REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-6479/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv I. tuženog TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Oreškoviću, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženog AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 15. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i I tuženika te I i II tuženika osobno, uz javnu objavu 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I. tuženom TT iz [adresa] da isplati tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 94.073,82 eura (devedesetčetritisućesedamdesettrieurai osamdesetdvacenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1. svibnja 2017. do 31. svibnja 2019. odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se II. tuženom AT iz [adresa] da isplati tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 49.998,23 eura (četrdesetdevettisućadevetsto devedesetosameuraidvadesettricenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1. svibnja 2017. do 31. svibnja 2019. odbija se kao neosnovan.

V Nalaže se I. tuženom TT iz [adresa]. tuženom AT iz [adresa] da naknade tužiteljici Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 10.892,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.287,10 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su I. i II. tuženici presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kov-Us-31/19 od 31. svibnja 2019. pravomoćno proglašeni krivima i to TT za kaznena djela protiv javnog reda, kaznenim djelima opisanim pod točkom 2. - pomaganje u utaji poreza ili carine u sastavu zločinačkog udruženja opisano u članku 256. stavcima 1. i 3. Kaznenog zakona/11 ("Narodne Novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18) u vezi članka 329. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 4. Kaznenog zakona/11 i članaka 38. i 52. stavka 4. Kaznenog zakona/11, a kažnjivo po članku 329. stavku 2. u vezi stavka 1. točke 4. Kaznenog zakona/11 i krivotvorenje službene ili poslovne isprave u sastavu zločinačkog udruženja opisano u članku 279. stavku 2. Kaznenog zakona/11 u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. Kaznenog zakona/11 i članka 52. Kaznenog zakona/11, a kažnjivo po članku 329. stavku 1. točki 2. Kaznenog zakona/11, sve uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona/11., a AT za kazneno djelo protiv gospodarstva - utaja poreza ili carine opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. Kaznenog zakona/11 ("Narodne Novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18) u vezi članka 52. stavka 4. Kaznenog zakona/11 i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje službene ili poslovne isprave opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 2. Kaznenog zakona/11 u vezi članka 52. Kaznenog zakona/11, sve uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona/11. Kako je predmetnim kaznenim djelima iz točke I. tužbe oštećen Državni proračun Republika Hrvatska je postavila imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku, međutim, kazneni sud je donio odluku kojom je Republiku Hrvatsku s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu. Tužiteljica je u kaznenom postupku postavila je imovinskopravni zahtjev prema TT da mu solidarno sa GT, BT, OT, ŽT, ĐT i HT isplati iznos od 708.799,19 kuna/94.073,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2017. do isplate te prema AT u iznos od 565.067,51 kuna/74.997,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2017. pa do isplate. Ističe da je AT prije potpisivanja sporazuma temeljem kojeg je donesena kaznena presuda platio u korist Državnog proračuna iznos od 188.355,83 kune/24.999,11 eura te je glavnica koju tužitelj potražuje umanjena za plaćeni iznos i iznosi 49.998,23 eura. Međutim, kako se radi o solidarnoj obvezi, tužitelj ima pravo od svakog okrivljenika/štetnika potraživati cjelokupni iznos štete te se nakon izvršene naplate štete, solidarni štetnici mogu međusobno regresirati. U odnosu na zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata tužitelj navodi da ih potražuje upravo od navedenih datuma jer je šteta počinjena najkasnije navedenih datuma, pa je i glavnica najkasnije tada dospjela, a osim toga vezan je i postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u kaznenom postupku. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže naslovnom sudu zbog razloga propisanih odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 113/22 i 155/23 - dalje ZPP-a), donijeti presudu kojom će naložiti I. tuženiku da isplati Republici Hrvatskoj iznos od 94.073,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 1. svibnja 2017. do isplate, a II. tuženiku isplata iznos od 49.998,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. kolovoza 2017. do isplate uz naknadu parničnog troška u iznosu od 15.180,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

