodova,

trošak PDV 25 %- 75,00 eur,

trošak sudske pristojbe za tužbu po tbr 1 t. 1 TSP- 26,54 eur

te trošak sudske pristojbe na presudu po tbr. 2 t. 1 TSP tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e komunikacije-čl. 7 st.3 ZSP- 13,27 eur ili ukupni parnični trošak u iznosu od 414,81 eur.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude .

Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika .

15. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjeraka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP-u). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

Dna:

- pun.tužitelja

- tuženiku

- tužitelja pozvati na platež s. pristojbe za presudu