REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-790/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Branko Nenadić, odvjetnik u Osijeku, Gornjodravska obala 90d, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica ZT, službena osoba, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova profesionalne bolesti, 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/24- 01/134, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 15. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/24-01/134, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 15. travnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek KLASA: UP/I-502-03/23-03/79, UR.BROJ: 338-14-02-01-24-11 od 22. siječnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužiteljici kao osiguranici, zaposlenoj kod poslodavca KBC Osijek, bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10:

M 77.1 ne priznaje profesionalnom bolešću te joj se ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je kao radnik, majstorica u praonici rublja u KBC Osijek imala četiri ozljede na radu koje opisuje te su nakon ubodnog incidenta i ozljede desnog lakta počeli bolovi u desnoj ruci i s vremenom se širili od lakta prema šaci. Opisuje uvjete rada u praonici te liječenja koja su uslijedila po raznim specijalistima, a nakon više ozljeda na radu i zadobivenog osteomelitisa je bila na dugom bolovanju. U vezi tražene dijagnoze MKB 10 M77.1 Epicondylitisa, koju upravna tijela nisu priznala profesionalnom bolešću, a radi nedovoljnog trajanja radne izloženosti, navodi da se pod tom dijagnozom liječi od 2018. nakon ozljede lakta, a od 2021. je ustanovljen lateralni epikondilitis, od kojeg se liječi šest godina. Tvrdi da je isti posljedica djelovanja štetnosti ponavljajućih pokreta na radnom mjestu, da je dešnjakinja te da prije nikada nije imala probleme s desnom rukom, odnosno laktom. Stoga smatra da se radi o profesionalnoj bolesti te predlaže Sudu provesti dokaz sudskim vještačenjem te potom poništiti osporavano rješenje tuženika. U prilogu tužbe je dostavila opsežnu medicinsku dokumentaciju.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode iz tužbe te tvrdi kako je proveo drugostupanjski postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14., 154/14., 79/15., 139/15. 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22., dalje: Pravilnik) i Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18. i 63/22.). Navodi da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji stručnim medicinskim vještačenjem utvrđeno da se dijagnoza šifre prema MKB-u: M77.1 Epicondylitis lateralis humeri dex ne može priznati profesionalnom bolešću jer je nedovoljno trajanje radne izloženosti specifičnim opterećenjima, a koje bi dovela do razvoja profesionalnog sindroma prenaprezanja uz činjenicu da je to bolest multifaktorijalnog uzroka i kod osiguranice nije isključiva posljedica štetnosti (ponavljajućih pokreta) na radnom mjestu te pojavu simptoma lateralnog epikondilitisa za vrijeme kada je osiguranica bile već gotovo godinu dana privremeno rano nesposobna. Dakle, zaključuje kako nije potvrđena profesionalna etiologija tražene dijagnoze i nisu ispunjeni potrebni uvjeti za priznavanje iste profesionalnom bolešću. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Uz podnesak od 13. siječnja 2025., tužiteljica je dostavila pravomoćno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 9. travnja 2024. kojim joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog 100% bolesti zbog koje je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti i rješenja istog tijela od 17. svibnja 2023. i 18. listopada 2024. o postojanju tjelesnog oštećenja od 60%, a na donje ekstremitete 40%, a za što smatra da je od utjecaja na predmetni postupak.

5. Tuženik se na dostavljeno očitovao 10. veljače 2025. putem članova vijeća iz kojeg proizlazi da je sva dostavljena medicinska dokumentacija uz podnesak bila predmetom vještačenja Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 10. siječnja 2024. i Liječničkog povjerenstva II Direkcije Zavoda 26. ožujka 2024., a u odnosu na novo dostavljenu dokumentaciju vezanu uz pregleda traumatologa i Rtg obradu desnog ručnog zgloba, te zadobivenu kontuziju desnog ručnog zgloba, navodi da isto nije od utjecaja na predmetni postupak u kojem se utvrđuje samo profesionalna etiologija uputne dijagnoze šifre prema MKB-10: klasifikaciji M77.1 Lateralni epikondilitis desne tuke te da ostale ozljede i bolesti nisu od utjecaja u ovom upravnom sporu. Vijeće navodi i da utvrđeno tjelesno oštećenje i priznata djelomična radna nesposobnost također nisu od utjecaja budući da se u tim postupcima stupanj tjelesnog oštećenja i radna nesposobnost utvrđuje vezano uz sve zdravstvene tegobe, a u konkretnom slučaju je predmet profesionalna etiologija jednog oboljenja.

6. Na održanoj raspravi 12. veljače 2025., Sud je usvojio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem vještačenja po vještaku specijalisti medicine rada te je tužiteljica predložila ustanovu Medicinu rada, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada d.o.o., te sudskog vještaka Jelenu Macan, na okolnosti navedene u tužbi, a opunomoćenica tuženika se protivila predloženom vještačenje, iako ne i osobi vještaka.

7. Rješenjem od 6. ožujka 2025. Sud je odredio zadatak ustanovi za vještačenje, Medicini rada, Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada d.o.o. da utvrdi i ocijeni ima li oboljenje desne ruke tužiteljice, pod šifrom prema MKB10:

M77.1. (Lateralni epikondilitis humeris dex) profesionalnu etiologiju s obzirom na vrijeme i intenzitet štetnog utjecaja koji bi mogao dovesti do profesionalnog oboljenja, odnosno oboljenja u svezi s radom.

8. U skladu sa navedenim zadatkom, prethodno navedena ustanova po sudskoj vještakinji medicine rada, Jeleni Macan, dostavila je nalaz i mišljenje 8. svibnja 2025. Isti je dan nakon pregleda tužiteljice (provedenog 6. svibnja 2025.) i naknadno dostavljene dokumentacije, a obuhvaća opširno iznesene medicinske nalaze i sadržaj istih. Vještakinja zaključno navodi da je tužiteljica tijekom rada na poslovima radnice u praonici rublja Kliničkog bolničkog centra bila od 2008. do 2018. izložena štetnim radnim uvjetima koji uključuju rad u nepovoljnoj mikroklimi uz teško fizičko naprezanje (ručno dizanje i prenošenje tereta do 20 kg, prosječno u smjeni 800 kg), statička i dinamička opterećenja tijela (stajanje, hodanje, ponavljajući pokreti šaka i ruku). Opisani radni uvjeti mogu uzrokovati razvoj profesionalnih bolesti u vidu sindroma prenaprezanja ruku. Sindrom prenaprezanja desnog lakta dominantne ruke u smislu lateralnog epikondilitisa je kod tužiteljice prvi puta dijagnosticiran i liječen u travnju 2021., u razdoblju u kojem je tužiteljica već oko 2,5 godine bila pretežito na bolovanju, od kolovoza 2020. dominantno radi upalnog procesa na goljeničnoj kosti lijeve noge. Stoga pojava i tijek sindroma prenaprezanja u smislu desnostranog lateralnog epikondilitisa nije sukladna radnoj izloženosti, nego se javlja i pogoršava u razdoblju kada tužiteljica nije bila izložena radnim opterećenjima. Zaključno, oboljenje desne ruke tužiteljice pod šifrom prema MKB10: M77.1. (lateralni epikondilitis) ne može se utvrditi profesionalnom bolesti s obzirom na nemogućnost dokazivanja povezanosti bolesti s izloženosti pri radu, tj. s obzirom na početak i progresiju tegoba u odsutnosti radnog opterećenja (bolest se javila i pogoršala u razdoblju kada je tužiteljica koristila dugotrajno bolovanje). Međutim, napominje da je tužiteljica od 2010. u nekoliko navrata na radnom mjestu ozljeđivala dominantnu desnu ruku u vidu natučenja šake i ručnog zgloba 2010., odnosno 2013., te natučenja lakta 2018. sa posljedičnim razvojem upale tetiva u smislu medijalnog epikondilitisa. Ove ozljede i svakodnevna tjelesna opterećenja prilikom obavljanja poslova u praonici rublja su značajno pridonijeli pojavi i nepovoljnom tijeku sindroma prenaprezanja na laktu (medijalni i lateralni epikondilitis) i zapešću (sindrom karpalnog kanala) dominantne desne ruke tužiteljice. Stoga je sindrome prenaprezanja desnog lakta i zapešća kod tužiteljice opravdano definirati kao bolesti vezane uz rad, tj. bolesti kojima je jedan od uzroka povezan sa radnim opterećenjima. Medijalni epikondilitis koji se razvio izravno nakon natučenja desnog lakta na radnom mjestu u rujnu 2018. je bilo opravdano tužiteljici priznati posljedicom priznate ozljede na radu - kontuzije lakta (MKB-10 šifra S50.0).

9. Tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao 19. svibnja 2025. putem liječničkog povjerenstva II Direkcije Zavoda navodeći da je suglasno s mišljenjem vještaka u odnosu na oboljenje desne ruke tužiteljice pod šifrom prema MKB 10:

M77.1. Lateralni epikondilitis, da se ne može utvrditi profesionalnom bolesti s obzirom na nemogućnost dokazivanja povezanosti bolesti s izloženosti pri radu, tj. s obzirom na početak i progresiju tegoba u odsutnosti radnog opterećenja, bolest se javila i pogoršala u razdoblju kad je tužiteljica koristila dugotrajno bolovanje. Ali, u odnosu na zadnju tvrdnju vještakinje u vezi medijalnog epikondilitisa i priznavanja posljedice priznate ozljede na radu navodi da je to drugi upravni postupak. Zaključno navodi da je suglasno s nalazom i mišljenjem da se dijagnoza bolesti pod šifrom prema MKB 10:

M77.1. Lateralni epikondilitis desne ruke ne može tužiteljici priznati kao profesionalna bolest čime je vještakinja potvrdila njihov nalaz, mišljenje i ocjenu od 26. ožujka 2024.

10. Tužiteljica se podneskom od 26. svibnja 2025. očitovala na nalaz i mišljenje vještakinje navodeći kako je epikondilitis prvi puta kod tužiteljice dijagnosticiran 12. studenog 2018. na Zavodu za ortopediju i traumatologiju, KBC Osijek i to po ortopedu dr. VT, a isto je potvrđeno i na Poklinici Noveselec u Osijeku 14. studenog 2018. pa smatra nespornom uzročno-posljedičnu veza između ubodnog incidenta u palac desne ruke i kontuzije odnosno natučenja lakta desne ruke od 26. rujna 2018. kada je tom prilikom tužiteljica laktom udarila u kolica te nastalog epikondilitisa, a u tom vremenu kada joj je isti dijagnosticiran nije se nalazila na bolovanju te je radila. Navodi da se od 25. ožujka 2019. pa do kolovoza 2020. nije nalazila na bolovanju, a prema medicinskoj dokumentaciji istoj je epikondilitis potvrđen 17. svibnja 2019. na pregledu u KBC Osijek, kod radiologa dr. UT, a potom 30. svibnja 2019. ultrazvukom u KBC Osijek dijagnosticiran je minimalni epikondilitis i medijalno i lateralno. Stoga tvrdi da je vještakinja pogrešno utvrdila da je sindrom prenaprezanja desnog lakta dominantne ruke u smislu lateralnog epikondilitisa kod tužiteljice prvi puta dijagnosticiran i liječen u travnju 2021., u trenutku, kako vještakinja dalje pogrešno navodi, kada se već 2,5 godine pretežito nalazila na bolovanju.

11. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudske vještakinje, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 29. rujna 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a u odnosu na sudsku vještakinju, uz njenu suglasnost, primjenom članka 89. stavka 1. ZUS-a, na daljinu, putem platforme Microsoft teams.