2. I. tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno prigovarajući da mu zahtjev tužiteljice za mirnim rješenjem spora temeljen na odredbi čl. 186a Zakona o parničnom postupku nije uredno dostavljen, zbog čeka prvenstveno predlaže tužbu odbaciti. Nadalje ističe da tužiteljica od njega kao solidarnog dužnika potražuje puni iznos naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a I. tuženik osporava da je riječ o solidarnoj obvezi bez obzira što je navodna šteta počinjena kaznenim djelom. Drži da bi se o eventualnoj solidarnoj odgovornosti moglo govoriti u slučaju da je riječ o neimovinskoj šteti gdje se ne može sa sigurnošću utvrditi doprinos nekog od okrivljenika, a s obzirom da je riječ o imovinskoj šteti radi se o djeljivoj obvezi gdje svaki okrivljenik odgovara za onaj dio štete koju je počinio, a što je razvidno iz presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-31/2019. I. tuženik napominje da je u navedenom kaznenom predmetu sklopio sporazum s Uskokom obzirom da je bio osoba mlađe životne dobi, koji je u vrlo kratkom periodu bio zaposlen kod poslodavca kod kojeg su utvrđene nezakonitosti, te je u cilju što „bezbolnijeg“ okončanja postupka i nastavka normalnog života, pristao na ponuđenu kaznu, bez obzira što zaista i nije počinio kaznena djela u opsegu koja mu se stavljaju na teret. Tako se I. tuženiku stavlja na teret da je činio kaznena djela u vremenu od 16. listopada 2015. do 5. srpnja 2017., dok iz evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je isti bio zaposlen od 23. studenog 2016. pa do 12. rujna 2017. Slijedom navedenog, a obzirom da je prvo kazneno djelo počinjeno samo dva tjedna nakon stupanja u radni odnos, jasno proizlazi da I. tuženik nije bio upoznat s procesom rada, niti je mogao znati da je su njegove poduzete radnje bile protivne zakonu, niti je logično da odgovora za cijeli inkriminirani period. Isto tako, nije jasno na temelju čega je tužitelj došao do upravo toga iznosa visine štete, odnosno I. tuženik navodi da šteta ničim nije dokazana, a niti je na tu okolnost predložio vještačenje. Da je USKOK prilikom prijedloga sporazuma smatrao da je I. tuženik zaista i počinio štetu, uvjetovao bi potpisivanje sporazuma uplatom utuženog iznosa na račun državnog proračuna, što nije učinio, jer takav iznos štete I. tuženik nije mogao prouzročiti. S druge strane, da je prilikom pregovora o Sporazumu bilo riječ od takvoj naknadi štete, I. tuženik isti sigurno ne bi potpisao, jer nije životno logično da snosi odgovornost za štetu koju nije prouzročio. Ovakav način potraživanja štete od strane Republike Hrvatske kao tužitelja u ovom postupku, u najmanjem slučaju predstavlja „izigravanje“ Sporazuma postignutog s Uskokom. Ističe da je Republika Hrvatska tužitelj i u ovom i u kaznenom postupku, stoga je zanimljivo kako u jednom slučaju nema potrebe traženja naknade nastale štete, a u drugom ima. Slijedom navedenog traži od suda da tužbeni zahtjev odbije i tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 8.132,17 eura.

