REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-171/2023-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽR, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 21. lipnja 2023. br. K- 131/2023, u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženi ŽR za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 1. lipnja 2022. do 2. lipnja 2022. te od 5. travnja 2023. do 19. srpnja 2023. godine.

II. Odbija se žalba optuženog ŽR kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Osijeku pod brojem K-131/2023 od 21. lipnja 2023. optuženi ŽR proglašen je krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, pa je na temelju tog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.-dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je optuženik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. i to putni trošak za svjedoka u iznosu od 38,49 eura/ 290,00 kn[1] i paušalnu svotu u iznosu od 66,36 eura/ 500,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, te trošak postavljenog branitelja koji će na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08 biti određen posebnim rješenjem.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Alanu Čuriku iz Osijeka, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu preinači presudu u cijelosti na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Protiv te presude žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u odnosu na odluku o kazni te mu izreče bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik zapravo preocjenjuje svoju obranu, iskaze svjedoka RR i VR te oštećenice. Naime, optuženik u žalbi ističe da iz iskaza oštećenice proizlazi da bi je u pravilu svaka tri mjeseca optuženik počeo vrijeđati i prijetiti joj, a da bi ostalo vrijeme bilo sve u redu. Stoga s obzirom da je inkriminirani period tri i pol mjeseca može se zaključiti da je optuženik prema oštećenici postupao na način kako mu se to stavlja na teret eventualno 11. svibnja 2023., ali da se u tom slučaju može raditi samo o prekršaju jer nedostaje dugotrajnost i visok stupanj nasilja, surovosti i bešćutnosti kao bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela. Pri tome optuženik u žalbi napominje da je svjedok RR koji je prvi optuženikov susjed iskazao da nikad nije čuo da bi optuženik prijetio oštećenici niti da bi je vrijeđao ili psovao. Jednako tako, svjedok VR, optuženikov susjed nije nikada čuo da optuženik viče, fizički napada suprugu, trijezan razbija po kući i dvorištu niti da optuženikova supruga bježi iz kuće.

8.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice cijenivši ga vjerodostojnim, a kojeg potkrepljuje iskaz svjedoka RR kojeg je cijenio dosljednim te da nema nikakav motiv da lažno iskazuje. Naime, iz dijela iskaza oštećenice kojeg je dala na dokaznom ročištu ispred suca istrage 28. lipnja 2022. proizlazi da je optuženik u inkriminirano vrijeme vikao na nju, govorio joj da je „kurva i drolja“, zabranjivao joj izlaske, govorio joj da ako pobjegne od njega da će joj polomiti noge, vikao je i na njihovo dijete koje je tada imalo četiri godine. Inkriminirano ponašanje optuženika da je kulminiralo 11. ili 12. svibnja 2022. kada je prvo počeo tući njihovog sina, a zatim njenog posinka koji je stao u obranu njihovog sina da bi naposljetku počeo vikati i na oštećenicu, nakon čega je oštećenica pobjegla kod svjedoka RR, a potom je otišla živjeti u sigurnosnu kuću. Naprijed navedno prvostupanjski sud je pravilno doveo u vezu s iskazom svjedoka RR koji je potvrdio da je u inkriminirano vrijeme često čuo da je optuženik vikao i galamio, a da je sredinom svibnja 2022. godine oštećenica s djetetom došla kod njega sva uplašena te je rekla da se boji optuženika, nakon čega su zvali policiju. Prema tome pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je inkriminirano ponašanje optuženika kod oštećenice izazvalo osjećaj straha, nesigurnosti i dovelo je u ponižavajući položaj te da je obrana optuženika iz koje proizlazi da u inkriminirano vrijeme nije zlostavljao oštećenicu nego da je „vikao tada malo na oštećenicu, jer voli malo vikati i na djecu i na oštećenicu“ usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti i kažnjavanja u ovom kaznenom postupku. Uz to da je očito da se svjedok ER ne želi miješati u obiteljske odnose između optuženika i oštećenice, pa da je zbog toga iskazao da nije nikad čuo da optuženik viče.

8.3. Dakle, s obzirom da je optuženik u inkriminiranom periodu učestalo vrijeđao oštećenicu, vikao na nju te tukao njihovo maloljetno dijete, tada je opisano ponašanje optuženika u svemu podobno da kod oštećenice izazove osjećaj straha, nesigurnosti i da ju je dovelo u ponižavajući položaj što se uostalom i dogodilo budući da je oštećenica 11. svibnja 2022. pobjegla od optuženika kod svjedoka RR, potom zvala policiju nakon čega je otišla živjeti s djetetom u sigurnu kuću u kojoj je boravila šest mjeseci te da je u više navrata iskazala da se boji optuženika. U naprijed navedenom ponašanju optuženika, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvarila su se sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

8.4. Slijedom svega iznesenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U svojoj žalbi ispravno državni odvjetnik navodi kako prvostupanjski sud u odnosu na optuženika nije pravilno odmjerio kaznu. Naime, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno olakotnim cijenio da je optuženik otac jednog maloljetnog djeteta budući da o djetetu skrbi oštećenica te da je unatoč tome što je dijete kod majke prekršio mjere opreza što je kod oštećenice izazvalo dodatan strah za vlastiti život, a čime je optuženik iskazao upornost i kriminalnu volju u vrijeme i nakon izvršenja predmetnog kaznenog djela. Osim toga državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije dao potreban značaj otegotnim okolnostima budući da iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi kako je optuženik višestruko osuđivan zbog različitih kaznenih djela, pa tako i zbog više kaznenih djela s elementima nasilja pri čemu su mu u više navrata izricane bezuvjetne kazne zatvora.

9.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da ispravno državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno olakotnim cijenio da je optuženik otac jednog maloljetnog djeteta budući da o djetetu ne skrbi. Nadalje, u odnosu na otegotne okolnosti, prvostupanjski sud nalazi optuženikovu višestruku osuđivanost, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja. Stoga je prvostupanjski sud, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine smatrajući tako izrečenu kaznu primjerenu težini počinjenja kaznenog djela, osobi optuženika te da će se njome postići svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11.

9.2. Imajući u vidu odredbu članka 47. KZ/11, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, osnovano državni odvjetnik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne otegotnim okolnostima nije dao potreban značaj. Naime, kako to proizlazi iz kaznene evidencije za optuženika, radi se o osobi koja je višestruko pravomoćno osuđivana, i to između ostalog zbog kaznenih djela s elementima nasilja, od čega je u više navrata pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela razbojništva, otmica, silovanja, sprečavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti, prijetnje, teške tjelesne ozljede u pokušaju i dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom većinom na bezuvjetne kazne zatvora. Prema tome iz navedenog doista proizlazi da je optuženik pokazao upornost i odlučnost u činjenju kaznenih djela, kao i nekritičnost prema vlastitom ponašanju, te visoki stupanj kriminalne volje. Stoga su, prema stajalištu i ovog drugostupanjskog suda, izložene okolnosti takve naravi i značaja da opravdavaju izricanje bezuvjetne zatvorske kazne u duljem trajanju i to u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme uhićenja od 1. lipnja 2022. do 2. lipnja 2022. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. travnja 2023. do 19. srpnja 2023. Tako odmjerenom kaznom zatvora, po mišljenju ovog suda, postići će se ciljevi specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

10. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude

Šibenik, 13. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić