REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1117/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa] (ranije iz Rijeke, Križanićeva 2), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Zjačić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 03. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jelene Zjačić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika IB, odvjetničke vježbenice, dana 13. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom dio odredbe Ugovora o kreditu (CHF) broj ugovora: 016- 778/2007 (broj partije 25303813) sklopljenog dana 03.12.2007. između tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 (tada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb) kao banke i tužitelja GB, [adresa], 51 000 Rijeka, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita sadržan u članku 4 st. 2 (Otplata kredita) koja glasi: ''Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 297,80 CHF ….. obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.''
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.999,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
- iznos od 3,56 EUR od 25.02.2008. pa do isplate;
- iznos od 8,02 EUR od 10.03.2008. pa do isplate;
- iznos od 6,06 EUR od 14.04.2008. pa do isplate;
- iznos od 1,70 EUR od 07.05.2008. pa do isplate;
- iznos od 2,53 EUR od 17.06.2008. pa do isplate;
- iznos od 2,41 EUR od 08.07.2008. pa do isplate;
- iznos od 0,95 EUR od 12.08.2008. pa do isplate;
- iznos od 0,95 EUR od 15.09.2008. pa do isplate;
- iznos od 0,95 EUR od 15.09.2008. pa do isplate;
- iznos od 10,67 EUR od 13.10.2008. pa do isplate;
- iznos od 12,17 EUR od 18.11.2008. pa do isplate;
- iznos od 9,21 EUR od 22.12.2008. pa do isplate;
- iznos od 22,41 EUR od 26.01.2009. pa do isplate;
- iznos od 25,53 EUR od 19.02.2009. pa do isplate;
- iznos od 20,25 EUR od 31.03.2009. pa do isplate;
- iznos od 19,49 EUR od 23.04.2009. pa do isplate;
- iznos od 18,38 EUR od 21.05.2009. pa do isplate;
- iznos od 17,10 EUR od 01.06.2009. pa do isplate;
- iznos od 17,05 EUR od 24.06.2009. pa do isplate;
- iznos od 15,65 EUR od 27.07.2009. pa do isplate;
- iznos od 16,21 EUR od 21.08.2009. pa do isplate;
- iznos od 16,92 EUR od 14.09.2009. pa do isplate;
- iznos od 14,66 EUR od 15.10.2009. pa do isplate;
- iznos od 17,67 EUR od 30.11.2009. pa do isplate;
- iznos od 15,85 EUR od 15.12.2009. pa do isplate;
- iznos od 22,25 EUR od 26.02.2010. pa do isplate;
- iznos od 26,36 EUR od 29.03.2010. pa do isplate;
- iznos od 25,41 EUR od 26.04.2010. pa do isplate;
- iznos od 28,10 EUR od 10.05.2010. pa do isplate;
- iznos od 34,90 EUR od 24.06.2010. pa do isplate;
- iznos od 37,47 EUR od 22.07.2010. pa do isplate;
- iznos od 41,62 EUR od 20.09.2010. pa do isplate;
- iznos od 41,03 EUR od 18.10.2010. pa do isplate;
- iznos od 41,03 EUR od 18.10.2010. pa do isplate;
- iznos od 43,00 EUR od 11.11.2010. pa do isplate;
- iznos od 53,87 EUR od 20.12.2010. pa do isplate;
- iznos od 51,48 EUR od 31.01.2011. pa do isplate;
- iznos od 52,25 EUR od 21.02.2011. pa do isplate;
- iznos od 50,07 EUR od 21.04.2011. pa do isplate;
- iznos od 52,99 EUR od 04.05.2011. pa do isplate;
- iznos od 65,88 EUR od 07.06.2011. pa do isplate;
- iznos od 67,04 EUR od 07.07.2011. pa do isplate;
- iznos od 92,25 EUR od 08.08.2011. pa do isplate;
- iznos od 91,60 EUR od 05.09.2011. pa do isplate;
- iznos od 68,64 EUR od 03.10.2011. pa do isplate;
- iznos od 68,41 EUR od 02.11.2011. pa do isplate;
- iznos od 67,65 EUR od 02.12.2011. pa do isplate;
- iznos od 70,33 EUR od 03.01.2012. pa do isplate;
- iznos od 73,98 EUR od 03.02.2012. pa do isplate;
- iznos od 74,17 EUR od 02.03.2012. pa do isplate;
- iznos od 71,80 EUR od 04.04.2012. pa do isplate;
- iznos od 72,37 EUR od 04.05.2012. pa do isplate;
- iznos od 74,98 EUR od 04.06.2012. pa do isplate;
- iznos od 73,18 EUR od 03.07.2012. pa do isplate;
- iznos od 73,13 EUR od 06.08.2012. pa do isplate;
- iznos od 71,34 EUR od 05.09.2012. pa do isplate;
- iznos od 71,34 EUR od 05.09.2012. pa do isplate;
- iznos od 69,57 EUR od 01.10.2012. pa do isplate;
- iznos od 72,43 EUR od 05.11.2012. pa do isplate;
- iznos od 71,51 EUR od 05.12.2012. pa do isplate;
- iznos od 72,58 EUR od 03.01.2013. pa do isplate;
- iznos od 68,63 EUR od 05.02.2013. pa do isplate;
- iznos od 70,47 EUR od 04.03.2013. pa do isplate;
- iznos od 72,57 EUR od 03.04.2013. pa do isplate;
- iznos od 70,69 EUR od 06.05.2013. pa do isplate;
- iznos od 65,46 EUR od 04.06.2013. pa do isplate;
- iznos od 64,57 EUR od 02.07.2013. pa do isplate;
- iznos od 66,58 EUR od 01.08.2013. pa do isplate;
- iznos od 68,39 EUR od 02.09.2013. pa do isplate;
- iznos od 71,21 EUR od 04.10.2013. pa do isplate;
- iznos od 948,98 EUR od 13.11.2013. pa do isplate,
te mu naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.831,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.10.2025. do isplate,
s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 12.06.2023. navodi da je dana 03.12.2007. tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao bankom sklopio Ugovor o kreditu (CHF) broj ugovora: 016-778/2007 (broj partije 25303813) temeljem kojeg je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje potrošački kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 20.655,00 CHF (obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita) (dalje: Ugovor o kreditu). Rok otplate po Ugovoru o kreditu je 7 (sedam) godina, ugovorena je otplata u 84 mjesečna anuiteta. Tužitelju je kredit u CHF valuti od strane tuženika prezentiran kao povoljan, odnosno uz uvjete koji su značajno povoljniji od uvjeta kredita u EUR. Tuženik nije tužitelja informirao o svim parametrima bitnim za donošenje odluke. Tužitelj i tuženik nisu pregovarali o pojedinačnim odredbama ugovora, već se radilo o standardiziranom ugovoru. Člankom 4. st. 2 Ugovora o kreditu (Otplata kredita) ugovoreno je: „Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 297,80 CHF ….. obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“ Člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorena je kamatna stopa od 5,60 % godišnje. Naknadno, tuženik je u više navrata jednostrano povećavao kamatnu stopu, što je dovelo do jednostranog povećanja mjesečnog anuiteta. Dana 13.11.2013. tužitelj je prijevremeno otplatio preostali dio kredita. Tužitelj navodi da je protiv tuženika prethodno pokrenuo postupak za povrat preplaćene kamate po Ugovoru o kreditu koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio pod posl.br. P-8966/19. U postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu posl.br. P-8966/19 provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću, Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je ugovoreni iznos kredita od 20.655,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan isplate kredita iznosio protuvrijednost od 91.233,14 kn. Kredit je isplaćen 04.12.2007. s kojim danom je srednji tečaj Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.za valutu CHF iznosio 4,417000 kn za 1 CHF.
2. Tužitelj navodi da je u periodu 25.02.2008. pa do 13.11.2013. godine, pretplatio ukupnu tečajnu razliku zbog valutne klauzule u CHF koji iznos pretplate za navedeni period u iznosu 3.977,86 EUR. Tuženik je povrijedio potrošačko pravo tužitelja tako što je u ugovoru o kreditu koristio ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a koja odredba je ništetna. Da je navedeno postupanje tuženika protupravno, a da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna nedvojbeno dokazuje pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž6632/2017-10, donesena dana 14. lipnja 2018. godine, a kojom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013. godine i to, između ostalog, i u dijelu kojim se utvrđuje da je 5.-tuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb (sada pod tvrtkom ADDIKO BANK d.d), u razdoblju od 01.06.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena H. A. -A.-B. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotužena H. A.-A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Revizija banaka protiv odluke VTSR posl. br. 43. Pž- 6632/2017-10, od 14. lipnja 2018. odbijena je odlukom VS RH br. Rev-2221/18 od 03. rujna 2019, kojom je odlukom, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, konačno odlučeno o ništetnosti odredbe koja sadrži valutnu klauzulu u CHF. U navedenom kolektivnom sporu utvrđeno je da su banke imale saznanja o izglednoj budućoj promijeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača a unatoč tome su banke poticale potrošače među kojima su i tužitelji na sklapanju ugovora o kreditu u CHF.
3. Tužitelj smatra da je razvidno da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika zaključen u navedenom razdoblju na koje razdoblje se presuda odnosi, a što je vidljivo pregledom Ugovora o kreditu. Iz istog proizlazi protupravnost takvog postupanja tuženika. Citirane presude donesene su povodom kolektivne tužbe podnesene sukladno čl. 502. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) (dalje ZPP). Čl. 502. c ZPP-a propisano da je sud prilikom odlučivanja u pojedinačnim zahtjevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi pa je tako i sud koji će odlučivati u ovom postupku vezan pravomoćnim utvrđenjem suda da je navedena ugovorna odredba ništetna, iz čega proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadnu imovinsku korist. Prema odredbi članka 327. i 328. ZOO-a svaka zainteresirana osoba ima pravo isticati ništetnost. Sudska praksa je utvrdila da je tužena zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF drugoj strani dužna vratiti ono što je neosnovano primila na osnovu takve ugovorne odredbe. Ništavost djeluje ''ex tunc'', konkretno od samog sklapanja ugovora pa je nepošten dio odredba članka 4., posebice članak 4. stavak 2. predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF nepoštena i ništetna od samog početka pa tužitelj ima pravo zatražiti povrat svih naplaćenih iznosa preko početnog tečaja u CHF, u onom razdoblju u kojem je tužena ništetnu odredbu koristila u konkretnom slučaju to je razdoblje od 25.02.2008. pa do 13.11.2013.
4. Slijedom iznesenog, tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude:
-(Ad 1.) kojom se utvrđuje ništetnom dio odredbe Ugovora o kreditu (CHF) broj ugovora: 016-778/2007 (broj partije 25303813) sklopljenog dana 03.12.2007. između tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 (tada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb) kao banke i tužitelja GB Klarić, Križanićeva 2, 51 000 Rijeka, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita sadržan u članku 4 st. 2 (Otplata kredita) koja glasi: ''Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 297,80 CHF ….. obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.''
-(Ad 2.) kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime povrata preplaćenog iznosa iznos od 3.977,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pretplate od dana učinjene pretplate (u razdoblju od 25.02.2008. do 13.11.2013.) do isplate,
-(Ad 3.) kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu od 15.11.2023. navodi da ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu br. 016-778/2007 dana 3. prosinca 2007. (dalje: ugovor o kreditu). Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule, navodi da kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik, a u odnosu na pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama, navodi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. Tuženik, a u odnosu na neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, nadalje ističe da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem CHF valute obveze, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja. Nejasno je zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je izvjesno da je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tuženik bio nepošten. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Predmetnim ugovorom je ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 7 godina. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 7 godina, a valutnu je klauzulu ponudio tužitelju upravo kao zaštitnu vrijednosnu klauzulu za budući slučaj potrebe očuvanja kupovne moći kune. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima, pa u tu svrhu dostavlja izjavu djelatnice tuženika koja je provodila navedene edukacije. Nadalje, tuženik osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Navedeno iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1021. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. Navedenim člankom određeno je da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.
6. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da valutna klauzula nije niti bila ugovorena. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO- a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio ugovornu obvezu kao da valute obveze nije niti bilo. Nadalje, ukoliko tužitelj smatra da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, odnosno ističe da se predmetni ugovor o kreditu ima smatrati kunskim kreditom, tada se i na predmetni ugovor treba primijeniti kamatna primjenjiva na kunske kredite. U prilog tom stavu govori i činjenica da je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/15) prilikom konverzije naložio primjenu kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Nesporno je da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio koja druga valuta obveze bi se trebala primijeniti. Ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksni tečaj, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore bez valutne klauzule.
7. Pored toga, tuženik prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate vraćaju se od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe. Sudska praksa nepoštenje (nesavjesnost) stjecatelja veže uz to je li neosnovano osiromašeni zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove prije podnošenja tužbe. S obzirom na to da u ovom postupku tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, prema tome nije dokazao ni da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora. Tuženik ovdje ukazuje i na stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je zauzeto shvaćanje da ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Iako predmetni slučajevi nisu identični, oni su svakako usporedivi budući da je ugovor o kreditu vrsta ugovora o zajmu. Stoga tuženik smatra kako nema osnove za tumačenje njegovog postupanja kao nepoštenog budući da Vrhovni sud RH u ranijim odlukama (iako se radilo o ugovoru o zajmu, a ne o kreditu), ponašanje ugovornih strana koje je bilo protivno izričitoj zakonskoj zabrani nije tumačio kao nepošteno. Tuženik smatra da se navedeno shvaćanje mora primijeniti i u ovom predmetu kada je riječ o tijeku zateznih kamata. Navedeni stav potvrdio je i Općinski sud u Splitu u presudama posl. broj P-2563/18 od 23. listopada 2020. i u presudi posl. br. P-1798/19 od 23. travnja 2021. gdje se navodi: „Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U ovom slučaju tužiteljima stečeno bez osnove na strani tuženika temeljem ništetnih odredaba Ugovora pripada od dana podnošenja zahtjeva tuženiku, a to je dan podnošenja tužbe 21. srpnja 2015. godine do isplate. Tužitelji, odnosno njihova prednica, su tek nakon uspjeha kolektivne tužbe i uspjeha iste, istaknuli svoj zahtjev i ukazali na nepoštenje predmetnih odredaba, do tada, odnosno do dana podnošenja ove tužbe sami tužitelji, ni njihova prednica, nisu ukazivali na ništetnost odredaba, sud je stava da zbog specifičnosti ovih slučajeva ugovora o kreditima u CHF treba držati da tuženik nije bio nepošten stjecatelj, pa stečeno treba vratiti tužiteljima od dana podnošenja tužbe tužitelja u ovom predmetu. Dakle, za više zatraženo zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan. U ovom dijelu, zatraženih kamata, zaista ima mjesta primjeni stava sa sjednice Građanskog odjela VS RH održane 5. ožujka 2004. godine, analognoj primjeni istog kao i kod ništavog ugovora o zajmu po kojem ugovorne strane istog treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju zatezne kamate pripadaju od dana podnošenja zahtjeva.“
8. Tuženik, opreza radi ističe prigovor zastare iz razloga kako slijedi. U slučaju ako bi tužitelj isticao pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P- 1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Osnovna zadaća suda je suditi na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Stoga je sud ovlašten tumačiti zakonske odredba u slučaju kada iste postoje. Budući da odredba čl. 241. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena čl. 241. ZOO u ovom kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Stoga, tuženik ističe kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od pet godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Tuženik smatra da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sud one potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom, neosnovano stavio u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule.
9. Pored toga, pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Međutim, ovdje tužitelj ne navodi nikakve činjenice niti dokaze da je tužitelju povrijeđeno neko pravo nego se samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. To međutim ne znači da je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Naime, svrha tzv. individualnih parnica je upravo u tome da se činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora dokažu u konkretnom slučaju. To, međutim, tužitelj ovdje ne dokazuje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženiku.
10. Tužitelj je u podnesku od 18.02.2025., a nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu na koje tužitelj nije imao primjedbi preinačio (na način da je isti povisio) tužbeni zahtjev, navodeći da tužbeni zahtjev usklađuje s provedenim financijskim vještačenjem, te predlaže donošenje presude:
-(Ad 1.) kojom se utvrđuje se ništetnom dio odredbe Ugovora o kreditu (CHF) broj ugovora: 016-778/2007 (broj partije 25303813) sklopljenog dana 03.12.2007. između tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 (tada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb) kao banke i tužitelja GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita sadržan u članku 4 st. 2 (Otplata kredita) koja glasi: ''Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 297,80 CHF ….. obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.'',
-(Ad 2.) kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime povrata preplaćenog iznosa iznos od 4.196,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pretplate od dana učinjene pretplate (u razdoblju od 25.02.2008. do 13.11.2013.) do isplate,
-(Ad 3.) kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
11. Tuženik se na zatraženu preinaku tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 18.02.2025. nije očitovao, a sud je na ročištu od 16.05.2025. (list 131 spisa) preinaku dopustio, a primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a stoga jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i stoga jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu da je tužbeni zahtjev usklađen s provedenim financijskim vještačenjem u ovom predmetu, a upravo sud temeljem odredbe čl. 259. st. 1. ZPP-a rukovodi vještačenjem, odnosno određuje zadatak vještaku, pa tužitelj prije povođenja vještačenja u ovom predmetu nije mogao znati kakav će biti nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, tužitelj zatraženom preinakom nije promijenio identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom, već tužitelj u preinačenom zahtjevu temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa od onog koji je zahtijevao u tužbi, čime on nije promijenio istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak, jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije.
12. Tužitelj je u podnesku koji je predan na ročištu od 03.09.2025., a nakon dopunskog očitovanja vještaka za financije od 01.09.2025. u kojemu je vještak izmijenio svoj osnovni nalaz i mišljenje, konačno postavio svoj tužbeni zahtjev, navodeći da tužbeni zahtjev usklađuje s dopunskim očitovanjem vještaka, te predlaže donošenje slijedeće presude:
''1. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe Ugovora o kreditu (CHF) broj ugovora:
016-778/2007 (broj partije 25303813) sklopljenog dana 03.12.2007. između tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 (tada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb) kao banke i tužitelja GB, [adresa], 51 000 Rijeka, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita sadržan u članku 4 st. 2 (Otplata kredita) koja glasi: ''Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 297,80 CHF ….. obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.''
2. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da na ime povrata preplaćenog iznosa tužitelju GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3999,91 EUR (slovima: tritisućedevetstodevedesetdevet eura i devedesetjedan cent) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate prema stopi zateznih kamata određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl. 29 ZOO-a), kako slijedi:
- iznos od 3,56 EUR sa zak. zat. kamatom od 25.02.2008. pa do isplate;
- iznos od 8,02 EUR sa zak. zat. kamatom od 10.03.2008. pa do isplate;
- iznos od 6,06 EUR sa zak. zat. kamatom od 14.04.2008. pa do isplate;
- iznos od 1,70 EUR sa zak. zat. kamatom od 07.05.2008. pa do isplate;
- iznos od 2,53 EUR sa zak. zat. kamatom od 17.06.2008. pa do isplate;
- iznos od 2,41 EUR sa zak. zat. kamatom od 08.07.2008. pa do isplate;
- iznos od 0,95 EUR sa zak. zat. kamatom od 12.08.2008. pa do isplate;
- iznos od 0,95 EUR sa zak. zat. kamatom od 15.09.2008. pa do isplate;
- iznos od 0,95 EUR sa zak. zat. kamatom od 15.09.2008. pa do isplate;
- iznos od 10,67 EUR sa zak. zat. kamatom od 13.10.2008. pa do isplate;
- iznos od 12,17 EUR sa zak. zat. kamatom od 18.11.2008. pa do isplate;
- iznos od 9,21 EUR sa zak. zat. kamatom od 22.12.2008. pa do isplate;
- iznos od 22,41 EUR sa zak. zat. kamatom od 26.01.2009. pa do isplate;
- iznos od 25,53 EUR sa zak. zat. kamatom od 19.02.2009. pa do isplate;
- iznos od 20,25 EUR sa zak. zat. kamatom od 31.03.2009. pa do isplate;
- iznos od 19,49 EUR sa zak. zat. kamatom od 23.04.2009. pa do isplate;
- iznos od 18,38 EUR sa zak. zat. kamatom od 21.05.2009. pa do isplate;
- iznos od 17,10 EUR sa zak. zat. kamatom od 01.06.2009. pa do isplate;
- iznos od 17,05 EUR sa zak. zat. kamatom od 24.06.2009. pa do isplate;
- iznos od 15,65 EUR sa zak. zat. kamatom od 27.07.2009. pa do isplate;
- iznos od 16,21 EUR sa zak. zat. kamatom od 21.08.2009. pa do isplate;
- iznos od 16,92 EUR sa zak. zat. kamatom od 14.09.2009. pa do isplate;
- iznos od 14,66 EUR sa zak. zat. kamatom od 15.10.2009. pa do isplate;
- iznos od 17,67 EUR sa zak. zat. kamatom od 30.11.2009. pa do isplate;
- iznos od 15,85 EUR sa zak. zat. kamatom od 15.12.2009. pa do isplate;
- iznos od 22,25 EUR sa zak. zat. kamatom od 26.02.2010. pa do isplate;
- iznos od 26,36 EUR sa zak. zat. kamatom od 29.03.2010. pa do isplate;
- iznos od 25,41 EUR sa zak. zat. kamatom od 26.04.2010. pa do isplate;
- iznos od 28,10 EUR sa zak. zat. kamatom od 10.05.2010. pa do isplate;
- iznos od 34,90 EUR sa zak. zat. kamatom od 24.06.2010. pa do isplate;
- iznos od 37,47 EUR sa zak. zat. kamatom od 22.07.2010. pa do isplate;
- iznos od 41,62 EUR sa zak. zat. kamatom od 20.09.2010. pa do isplate;
- iznos od 41,03 EUR sa zak. zat. kamatom od 18.10.2010. pa do isplate;
- iznos od 41,03 EUR sa zak. zat. kamatom od 18.10.2010. pa do isplate;
- iznos od 43,00 EUR sa zak. zat. kamatom od 11.11.2010. pa do isplate;
- iznos od 53,87 EUR sa zak. zat. kamatom od 20.12.2010. pa do isplate;
- iznos od 51,48 EUR sa zak. zat. kamatom od 31.01.2011. pa do isplate;
- iznos od 52,25 EUR sa zak. zat. kamatom od 21.02.2011. pa do isplate;
- iznos od 50,07 EUR sa zak. zat. kamatom od 21.04.2011. pa do isplate;
- iznos od 52,99 EUR sa zak. zat. kamatom od 04.05.2011. pa do isplate;
- iznos od 65,88 EUR sa zak. zat. kamatom od 07.06.2011. pa do isplate;
- iznos od 67,04 EUR sa zak. zat. kamatom od 07.07.2011. pa do isplate;
- iznos od 92,25 EUR sa zak. zat. kamatom od 08.08.2011. pa do isplate;
- iznos od 91,60 EUR sa zak. zat. kamatom od 05.09.2011. pa do isplate;
- iznos od 68,64 EUR sa zak. zat. kamatom od 03.10.2011. pa do isplate;
- iznos od 68,41 EUR sa zak. zat. kamatom od 02.11.2011. pa do isplate;
- iznos od 67,65 EUR sa zak. zat. kamatom od 02.12.2011. pa do isplate;
- iznos od 70,33 EUR sa zak. zat. kamatom od 03.01.2012. pa do isplate;
- iznos od 73,98 EUR sa zak. zat. kamatom od 03.02.2012. pa do isplate;
- iznos od 74,17 EUR sa zak. zat. kamatom od 02.03.2012. pa do isplate;
- iznos od 71,80 EUR sa zak. zat. kamatom od 04.04.2012. pa do isplate;
- iznos od 72,37 EUR sa zak. zat. kamatom od 04.05.2012. pa do isplate;
- iznos od 74,98 EUR sa zak. zat. kamatom od 04.06.2012. pa do isplate;
- iznos od 73,18 EUR sa zak. zat. kamatom od 03.07.2012. pa do isplate;
- iznos od 73,13 EUR sa zak. zat. kamatom od 06.08.2012. pa do isplate;
- iznos od 71,34 EUR sa zak. zat. kamatom od 05.09.2012. pa do isplate;
- iznos od 71,34 EUR sa zak. zat. kamatom od 05.09.2012. pa do isplate;
- iznos od 69,57 EUR sa zak. zat. kamatom od 01.10.2012. pa do isplate;
- iznos od 72,43 EUR sa zak. zat. kamatom od 05.11.2012. pa do isplate;
- iznos od 71,51 EUR sa zak. zat. kamatom od 05.12.2012. pa do isplate;
- iznos od 72,58 EUR sa zak. zat. kamatom od 03.01.2013. pa do isplate;
- iznos od 68,63 EUR sa zak. zat. kamatom od 05.02.2013. pa do isplate;
- iznos od 70,47 EUR sa zak. zat. kamatom od 04.03.2013. pa do isplate;
- iznos od 72,57 EUR sa zak. zat. kamatom od 03.04.2013. pa do isplate;
- iznos od 70,69 EUR sa zak. zat. kamatom od 06.05.2013. pa do isplate;
- iznos od 65,46 EUR sa zak. zat. kamatom od 04.06.2013. pa do isplate;
- iznos od 64,57 EUR sa zak. zat. kamatom od 02.07.2013. pa do isplate;
- iznos od 66,58 EUR sa zak. zat. kamatom od 01.08.2013. pa do isplate;
- iznos od 68,39 EUR sa zak. zat. kamatom od 02.09.2013. pa do isplate;
- iznos od 71,21 EUR sa zak. zat. kamatom od 04.10.2013. pa do isplate;
- iznos od 948,98 EUR sa zak. zat. kamatom od 13.11.2013. pa do isplate;
3. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju GB, [adresa], 51 000 Rijeka, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.''
13. Tuženik je na ročištu od 03.09.2025, a očitujući se na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao u podnesku od 03.09.2025., naveo da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih navoda i prigovora. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.
14. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u početni otplatni plan (list 9 – 10 spisa), pregled prometa po kreditu (list 11 – 18 spisa), obavijest tuženika o promjeni kamatnih stopa po kreditu upućen tužitelju dana 11.12.2019. (list 19 spisa), otplatni plan sa stanjem na dan 11.12.2019. (list 20 – 22 spisa), specifikaciju uplata (list 23 – 25 spisa), financijsko vještačenje provedeno u predmetu ovoga suda posl.br. P-8966/2019 po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 26 – 33 spisa), Ugovor o kreditu broj 016-778/2007 od 03.12.2007. s potvrdom o solemnizaciji javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem ovjere OV-23449/2007 od 09.10.2007. (list 34- 40 i 42 spisa), ponudu autokuće Auto centar Đačić broj 091/2007 za kredit tužitelja od 26.11.2007. (list 41 spisa) i u pregled kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 52 – 60 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 03.10.2024. (list 117 – 121 spisa), te je pribavio pisano očitovanje vještaka od 01.09.2025. (list 138 – 142 spisa).
15. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 03.09.2025. u cijelosti osnovan.
16. Sud je na pripremnom ročištu od 14.03.2024. (list 109 spisa) odbio dokazni prijedlog tuženika da se kao dokaz koristi izjava svjedoka GBB, djelatnice tuženika (list 61 – 65 spisa), a sve primjenom odredbe čl. 4. ZPP-a, jer se tužitelj nije suglasio da se ova izjava koristi kao dokaz.
17. Sud je na pripremnom ročištu od 14.03.2024. (list 110 spisa) temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. i čl. 292. st. 4. ZPP-a odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede financijsko vještačenje na način da se na predmetni ugovor o kreditu primjeni kamatna stopa primjenjiva na kunske kredite, a jer bi to bilo nesvrsishodno. Naime, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, tuženik nije dokazao da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu (dana 03.12.2007.) uopće imao u ponudi i tužitelju nudio upravo kunski kredit, kao niti da bi upravo takav kredit tužitelju i odobrio da ga je tužitelj zatražio.
18. Sud uvidom u pregled kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 52 – 60 spisa), a koji je dostavio tuženik uz odgovor na tužbu, nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu za odnose stranaka u ovom predmetu, jer sud nema dovoljno potrebnih stručnih znanja (ovo je notorno) da bi ocijenio kako kretanje kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule utječe na odnose stranaka u ovom predmetu. Osim toga, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP- a, tuženik nije dokazao da bi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu (dana 03.12.2007.) imao u ponudi i tužitelju nudio upravo kunski kredit sa kamatnim stopama prikazanim u ovom pregledu.
19. Među strankama nije sporno da je tuženik promijenio tvrtku iz Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. u Addiko bank d.d. nakon zalječenja predmetnog ugovora o kreditu (dana 03.12.2007.).
20. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 016-778/2007 od 03.12.2007. s potvrdom o solemnizaciji javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem ovjere OV- 17320/2007 od 03.12.2007. (list 34-40 i 42 spisa), ponudu autokuće Auto centar Đačić broj 091/2007 za kredit tužitelja od 26.11.2007. (list 41 spisa) i u početni otplatni plan (list 9 – 10 spisa), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da su u Zagrebu, dana 03.12.2007. tuženik, kao banka i kreditor, te tužitelj, kao korisnik kredita zaključili Ugovor o kreditu broj 016-778/2007 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), koji je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba dana 03.12.2007. pod brojem ovjere OV-17320/2007, a kojim je ugovoren kredit za kupnju vozila, s ugovorenim iznosom kredita od20.655,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke, tj. tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 5,60 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o banke, tj. tuženika o kamatnim stopama. Citirani Ugovor o kreditu sadrži odredbu za koju tužitelj u tužbi tvrdi da je ništetna i to odredbu o vezivanju anuiteta kredita uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržanu u čl. 4. st. 2. Ugovora o kreditu koja glasi: ''Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 297,80 CHF (svjestodevedesetsedam švicarskih franaka i 80/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.''
21. Iako je odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom banke, tj. tuženika o kamatnim stopama, te iako je odredbom čl. 17. Ugovora o kreditu određeno da korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe Općih poslovnih uvjeta tuženika, odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge tuženika, kao i Odluku o kamatnim stopama tuženika, te druge opće akte tuženika, sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja postojanja tražbine tuženika iz tog Ugovora, kako tuženik nije dokazao tijekom ovog postupka da bi ove opće uvjete tuženika (Opće poslovne uvjete tuženika, odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge tuženika, kao i Odluku o kamatnim stopama tuženika, te druge opće akte tuženika) predao tužitelju na uvid prije zaključenja ili tijekom otplate Ugovora o kreditu, te kako u Ugovoru o kreditu nije izrijekom navedeno kada su doneseni ili koji je poslovni broj ovih općih akata tuženika koji se primjenjuju upravo na ovaj sporni odnos stranaka, a niti je tuženik iste opće akte dostavio na uvid tijekom ovog postupka, pa sud i nije poznat sadržaj ovih općih akata tuženika, to je sud, primjenom odredbi čl. 221. a ZPP-a i čl. 290. st. 1. u vezi s čl. 1022. st. 1 i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO) utvrdio da isti opći akti tuženika ne predstavljaju sastavni dio Ugovora o kreditu, a niti imaju pravni učinak na odnose stranaka u ovom predmetu
22. Uvidom u početni otplatni plan (list 9 – 10 spisa), pregled prometa po kreditu (list 11 – 18 spisa), obavijest tuženika o promjeni kamatnih stopa po kreditu upućen tužitelju dana 11.12.2019. (list 19 spisa), otplatni plan sa stanjem na dan 11.12.2019. (list 20 – 22 spisa), specifikaciju uplata (list 23 – 25 spisa) i u financijsko vještačenje provedeno u predmetu ovoga suda posl.br. P-8966/2019 po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 26 – 33 spisa), s tim da niti ove činjenice među strankama nisu sporne, sud je utvrdio kada i u kojem iznosu je tužitelj otplatio svaki obrok gore opisanog kredita, kao i da je tužitelj otplaćivao kredit u uglavnom u ugovorenim rokovima dospijeća svakog obroka, s tim da je tuženik tijekom otplate ovog kredita više puta mijenjao na više kamatnu stopu po kojoj je tužitelj vršio isplate, pa je tako nakon početno ugovorene kamatne stope od 5,60 % godišnje koju je tuženik primjenjivao od prvog anuiteta do 29. veljače 2008., tuženik primijenio slijedeće kamatne stope: 6,50% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. studenog 2008., 6,80% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2009. i 7,30% godišnje od anuiteta s dospijećem 30. travnja 2009. do konca izračuna. Tuženik niti tvrdi, a niti je isto utvrđeno tijekom ovog postupka da je tuženik o promjeni kamatne stope na više (tj. o povećanju kamatne stope) pregovarao s tužiteljem prije početka primjene svake nove povećane kamatne stope. Nije sporno da je u tijeku otplate kredita došlo do aprecijacije CHF-a u odnosu na početno ugovoreni tečaj.
23. Čitanjem Ugovora o kreditu sud je utvrdio da je Ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor sastavljen i otisnut od strane banke, tj. djelatnika tuženika (ovo tuženik i ne osporava).
24. Odredbom čl. 3. st. 1. al. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07., 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu (dana 03.12.2007.) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Uvidom u sadržaj Ugovora o sud je utvrdio da iz ove isprave ne proizlazi da je tužitelj bio kreditirana kao trgovac, a jer u ovom ugovoru nije navedeno zanimanje ili djelatnost tužitelja i nije navedeno za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužitelj bio kreditiran, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužitelj kreditiran kao trgovac. Osim toga, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP- a, spisu ne prileže dokazi da je tužitelj u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu samostalno obavljao poduzetničku djelatnost za koju bi mu bila potrebna sredstva odobrenog kredita. Stoga, sud je procjenjujući svojstvo tužitelja sukladno citiranoj zakonskoj odredbi čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP-a i na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, i jer nema dokaza za suprotno, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, utvrdio da je tužitelj prilikom zaključenja ovdje prijepornog Ugovora o kreditu bio potrošač opisan u citiranoj odredbi čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP-a i da je ovaj Ugovor o kreditu zaključio izvan njegova zanimanja i poslovne djelatnosti.
25. Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 03.10.2024. (list 117 – 121 spisa) sa zadatkom vještaku koji je predložio tužitelj, i to da se vještak, temeljem dokumentacije u spisu i dokumentacije koju vještak pribavi po potrebi od tuženika, očituje na okolnost pozitivne razlike između iznosa koji je tužitelj tuženiku uplatio na ime porasta tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužitelj tuženiku uplatio da je tečaj CHF u odnosu na HRK ostao onakav kakav je bio na dan isplate kredita, izraženo u eurima i u kunama po mjesecima i ukupno, s tim da je zadatak vještaka bio prikazati pojedinačne mjesečne preplate po iznosu i po datumu, i sa zadatkom koji je predložio tuženik, i to da se vještak očituje i na okolnost tzv. negativnih razlika, tj. razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog. U svom pisanom nalazi i mišljenju vještak u bitnome navodi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak kako slijedi:
- isplaćeni iznos kredita od 20.655,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita iznosio je 91.233,14 kn,
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. siječnja 2008.) do konačne prijevremene otplate (13. studenog 2013.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 4.196,89 EUR
(zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika);
pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR),
- u razdoblju otplate predmetnog kredita nije bilo negativnih tečajnih razlika.