3. II. tuženik se u dogovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu navodeći da je od 26. lipnja 2018. pa sve do 28. siječnja 2019. obavljen porezni nadzor kod poreznog obveznika Beta Moto d.o.o., Sveta Nedjelja, Svetonedeljska 7, OIB: 38756267858 od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb za razdoblje poslovanja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017., koji porezni obveznik se isto navodi u presudi pod poslovnim brojem Kov-Us-31/2019 od 31. svibnja 2019. Tom poreznom obvezniku je 19. travnja 2019. izdano porezno rješenje Klasa UP/I-471-02/19-01/89, Urbroj: 513-07-22-19-2 na temelju obavljenog poreznog nadzora u kojem se navodi između ostalog, da tvrtka Beta Moto d.o.o. uplati manje obračunati porez na dodatnu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. za ispostavljene račune koji su već jednom navedeni u presudi poslovni broj Kov-Us-31/19 od 31. svibnja 2019. Navodi da je tvrtka Beta Moto d.o.o. zadužena po navedenom poreznom rješenju za iste račune za koje se njega tereti pa smatra da se po zakonu ne može dva puta teretiti za iste predmete i njega kao fizičku osobu i Beta Moto d.o.o. kao pravnu osobu, odnosno da se ne može dva puta naplatiti porez na dodanu vrijednost. Ističe da je tvrtka Beta Moto d.o.o. prošla predstečajni postupak, predstečajnu nagodbu i na kraju stečaj jer nije uspjela podmiriti dugovanje koje se odnosi na navedeni porezni postupak. Slijedom iznesenog traži od suda da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 23. svibnja 2024. uz tužbu s prilozima i povratnice (list 4 – 55 spisa), u potvrdu Zagrebačke banke d.d. o djelomičnom podmirenju imovinsko pravnog zahtjeva II. tuženika od 29. svibnja 2019. (list 56 – 57 spisa), u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-31/19 od 31. svibnja 2019. (list 58 – 84 spisa), u imovinsko pravni zahtjev broj A-DO-12/17 od 21. ožujka 2019. (list 86 – 88 spisa), u porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured zagrebačke županije, Klasa UP/I-471-02/19-01/89 Urbroj: 513-07-22-19-2 od 19. travnja 2019. (list 93 – 103 spisa), u tablicu obračuna PDV-a za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. (list 104 – 107 spisa), u elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. veljače 2025. (118 – 122 spisa), u scan spisa Općinskog građanskog državnog odvjetništva broj N-DO-253/24 (list 136 – 186 spisa), u spis Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-31/19 te proveo dokaz saslušanjem I. i II. tuženika.

5. Nije osnovan prigovor I. tuženika da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje ovoga postupka u smislu odredbe čl . 186A ZPP-a. Naime uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj N-DO- 253/2024 od 18. travnja 2024. proizlazi da je isti upućen preporučenom potiljkom TT i AT uz dostavu tužbe sa prilozima. Iz priloženih povratnica vidljivo je da je dostava TT prvi puta upućena 22. travnja 2024. te se vratila neuručena 4. svibnja 2024. s naznakom da je primatelj obaviješten ali nije podigao pošiljku. Dostava je ponovljena 22. svibnja 2024. te se ponovno vratila ne uručena s naznakom da je primatelj obaviješten ali nije podigao pošiljku nakon čega je u skladu sa odredbom čl. 38. st. 6. i 7. Zakona o državnom odvjetništvu dostava izvršena stavljanjem pismena na oglasnu ploču 17. lipnja 2024., sa koje je pismeno skinuto 3. srpnja 2024. te se smatra da je dostava uručena 4. srpnja 2024. Iz priložene povratnice vidljivo je da je zahtjev za mirno rješenje spora dostavljen AT **.**.2024. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. listopada 2024., dakle, nakon isteka roka od 3 mjeseca od podnošenja zahtjeva, ispunjeni su uvjeti propisani čl. 186.a st. 5. ZPP-a za podnošenje predmetne tužbe.

6. Uvidom u spis Županijskog suda u Zagrebu Kov-Us-31/19 utvrđeno je da istome prileži optužnica Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-Us-239/17 od 19. ožujka 2019. iz koje je razvidno da je podignuta protiv I. okrivljenog T., II. okrivljenog A., III. okrivljenog G., IV. okrivljenog B., V. okrivljenog O., VI. okrivljenog Ž., VII. okrivljenog Đ., VIII. okrivljenog H., IX. okrivljenog R., X. okrivljenog TT, XI. okrivljenog Z., XII. okrivljenog U. i XIII. okrivljenog AT upućena Županijskom sudu u Zagrebu.

7. Nadalje, utvrđeno je da je temeljem navedene optužnice vođen kazneni postupak protiv I. okrivljenog T., II. okrivljenog A., III. okrivljenog G. IV. okrivljenog O., V. okrivljenog Ž., VI. okrivljenog H., VIII. okrivljenog U. te TT kao VII. okrivljenika i AT kao IX. okrivljenika u predmetu broj Kov-Us-19/19 te je na sjednici optužnog vijeća 31. svibnja 2019. razdvojen kazneni postupak u odnosu na VII okrivljenog TT za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 i dr. i IX. okrivljenog AT za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 i dr. prema optužnici Uskoka broj K-Us-239/17 od 19. ožujka 2019. u koju svrhu je formiran novi spis pod brojem Kov-Us-31/19.

8. Predmetnom spisu prileže izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka te sporazumi oko potvrdnog očitovanja o optužnici na osnovu kojeg se očekuje izbor i odmjeravanje blaže kazne koje je okrivljeni TT potpisao pred Državnim odvjetništvom, Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-Us- 239/17 od 28. svibnja 2019., a okrivljeni AT **.**.2019. Temeljem navedenih sporazuma, na temelju odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 361. st. 1. ZKP/08 potvrđena je optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podignuta protiv okrivljenih TT i AT zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 i dr. te je donesena presuda na temelju sporazuma stranaka kojom su TT i AT proglašeni krivima što su u razdoblju od 16. listopada 2015. do 5. srpnja 2017. na području Grada Zagreba, Republike Slovenije i Republike Austrije u cilju realizacije plana zločinačkog udruženja i u svojstvima opisanim pod točkom 1.), u cilju pribavljanja nepripadne materijalne koristi za sebe i druge obavljanjem djelatnosti trgovine motornim vozilima pružanja usluga zastupanja u carinskom postupku prilikom unosa motornih vozila kupljenih u drugim državama članicama EU u RH, za rabljena motorna vozila nabavljena u drugim državama članicama EU od fizičkih osoba A. te sukladno njegovim uputama B., F., Ć. i okrivljeni TT, uz naplatu iznosa u rasponu od 200,00 kuna do 1.000,00 kuna po izdanom računu, kojeg su predavali A., kupcima vozila ispostavljali nevjerodostojne račune u kojima je neistinito prikazano da su prodavatelji tih vozila kupcima iz RH pravne osobe i to trgovačka društva N.A. d.o.o. i S – S. d.o.o., iako su znali da to nije odgovaralo istini, koje su u svojstvu odgovornih osoba navedenih društava potpisivali G. i B., čime su omogućili izbjegavanje daljnjeg postupka oporezivanja u RH odnosno plaćanja posebnog poreza na stjecanje rabljenih motornih vozila u vrijednosti od 5% porezne osnovice sukladno čl. 26. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine" broj 15/13., 108/13. i 115/16) od strane kupaca vozila, a za rabljena i nova vozila, koja su u drugim državama članicama EU nabavljena od obveznika poreza na dodanu vrijednost i prodana u RH za koja je stjecatelj u RH u obvezi platiti porez na dodanu vrijednost, ispostavljanjem i korištenjem nevjerodostojnih računa omogućili neiskazivanje transakcija oporezivih porezom na dodanu vrijednost u RH, te isto izdavanjem takvih računa uz naplatu iznosa u rasponu od 400,00 kuna do 1.400,00 kuna po izdanom računu omogućili drugima, pri čemu je P B. kao preprodavatelj navedenih vozila društvima pod kontrolom A. ispostavljao račune tvrtke B.H. e.U. s neosnovano iskazanom primjenom posebnog postupka oporezivanja marže, te račune bez iskazanog poreza na dodanu vrijednost s naznakom "isporuka dobara unutar EU", u kojima je prikazano da su vozila prodana bugarskim trgovačkim društvima, iako stvarne isporuke nije bilo, dok je A. prilikom prodaje navedenih vozila kupcima u RH ispostavljao nevjerodostojne račune trgovačkih društava N.A. d.o.o. i S-S. d.o.o. na kojima nije obračunat porez na dodanu vrijednost već je neosnovano iskazana primjena posebnog postupka oporezivanja marže, koje su sukladno njegovim uputama izrađivali F., Ć. i TT, a u svojstvu odgovornih osoba navedenih društava ih izdavali i potpisivali G. i B. nakon čega su navedene nevjerodostojne račune u sklopu pružanja usluga zastupanja u carinskom postupku A., B., F. i TT, kao i sami stjecatelji takvih vozila u RH prilagali uz porezne prijave za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila podnesene nadležnim carinskim uredima, dok je Đ. za novčanu nagradu, protivno čl. 35. Pravilnika o utvrđivanju sukladnosti motornih vozila i njihovih prikolica ("Narodne novine" broj 80/13., 97/14. i 