11.1. Sudska vještakinja Jelena Macan je na raspravi u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja od 8. svibnja 2025. U vezi prigovora tužiteljice iz podneska od 26. svibnja 2025. je pojasnila u vezi epikondilitisa dijagnosticiranog u nalazu 2018., da se radi o medijalnom epikondilitisa koji nije predmet ovog postupka već je to lateralni epikondilitisa. U vezi dva nalaza dostavljena uz podnesak od 5. rujna 2025. navodi da se radi o magnetnoj rezonanci i ultrazvuku te da oba nalaza pokazuju minimalne promjene uz oba epicondila desnog lakta. Nama kliničkih znakova lateralnih epikondilitisa niti simptoma istih, nije postavljena ta dijagnoza niti se liječi. Navela je da se tužiteljica kroz 2019. i 2020. liječila samo radi medijalnog epikondilitisa, a u 2020. se liječila dodatno radi prenaprezanja ručnog zgloba desne ruke. U vezi uzroka medijalnog epikondilitisa navela je da se radi o direktnoj posljedici kontuzije desnog lakta koja se dogodila radi ozljede na radu u rujnu 2018. U odnosu na povezanost epikondilitisa medijalnog i lateralnog desnog lakta vještakinja je odgovorila da isti nisu povezani te da je uzrok nastanka različit kao i vrijeme nastanka. Na upit opunomoćenika tužiteljice zašto lateralni epikondilitisa nema profesionalnu etiologiju pozvala se na nalaz i mišljenje u dijelu u kojem kaže da pojava i tijek sindroma prenaprezanja nije sukladna radnoj izloženosti, odnosno pojavio se i pogoršavao u razdoblju kada tužiteljice nije bila izložena radnim opterećenjima.

11.2. Opunomoćenik tužiteljice je ostao pri svemu do tada iznesenome, te je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška prema dostavljenom troškovniku (str. 225), a opunomoćenica tuženika je predložila odbiti tužbeni zahtjev.

12. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, nalaz i mišljenje sudske vještakinje, spis upravnoga postupka i u sve isprave priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica 5. listopada 2023. podnijela zahtjev Regionalnom uredu Osijek da joj se dijagnoza M 77.1 (Epicondylitis lateralis humeri dex) prizna profesionalnom bolešću po osnovi poslova koje vrši u praonici rublja. Priložila je mišljenje Specijalističke ordinacije medicine rada i sporta Doma zdravlja Osječko-baranjske županije Ivane Draško, dr. med. spec, kojm imenovana daje mišljenje da se dijagnoza šifre prema MKB-u: M 77.1 (Epicondylitis lateralis humeri dex) može smatrati profesionalnom bolešću.

14. Sporno je ima li oboljenje desne ruke tužiteljice pod šifrom prema MKB10: M77.1. (Lateralni epikondylitis humerus dex) profesionalnu etiologiju s obzirom na vrijeme i intenzitet štetnog utjecaja koji bi mogao dovesti do profesionalnog oboljenja, odnosno oboljenja u svezi s radom.

15. Člankom 68. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da su profesionalne bolesti prema ovome Zakonu bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima, a stavkom 2. da Lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuju se posebnim zakonom.

15.1. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o listi profesionalnih bolesti (Narodne novine, broj 162/98. i 107/07.) profesionalnom bolešću smatra se bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada i/ili radnim okolišem, a intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja. Prema članku 2. stavku 2. istog Zakona, profesionalne bolesti dokazuju se pomoću u medicini rada prihvaćenih programa obrade (algoritama), a dijagnostički postupak obuhvaća: 1) radnu anamnezu i dokazivanje povezanosti bolesti i izloženosti pri radu; 2) kliničku sliku s pojavom oštećenja funkcije i/ili morfologije organa ili organskih sustava za koje je poznato da je određena radna štetnost može uzrokovati; 3) pozitivne nalaze dijagnostičkih metoda koje mogu objektivizirati to oštećenje.