26. Tužitelj nije imao primjedbi na ovaj nalaz i mišljenje vještaka od 03.10.2024, no tuženik je istome prigovorio u podnesku od 16.06.2025. u kojemu tuženik u bitnome navodi da prigovara izračunu iz nalaza i mišljenja vještaka jer nije uzeo u obzir činjenicu da je dio tečajne razlike sadržan i u izračunu razlike po osnovi kamatne stope, odnosno vještak za predmetni dio nije umanjio izračun tečajne razlike. Naime, u postupku koji se pod brojem P-8966/2019 vodio pred ovim sudom između istih stranaka, isti je vještak izradio nalaz i mišljenje u kojem je izračunao razliku po osnovi kamatne stope. Budući taj izračun sadrži i tečajnu razliku kamate, isto se mora uzeti u obzir i u ovom postupku, jer bi u protivnom tužitelju razlika bila dvostruko obračunata. Nadalje, tuženik osporava metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit. Tuženik je već ranije u postupku istaknuo da bi se, ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati „kunskim kreditom“, izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom periodu. Naime, svaki ugovor o kreditu, ovisno je li ugovorena primjena CHF, EUR valutne klauzule ili se radi o kunskom kreditu, sadrži različite visine kamatne stope. Takvim načinom izračuna, primjenjujući iste kamate za istovrsne ugovore o kreditu, štiti se ravnopravnost ugovornih strana na način da tuženik kao kreditna institucija ima pravo plasirati ugovore o kreditu s različitim kamatnim stopama ovisno o vrsti kredita. Upravo zato je tuženik predložio da vještak izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite u predmetnom vremenskom periodu, u čemu ustraje i dalje.
27. Sud je rješenjem od 02.07.2025. pozvao vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb da se pisanim putem očituje na primjedbe tuženika iz podneska od 16.06.2025., te je postupajući po ovom rješenju vještak sud dostavio svoje pisano očitovanje vještaka od 01.09.2025. (list 138 – 142 spisa) u kojem u bitnome navodi da tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka u smislu kako nije uzeo u obzir činjenicu da je dio tečajne razlike sadržan u izračunu razlike po osnovi kamatne stope, odnosno kako je utvrđenu tečajnu razliku potrebno umanjiti za predmetni dio s obzirom da je u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-8966/2019 vještak izračunao razliku po toj osnovi. Također, tuženik osporava metodologiju koja je korištena u izračunu te smatra kako se, ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati 'kunskim kreditom', izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u valuti HRK u predmetnom razdoblju. Uzimajući u obzir navedene prigovore, u nastavku vještak je dao dopunski izračun na temelju Tabele 1 iz osnovnog nalaza i mišljenja, a u kojem je u obzir uzeo dio tečajnih razlika koji je sadržan u razlikama anuiteta koji izračun je izrađen u drugom sudskom postupku. Dakle, u Tabeli 1a daje se otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju od isplate kredita (4. prosinca 2007.) do dospijeća posljednje obveze (13. studenog 2013.), kao i specifikacija datuma obavljenih uplata (stupac 'h' Tabele 1a), te se na temelju toga iskazuju razlike u visini obveze po osnovi tečaja (stupac 'j' Tabele 1a), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd' Tabele 1a) pomnoži razlikom tečajeva (tečaja na dan plaćanja pojedine obveze, stupac 'i' Tabele 1a) i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita), koje se korigiraju za iznose tečajnih razlika sadržanih u razlikama obveza koje proizlaze iz promjene kamatne stope (stupac 'l' Tabele 1a), te se utvrđuje konačni iznos tečajnih razlika predmetnog slučaja (stupac 'm' u kunama i stupac 'n' Tabele 1a u valuti EUR). Uvidom u financijsko vještačenje u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8966/2019 razvidno je kako su razlike s osnova promjenjive kamatne stope izračunane kao razlike u visini stvarno naplaćenih kamata i kamata po početnoj stopi (u valuti CHF). Prema tome, izračunate tečajne razlike (stupac 'j' Tabele 1a) korigirane su za iznose tečajnih razlika sadržanih u razlikama s osnova promjenjive kamatne stope (stupac 'k' Tabele 1a), a koje su izračunane na način da se pojedina razlika kamata (stupac 'k' Tabele 1a) pomnoži razlikom tečajeva (tečaja na dan plaćanja i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). Nadalje, što se tiče prijedloga tuženika da vještak izvrši izračun primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u kunama u predmetno razdoblju ukoliko se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati 'kunskim kreditom', vještak ističe kako je nalaz i mišljenje u ovom predmetu izradio u skladu s postavljenim zadatkom te ukoliko se utvrdi da je potrebno izvršiti izračun na drugačiji način vještak će postupiti po nalogu suda. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja da:
- isplaćeni iznos kredita od 20.655,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita iznosio je 91.233,14 kn,
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. siječnja 2008.) do konačne prijevremene otplate (13. studenog 2013.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržane u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 3.999,91 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n' Tabele 1a iz nalaza (u valuti EUR).
28. Tužitelj nije imao primjedbi na dopunsko pisao očitovanje vještaka, te je sukladno istome konačno postavio svoj zahtjev, dok je tuženik na ročištu od 03.09.2025. naveo da tuženik nema primjedbi na računski izračun vještaka iz dopunskog očitovanja vještaka od 01.09.2025., te stoga smatra da nije potrebno saslušavati vještaka na ročištu. No, da tuženik ostaje kod svih pravnih prigovora na provedeno financijsko vještačenje, te da tuženik nema daljnjih dokaznih prijedloga.