60/16), za potrebe postupka obračuna posebnog poreza na motorna vozila i registracije navedenih vozila u RH, postupke provjere sukladnosti provodio bez obavljanja pregleda vozila, te u svojstvu ovlaštenog ispitivača Državnog zavoda za mjeriteljstvo RH izdavao potvrde o sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila a N. kao ovlašteni carinski službenik pri Carinskom uredu Zagreb II za novčanu nagradu, postupke utvrđivanja posebnog poreza na motorna vozila provodio žurno te protivno čl. 11 st.1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine" broj 15/13., 108/13. i 115/16) bez obavljanja pregleda motornog vozila, među kojima i za vozila koja u vrijeme provođenja postupka nisu bila unesena u RH , te u ime Carinskog ureda Zagreb II sačinjavao zapisnike o utvrđivanju porezne osnovice temeljem kojih je C. u svojstvu predstojnika Carinskog ureda Zagreb II izdavao porezna rješenja o utvrđivanju porezne osnovice, među kojima i za vozila koja u vrijeme izdavanja rješenja nisu bila unesena u RH, iako je znao da su podnesenim poreznim prijavama za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila priloženi nevjerodostojni računi navodeći i opisujući dalje konkretne protupravne radnje koje su okrivljeni TT sam i zajedno sa okrivljenim AT vršili u navedenom periodu u konkretnim slučajevima nabavke unosa i prodaje motornih vozila, čime su na u presudi opisani način za najmanje 18 vozila omogućili neplaćanje dužnih iznosa posebnog poreza na stjecanje rabljenih motornih vozila od 5% čime je oštećen Državni proračun RH za ukupan iznos od 62.345,42 kune, a uz to su po osnovi neplaćenog posebnog poreza na rabljena motorna vozila - trošarine oštetili Državni proračun RH za iznos od 11.332,45 kuna, dok su za najmanje 61 vozilo omogućili neplaćanje dužnih iznosa poreza na dodanu vrijednost na štetu Državnog proračuna RH pri čemu je temeljem nevjerodostojnih računa trgovačkog društva S – S. d.o.o. izdanim kupcima vozila u RH državni proračun oštećen za ukupni iznos od 677.573,92 kune po osnovi neplaćenog poreza na dodanu vrijednost, nevjerodostojnog računa trgovačkog društva S.S. d.o.o. za iznos od 48.287,01 kuna po osnovi neplaćenog poreza na dodanu vrijednost, nevjerodostojnih računa trgovačkog društva P.C. d.o.o. za ukupni iznos od 111.575,97 kuna po osnovi neplaćenog poreza na dodanu vrijednost, nevjerodostojnih računa trgovačkog društva B.M. d.o.o. za ukupni iznos od 565.067,51 kuna po osnovi neplaćenog poreza na dodanu vrijednost, a naplatom usluge izdavanja nevjerodostojnih računa pribavili protupravnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 27.208,00 kuna kojim je raspolagao i u svoju korist zadržao A., dakle, I. optuženi TT, znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti u sastavu takvog udruženja drugome s namjerom pomogao da s ciljem da druga osoba potpuno izbjegne plaćanje poreza daje netočne podatke o drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, a kazneno djelo je dovelo do neutvrđenja porezne obveze velikih razmjera i neistinite poslovne isprave uporabio u poslovanju kao da su istinite, a II. optuženi AT, s ciljem da druga osoba potpuno izbjegne plaćanje poreza dao netočne podatke o drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze pa je zbog toga došlo do neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000. kuna i neistinite poslovne isprave uporabio u poslovanju kao da su istinite pa je time I. optuženi TT počinio kaznena djela protiv javnog reda i to kaznenim djelima opisanom pod toč. 2.- pomaganje u utaji poreza ili carine u sastavu zločinačkog udruženja opisano u čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 u vezi čl. 329. st. 2 u vezi st. 1. toč. 4.KZ/11 i čl. 38. i 52. st. 4. KZ/11, a kažnjivo po čl. 329 st. 2 u vezi st. 1. toč. 4 KZ/11 i krivotvorenje službene ili poslovne isprave u sastavu zločinačkog udruženja opisano u čl. 279. st. 2. KZ/11 u vezi čl. 329 st. 1. toč. 2 KZ/11 i čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 329 st. 1. toč. 2. KZ/11 sve uz primjenu čl. 51. KZ/11, a II. optuženi AT po činio kaznena djela i to - kazneno djelo protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 52. st. 4. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave opisano i kažnjivo po čl . 279 st. 2. KZ/11 u vezi čl. 52 KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11 te su I. i II. optuženicima, ovdje I. i II. tuženicima izrečene kazne. Presuda je postala pravomoćna 31. svibnja 2019.

