Poslovni broj: P-5351/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 13. listopada 2025.
p r e s u d i o j e:
I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 041-50- 3702960, sklopljenog 29. rujna 2006. između tužitelja ĆO i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d.
II/ Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 9. Ugovora o kreditu broj: 041-50- 3702960, sklopljenog 29. rujna 2006. između tužitelja ĆO i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., u dijelu kojim je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik.
III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 431,36 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamata tekućim od 5. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 189,21 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamata tekućim od 17. rujna 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 240,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje:
1.Tužitelj u tužbi od 13. kolovoza 2025. navodi da je tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 041-50-3702960 od 29. rujna 2006. kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 21.137,61 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (članak 1.), uz rok vraćanja 84 mjeseca (članak 4.), s dospijećem svakog mjesečnog anuiteta zadnjeg dana u mjesecu (članak 7.) te uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika i u trenutku ugovaranja je iznosila 5,20% godišnje (članak 2.). Nadalje navodi da je člankom 3. Ugovora je ugovorena obveza tužitelja prilikom prvog korištenja kredita platiti naknadu, jednokratno, u visini 3,30% od iznosa kredita (dalje u tekstu: naknada za obradu kredita). Tužitelj je naknadu za obradu kredita platio 4. listopada 2006., u iznosu od 3.250,06 kn / 431,36 EUR. U članku 3. Ugovora, kao niti u bilo kojoj drugoj odredbi Ugovora, nije navedeno od čega se sastoji naknada za obradu kredita, što njome tužitelj konkretno plaća te zašto iznosi baš 3,30% od iznosa kredita. Navedeno mu nisu objasnili niti djelatnici tuženika prilikom obrade i odobrenja kredita. Naknada je ugovorena po principu „uzmi ili ostavi“ i tužitelj nije mogao na navedenu ugovornu odredbu utjecati, odnosno o istoj pregovarati. Štoviše, tužitelj ne bi mogao ugovoriti kredit da nije pristao na tu unaprijed formuliranu odredbu. Zbog navedenog smatra da je riječ o odredbi koja nije jasna, lako razumljiva i uočljiva te suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, slijedom čega je ista nepoštena odnosno ništetna odredba u smislu odredbi članaka 81. do 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07. i 79/07), odnosno članaka 96. do 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), dok se tuženik u pogledu naplaćene navedene naknade ima smatrati nepoštenim stjecateljem u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23, dalje:ZOO). Pri tome, ističe da je sud Europske Unije u točki 4. izreke presude u spojenim predmetima posl.br.: C-84/19, C-222/19 i C-252/19 od 3. rujna 2020. godine, utvrdio da ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita „može na štetu potrošača stvoriti znatniju neravnotežu između prava i obveza stranaka koje proizlaze iz ugovora, ako na teret potrošača stavlja troškove koji su neproporcionalni u odnosu na primljene usluge i iznos zajma“, dok je u točki 3. izreke presude u spojenim predmetima posl.br.: C-224/19 i C-259/19, od 16. srpnja 2020. godine utvrdio da ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita „može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima“, pa stoga proizlazi da se Direktivi br. 93/13, protivi naplata naknade za obradu kredita potrošaču, jer nije transparentna, odnosno nije jasno na koje se konkretne troškove ona odnosi. Nadalje, tužitelj navodi da je člankom 9. Ugovora, između ostalog, ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik. Tužitelj je prijevremeno otplatio predmetni kredit, a tuženik je kao uvjet odredio da mu je tužitelj za prijevremenu otplatu kredita dužan platiti naknadu u iznosu od 1.425,64 kn / 189,21 EUR (dalje u tekstu: naknada za prijevremenu otplatu kredita), koju je tužitelj i platio dana 16. rujna 2011. Iz istovjetnih razloga zbog kojih je ništetan članak 3. Ugovora je ništetan i članak 9. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz ovjete koje odredi tuženik. Osim toga, naknada za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa redovne kamate koju je prema Ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja redovne otplate predmetnog kredita. To navedenu ugovornu odredbu čini ništetnom, odnosno protivnom odredbama članka 1024. stavku 4., u svezi članka 322. stavka 1. ZOO-a, s posljedicama ništetnosti u smislu članaka 323. stavka 1. te 324. stavka 1. ZOO-a. Tužitelj dodatno ističe da odredbe članka 3. te članka 9., u dijelu u kojem je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik, nisu jedine nepoštene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu. Takve su, primjerice i odredba članka 2. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i odredba članka 7. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzuli u CHF. Nepoštene odredbe su ništetne od samog početka te je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvih odredbi i drugu ugovornu stranu u pravnom i činjeničnom smislu vratiti u poziciju kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo (posljedice ništetnosti). To u konkretnom slučaju znači da je tuženik, po osnovi stjecanja bez osnove te kao nepošteni stjecatelj, dužan vratiti tužitelju iznose naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za prijevremenu otplatu, i to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana kada ih je tužitelj platio pa do isplate. Stoga tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnom odredbu čl.3. predmetnog Ugovora o kreditu te odredbu čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik te predlaže naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 431,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2006. pa do isplate te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 189,21 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2011. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik je rješenjem od 18. kolovoza 2025. pozvan na davanje odgovora na tužbu, u roku od 30 dana od dana dostave iste, te je upozoren da će u protivnom sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), a tužba i navedeno rješenje tuženiku su dostavljeni 21. kolovoza 2025.
3. Budući osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti dokazima koje je podnio tužitelj, niti opće poznatim činjenicama, a ne postoje ni opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi za podnošenje odgovora na tužbu, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen, temeljem odredbe čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP).
4. Odluka o stopi dosuđenih zateznih kamata za razdoblje do 31.prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP-a.
5.1. Tužitelju je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom Tbr. 7/1, Tbr. 54. i Tbr.46 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznat trošak sastava tužbe s PDV-om od 25% u iznosu od 187,50 EUR, kao i zatraženi troškovi plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR (Tbr. 1 i Tbr. 2 toč. 2 Tarife sudskih pristojbi), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 240,60 EUR.
5.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 13. listopada 2025.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu.
Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim podneskom u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave otpravka ove presude (čl. 348 st. 1. ZPP-a).
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu zbog ogluhe (26,55 EUR)
2. tuženiku