29. Sud je provedeno financijsko vještačenje prihvatio u cijelosti, jer je vještak svoj osnovni nalaz i mišljenje, a tako i dopunsko pisano očitovanje izradio savjesno, stručno, objektivno i na temelju brižljive analize sve raspoložive dokumentacije koja prileži spisu, te u potpunosti sukladno zadatku suda, te je vještak pisanim očitovanjem od 01.09.2025. odgovorio na prigovore tuženika i korigirao svoj osnovni nalaz i mišljenje sukladno prijedlogu tuženika u pogledu matematičkog izračuna koji uključuje i dio tečajne razlike sadržan u izračunu razlike po osnovi kamatne stope, a s obzirom da je u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-8966/2019 vještak izračunao razliku po toj osnovi, čime je vještak ovaj prigovor tuženika otklonio u cijelosti. Drugi prigovor tuženika, a da je vještak trebao izvršiti izračun primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u kunama u predmetno razdoblju, jest ustvari prigovor pravne naravi, tj. tuženik prigovara zadatku koji je sud odredio vještaku, a sud je gore obrazložio zašto na pripremnom ročištu nije usvojio dokazni prijedlog tuženika da se provede financijsko vještačenje na način da se na predmetni ugovor o kreditu primjeni kamatna stopa primjenjiva na kunske kredite (a jer tuženik nije dokazao da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu (dana 03.12.2007.) uopće imao u ponudi i tužitelju nudio upravo kunski kredit, kao niti da bi upravo takav kredit tužitelju i odobrio da ga je tužitelj zatražio).
30. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502. c ZPP-a, niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.
31. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kojim presudama je pravomoćno utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, među kojima je i tuženik, a koji spor se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012.
32. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013., (ovo je notorno i među strankama nesporno), te je u odnosu na ovdje tuženika pravomoćno odlučeno da je tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je naloženo skupini banaka među kojima je i tuženik da prekinu s gore opisanim postupanjem i zabranjuje im se takvo ili slično postupanje u buduće.
33. Iz ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a osobito iz sadržaja Ugovora o kreditu, te imajući u vidu odredbu čl. 502. c ZPP-a, koja propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu te osobe mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi, kao i utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na koje se poziva tužitelj u ovom postupku, sud je utvrdio da tuženik, kao banka nije tužitelja adekvatno informirao o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule vezane uz valutu švicarski franak.
34. Iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao (ovo je notorno). Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor o kreditu tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. ZOO-a, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a, koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi u čl. 96., čl. 97. i čl. 102. st. 1. ZZP-a, a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj, te mu u konačnici nanosi štetu. Slijedom iznesenog, a kako je ovdje sporna odredba iz članka 4. st. 2. Ugovora o kreditu o vezivanju anuiteta kredita uz valutu švicarski franak upotrijebljena suprotno njezinoj svrsi, pri čemu je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, to je ista odredba sukladno čl. 270. st. 1. ZOO-a i sukladno odredbama čl. 96., čl. 97. i čl. 102. st. 1. ZZP-a ništetna. Stoga i temeljem odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 502.c ZPP-a sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci I glede ove ugovorene odredbe, a kada je istu utvrdio ništetnom.
35. Kako je ugovorna odredba sadržana u čl. 4. st. 2. Ugovora o kreditu o vezivanju anuiteta kredita uz valutu švicarski franak ništetna (sve kako je gore obrazloženo), a upravo temeljem istih odredbi je tužitelj vršio isplate tuženiku, s tim da je sud provođenjem financijskog vještačenja u ovom predmetu utvrdio iznose tih isplata (a sve kako je gore obrazloženo), to je sud, a primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a, te temeljem odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 502. c ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude u točci II, a kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime preplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 3.999,91 EUR, a jer tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu traži iznos koji je upravo financijskim vještačenjem provedenim u ovom predmetu utvrđen kao iznos pretplate koji je tužitelj izvršio tuženiku uslijed porasta tečaja švicarskog franka tijekom otplate kredita u odnosu na onaj tečaj koji je bio u vrijeme isplate kredita, s tim da je odluku o kamatama sud donio temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj, a jer mu je od zaključenja Ugovora o kreditu bilo poznato da ugrađujući upravo odredbe o valutnoj klauzuli u CHF postupa suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a sve kako je gore obrazloženo, dok se odluka o visini kamate stope temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o ''ostalim'' odnosima.
36. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare. Naime, odredbom čl. 328. ZOO-a određeno je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Osim toga, valutna klauzula u valuti CHF o kojoj se potrošače nije adekvatno informiralo u potrošačkim kreditima s promjenjivom kamatnom stopom sukladno jednostranoj odluci banke pravomoćno je utvrđena ništetnom dana 14.06.2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., te se ima smatrati temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a da tužitelju pravo na isplatu s ovog osnova teče upravo od tog datuma, tj. od dana 14.06.2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12.06.2023. vidljivo je da je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. 225. ZOO-a, pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 214. st. 1. ZOO-a u korist tuženika u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužitelja. Sud napominje da je istovjetan stav o zastari zauzet i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31.01.2022. (1/22, posl. br. Su-IV-33/2022-2).
37. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju i temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj uspio u ovom sporu s u cijelosti. Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, te trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Trošak zastupanja tužitelja koji je tužitelju priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 17.04.2024. i 18.02.2025. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 14.03.2024., 16.05.2025. i 03.09.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 600 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.200,00 EUR, a u uz PDV u iznosu od 300,00 EUR, to ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Uz trošak financijskog vještačenja, ukupan parnični trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.831,81 EUR. Na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci II u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju, s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.
38. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tužitelju nije dosudio naknadu za sudske pristojbe za tužbu i za presudu, a jer tužitelj, koji tvrdi da je potrošač i poziva se na utvrđenja iz kolektivnog spora, temeljem odredbe čl. 1. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/2018 i 51/2023) i nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.
39. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to tuženiku primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troška ovog parničnog postupka, te je stoga sud ovaj zahtjev tuženika odbio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.
U Zagrebu, dana 13. listopada 2025. godine
Sutkinja
Ivana Galić
Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući kn od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a kn od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