15.2. Prema odredbi članka 49. stavka 2. Pravilnika, u postupku utvrđivanja činjenica radi priznavanja profesionalne bolesti obvezno se pribavlja mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

16. Prvostupanjsko tijelo je postupajući po zahtjevu tužiteljice pribavilo u smislu odredbe članka 49 stavka 2. Pravilnika, stručno-medicinskog mišljenje liječničkog povjerenstva Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koje je u svom stručno-medicinskom mišljenju, KLASA: 502-03/23-09/474, URBROJ: 117-09-90-24-4 od 2. siječnja 2024. ocijenilo da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem predmetne dijagnoze šifre prema MKB-u: M 77.1 (Epicondylitis lateralis humeri dex) profesionalnom bolešću jer ne postoje elementi za potvrđivanje njihove profesionalne etiologije. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 22. siječnja 2024. odbijen zahtjev tužiteljice da joj se bolest pod traženom dijagnozom prizna profesionalnom bolešću.

17. Postupajući po žalbi tužiteljice u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, tuženik je pribavio stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. To tijelo je svojim Nalazom, mišljenjem i ocjenom, KLASA: UP/lI-502-03/24-01/134 URBROJ: 338-01-10-04-24-03 od 26. ožujka 2024. godine, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, utvrđuje da se dijagnoza Šifre prema MKB-u: M 77.1 (Epicondylitis lateralis humeri dex) ne može priznati profesionalnom bolešću jer je nedovoljno trajanje njene radne izloženosti specifičnim opterećenjima, a koja bi dovela do razvoja profesionalnog sindroma prenaprezanja uz činjenicu da je to bolest multifaktorijalnog uzroka i kod osiguranice nije isključiva posljedica djelovanja štetnosti (ponavljajućih pokreta) na radnom mjestu te pojavu simptoma lateralnoq epikondilitisa za vrijeme kada je osiguranica bila već gotovo godinu dana privremeno radno nesposobna.

17.1. Slijedom toga je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda potvrdilo mišljenje specijaliste medicine rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje dijagnoze M 77.1 (Epicondylitis lateralis humeri dex) profesionalnom bolešću jer po provedenom stručno-medicinskom vještačenju nije potvrđena njezina profesionalna etiologija te je osporavanim rješenjem tuženika od 15. travnja 2024. odbijena žalba tužiteljice.

18. Uzimajući u obzir stručne nalaze i mišljenja svih stručnih tijela dane tijekom upravnog postupka, Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, te sudske vještakinje u ovom sporu, Sud je opravdanom i utemeljenom na medicinskim nalazima tužiteljice prihvatio suglasno danu ocjenu svih tijela da se tražena dijagnoza šifre prema MKB-u: M 77.1 (Epicondylitis lateralis humeri dex) ne može priznati profesionalnom bolešću jer je nedovoljno trajanje njene radne izloženosti specifičnim opterećenjima, a koja bi dovela do razvoja profesionalnog sindroma prenaprezanja uz činjenicu da je to bolest multifaktorijalnog uzroka i kod osiguranice nije isključiva posljedica djelovanja štetnosti (ponavljajućih pokreta) na radnom mjestu.

18.1. Pri tome je sudska vještakinja na raspravi održanoj pred ovim Sudom 29. rujna 2025. otklonila sve prigovore tužiteljice iznesene u podnesku od 26. svibnja 2025. te jasno razdvojila oboljenje medijalni epikondilitis u koji je tužiteljica upirala, od lateralnog koji je predmet ovog postupka. U vezi razdoblja liječenje od bolesti po traženoj dijagnozi je otklonila prigovor tužiteljice o dijagnozi epikondilitisa 12. studenog 2018., navodeći da se ista kroz 2019. i 2020. liječila samo radi medijalnog epikondilitisa, a ne lateralnog pri čemu je potvrdila tvrdnju iz nalaza i u mišljenja da je sindrom prenaprezanja desnog lakta dominantne ruke u smislu lateralnog epikondilitisa kod tužiteljice prvi puta dijagnosticiran i liječen u travnju 2021., u razdoblju u kojem je tužiteljica već oko 2,5 godine bila pretežito na bolovanju 19. Slijedom navedenoga, nisu ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 1. Zakona o listi profesionalnih bolesti, da se bolest pod traženom dijagnozom prizna profesionalnom bolešću, te je Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odbio tužbeni zahtjev. Stoga je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, ne pripada joj pravo na trošak te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 13. listopada 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku

2. Tuženiku