Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-206/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u pravnoj stvari, izvanparničnom postupku predlagateljice OR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mara Bobanac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, i protustranaka: 1. Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci, Slogin kula b.b., OIB 84397956623, 2. CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. ORN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica CR, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-107/2025-8 od 7. svibnja 2025., dana 13. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-107/2025-8 od 7. svibnja 2025., kao nedopuštena.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Odbija se prijedlog predlagateljice u odnosu na protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, područna služba u Rijeci, Slogin kula b.b., OIB: 84397956623.
II. Utvrđuje se da je OR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođena **.**.1948. u [adresa], živjela u izvanbračnoj zajednici s UR OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.1945. u [adresa], od 2000. pa do njegove smrti 03. srpnja 2016.“
2.Protiv navedenoga prvostupanjskog rješenja žali se protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO), pobijajući rješenje u dijelu pod točkom I. izrijeke, kao i navodeći određeno žalbene razloge pogrješne primjene materijalnoga prava i bitne povrede odredaba postupka iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), uz navod o „povredi prava na sudjelovanje u postupku iz pravnog interesa“, predlažući prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba nije dopuštena.
5.Predmet postupka i u ovom žalbenom stadiju je utvrđenje izvanbračne zajednice između predlagateljice i sada pokojnoga ČR, rođenoga **.**.1945. u [adresa], u razdoblju od 2000. godine pa do njegove smrti 3. srpnja 2016., a radi ostvarenja prava predlagateljice na obiteljsku mirovinu u smislu odredaba Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, 103/15, u daljnjem tekstu ObZ), kao i sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje ZMO).
6.Iz postupka koji je prethodio donošenju odluke, prema stanju u spisu, proizlaze slijedeća utvrđenja:
-kako je predlagateljica dana 18. prosinca 2023. podnijela prvostupanjskom sudu prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice sa sada pokojnim FR, u razdoblju od 2000. godine pa do njegove smrti 3. srpnja 2016., a kao protustranku označila HZMO, Područna služba u Rijeci,
-kako je 16. veljače 2024. protustranka HZMO, nakon zaprimanja predmetnog prijedloga, dostavila odgovor na prijedlog ističući i kako će se nakon provedbe postupka detaljnije očitovati o prijedlogu,
-kako je 10. srpnja 2024. predlagateljica kao protustranke označila nasljednice pokojnoga ČR, kćeri CR i VR, a izostavila kao protustranku HZMO, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj
Rev-1639/2018 od 2. veljače 2022.,
-kako je 13. rujna 2024. protustranka HZMO izjavila da nije dala suglasnost da „se isključi“ iz postupka,
-kako su protustranke CR i ORN **.**.2024. priznale predmetni zahtjev u cijelosti,
-kako iz iskaza predlagateljice proizlazi da je s ČR bila u braku od 1967. godine pa do razvoda braka 1985. godine, kako su u tom braku rođene dvije zajedničke kćeri, CR rođena **.**.1970. i VR, rođena **.**.1980., a po razvodu braka obje kćeri povjerene njoj, kako je FR imao partnericu izvan braka, a nju je to smetalo pa je pokrenula razvod braka, kako se FR 2000. godine vratio i ona ga je primila natrag i s njom je živio do 3. srpnja 2016., kad je preminuo, da su spavali zajedno, išli na planinarenje i izlete, kako je FR „sredila papire i odnijela u HZMO“ pa je on 2000. godine otišao u mirovinu, kao i da je FR je obolio, liječio se u bolnici, bolovao 2-3 mjeseca, a umro u hospiciju, sve što je trebalo ocu oko pregleda odrađivala CR, jer ima vozilo, a kako su se ona i FR vjenčali u crkvi, kad su nastavili živjeti zajedno, bilo joj je „glupo da se ponovno vjenčaju“, kao i da je tijekom izvanbračne zajednice života ona vodila domaćinstvo, a FR uređivao okućnicu koja je bila nakon njegova odlaska zapuštena,
-kako je CR navela da joj je predlagateljica majka koja je bila u braku s njezinim ocem, u tom braku je rođeno dvoje djece, ona i sestra VR, zna da su se njezini roditelji razveli, iako su ona i VR tada bile maloljetne, po razvodu jedno vrijeme nisu zajedno živjeli te su bili razdvojeni dvije, a možda i četiri godine i onda se otac vratio njihovoj majci i ona ga je prihvatila i nastavili su živjeti u [adresa], a domaćinstvo je za svih vodila majka pa tako i za njezinog oca,
-kako iz iskaza svjedokinje KR proizlazi da poznaje OR jer su radile „u istoj firmi“ više od 30 godina i ostale u dobrim odnosima i nakon što su prestale raditi, zna kako je bila u braku s ČR koji je rodom iz Paga, a i njega je također upoznala, kako su imali dvije kćeri, CR i O, da je FR od OR otišao i onda joj se vratio 2000. možda nakon dvije i više godina nakon što su se sudski rastali te su nastavili ponovno živjeti kao muž i žena,
-kako je svjedok PR naveo da poznaje OR nekih 12 godina, zna da OR ima i drugu kćer koju nije upoznao jer je živjela u [adresa], a poznato mu je i kako je OR bila u braku s FR i da su se „u jednoj fazi svog života“ razveli, ali od kada ih on zna, oni su bili zajedno.