9. S obzirom da je sud u parničnom postupku vezan pravomoćnom osuđujućom presudom koja je donesena u kaznenom postupku u pogledu odgovornosti za štetu, neosnovani su prigovori I. tuženika kojima dovodi u pitanje svoju odgovornost za kaznena djela za koja je osuđen.

10. Uvidom u imovinsko pravni zahtjev koji je podnijelo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 21. ožujka 2019. broj A-DO-12/17 utvrđeno je da je taj zahtjev podnesen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta predmetu broj K-Us-239/17 u odnosu na 13 okrivljenih osoba, između ostalog i prema TT i AT ovdje I. i II. tuženicima. Republika Hrvatska kao oštećenik je s obzirom na cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu Ureda te posebice s obzirom na provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje specificirala imovinsko pravni zahtjev na iznos od 1.806.737,76 kuna te je predložila da se naloži I. okrivljenom C., II. okrivljenom A., III. okrivljenom G., IV. okrivljenom B., V. okrivljenom F., IX. okrivljenom Ć. i X. okrivljenom TT da solidarno na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplate iznos od 708.799,19 kuna sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2017. do isplate, a u odnosu na XIII. okrivljenog AT da mu se na ime imovinsko pravnog zahtjeva naloži da isplati iznos od 565.067,51 kuna sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2017. do isplate.