7.Na temelju ovakvih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je izvanbračna zajednica predlagateljice i ČR trajala od 2000. godine pa sve do Josipove smrti 3. srpnja 2016. godine, a u smislu odredaba ranije važećeg Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11), odnosno sukladno odredbama sada važećeg ObZ-a te je u odnosu na protustranke fizičke osobe, CR i ORN, prijedlog prihvaćen.
8.U odnosu na protustranku HZMO, prema kojoj je predlagateljicca bila izjavila i kako prijedlog povlači kojem povlačenju se HZMO usprotivio, prvostupanjski sud je, primjenom članka 346. ObZ-a i članka 193. stavak 2. ZPP-a, prijedlog odbio navodeći kako se u ovom postupku ne zadire u odlučivanje prava na isplatu obiteljske mirovine pa i kako u izvanparničnom postupku, a sukladno članku 436. ObZ-a, HZMO ne može biti stranka u postupku kao javnopravno tijelo koje provodi upravni postupak. Nadalje, kako se status izvanbračne zajednice i možebitna prava koja iz toga stranke stječu, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla, a u konkretnom slučaju to su kćeri pokojnoga ČR, koje i jesu protustranke, a u sporu između tih fizičkih osoba se ne odlučuje o pravima i interesima HZMO-a.
9.Prije svega valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka ovaj drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Gž Ob-286/2024-2 od 6. veljače 2025., uvažio žalbu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ukinuo rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-888/2023-19 od 27. rujna 2024., kojim rješenjem je bio odbijen zahtjev Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da u ovom izvanparničnom postupku sudjeluje kao protustranka i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Spomenuto rješenje prvostupanjskog suda je ukinuto jer je utvrđeno kako HZMO, Područna služba u Rijeci, u postupku nije podnio „zahtjev za sudjelovanje kao protustranka“, kako je to ranije smatrao prvostupanjski sud, već je HZMO prvotno bio označen kao protustranka u prijedlogu pa da nije jasno koji zahtjev HZMO-a je pobijanim rješenjem odbijen. U ovom stadiju postupka HZMO je označen kao protustranka te je u tom smislu žalitelj i sudjelovao u postupku.
10.Člankom 11. stavak 1. ObZ-a propisano je kako se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka
11.Člankom 22. ZMO-a propisano je:
„(1) U slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, i to:
1. udovica, odnosno udovac
2. razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje
3. djeca rođena u braku, izvan braka ili posvojena
4. pastorčad koju je osiguranik uzdržavao
5. unučad koju je osiguranik uzdržavao, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu
6. roditelji – otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj osiguranika koje je osiguranik uzdržavao
7. djeca bez roditelja – braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu.
(2) Članovi obitelji iz stavka 1. ovoga članka osigurani su za slučaj smrti osoba iz članaka 19. do 21. ovoga Zakona ako je smrt tih osoba nastala zbog ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, dok su obavljale poslove pod okolnostima iz članaka 19. do 21. ovoga Zakona.
(3) Pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.“
12.Člankom 367. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će drugostupanjski sud nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbaciti rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud (članak 358).
13.Iz članka 358. stavak 3. ZPP-a proizlazi kako je žalba nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
14.S obzirom da je pobijanim rješenjem odbijen prijedlog u odnosu na žalitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, to je jasno i kako podnositelj žalbe nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog rješenja.
15.U pogledu odluke o predmetnom zahtjevu (iako to sada i nije odlučno uslijed navedenoga pravnog stava), a očitujući se o žalbenim navodima i u ovom stadiju postupka treba ponoviti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1639/2018-2 od 2. veljače 2022. zauzeo pravno stajalište prema kojemu se iz odredbe članka 22. st. 3. ZMO-a pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ZMO-a smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, s tim što se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, ali i kako iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, HZMO bio pasivno legitimiran. Osim toga, kako je i prema odredbi članka 436. ObZ-a, kojom je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, jasno da stranka ne može biti HZMO, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla, odnosno kako se radi o sporu između fizičkih osoba, a u takvom postupku ne odlučuje se o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Prihvaćajući takvo pravno stajalište Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskoga suda vidljivo je kako u konkretnom slučaju žalitelj HZMO zapravo i nije pasivno legitimiran u postupku (nedostatak tzv. legitimatio od causam passiva).
16.Imajući u vidu sve navedeno, postupajući temeljem navedene odredbe članka 367. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izrijeci ovog rješenja.
U Splitu 13. listopada 2025.
Sudac
Marko Pribisalić