11. Uvidom u optužnicu Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-Us-239/17 od 19. ožujka 2019. utvrđeno je da je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, poreze i procjenu vrijednosti društva RT **.**.2019. kojim je utvrđeno da je stvarni prodavatelj za svako motorno vozilo opisanog pod toč. 2.a. činjeničnog dijela optužnice bio građanin pojedine države članice EU koji je prodavao vozilo hrvatskom građaninu, što znači da je pri daljnjoj prodaji vozila ono bilo izvan sustava PDV-a te da bi se utvrđivala obveza kupca za plaćanje 5% posebnog poreza na stjecanje rabljenih prijevoznih sredstava, ali da su se između građanina pojedine države članice EU te kupca u RH nalazila društva N.A. d.o.o. i S – S. d.o.o. u ulozi preprodavatelja koja primjenjuju posebni postupak oporezivanja marže, čime kupac u RH nije imao poreznu obvezu posebnog poreza na stjecanje rabljenih prijevoznih sredstava po stopi od 5%. Zbog navedenih radnji svi izlazni računi tih društava temeljem kojih je nastala šteta po Državni proračun RH na ime neplaćanja posebnog poreza na stjecanje rabljenih prijevoznih sredstava po stopi od 5% su nevjerodostojni. U svakom od analiziranih vozila gdje je vještak utvrdio da je Državni proračun RH oštećen na ime ne plaćanja posebnog poreza na stjecanje rabljenih prijevoznih sredstava po stopi od 5%, utvrđeno je da je korišten izlazni račun preprodavatelja koji je primjenjivao posebni postupak oporezivanja marže, u svrhu da kupac u RH izbjegne poreznu obvezu posebnog poreza na stjecanje rabljenih prijevoznih sredstava po stopi od 5%. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je za vozila opisana pod toč. 2., 3. i 4. činjeničnog dijela optužnice provedenim vještačenjem utvrđeno da je registracija ili vlasništvo svakog automobila glasilo na poreznog obveznika pojedine državne članice EU koji bi prodavalo vozilo u redovnom postupku oporezivanja, što znači da je pri daljnjoj prodaji vozila ono trebalo ostati u redovnom postupku oporezivanja te bi se utvrđivala obveza kupca za plaćanje 25% PDV-a na stjecanje prijevoznih sredstava. Međutim, u daljnjoj prodaji vozila trgovačka društva B.H. E.U. te trgovačka društva P. s.r.o., N.A. d.o.o., P.C. d.o.o., S – S. d.o.o., MZ M. d.o.o. i Beta Moto d.o.o. su u ulozi preprodavatelja primjenjivala poseban postupak oporezivanja marže čime krajnji korisnik vozila u RH nije imao poreznu obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost pa su, zbog navedenih radnji, svi izlazni računi navedenih osoba temeljem kojih je nastala šteta Državnom proračunu RH na ime neplaćanja poreza na dodanu vrijednost nevjerodostojni. Pri uvozu vozila u RH stjecatelj prijevoznog sredstva bio je dužan platiti PDV na neto cijenu vozila ali se to nije dogodilo jer su prethodno navedene pravne osobe u ulozi preprodavatelja primjenjivale posebni postupak oporezivanja marže, čime je vozilo izašlo iz redovnog postupka oporezivanja te ušlo u posebni postupak oporezivanja marže. Navedenim postupanjem krajnji korisnik vozila u RH nije imao poreznu obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Sudski vještak je utvrdila visinu štete koju je svim inkriminiranim radnjama pretrpio Državni proračun RH, kako je to ranije već navedeno, u ukupnom iznosu od 1.806.737,76 kuna.

12. I. tuženi TT iskazao je da je u okviru kaznenog postupka platio sudske troškove i odradio dobrotvorni rad, dok od utuženog iznosa nije ništa platio. U sklopu sporazuma kojeg je zaključio sa USKOK-om platio je iznos od oko 14.500,00 kuna u kojem su bili sadržani troškovi zastupanja, troškovi obrade i neki javnobilježnički troškovi. Na poseban upit pun. I. tuženik je iskazao da je u to vrijeme tek bio počeo raditi i nije bio dio svega toga što mu se nametalo, ali mu je USKOK zaprijetio zatvorom te je potpisao sporazum samo da se svega toga riješi. Tijekom postupka koji je prethodio zaključenju sporazuma nije bilo nikakvog govora o naknadi štete.

13. II. tuženi AT je iskazao da je sklapanje nagodbe sa USKOK-om bilo uvjetovano time da podmiri jednu trećinu iznosa od štete koju je tužitelj tražio. Bili su okrivljeni njih trojica i on je priznao svoju jednu trećinu te je i platio jednu trećinu iznosa prije zaključenja nagodbe, odnosno platila je firma Beta Moto d.o.o. čiji je bio zaposlenik. Radilo se o iznosu od 180.000,00 kuna. Prilikom zaključenja nagodbe nije mu rečeno da će morati još nešto plaćati. Porezna uprava izvršila je nadzor u trgovačkom društvu Beta Moto d.o.o. te je izvršila popis svih predmeta na temelju kojih je u kaznenom postupku zaključena ova nagodba, ali je osim tih predmeta koje je na uvidu imao USKOK i u kojima su se navodili identični iznosi po identičnim računima PDV-a, Porezna uprava uzela u obzir i ostale predmete tako da je naplaćeno sve ono što je USKOK potraživao, a radi se o iznosu od oko 540.000,00 kuna. Dakle, Porezna uprava je naplatila ukupan iznos koji predstavlja podmirenje cjelokupnog duga kojeg RH ovom tužbom potražuje, a to je iznos koji je naplatila Porezna uprava, dakle spomenutih 540.000,00 kuna i on je platio 180.000,00 kuna kao uvjet sklapanja nagodbe. Ovaj iznos od 540.000,00 naplaćen je u okviru stečajnog postupka. II. tuženik je ispravio svoje prethodne navode te je pojasnio da je dug koji je utvrđen tijekom poreznog nadzora u iznosu od 540.000,00 kuna iznos za koji je Beta Moto d.o.o. terećena i taj se iznos pokušao naplatiti u stečajnom postupku. Iskazao je da je naplaćeno nešto malo, ne zna točno koliko, dok preostali iznos nije naplaćen već je zaključen stečajni postupak i firma je prestala postojati. Stoga je ispravio ono što je prethodno ušlo u zapisnik, da je u stečajnom postupku uključujući ono što je on platio, naplaćeno sve što je USKOK tražio.

14. Odredbom čl. 1107. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) propisano je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno, kao što je to ovdje slučaj, svi sudionici odgovaraju solidarno, pri čemu poticatelj i pomagatelj te onaj koji je pomagao da se odgovorne osobe ne otkriju odgovaraju solidarno s njima.

15. Svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Od više solidarnih dužnika svaki može odgovarati s drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima (čl. 43. st. 1. i 2. ZOO-a).

16. S obzirom na činjenicu da je navedena šteta nastala zajedničkim djelovanjem više osoba koje su bile udružene u cilju realizacije plana zločinačkog udruženja, nije osnovan prigovor I. tuženika da se ne radi o solidarnoj obvezi, zbog čega je sud odbio njegov dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine štete koju je počinio I. tuženik.

17. I. tuženik je učinio nespornim da od utuženog iznosa nije ništa podmirio, zbog čega je temeljem odredbe čl. 1046., 1049. i 1095. st. 1. ZOO-a u svezi sa čl. 1107 st. 1. i 2. ZOO- a odlučeno kao točki I izreke presude.

18. Među strankama nije sporno da je II. tuženik prije potpisivanja sporazuma temeljem kojeg je donesena kaznena presuda platio u korist Državnog proračuna iznos u protuvrijednosti od 24.999,11 eura te je glavnica koju tužitelj potražuje umanjena za plaćeni iznos. II. tuženik u svom iskazu navodi da je tvrtka Beta Moto d.o.o. terećena za iznos kojeg je utvrdilo Ministarstvo financija, Porezna uprave, Područni ured zagrebačke županije, u rješenju Klasa: UP/I-471-02/19-01/89, Urbroj: 513-07-22-19-2 od 19. travnja 2019. te da je pokušana naplata tog iznosa u stečajnom postupku, ali da je naplaćeno nešto malo, dok preostali iznos nije naplaćen već je zaključen stečajni postupak i firma je prestala postojati. Kako II. tuženik ničim nije dokazao da je preostalo potraživanje tužitelja u iznosu od 49.998,23 eura djelomično podmireno, valjalo je tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti u smislu odredbe čl. 1046., 1049. i 1095. st. 1. ZOO-a.

19. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Kako se radi o šteti koju je sud utvrdio danom donošenja presude u kaznenom postupku, koja je istog dana postala pravomoćna, tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu od dana donošenja te presude do isplate (čl. 1089. st. 2. ZOO-a).

20. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 2.168,58 eura (Tbr. 32.1 OT), za sastav tužbe u iznosu od 2.168,58 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podneska od 27. lipnja 2025. u iznosu od 2.168,58 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podneska od 16. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima od 7. srpnja 2025. i 15. rujna 2025. u iznosima od po 2.168,58 eura (Tbr. 9.1 OT), ili ukupno 10.892,90 eura.

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

S u d a c:

Andrea Grahovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- ODO-GUO

- pun. I. tuženika

- II. tuženiku